Reži me (dio prvi)

Oèi svjetske sportske javnosti poprilièno su razroke. Ovog æe vikenda buljiti u španjolske pašnjake na kojima æe Messi i Ronaldo pokušati ponoviti èarolije iz Lige Prvaka. Buljit æe u engleske travnjake tražeæi cirkus kakav su nam u prošlom kolu priredili Chelsea i Arsenal, istodobno se èudeæi kako se Mario Balotelli nije spontano zapalio èuæeæi na klupi kod QPR-a. Fanovi NFL-a napeto æe išèekivati “veèiti derbi” izmeðu Pittsburgha i Baltimorea koji može komotno završiti 6 –3 i svejedno biti odlièan i zabavan. NCAA football nudi nevjerojatan okršaj izmeðu Alabame i LSU-a koji neæe samo odrediti tko æe se boriti za titulu SEC-a, daleko najbolje konferencije u college footballu nego æe vjerojatno lansirati jednu od ekipa u utakmicu za naslov*.

* Daleko zanimljivije stvari u NCAA-u dogaðaju se ispod površine, iza kaosa kojeg donosi okršaj ove dvije sjajne momèadi. Sve je glasniji lobi koji traži da se igraèima krenu isplaæivati plaæe, makar u vidu džeparca koji iznosi 2 tisuæe dolara godišnje. Time bi se ukinula stoljetna tradicija amaterstva na koledžu, ali bi se istovremeno ispravila nepravda prema klincima koji se trgaju poput profesionalaca u Europi, zaraðuju više od milijarde dolara godišnje za NCAA i kojima oduzimaju trofeje i pretvaraju ih u državne neprijatelje ukoliko ispod stola dobiju rabljeni auto.

Luzeri poput mene vikend provode buljeæi u Twitter stranicu Adriana Wojnarowskog nadajuæi se informaciji o prekidu NBA lockouta. Prije par dana trebali smo gledati Rosea kako zakucava pokraj mumija iz Dallasa i Nowitzkog kako ulijeva koševe dok ga bucmasti Boozer indiferentno gleda, trebali smo gledati Westbrooka kako jurca kao muha bez glave i Kobeja kako ponosno pokazuje svoja nova koljena koja je morao lijeèiti u Europi jer su procedure s matiènim stanicama zabranjene u Americi. Umjesto toga dobili smo 20 tekstova na ESPN-u od komentatora koji èas skaèu na stranu vlasnika, èas na stranu igraèa i redom kukaju kako žele gledati košarku. Vikend donosi i optimizam i depresiju. Optimizam jer su se predstavnici sindikata i predstavnici vlasnika opet našli za pregovaraèkim stolom, depresiju zato jer su igraèi najavili raspuštanje sindikata i pojedinaène tužbe protiv lige. Bez obzira na èijoj se strani nalazili, ukoliko uopæe ima smisla birati stranu u ratu u kojem su i jedni i drugi krivi, sigurno ste ljuti što NBA košarke još uvijek nema. Ja jesam. Nemam u što buljiti u besanim noæima, osim u strop.

Dobra je vijest što su neke stvari dogovorene. Bird years, mid level exception, luxury tax i sliène stvari su riješene. Meðu njima se nalazi i tzv. amnesty clause koji vlasnicima, odnosno GM-ovima omoguæuje da se riješe jednog igraèa i na taj naèin oslobode salary cap. Naravo, vlasnici æe igraèu morati isplatiti lovu koju mu duguju, no time æe barem kupiti slobodu za nove pogreške i novo preplaæivanje netalentiranih igraèa. Pošto je velik dio GM-ova potpuno nesposoban, ne razumije pregovore, ne razumije salary cap sistem i sve ostalo tu smo da im pomognemo. Vrijeme je da proðemo kroz rostere svih timova i skalpelom odstranimo masna tkiva.

ISTOK

Boston Celtics

Danny Ainge je prije èetiri godine stavio sva jaja u jednu košaru nadajuæi se kako æe nekim èudom dobiti omlet. Agresivnim napadom na tržište slobodnih igraèa i na svog ne pretjerano sposobnog prijatelja Kevina McHalea dovukao je Raya Allena i Kevina Garnetta u svoje jato. Nešto ranije oteo je Rajona Ronda Sunsima ispod nosa, otkrio je Kendricka Perkinsa i Big Baby Davisa, za siæu je potpisao korisne veterane poput Jamesa Poseya i onda stao mirno gledati kako se njegova jaja krèkaju u NBA tavi.

Danny Ainge je dobio omlet, ali ne onaj koji je želio. Nije ga zasitio. Celticsi su trebali osvojiti dva ili tri naslova, no spletom okolnosti* ostali su na jednom jedinom.

* Prije tri godine pokopala ih je ozljeda Kevina Garnetta koji je potpuno izgubio lateralnu mobilnost, prije dvije ih je uništila ozljeda Kendricka Perkinsa prije sedme utakmice finala koja je Lakersima omoguæila da kontroliraju skok igru što ih je spasilo buduæi da su oèajno šutirali.

Ainge se lani našao pred neuobièajenom situacijom. Na rukama je imao naglo ostarjelu momèad za koju je bilo oèito da više nema sape da proðe neokrznuta kroz regularnu sezonu. Ainge je morao nešto napraviti. Povukao je pogrešan potez. Trejdao je Perkinsa, jedinog igraèa koji mu je mogao držati reket.

Prestrašio se. Ainge je veæ svjedoèio brzom starenju svojih Celticsa u osamdesetima, svjedoèio je ostanku u pat poziciji i na kraju je svjedoèio raspadu sistema kada su McHaleova stopala i Birdova leða otišla kvragu. Bio je odluèan da mu se to ne dogodi, poèeo je previše petljati po momèadi i time je pokopao svaku šansu Bostona za osvajanje prstena.

Ainge se preraèunao. Ostajanje u pat poziciji bio je jedini smisleni potez kojeg je mogao povuæi, jedini potez koji mu je garantirao borbu za naslov barem još dvije godine. Ovako se našao u situaciji koju je žarko želio izbjeæi. U rukama ima ostarjelu momèad èiji mladi dijelovi nisu dovoljno dobri da nose ekipu*.

* Rondo je sjajan play, ali je svejedno play koji mora imati suigraèe koji mogu poentirati, Green može biti èetvrti najbolji igraè šampionske momèadi, ako i toliko, Avery Bradley još nije dobio pravu priliku. Meh.

Celticsi su probili salary cap kao da je Dinamova obrana i tu ništa ne mogu mijenjati. No ukoliko Ainge shvaæa kako je rebuilding bolji od mediokritetstva, ukoliko shvaæa kako GM u NBA ligi ne smije imati osjeæaje, ukoliko ga nije briga što navijaèi misle o njemu, onda Ainge ima jasan izlazak iz situacije u kojoj se nalazi. Mora amnestirati Paula Piercea ili Kevina Garnetta.

Pierce je trenutno bolji igraè, barem u mjerljivim i oèitim kategorijama. No Pierce ima ugovor koji je ove sezone težak 15,3, slijedeæe  16,8 i sezone nakon te 15,3 milijuna dolara. Pierce æe u završnoj sezoni imati 36 godina, a veæ sada je jasno kako je izgubio korak. Navijaèi zelenih bi teško pretrpjeli takav odnos prema èovjeku koji je dugo godina trpio poraze u dresu Celticsa i kojeg se uostalom može ubrojiti meðu osam najboljih Celtica svih vremena, no rješavanje Piercea je jedini logièan potez kojeg Ainge može povuæi. Garnettov ugovor je težak 21,2 milijuna dolara, no on istièe ove sezone.

Naravno, u ligi koja obiluje pretendentima za naslov uvijek je moguæe utopiti veterane za pickove na draftu, a ukoliko se iz Garnetta i Piercea mogu izvuæi pickovi na draftu Ainge to treba bez ikakve milosti napraviti i iskoristiti amnestiju na Jermainu O’Nealu, njegovim koljenima koja su èvrsta poput èokolina i njegovom 6,2 milijuna teškom ugovoru. To nije ono što navijaèi žele èuti, no to je realnost.

New York Knicks


Moj prijatelj Zvonko mogao bi vas bez problema izluditi. Kad god ide nekamo bez prestanka izgovara jednu reèenicu. “Ovo je skupo”, ne silazi s njegovih usana. No Zvonko nije škrt, nije èak ni štedljiv, Zvonka samo zanima da li cijena odreðene stvari odgovara njenoj vrijednosti.

Kada GM-ovi potpisuju slobodne igraèe trebali bi postavljati isto pitanje. Koliko vrijedi rezervni bek šuter koji ne igra obranu? Koliko vrijedi krilo koje ima problema s konstantnim zabijanjem poena? Što trebam dati za nevjerojatno talentiranu èetvorku koja se u igri i dalje oslanja na fizikalije unatoè problematiènim koljenima?

Amar’e Stoudemire je nevjerojatan igraè. Odlaskom iz Phoenixa se preporodio, odigrao prvu polovicu sezone na MVP razini i nosio ekipu New York Knicksa do playoffa. Amar’e danas možda i vrijedi 18,2 milijuna dolara po sezoni, ali za dvije godine kada preðe tridesetu neæe vrijediti 21,6 milijuna, a za èetiri sigurno neæe vrijediti 23,4 milijuna dolara.

U ligi trenutno postoje samo dva igraèa koja zaslužuju da vlasnici spièkaju polovicu salary capa na njihove usluge – LeBron James i Dwight Howard. Nitko drugi ne zaslužuje plaæu od 20 milijuna dolara. Èak ni odlièni igraèi poput Amar’ea. Glen Grunwald, novi GM Knicksa, trebao bi prièekati godinu dana i potrošiti amnesty na Stoudemirea ukoliko ga veæ ne bude mogao trejdati. No Knicksi su izgleda odluèili izvarati ligu, iskemijati nekakav trejd i Amare’u i Melu pridodati Chrisa Paula, a roster popuniti s devetoricom no – name igraèa i isluženih veterana. Kao da ništa nisu nauèili od lanjske sezone Miami Heata.

Šteta. Zvonko bi svaki put odustao kada bi shvatio da vrijednost koju dobija ne odgovara cijeni koju mora platiti. Èitav salary cap za dvojicu igraèa od kojih jedan ima povijest bolesti koja zauzima više papira od sabranih djela Agathe Christie je previsoka cijena. Melo ili Amar’e, jedan mora otiæi ili æe Knicksi opet provesti 10 godina èekajuæi novu priliku da se uistinu bore za naslov. Ovako do njega mogu doæi samo spletom neoèekivanih okolnosti.

New Jersey Nets

Netsi su vjerojatno jedna od rijetkih franšiza koja se ne mora previše brinuti oko lockouta. Mikhail Prokhorov kupio je klub zato jer je želio posjedovati NBA franšizu, a ne zato da bi na košarci zaraðivao novac. Glavna preokupacija Netsa je skora selidba u Brooklyn koja bi trebala oživjeti zamrlu navijaèku bazu te osvježavanje rostera.

Iako Netsi ne razbijaju glavu oko profita upravo su oni momèad koja na rosteru ima igraèe sa skupim i debilnim ugovorima. Grijaèi klupe i slabašni role playari poput Johana Petra, Jordana Farmara i Anthonya Morrowa primaju izmeðu 3 i 4 milijuna dolara godišnje iako njihova prava vrijednost leži u polovici te sume. No najveæa pogreška Netsa je bila potpisivanje Travisa Outlawa za sedam milijuna godišnje kroz pet godina. Sedam milijuna za lijenèinu koja ne radi u obrani, èiji je najbolji potez u napadu zavlaèenje u kut i èekanje trice i koja je lani šutirala svega 37 posto iz polja. Billy King neæe imati težak posao kada bude birao u èije æe dupe zabiti svoju netom ulaštenu cipelu. Zna i sam da æe, ako krivo odabere, završiti u gepeku neèijeg auta vozeæi se po pustom Jersey Turnpikeu u tri ujutro.

Philadelphia 76ers

Pred Philadelphiom se nalaze brojne stranputice i jedan jedini put kojim bi trebali kroèiti. Taj put ne ukljuèuje korištenje amnesty clausa, iako na rosteru imaju dva igraèa koji æe ove godine zaraditi 30 milijuna dolara unatoè tome što ni jedan ni drugi nisu sposobni konstantno voditi ovu momèad do playoffa.

76ersi bi ih trebali iskoristiti da se i ove sezone uguze meðu playoff ekipe, izvuku par miliona dolara za svoju franšizu i onda sljedeæe godine raspuste momèad. Elton Brand æe dogodine imati vrijednost kapajuæeg ugovora teškog 18 milijuna dolara, Iggy æe imati vrijednost jer je još uvijek meðu 5 najboljih izvanreketnih obrambenih igraèa lige i postojat æe momèadi koji æe moæi trejdati nešto za njega. Sixersima takav rasplet situacije omoguæuje dvije godine playoff košarke, odlazak u rebuilding s makar jednim potencijalno dobrim igraèem* i tempiranjem optimalne forme za trenutak u kojem æe snaga LeBrona, Wadea, Mela, Bosha, Amarea, Paula pa èak i Howarda polako kopniti. Jest da nas od tog trenutka dijeli šest godina, no svi ostali putevi za Sixerse predstavljaju propast ili mediokritetstvo u kojem su uživali zadnjih pet sezona.

* Turner možda nije blistao u svojoj rookie godini, no još uvijek ga ne želim otpisati. I slabiji su igraèi cvjetali u kasnijim godinama.

U tom svjetlu jedini igraè kojeg bi se mogli riješiti je Andres Nocioni. Iako i on ima svoju vrijednost sa 6 milijuna koji se brišu iz knjiga nakon ove sezone.

Toronto Raptors

Ameri Kanaðane èesto percipiraju kao hladne bezveznjake, a ako taj sud donose gledajuæi košarku Toronto Raptorsa mogao bih se èak i složiti s njima. Toronto je ekipa graðena za Euroligu i to ne kažem samo zbog ogromnog broja stranaca.

Èudno je što na rosteru punom bezveznih igraèa ne moraju previše birati koga škartati. Amir Johnson je lani, kada smo svi znali da dolazi lockout, dobio novi ugovor težak 34 milijuna na pet godina. Amir Johsnon! Èovjek koji je startao svega 29 utakmica prije lanjske sezone, koji je u karijeri u prosjeku provodio 18 minuta po utakmici na parketu i koji nema niti jednu jedinu elitnu vještinu?! Nije ni èudo što imamo lockout. Nekim vlasnicima i GM-ovima treba zabraniti pristup NBA dvoranama.

Chicago Bulls

Od 11 igraèa na rosteru Bullsa petorica su preplaæena. Luol Deng je krasan igraè, ali ne zaslužuje ni 12,3 milijuna dolara, a još manje 14,3 koliko æe dobiti za dvije godine. Carlos Boozer je previše sklon ozljedama da bi zaraðivao 13,5 milijuna dolara. Kyle Korver vrijedi polovicu manje od 5 milja koliko dobija, baš kao i Ronnie Brewer koji æe ove sezone zaraditi 4,7 milijuna zelembaæa. John Lucas se ne bi trebao upæe nalaziti na rosteru, a kamoli zaraðivati 947 tisuæa dolara za dvije minute koliko æe u prosjeku igrati.

Koga bi Bullsi trebali odrezati? Nikoga.

Chicago je konkurent za naslov kojem treba bek šuter i bolja Boozerova sezona. Amnestiju bi trebali saèuvati za dvije godine kada se Boozeova plaæa popenje na 15,3 milijuna, a njegov medicinski raèun na 200 milijuna godišnje.* Ili…

* Jedini naèin da se Boozera zadrži na terenu su kosti od adamantija kao u Wolverinea. Èini mi se da bi takva operacija poprilièno koštala. A i adamantij ne postoji. Fak.

Ili bi mogli trejdati Boozera i Noaha u Orlando za nesretnog Dwighta Howarda i bar 2 loša ugovora od kojih jednog mogu odmah amnestirati. Nitko Orlandu ne može ponuditi više. Nitko.

Cleveland Cavaliers

Jasno kao pekm… Uh, skoro sam rekao pekmez dok pišem o Baronu Davisu. Cavsi se moraju riješiti bucmastog pleja prije nego zamijeni glavu Andersona Varejaa za nekakvu vrstu lignje i pojede ga sirovog. Njegovih 14 milijuna dolara bacit æe Cavse debelo ispod salary cap granice i omoguæiti im da krenu u ozbiljan rebuilding, dok æe Baronu omoguæiti da za siæu ode u Miami i oživi karijeru bacajuæi alley oopove LeBronu i Wadeu nestrpljivo èekajuæi kraj utakmica i odlazak na plažu, u klubove i slastièarnice.

Milwaukee Bucks

Nevjerojatno kako toliko jadan tim poput Milwaukeeja ima toliko preplaæenih igraèa. Ekipa koja je lani zabijala poput Zagreba u Euroligi može birati izmeðu Stephena Jacksona i njegovih 10 milja na dvije sezone, Bene Udriha i njegovih 7,5 milja na dvije sezone i Drewa Goodena i njegovih 6,5 milja na 4 sezone. Izbor je velik, naizgled je težak, no glavni kandidat za škartavanje je jasan – Drew Gooden nema što tražiti u ovoj ekipi. Ili bilo kojoj drugoj ekipi za 6,5 milja.

Beno je bez ikakve sumnje preskup, ali to je njegova jedina mana. U Kingsima je soldino odradio posao backup playa, od njega možete dobiti 20 solidnih minuta, a najveæi njegov problem, uz nevjerojatnu cijenu, je što mu trebaju dobri suigraèi da bi njegove plejmejkerske sposobnosti došle do izražaja. U Bucksima ih nema.

Jackson je lud kao struja, no cifra od 10 milja za èovjeka koji može zabijati 20 poena po utakmici i nije previsoka. Kapetan Jack ima problema kada mora igrati u rigidnim, èvrstim i preciznim napadima kakav se uostalom igra pod palicom Scotta Skilesa, ali vjerujem da æe se Stevan i pajdaš mu Brandon Jennings izboriti za više slobode, naroèito nakon oèajne prošle sezone.

Drew Gooden pak ne zaslužuje biti u NBA ligi. Gooden je èovjek nevjerojatnog talenta, ali je istovremeno i tip o kojem suigraèi najèešæe ne žele govoriti, tip kojeg nije briga ni za pobjeðivanje ni za košarku i tip koji je igrao za 9 klubova u 10 sezona. Raskidom s Goodenom Bucksi bi ionako oslobodili minute za podcijenjene Ilyasovu i Mbah a Moutea, a omoguæili bi i mišiæavom Larryu Sandersu da pokaže ima li što tražiti u NBA ligi.

Ne znam što je bilo Johnu Hammondu da se u godini kada zna da stiže lockout i smanjeni salary cap obveže da æe za 4 godine 34-godišnjem Drewu Goodenu isplaæivati 6,7 milijuna dolara godišnje. Normalan èovjek bi trebao popiti svo pivo u Miller pivovarni da potpiše takav ugovor. I onda su igraèi krivi što se nalazimo u ovom paklu. Eh.

Indiana Pacers

Indiana je provela èitavu lanjsku sezonu èisteæi se od loših ugovora. Sada su bijeli poput trajne koju je Larry Bird nosio u osamdesetima.Ukoliko baš žele inzistirati na korištenju amnestije mogu je potrošiti na Jamesa Poseya koji neobjašnjivo prima gotovo 7 milja ove sezone, ali èiji ugovor ionako istièe.

Bolje da je saèuvaju za buduæe pogreške koje æe Najbolji bijeli košarkaš svih vremena sigurno povuæi. Šteta bi bila da upropaste rebuilding u koji konaèno moraju krenuti.

Detroit Pistons

Šampionske momèadi èesto vam u naslijeðe ostave debele, masne ugovore bivših zvijezda koje jednostavno ne igraju onako kako su nekoæ igrale. Pistonsi su se konaèno riješili veæine ugovora koji su ih morili, a jedini koji ih i dalje grize za guzicu je ugovor Ripa Hamiltona.

No šteta bi bilo potrošiti amnestiju na èovjeka èiji se ugovor može otkupiti i koji još uvijek ima vrijednost na košarkaškom tržištu. Pistonsima bi bilo pametnije kada bi ugasili ugovor Charlieja Villanueve koji nije samo oèajan košarkaš nego je i loš suigraè koji piše Tweetove za vrijeme utakmica i generalno se ponaša kao papak na terenu. Na taj æe se naèin bar djelomice ispraviti greška Joea Dumarsa koji je potpisivanjem Bena Gordona i Villanueve za pare masnije od netom peèenog odojka gotovo nadmašio samog sebe. Èovjek je ipak izabrao Darka Milièiæa ispred Mela, Bosha i Wadea, to nije lako nadmašiti.

Atlanta Hawks


Šeæem se izmeðu sobe i kuhinje kao što se profesor Baltazar šeæe izmeðu svojih baroknih zastora i razmišljam kako je moguæe da Joe Johnson, jebeni Joe Johnson, potpiše najveæi ugovor u NBA-u kao slobodan igraè iste sezone kada su Wade, LeBron i Bosh na tržištu. Razmišljam i ne razumijem. Èovjek koji je stvoren da bude Robin nekom od Batmana plaæen je kao Bruce Wayne. Kroz pet godina Hawksi æe ostarjelom Johnsonu plaæati gotovo 25 milijuna dolara godišnje. Je li to cijena koju želite platiti za tri godine ispadanja u drugoj rundi playoffa?

Znam da sam radikalan kada kažem da bi se Celticsi trebali riješiti Garnetta i Piercea i da bi se Hawksi trebali riješiti Johnsona, ali meni je prihvatljivije gledati ekipu kako 4 godine grca na dnu da bi 4 godine imala realnu šansu za naslov, nego gledati 4 godine mediokritetstva i borbe za playoff i 4 godine sigurnog doigravanja u kojima nemate realne šanse da osvojite prsten. NBA franšize su nažalost i poslovni, a ne samo sportski entiteti i ne dijele moje mišljenje.

Nema nikakve šanse da odrežu Johnsona. Amnestiju æe potrošiti na Marvina Williamsa kojem su dužni 23,3 milje kroz sljedeæe tri godine. Williams ima užasan ugovor koji pritišæe franšizu poput kamena, ugovor kojeg se moraju riješiti, no njegovo brisanje iz NBA registra Hawksima u konaènici neæe donijeti olakšanje. Brisanje ugovora Joea Johnsona hoæe.

Charlotte Bobcats

Nakon lanjskog playoffa Bobcatsi su brzinski prešli u još jedan rebuilding. Riješili su se trojice najboljih igraèa*, za dvije æe godine imati samo dvojicu igraèa pod ugovorom + rookieje i praktièki imaju èist put prema NBA vrhuncima.

* Felton je buco, Jackson je lud, a Wallace izgleda poput admirala Ackbara iz Star Warsa, no sva trojica su bolja od bilo kojeg igraèa na rosteru Bobcatsa.

Postoje samo dva problema. Prvi se zove Tyrus Thomas, atletski najnadareniji èovjek lige koji jednostavno ne zna igrati košarku. Mislim zna, ali njegova igra ne vrijedi 8 milijuna godišnje koliko æe Bobcatsi plaæati Thomasove usluge do 2015. godine. Bilo bi sjajno kada bi Jordan spièkao amnestiju na Borisa Diawa koji je dobio 20 kila otkako je potpisao svoj zadnji ugovor, ali Diaw prestaje biti igraè Šarlote nakon ove sezone. Thomas je jedini pravi izbor.

Drugi problem Bobcatsa je što nemaju publiku, što je ekipa u Virðiniji zaluðena college košarkom i NBA ih ne zanima i što Jordan ne izgleda kao da ima plan kako to promijeniti te je bio jedan od glavnih meðu vlasnicima koji je tražio od Sterna da oplete po plaæama igraèa. Što je poprilièno jadno buduæi da je Jordan u igraèkim danima radio svakave pizdarije buneæi se zbog malog ugovora.

Bilo bi krasno kada bi liga iskoristila svoje pravo amnestije i ugasila Bobcatse zauvijek. Hornetsi su morali napustiti grad unatoè playoff utakmicama i igraèima kao što su Muggsy Bouges, Larry Johnson, Kendall Gill, Kenny Anderson i Glen Rice*. Ne znam zašto bi ovakvi Bobcatsi uspjeli u gradu koji jednostavno nije dobar za profi košarku.

* Kobe Bryant je mogao promijeniti izgled ove franšize da je nakon drafta devesšeste pristao igrati za Hornetse. Propustili smo gledati Kobeove partije u Jordanovom dvorištu, nešto što bi sa sobom donijelo pregršt novih konotacija u usporedbama ova dva igraèa.

Miami Heat

Hejteri bi s guštom doèekali razrješenje ugovora Chrisa Bosha koji se unatoè solidnoj sezoni našao na meti struènjaka i navijaèa, no ja nisam hejter, unatoè svemu što sam do sad napisao o Miami Heatu.

Jasno je da ova ekipa može i mora do naslova, a taj æe zadatak biti stoput lakši sada kada je ekipa provela jednu punu sezonu na okupu. Briljantan juriš Nowitzkog i društva srušio je Miami, no jedan neuspjeh ne bi treba previše boljeti. Wade, Lebron i Bosh su mladi, ulaze u najbolje godine i imat æe jako puno prilika da doðu do trofeja.

Amnestija im ne treba. Mogli bi škartati jadnog Mikea Millera, no time bi se odrekli relativno jeftinog swingmana koji æe puno bolje igrati sada kada mu je rame potpuno zdravo. Miller nije samo dobar šuter, on je i sjajan igraè u skoku, a to je ono što Heatu treba. Pat Riley bi trebao saèuvati svoju “get out of jail” karticu za buduæe pogreške. Znamo da ih je u NBA-u lako napraviti.

Orlando Magic

Posao GM-a u NBA ligi nije najsigurniji posao na svijetu. Možda neæe brzinski završiti na cesti poput hrvatskih trenera, ali ukoliko zapnete s rezultatima brzo æete dobiti otkaz. Sport ne trpi gubitnike. GM-ovi su svjesni kako moraju biti agresivni da bi zadržali svoj posao, kako imaju jako mali period da napadnu vrh lige, kako slavina iz koje lova kapa na raèun sutra može presušiti. U takvim situacijama èesto vuku paniène poteze. Otis Smith nije iznimka.

Èovjek koji je naslijedio Dwighta Howarda u ekipi polako je gledao kako se mišiæavi mladiæ razvija u najboljeg centra lige. Znajuæi kako æe dobiti svega par prilika da napravi juriš na titulu Smith je postao agresivan. Potpisao je Rasharda Lewisa za draft pick unatoè ogromnom ugovoru. Riješio se mladog Trevora Arize. Doveo je Stana Van Gundya na klupu. Skrpao je lovu za Brandona Bassa. Riješio se Lewisa u korist Arenasa, poslao Marcina Gortata u Sunse, trejdao pa vratio Hidayeta Turkoglua u godinu dana… Smith je imao sreæe. Njegov rad rezultirao je sretno izborenim finalom u kojem je njegov tim isprašen od Lakersa. To je više nego veæina GM-ova ostvari u karijeri.

No taj junaèki juriš na NBA titulu ugrozio je buduænost Orlanda. Golemi ugovori i prijetnja odlaska Dwighta Howarda nadvili su se kao golemi crni oblak nad Orlando, grad u kojem su golemi crni oblaci prava rijetkost. Ukoliko Dwight ne pristane produžiti ugovor jasno je da Magic mora krenuti u ponovnu izgradnju momèadi.

Njihova najbolja opcija, jedina normalna opcija je trejdanje Howarda i bilo Arenasa bilo Turkoglua za istièuæe ugovore, draft pickove ili solidne mlade igraèe te otpisivanje jednog od ove dvojice uz pomoæ amnesty odredbe. Arenas je težak  21 milju dolara godišnje kroz tri sezone, a takve novce nije zaslužio primati ni u sezonama kada je nosio Wizardse do playoffa. Turski Jordan je u potpunosti opravdao svoj nadimak, na isti naèin na koji ga turski Batman opravdava, te nitko za njim neæe puno žaliti. Navijaèi Orlanda pripremite se na tri godine mediokritetstva i rebuilding koji bi mogao izroditi puno bolju ekipu od ove.

Washington Wizards

Novopeèeni vlasnik Wizardsa Ted Leonsis potpuno je promijenio naèin rada u Washingtonu. Bivši direktor zloglasnog AOL-a usuo je gomilu novca u dvoranu, naredio èistku u rosteru, promijenio boje i dresove kluba i svojem GM-u dao jasne upute kako djelovati na NBA tržištu.

Jedini uteg oko vrata Wizardsa i Teda Leonsisa je 22 milijuna dolara težak ugovor Rasharda Lewisa, ugovor koji jasno pokazuje sve falinge dosadašnjeg sustava. Suludo je da su franšize trošile takve gomile novca na jedva solidne igraèe*, no to vam je tako kad ste NBA GM. Rashard æe sigurno dobiti svoj novac i ispisnicu iz kluba jednom kad krene nova sezona, a sigurno je i da æe odmah dobiti novi ugovor jer se ipak radi o iznadprosjeènom i korisnom košarkašu. Koji vrijedi 6, a ne 16 milijuna dolara više.

Bilo je to sve za danas. Sutra slijedi novi dio sa ekipama Zapada. Do tada se javite na fejs ako vas je volja, ako patite od depresije i ako vas treba tješiti.

Kolumnist Hrvoje Franèeski pokrenuo je vlastiti blog kojega možete posjetiti ovdje – Èovjek koji je buljio u ekran