Robert Horry je vjerojatno najkvalificiranija osoba za riješiti debatu oko toga tko je bolji suigrač, Kobe Bryant ili Tim Duncan. Horry i Bryant su bili suigrači od 1997. do 2003. godine u Los Angeles Lakersima, u tom razdoblju ovaj duo je osvojio 2 prstena. Nastavak karijere Horryja je odveo u San Antonio Spurse, gdje se priključio Tim Duncanu u osvajanju također dva prstena od 2003. do 2008. godine. Zbog razloga navedenih ranije sigurno ne postoji bolja osoba od Roberta Horryja koja zna više o tome kako je biti u blizini nedvojbeno dva najveća igrača 2000-ih godina.
Kada su Horryja pitali s kojim od ova dva igrača bi radije dijelio svlačionicu, odgovor je bio poprilično interesantan i sročen u nekoliko internih informacija. Počeo je sa zanimljivom podjelom, rekavši da treba uzeti u obzir jeli prioritet naslov ili prodaja karata.
Horry nije precizirao kojeg je igrača gdje smjestio od te dvije kategorije, ali se da pretpostaviti da je Tim Duncan suigrač za naslove, a Kobe Bryant „showman“ za prodaju ulaznica. Iako ovaj zaključak nije najpošteniji jer je Bryant osvojio određeni broj naslova, dok s druge strane veliki broj fanova voli gledati Duncana i njegove suigrače u pohodima na naslov. Naravno, da se zaključiti što je Horry htio reći s ovom izjavom.
Ovo nije prvi put da je Horry više idolizirao Spurse od Lakersa. Na pitanje za koga bi radije igrao Gregga Popovicha ili Phila Jacksona, odabrao je Popovicha uz riječi: „On tretira sve igrače jednako, nema razlike ako si starter ili dvanaesti igrač“. Horry je pohvalio Popovicha i u još jednom aspektu, a to je popuštanje i prelaženje preko određenih stvari kada je to potrebno. „Većina trenera ne zna kako to učiniti, drže se svojih zamjerki predugo“ zaključio je Horry.
Dvije najveće debate u posljednjih dvadeset godina, Kobe Bryant vs Tim Duncan i Phil Jackson vs Gregg Popovich će ostati „otvorene“. NBA fanovi će voditi ove rasprave i u nastavku, ali sudeći po nekome tko je bio okružen svom četvoricom dugi niz godina pobjedu odnose Spursi.
Pokušamo li ovu debatu između Bryanta i Duncana gledati objektivno vjerujem da i mi moramo dati glas Duncanu. Povijest i mediji nam nude dosta dokaza „protiv“ Bryanta i njegovog ponašanja prema suigračima, neke od „žrtava“ je doveo i do suza. S druge strane imamo simpatičnog Duncana koji svoje suigrače na terenu može nagraditi jedino smiješkom. Još jedan dokaz koji ide u prilog Duncanu je i pomaganje vidno pijanom suigraču Aronu Baynesu, takvi prijatelji se rijetko nalaze a kamoli suigrači.
Ova debata vjerojatno nikad neće biti završena, jer oba dvije strane imaju svoju formulu za uspjeh koja je dokazano efikasna. Njihova sposobnost da budu uzor svakom suigraču i da svoje lidersko mjesto u ekipi dokazuju svake večeri na terenu je na divljenje svakome tko voli ovu igru.