Rupa bez dna

Od Pennyjeve i Shaqove ere pa preko Tracyja McGradyja sve do Dwighta Howarda i Stana Van Gundyja, na Floridi su se od sredine devedesetih do ranog drugog desetljeća dvijetisućitih izuzev nekoliko nesretnih godina razmazili. Bili su poput Leonarda DiCaprija u Vuku s Wall Streeta, imali su jako puno, ali očito nisu imali sve. Htjeli su taj naslov, koji su im redovno uzimale ozljede i tko zna što već ne, ali kako je i Jordan Belfort završio na sudu, oni su završili u reizgradnji.

Frank Vogel sada je njihov treći trener u zadnje tri sezone, a jedna stvar je očita – Orlando ne zna gdje ide. Mlađahni Rob Hennigan prošle godine je u mladu ekipu nadobudno ubacio Scotta Skilesa, koji je općepoznati Darth Vader za sve ligaške novake i čisti primjer win-now trenera, a kad imate tri lutrijska izbora iz zadnjih nekoliko godina od kojih sva tri imaju prilično izražene mane, nestrpljivi trener koji će ih zabiti na dno klupe nakon jedne promašene rotacije u obrani nije ono što vam treba.

Sezona je završila prilično neuspješno, a na draftu su izabrali Domantasa Sabonisa kojeg su onda pazite, zamijenili zajedno sa svojim drugim izborom drafta otprije par godina. Odavno je bilo jasno da Victor Oladipo i Elfrid Payton nisu najkomplementarniji par stoljeća, Oladipo je visinom zapeo između dvije pozicije, za jedinicu je nedovoljno dobar razigravač, pretjerano kvalitetan scorer nije, a bogzna da nije ni pretjerano konstantan. Payton je solidan razigravač, visoki plej solidnih fizičkih predispozicija, ali naravno bez šuta. I tako se Hennigan odlučio riješiti Oladipa što je možda i bolja opcija nego odricanje od mladog brickera ludih frizura, ali usprkos svim manama divljačkog volume šutera koji prilično baca na nekakvu prijašnju verziju Diona Waitersa sa svojim Kobe mentalitetom i neKobe sposobnostima, je li Serge Ibaka dovoljan za dva lutrijska izbora?

Da, svi znamo da je Vogel obrambeni trener, Ibaka je elitan obrambeni igrač, ali isto tako ima 27 godina, a napredak u njegovoj karijeri zadnjih sezona je nepostojeć. Stagnirajući Kongoanac bi usprkos tomu trebao biti odličan komplement Nikoli Vučeviću, koji s rim protectionom ima veze kao Zombieland s ozbiljnim filmom, ali kako onda objasniti sljedeći potez?

Puštate Dewaynea Dedmona, defenzivnog centra, te uzimate Bismacka Biyomba, defenzivnog centra. Za 72 milijuna dolara. Na četiri godine. Potonji je tek možda blagi upgrade u odnosu na prvog, jer obojica dijele priličnu napadačku limitiranost. A razlika je 15 milijuna dolara na godinu. Uz to, prilično zbunjujuć potez je davanje 15 milijuna dolara Jeffu Greenu, ali je ugovor jednogodišnji, a minimalni dio salary capa ionako se mora ispuniti, pa se kroz to možda i može progledati.

Uz to, postojali su i potezi poput produživanja ugovora Evanu Fournieru koji je više-manje opravdan kroz Francuzovu napadačku raznolikost, doveden je i Jodie Meeks koji nije previše značajan potez, ali odigrava čisto solidnu rolu ove godine iako je daleko od efikasnog, a D.J. Augustin je potpisan na 29 milijuna dolara kroz četiri godine. U Denveru se prošle sezone pokazao korisnim ali četiri godine? Opet greška.

Pomoću takvih genijalnih poteza, Hennigan je stvorio mali krkljanac u frontcourtu koji se sastoji od dva krilna centra i dva centra od kojih bi svi trebali imati preko 25 minuta po utakmici. Ali pravih 25 minuta. Ne onih 25 minuta gdje Aaron Gordon čuli na niskom krilu sa svojim očajnim šutom, dok su visoki Ibaka i Vučević ili Biyombo. S obzirom na to da ovdje pričamo o Orlando Tragicu, upravo takve dvije postave koje se ne smiju događati imaju najviše minuta. I negativne net ratinge od -12,3 s Biyombom i Augustinom odnosno -1,3 s Vučevićem i Paytonom. Orlando Tragic.

Pogledajmo koje su to zapravo najčešće petorke i koja je njihova problematika.

Prva petorka se može nazvati apsolutnom uvredom modernoj košarci i porugom za floor spacing. Jer ovakva postava u današnjoj ligi je veći užas od drugog i trećeg dijela kultnih Starship Troopersa. Izuzetno je zastrašujuće što ta postava ispaljuje preko 7 trica više u odnosu na protivnika kroz 100 posjeda, a još je strašnije što ih zabija 0,5 manje. Aaron Gordon na trici i Bismack Biyombo na centru, a ti pucaš 7 trica više. Okej. Uz to, platiš čovjeka 72 milijuna da ti kupi otpatke u reketu, praktički imaš 3 visoka igrača, a imaš net -5,5 skokova? Ne kažem da sva krivnja ide na prošlogodišnjeg igrača Raptorsa, jer ipak ima 8 skokova na 26 minuta što je prilično dobro, ali 72 milijuna za takvo nešto? Orlando Tragic.

Bacamo se na drugu postavu gdje Biyomba mijenja Vučević, što malo širi reket, ali isto tako vraćamo Paytona unutra, što ga opet sužava. Vučević je još bolji skakač, a i Payton uzima više skokova od Augustina, pa su barem skokovi prednost. Svejedno, utakmicu dobiva ekipa s više poena, a logično, i ovdje je net rating negativan. Šutiranje je lošije od protivnika, trice da ne spominjem. Jeste primijetili još jednu stvar? Aaron Gordon na niskom krilu.

Posljednja skupina od tri najiskorištenije sadrži njihovu ovoljetnu akviziciju Greena, a logično, i ova postava ima negativan net rating. Skok je ovdje prednost, spacing i dalje nije krasan, ali ovdje se za razliku od prve postave na trice bar ni ne oslanjaju. I što je na kraju najgori problem od svega navedenog?

Nijedna postava koja ima preko 100 minuta kroz sezonu nema pozitivan net rating, dok čak dvije imaju negativan rating od preko 10, što bi značilo vatru pod guzicama Vogela i Hennigana. Višenje na dnu Istoka bar će im donijeti odličan izbor u trenutačno pretrpanoj bekovima draft klasi, a neloš je i izbor niskih krila. Da li je vrijeme da odustanu od Paytona i pomire se s tim da je on nešto slično Michael Carter-Williamsu, ili da odu putanjom pomicanja Aarona Gordona na krilni centar što bi značilo razmjenu jednog ili čak dva njihova trenutačna visoka igrača?

Prvo je solidna ideja, ali problem je što im ta pozicija nije najveća problematika, već one krilne. Ibaka ima najveći winshare, a i paše uz Vogelovu filozofiju, ali smeta Gordonovom razvoju. Orlandova uprava dovela se u situaciju gdje moraju napraviti brojne radikalne poteze kako bi napokon napravili nekakav smisleni roster prilagođen i trenerovoj ideji i današnjoj košarci, a prvo mi na pamet pada razmjena trećeg bivšeg pulena od nekadašnje mlade četvorke. Gordona poslati putem Harrisa i Oladipa, na draftu uzeti Malika Monka, Jonathana Isaaca ili Josha Jacksona, od kojih opet ovaj potonji nema pouzdan šut, ali uzimanje Monka (selidba Fourniera na krilo) ili Isaaca možda bi napokon dala nekakav spacing ekipi koja već sezonama ne zna što je šut. A ni pobjeda. Te pogotovo ne playoff.

Barem dvije razmjene, koje bi mogle uključiti i Marija Hezonju ili davanje prave prilike petom izboru drafta (iako nije previše pokazao, svejedno je prilika bila nikakva) napokon bi mogle raspustiti ovaj krkljanac tweenera u momčadi Magica. Ali novo pitanje je hoće li Magic uopće uspjeti dohvatiti ikog od gore navedenih imena na ovom draftu? Mock draft Bleacher Reporta daje im još jednog razigravača krajnje limitiranog šuta, dok gore navedena trojka odlazi prije na 6., 5., odnosno trećem mjestu. Još jedan bricker na razigravaču ili pak krilo Jayson Tatum, koji je hm… još jedan bricker?

Moguće rješenje nazire mi se u  biranju Monka (ako bude moguće) uz slanje Bismacka Biyomba u nekakvom paketu uz Marija Hezonju koji usprkos nikakvim rezultatima i dalje za sebe ima činjenicu da je nekoć bio peti izbor što mu daje određenu vrijednost. Gordona bih preselio na klupu, ali bi mu minutaža i dalje bila velika jer bi ponekad igrao u petorkama s Ibakom, a ponekad s Vučevićem, ali isključivo kao krilni centar. Fournier i Monk bili bi SG i SF, a s obzirom na to da je pomoću gore navedenih asseta teško nabaviti startnog razigravača, Elfrid Payton bi još neko vrijeme ostati starter. Ovo i dalje vjerojatno ne bi bila playoff ekipa, ali mislim da je najbolja moguća opcija.

Kolega Nihad Žunić također je dobacio jedno moguće rješenje, koje se sastoji od razmjene Bismacka Biyomba te zadržavanje Nikole Vučevića za GSWovsku ulogu centra, u kojoj ne bi dobivao pretjerane minute, a Serge Ibaka ide na peticu kao kopija Draymonda Greena dok se Gordon napokon nalazi tamo gdje pripada, na četvorci.  Fournier ide na krilo, a na draftu pune bekovske pozicije.

Ova ideja mi se čini kao solidna iz više razloga, ali kao i svako rješenje za Orlando, ima neke mane. Prvo, kao što je moj kolega odmah zaključio, Ibaka nije Green, nema toliki osjećaj za asistenciju, a i ne može baš braniti pozicije 1-5, a isto tako je i grijeh Nikolu Vučevića pretvoriti u Zazu Pachuliju kada je čovjek sposoban iz večeri u večer imati 20-10 učinke. Usprkos svemu, ovo je možda jedna od boljih trenutačnih fix rješenja, jer pravo se zasad – ne nazire.

Što bilo da bilo, nikog u Orlandu ne čekaju lagane odluke, a čak i najrazumnijim poznavateljima NBA košarke više nije potpuno jasno što bi učinili na mjestu njihovog front officea. Na ovako kaotičnu situaciju, svi couch coachevi redom zamuknuše, a Magic će bar još neko vrijeme gutati bezdan. Sve dok ne dođe netko tko napokon zna što radi.