San Antonio – Još uvijek nisu otpisani?

Mnogi su još prije nekoliko godina otpisali Spurse kao kandidate za naslov, međutim, prošle sezone su svima “začepili” usta plasiravši se u veliko finale u kojem ih je tek malo sreće i Ray Allen dijelilo od 4. naslova u posljednjih 10 godina. Iste priče su se nastavile i uoči ove sezone, ali trenutni omjer (31-9) pokazuje da veterani iz San Antonija još nisu rekli posljednju riječ i da će i ove sezone pucati na naslov.

Iako su im još nakon ispadanja od Memphisa 2011. godine (Memphis je prošao kao osmoplasirana ekipa Zapada) mnogi stručnjaci, ali i šira publika, predviđali polagano približavanje kraju, Spursi su se, čini se, dodatno motivirali kako bi pokazali svima da još mogu daleko. Najuspješnija momčad desetljeća odlučila je svoje uspjehe produžiti i u drugom. Finale Zapada 2012. te već spomenuto finale lige prošle sezone dovoljno su dobar pokazatelj njihovih namjera, a sve upućuje na to da se i ove sezone namjere nisu promijenile. Iako su glavne zvijezde već prošle tridesete, Spursi u nijednom trenutku na terenu ne izgledaju kao stara momčad, pa se s pravom zapitamo koja je tajna njihovog uspjeha?

Ne treba se praviti previše pametan i sada izmišljati toplu vodu jer se zna da je cijela bit uspjeha Spursa u njihovoj izrazitoj momčadskoj koheziji kojom upravlja vjerojatno najbolji NBA trener Gregg Popovich. Iako su naslove osvajali u vrijeme kada su ih mnogi smatrali najdosadnijom momčadi lige, posljednjih godina smo svjedoci velike preobrazbe igre Spursa, igre koja je postala zanimljiva i za oko gledljiva, a koja, čini se, isto tako donosi pobjede.

Tako su Spursi postali jedna od najboljih napadačkih momčadi (zabijaju odličnih 104,6 koševa po utakmici), a s odličnih 25,2 asistencije drže drugo mjesto u ligi. Vrlo brza košarka, puno dodavanja te konstantno traženje igrača u boljoj poziciji, ali i vrlo dobra tranzicija stvari su koje krase njihov napad. Momčad su u kojoj svaki igrač zna svoju ulogu i zbog čega vrlo rijetko vidimo nekakve nepravilnosti u njihovoj igri.

Spursima je poznata i ona stara izreka: “napadom se dobivaju utakmice, a obranom se osvajaju naslovi”, pa odličnom napadu pridodavaju i vrlo dobru obranu (primaju 96,9 koševa). Iako je pozicijska obrana vrlo dobra, treba reći da Spursi još uvijek trebaju poraditi na tranzicijskoj obrani koja vrlo često zna biti spora.

Igrom Spursa u potpunosti dirigira Tony Parker (17,9 koševa, 6,3 asistencije), po mnogima uz Chrisa Paula najbolji razigravač lige, koji i ove godine igra na All-Star razini, a bez kojeg su Spursi praktički neprepoznatljivi. Iako se radi o odličnoj momčadi s odličnim trenerom, igra Spursa je samo s Parkerom u igri uređena do posljednjeg detalja. Standardno “nemogući” Tim Duncan (14,6 koševa, 9,6 skokova) je s 37 na leđima još uvijek mnogima učitelj, a treći iz osovine, Manu Ginobili (13 koševa, 4,6 asistencija) opet oduševljava, iako je mislio nakon poraza od Miamija završiti karijeru.

Međutim, smatramo da je glavni odgovor na pitanje postavljeno poviše to što je Popovich osovini Parker-Ginobili-Duncan pridodao dosta dobrih i vrlo dobrih igrača. Ta činjenica mu omogućuje da glavne igrače može odmarati koliko god treba te da s njima na klupi rezultat neće patiti, štoviše da će biti povoljan. U ovoj momčadi je teško nekoga izdvajat od tog ostatka jer svaki na svoj način doprinosi igri Spursa. Diaw, Splitter, Green te sve bolji Kawhi Leonard, koji se smatra jednim od većih “krađa” svoje draft klase, a koji svojom energijom na oba kraja terena daje igri Spursa brzinu više, igrači su koji su i prošle sezone pokazali da su velika pomoć Parkeru i društvu i da se na njih momčad može oslonit u svakom trenutku. Ipak, valjalo bi istaknuti i novog pojedinca u momčadi, Marca Belinellija (11,0 koševa) koji je veliki pogodak Popovicha i koji je svakako bolje rješenje s klupe od Garyja Neala koji je ove sezone napustio Spurse. Isto tako, treba reći da se je i Patrick Mills konačno izborio za minutažu te s 8 koševa u prosjeku vrlo solidno zamjenjuje Parkera.

Sve u svemu, Spursi su sasvim sigurno još uvijek spremni za najveće domete. Ove sezone nisu pokazali neke posebne slabosti s bilo kojom ekipom u ligi tako da mogu igrati sa svakim. Jedno je sasvim sigurno, oni znaju kako se osvajaju naslovi i dok ih god tijela i zdravlje budu služili bit će velika prijetnja.