Nemoguće. Ovo je riječ koju ste sigurno nekoliko puta ponovili kada ste spominjali Spurse. Prvo, stari su i igraju najljepšu košarku na svijetu. Drugo, dva šuta koja je bilo gotovo nemoguće pogoditi ili promašiti u finalnoj seriji protiv Heata. Jedan šut je djelo Raya Allena i ona trica iz desnog kuta u zadnjoj sekundi šeste utakmice, a drugi je šut Tima Duncana preko Shanea Battiera desnim horogom koji je promašio (sam Duncan je rekao da takve pokušaja pogađa u 9/10 situacija protiv nižih igrača) i još nakon toga je promašio tip in za izjednačenje 40 sekundi prije kraja u sedmoj utakmici. Jednostavno nemogući splet nesretnih okolnosti za momčad Spursa. Ove sezone se vraćaju psihički još jači i s više samopouzdanja nego ikada do sada da ostvare „sveti cilj“ i uzmu još jednu titulu. Krenimo pogledati što su napravili u prijelaznom roku i kako bi to moglo izgledati u novoj sezoni.
Trenutni roster za sezonu 2013/14:
Tony Parker, Tim Duncan, Tiago Splitter, Manu Ginobili, Boris Diaw, Matt Bonner, Danny Green, Marco Belinelli, Kawhi Leonard, Jeff Ayres (bivši Pendergraph), Nando De Colo, Patty Mills, Cory Joseph, Aron Baynes
Došli:
Marco Belinelli, Jeff Ayres
Otišli:
DeJuan Blair, Gary Neal, Tracy McGrady
Spursi su regularni dio sezone završili s 58 pobjeda i 24 poraza što je bio drugi najbolji omjer u Zapadnoj konferenciji. Krasila ih je lijepa napadačka igra s prekrasnim protok lopte u traženju najboljeg igrača u najboljoj poziciji (rangirani su treći po postotku asistiranih poena, te su sa svake pozicije na terenu bili u top 5 po postotku šuta), dok su se u obrambenom dijelu fokusirali na zatvaranje skoka i tako su protivnicima dopuštali jako puno otvorenih šuteva s poludistance (šut s te pozicije je najneefikasniji u ligi, a Spursi su dozvoljavali čak 4 pokušaja više od prosjeka lige što ih je svrstalo na drugo mjesto u tom dijelu iza Pacersa).
Doigravanje su dočekali s tri uzastopna poraza, a onda je slijedila rapsodija. Lakersima u prvom krugu su udijelili popularnu metlu, a u drugom krugu je krenuo show protiv Warriorsa. Prošli su u šest teških utakmica, a vidjeli smo tri produžetka i pregršt lijepih poteza, te nekoliko maestralnih individualnih predstava. Finale konferencije je bila jednosmjerna ulica jer su uspješno skautirali Grizzliese koje su počastili s metlom. Susreti s Heatom u finalu su bili epski, te se može smatrati jednim od najboljih finala u posljednjih deset godina. Nažalost, igrači Spursa nisu uspjeli, ali nitko im nije zamjerio jer su dali apsolutno sve od sebe. Ovaj neuspjeh moraju zaboraviti i posvetiti se novoj sezoni u kojoj će nas opet uveseljavati sa svojom igrom.
Prijelazni rok su odradili u stilu Spursa. Nisu htjeli produžiti ugovor s Garyjem Nealom jer nisu bili baš zadovoljni s njim jer je u potpunosti podbacio u doigravanju (bio je najlošiji pojedinac Spursa), te su umjesto njega doveli Marca Belinellija koji je dobio dvogodišnji ugovor u visini od 5,6 milijuna dolara, dok se Neal skrasio u Milwaukeeju gdje je dobio 6,5 milijuna dolara za dvije godine. Također, nisu htjeli zadržati DeJuana Blaira jer je bio nezadovoljan tretmanom u ekipi, posebno u doigravanju gdje je odigrao svega 76 minuta. Na njegovo mjesto su doveli Jeffa Ayresa koji je dobio 3,6 milijuna dolara na dvije godine.
Startna petorka u novoj sezoni će ostati nepromijenjena, te će ju činiti Tony Parker – Danny Green – Kawhi Leonard – Tiago Splitter – Tim Duncan. Konce igre će i dalje vući Tony Parker i Tim Duncan s gomilom pick i flex akcija, te su ove sezone sve više koristili igrače na cutu i velikom broju off – ball screenova. Parker će suvereno voditi napad kroz pick igru koja mu predstavlja gotovo 50% njegovih akcija u kojima je jedan od najboljih igrača u ligi. Odlično surađuje s Tiagom Splitterom koji je realizirao 114/172 roll akcije ili 66% što ga svrstava u sam vrh lige, dok je s Duncanom više koristio pick and pop situacije jer je Duncan provjereno dobar šuter s poludistance. Ako je Parker imao problema s tom akcijom onda bi se okrenuo trčanju kroz blokove iz kojih bi najčešće šutirao trice iz kuta ili neumoljive šuteve s vrha reketa. Također, jako kvalitetno je odrađivao izolacijske akcije u kojima se najčešće odlučivao na prodor i predivne floatere ili već nekoliko puta spomenuti šut s poludistance koji je njegov trademark. Njemu obrana nikada nije bila forte tako da i dalje možemo očekivati da će ga Greg Popovich u ozbiljnijim utakmicama sakrivati na tom dijelu terena.
Poziciju šutera će odraditi Danny Green koji se isprofilirao kao jedan od najboljih šutera za tri poena u ligi iz spot – up akcija ili nakon izlaska iz bloka, a njegova realizacija je 47% za tri poena iz 397 upućenih šuteva, te mu ovo predstavlja njegov kompletan napadački arsenal. Ostatak poena zabija iz tranzicije gdje voli ne bi nikad pogodili, opaliti tricu iz trka, te mu to dobro polazi za rukom s obzirom na to da je realizira s 40%. Obrambeno je vrlo zahvalan igrač i u stanju se nositi s protivničkim glavnim napadačima, a posebno se ističe u obrani igrača s loptom. Njegovi problemi u napadačko dijelu što nikada neće biti ozbiljnija opcija od ovoga što trenutno je, dok obrambeno bi trebao poraditi u situacijama jedan na jedan.
Dolazimo do igrača koji je najvažniji za budućnost Spursa, a to je Kawhi Leonard. On je pokazao da se od njega može napraviti puno više od igrača sporedne uloge u napadu svoje ekipe, te je trener Popovich odlučio da će ove godine vrtjeti nekoliko akcija samo za njega što do sada nije bio slučaj. Većinom je korišten kao i Green, te je čekao da mu ostali namjeste prilike za šut gdje je njegova realizacija bila 37% za tri poena i 41% ukupan šut. Također, istaknuo se kao odličan igrač tranzicije gdje je uvijek prvi na protivničkoj polovici i uz to uvijek bori za napadački skok što nije u skladu s igrom Spursa bilo do sada. Osim toga, Popovich će mu vjerojatno povjeriti nekoliko post – up situacija gdje se u prošloj sezoni pokazao kao jako efikasan igrač. Obrambeni dio igre je odrađivao gotovo besprijekorno, odličan je bio u presingu na loptu, a istaknuo se kao igrač koji vrlo lako zaobilazi protivničke blokove i fenomenalno prati svog igrača (moramo znati da visoki igrači Spursa ne izlaze na perimetar jer osiguravaju obrambeni skok). U ovom dijelu spada u sam vrh lige što je pokazao u finalu kada je jako dobro čuvao najboljeg igrača na svijetu, LeBrona Jamesa.
Visoke pozicije drže Splitter i Duncan. Mislim da ne trebamo puno pisati o Duncanu koji je odigrao vrhunsku sezonu na oba dijela terena. U napadu je radio ono što Duncan radi, odličan je bio u postu, lijepo se nadopunjavao s Parkerom u pick akcijama i razigravao suigrače s vrha reketa, te je u nekoliko navrata pokazao da još uvijek može nositi napad na svojim leđima u najvažnijim trenucima u doigravanju. Obrambeno je bio koordinator svega, pomagao je suigračima, čuvao je prilaze košu, skupljao obrambene skokove na nezamislivoj razini (jedino je Omer Asik imao veći postotak uhvaćenih obrambenih skokova) i odlično je odradio jedan na jedan obranu. Nažalost, njegov problem su godine i više nije u stanju braniti pick igru na razini od prije nekoliko godina.
Splitter kao i Duncan ima problema s izlascima iz reketa, te je ovo rak rana za momčad Spursa. Njegov napredak u svim poljima od kada je došao u NBA ligu je nevjerojatan, te je zaslužio novi četverogodišnji ugovor u visini od 36 milijuna dolara. Naime, kada je igrao u Europi on je bio nepokretni centar koji je dobro čuvao koš i jedini cilj je bio izvući ga iz reketa, te je bio katastrofalan izvođač slobodnih bacanja (realizirao je samo 58% u Euroligi, dok je u Spursima na 74%). U tri NBA sezone je popravio sve segmente (napadački nikada nije imao problema), posebno u obrambenom dijelu. Jako lijepo se razumije s Parkerom, te izvrsno razumije igre jer mu je četvrtina napadačkih akcija dolazi iz cut situacija jer odlično pronalazi rupe u protivničkoj obrani. Osim ovoga, fenomenalno se snalazi u post – up situacijama gdje pokazuje zavidan talent i okretnost, te većinu svojih poena zabija u krugu oko koša s maksimalne udaljenosti od tri metra gdje mu je realizacija 58%. Obrambeno ga možemo pohvaliti u situacijama jedan na jedan koje rješava nevjerojatnom lakoćom u svoju korist s obzirom na njegovu minutažu.
Rotacija će biti nešto izmijenjena, te će se na poziciji razigravača za minute boriti Cory Joseph i Patrick Mills. Ovdje će biti velika borba i dvojba za Popovicha jer oba igrača imaju neke prednosti. Mills se jako dobro snalazi u ulozi spot – up šutera, dok je obrambeno ispodprosječan igrač na kojega se ne možete osloniti. Joseph je dosta vremena proveo u D – League natjecanju gdje je bilježio 19 poena, 5 skokova i 5,5 asistencija u prosjeku za 38 minuta. Solidno se snalazi na oba dijela terena, a u ono malo minuta što je dobio prošle sezone pokazao je da bi mogao biti dobar dodavač i solidan pick igrač. Teško da će netko od njih dvojice igrati više od 15 minuta u prosjeku.
Dolazimo do najjačeg dijela njihove klupe, a to su igrači koji podjednako kvalitetno mogu odigrati po nekoliko pozicija. Prvi na listi je Manu Ginobili (dobio novi dvogodišnji ugovor u visini od 14 milijuna dolara) koji se odlično snalazi na obje bekovske pozicije, te solidno može odraditi posao na poziciji niskog krila. Naravno, najbolje se snalazi kada je lopta u njegovim rukama gdje on odlučuje što i kako dalje s njom. Prošle godine je imao nešto lošiju sezonu, ali to možemo pripisati konstantnim ozljedama, a on sam je rekao da mu je više muka vraćati se nakon povreda i mislio je prestati s igrom jer nije mogao biti na top razini (i dalje je mogao funkcionirati kao šuter koji čeka povratnu loptu jer je tricu realizirao s 40%). Ove sezone možemo očekivati starog Manua koji nevjerojatnom lakoćom probija svog suigrača i zabija „divlje“ šuteve (u predsezoni igra odlično). Njegova obrana je daleko od dobre, ali uvijek može ukrasti koju loptu i odlično čitati linije kretanja svog igrača.
Igrač od kojeg se očekuje da rastereti Ginobilija u kreaciji je Belinelli koji slovi za light verziju Ginobilija što je pokazao u nekoliko navrata prošle sezone. On nema nikakvih problema s postizanjem poena iz bilo koje situacije i još je odličan dodavač koji vidi uvijek slobodnog suigrača što je velika razlika u odnosu na Neala koji je tu poziciju igrao prošle sezone. Obrambeno nije faktor za svoju ekipu, ali na nekoliko minuta može odraditi dobar posao i na tom dijelu terena. Ovo govorimo sve u službi druge postave, dok u startnoj situaciji je njegova obrana poprilično problematična, posebno u situacijama kada treba čuvati protivničke šutere koji prolaze kroz blokove.
Kao osigurač u slučaju ozljeda tu je Nando De Colo koji služi za krpanje svih vanjskih pozicija u momčadi. On će služiti na nekih maksimalno desetak minuta po utakmici za organizaciju napada i pogađanju otvorenih šuteva, dok će se obrambeno odraditi dobar posao na obje bekovske pozicije.
Glavni visoki igrač s klupe biti će Boris Diaw. On se ističe s odličnim pregledom igre, te za 22 minute u prosjeku podijeli 2,5 asistencije, a najčešće ordinira na vrhu reketa, dok poene najčešće zabija iz pick akcija ili nakon dodavanja od suigrača kada se izvlači na tricu koju realizira 39%. U obrambenom dijelu dobro odrađuje situacije jedan na jedan, a kao i svi visoki u San Antoniju ima problema s čuvanjem igrača koji se oslanjaju na kretanje po perimetru.
Ostalih 20 minuta koji ostanu na poziciji centra i visokog krila popunit će specijalci za pojedini segment igre. Tako će se Matt Bonner pobrinuti da protivnici izlaze na njegov ubojiti šut za tri poena kojeg u karijeri realizira s 42%, a obrambeno će za svojih desetak minuta odraditi solidan posao. Borba za petog visokog će se voditi između Ayresa i Aarona Baynesa, a tko će osvojiti to mjesto je teško za pretpostaviti. Mi malu prednost dajemo Ayresu jer se jako dobro snalazi u pick and pop situacijama, te bi mogao biti jako dobar obrambeni igrač na poziciji visokog krila jer je u prošloj sezoni za Pacerse pokazao da se solidno snalazi u ulozi čuvanja protivničkih spot – up igrača. S druge strane se Baynes nije pokazao kao igrač koji bi mogao odigrati ozbiljne minute i mislimo da će mu ovo biti zadnja sezona u ligi.
Popovich će i ove sezone dozirati minutažu svojim glavnim igračima, a to se posebno odnosi na Duncana, dok je najavio da će Leonard osim veće uloge u napadu imati i veću minutažu jer imaju manjak igrača na njegovoj poziciji, te bi mu na niskom krilu društvo mogao praviti Green što bi otvorilo šutersku poziciju koju će upotpunjavati Manu i Belinelli. Također, možemo očekivati da Splitter dobije povećanu minutažu na poziciji centra gdje se najbolje snalazi, a posebno u kombinaciji s odličnim šuterima kao što su Diaw i Bonner.
Prognoza: Između 1. i 3. pozicije na Zapadu
Spursi nisu željeli još ulaziti u proces stvaranja nove ekipe jer im je prošla sezona pokazala da ova momčad i ova velika trojka imaju još goriva u sebi za pohod na novi naslov, a najviše se uzdaju u Leonarda i njegovo napadačkom napretku, te zdravom Ginobiliju i novopridošlom Belinelliju.