Svi smo mi ljudi, krvavi smo ispod kože i griješimo. Međutim, nekako uvijek mislimo kako će nam uspjeh na poslu donijeti uvažavanje kolega i premda kakvu-takvu sigurnost na radnom mjestu. Možda to i jest tako u većini tvrtki, ali u NBA ligi nije pravilo. Pitajte samo Sacramento Kingse ili Cleveland Cavalierse.
Trener Kingsa Mike Malone otpušten je sredinom sezone jer nije igrao košarku u skladu sa željama vlasnika (točnije, umjesto brze igre forsirao je kontroliranu, sporu košarku, ali i izvukao najbolje iz prve zvijezde DeMarcusa Cousinsa), a izgubio je posao usprkos dobrim rezultatima i ogromnom Cousinsovom napretku u igri. Prema pisanju nekih američkih novinara, ista sudbina čeka i trenera Cavsa Davida Blatta, bez obzira na eventualan uspjeh u doigravanju.
Bez ulaženja u izvore američkih kolega i njihovu vjerodostojnost, pogledajmo situaciju malo realnije: Blatt je doveden u Cleveland s pedigreom sjajnog napadačkog uma, uspješnog bivšeg izbornika Rusije i aktualnog osvajača Eurolige s Maccabijem kako bi ekipa konačno zabilježila nekakav napredak i izvukla se iz duboke rupe u koju je upala nakon odlaska LeBrona Jamesa u Miami. Blatt je spremno prihvatio poziv, uzbuđen zbog treniranja dvaju nadolazećih zvijezda Kyrieja Irvinga i Andrewa Wigginsa. Međutim, ubrzo se LeBron vratio kući, a Wiggins je zamijenjen za zvijezdu Minnesote Kevina Lovea i očekivanja su narasla do neba. Blatt je bio rastrgan između ogromnih ambicija, poslovične LeBronove nestrpljivosti (iako je u eseju napisanom povodom povratka kući rekao kako „zna da će mu strpljenje biti testirano“) i vlastitog navikavanja na pakleni NBA ritam. Blatt je ipak uspio dovesti Cavse do drugog mjesta istoka i finala konferencije usprkos velikoj zamjeni u kojoj su došla tri nova igrača (Mozgov, J.R. Smith i Shumpert) i stalnom nedostatku povjerenja u medijima zbog navodnog Blattovog trenerskog neiskustva (?!?). Štoviše, pod njegovim vodstvom Mozgov se prometnuo u važnog obrambenog specijalista, a Smith i Shumpert ponovo su počeli ličiti na solidne NBA igrače. Cavsi igraju finale konferencije nakon što su s lakoćom prošli neiskusni Boston i rutinski riješili tvrdi Chicago, i to bez Lovea i praktički bez Irvinga (ozlijeđen, ali igra).
Puno prašine je podigla treća utakmica serije protiv Chicaga, kad je LeBron osigurao pobjedu šutom sa sirenom, usprkos činjenici da je Blatt nacrtao drukčiju akciju. Uz to, Blatt je pokušao pozvati minutu odmora ne znajući da Cavsi više nemaju pravo na njih, ali srećom po njega suci to nisu vidjeli. Inače bi Chicago dobio loptu, vjerojatno bi poveli 2-1 u seriji i pitanje je kako bi ta serija završila. Kako smo već rekli, i LeBron i Blatt su samo ljudi s vrlinama i manama koji mogu pogriješiti. Lako je sada zaboraviti kako je LeBron, usprkos herojskom šutu, isto tako mogao i promašiti. Tada bi govorili kako je Cavse ubilo njegovo forsiranje igre (šut 10-30, trice 1-7 i 8 izgubljenih lopti). Naravno, vlasnik Cavsa Dan Gilbert pružio je podršku Blattu riječima: „Glasine su razbijene. Ova parada budalaština nikako da završi…“
Na kraju sezone znat ćemo tko je bio u pravu. U svakom slučaju, Blatt je zaslužio barem malo povjerenja i kredita s obzirom na rezultat koji je postigao u vrlo neugodnim okolnostima po njega. Ako nakon sezone Cavsi odluče poći u drukčijem trenerskom smjeru, to je njihovo pravo. Međutim, bilo bi fer i korektno ostaviti Blatta (i bilo kojeg drugog trenera) na miru dok traje sezona u kojoj pokušava osvojiti naslov s Cavsima-naslov koji još nikad nisu osvojili…