Šarić i Embiid – Nova djeca Philadelphije (prvi dio)

Nakon što sam već, relativno davno, uradio malo pliću analizu Sixersa (koju možete naći na ovom linku), vrijeme je pogledati dva igrača koja su po meni pokrenula ovu revoluciju u Philadephiji. Dva kandidata za novaka godine, jedan iz Kameruna a drugi iz Hrvatske, ove sezone su digli igru Phile na razinu na kojoj ona nije bila dugo vremena. Više ekipe ne pišu pobjede protiv Sixersa unaprijed, te znaju da će se morati makar malo pomučiti ako žele pozitivan rezultat protiv “preporođenih” igrača ove slavne NBA franšize. Naravno, dva igrača na koja mislim su Joel Embiid i Dario Šarić, dva igrača koja sam vam predstavio malo manje detaljno u dva navrata (jedan je spomenut na početku teksta, a drugi je u tekstu o NBACro nagradama), ali sada je vrijeme da pogledamo što to oni točno donose, gledajući neke specifične situacije na parketu. Prvenstveno imamo Darija Šarića, te ću se koncentrirati na njegove dvije najbolje utakmice ove godine – utakmicu protiv Pistonsa (19 poena, osam asistencija i šest skokova) te protiv Blazersa (28 poena i devet skokova).

Prije specifičnih situacija koje ću vam predstavljati kao i u tekstu o Nurkiću (kroz slike), moram spomenuti par stvari o Šariću. Iskreno, Homie me dosta iznenadio kada je došao u ligu, zato što on nema tipično tijelo jednog NBA-spremnog krilnog centra. Iako visinom može da se nosi, često mi je palo na pamet, kada sam razmišljao o tome kako će se uklopiti u NBA ligu, o tome da li je moguće da se fizički nosi sa dosta masivnijim krilima poput Zacha Randolpha (osam kila teži od Šarića, te fizički bolje pripremljen za NBA). Naravno, u napadu to zna biti i pozitivna stvar, jer Šarić može da veći broj tih masivnijih krila izbaci nekim driblingom, te da s korakom prednosti dođe u situaciju da čita što mu obrana daje, što mu dobro ide. Zato sam bio uvjeren da će Dario biti odličan dodavač u ligi, jer će se često naći sa korakom prednosti nad svojim čovjekom, te u poziciji da bira između toga da završi akciju sam (ako obrana sporo preuzima) ili da baca dodavanje na slobodnog igrača zbog stvorenog viška. Napad, kao što sam objasnio, za ovako talentiranog i pametnog košarkaša nije problem, ali obrana i kontrola skoka su dva glavna problema o kojima sam razmišljao kada je u pitanju mladi Hrvat. Međutim, krenuti ćemo od situacija u kojima je Dario i trebao da bude vrlo dobar – u napadu.

Prvi slučaj imamo na samom početku utakmice, gdje Dario odlično pokazuje sposobnost promjene obrane u napad. Dakle, nakon promašaja Detroita, Andre Drummond je efektivno van akcije te neće stići obraniti napad, što pravilno prepoznaje Šarić koji ne traži beka kome bi dodao loptu već odmah pruža korak prema naprijed. Ovdje doduše moram pohvaliti i igrače Phile koji kvalitetno pune parket, ali i Jona Leuera koji je odmah krenuo nazad te tako barem malo otežao posao Phili, igrajući sasvim dobru obranu na Šariću. Međutim, ovdje je problem u Reggie Jacksonu koji rukom signalizira prazan prostor pod košem, gdje je realno on trebao da preuzme taj dio obrane i efektivno zaustavi nadolazećem Richaunu Holmesu lagani put prema košu. Ovdje Šarić odlično nagrađuje kretanje svog suigrača te kažnjava lošu obranu Reggie Jacksona. Ostalima stvarno nemam primjedbe, posebno Marcusu Morrisu koji nije poslušao Jacksona i ostavio Roberta Covingtona kako bi branio koš, jer te i Covington može kazniti sa trojkom (tri je ipak veće od dva). Isto tako, primjetiti ćete korak koji je napravio Jackson u oskudnom trenutku, korak prema T.J. McConnellu i van puta Holmesa, čime je zatvorio pokušaj šuta za tri poena od trailera McConnella, ali je zato ostavio igrača da ide sam na koš, valjda očekujući pomoć Leuera, Morrisa ili Drummonda (svaki od njih je imao legitiman razlog zašto neće stići da zatvore ono što je Jackson trebao da zatvori). Međutim, zatvaranje čovjeka koji šutira jedva 22,2% za tri sa 0,6 pokušaja po utakmici nije legitiman razlog da se otvori put za zakucavanje. Ovako postavljen, Jackson je sasvim dobrom dodavaču Šariću ostavio samo jednu soluciju, a to je dodavanje za Holmesa koji lagano zakucava.

Druga situacija nam ponovno predstavlja Jacksona kao izuzetno lošeg defanzivca, ali i genijalnost, pregled igre te strpljenje reprezentativca Hrvatske. Kao što vidite iz videa, Šarić se nalazi u situaciji da post-upa sedam centimetara nižeg Stanley Johnsona koji se još i sasvim dobro nosi sa Šarićem u ovoj situaciji. Međutim, parket i dres dijeli sa Jacksonom koji na screen igrača Phile odgovara mlako, i očigledno ne vidi cut Nika Stauskasa koji se prošetao do koša, oslobođen samo jednim manjim blokom. Leuer ponovno radi dobru stvar u obrani, te pomaže Johnsonu, ali pravovremeno dodavanje Šarića koji je imao strpljenja da sačeka neki cut svojih suigrača, te brzina odgovora na udvajanje Jona Leuera, ipak su bili faktori koji su odlučili da ovdje Phila dobije dva lagana poena. Mlitava reakcija Reggie Jacksona, te strpljenje Šarića su ključne stvari koje treba gledati u ovoj sekvenci događanja.

U trećoj situaciji imamo ponovno loše rotiranje obrane Detroita. Tobias Harris jako loše procjenjuje na koga da izlazi, te odlučuje da čeka svog igrača, Šarića, da pređe na polovinu Detroita kako bi ga napao. Međutim, kako se ovo ne bi pretvorilo u kritiku obrane Detroita (shoutout kolegi Ivanu Kuštri koji mi je prvi skrenuo pažnju na lošu obranu Pistonsa), ovdje se treba prepoznati koliko Šarić brzo shvati što mu je obrana dala. On ponovno ne čeka beka da preuzme kreaciju igre, već nakon defanzivnog skoka odmah primjećuje što je obrana ostavila, te gađa odličnog šutera Stauskasa, koji je morao biti pokriven u ovoj situaciji. Što rade Jackson, Johnson i Harris u obrani meni baš i nije jasno, ali Šarić nakon defanzivnog skoka lagano dodaje loptu Stauskasu, čiji splash donosi nove poene Phile i novu asistenciju Šarića.

U četvrtoj situaciji nažalost nije u pitanju najčišće dodavanje, ali je svejedno dokaz kako Šarić i njegova ekipa funkcionišu na loše postavljenu obranu. Naime, nakon pick’n’rolla njega i Stauskasa, totalno se raspada obrana Detroita jer Drummond odjednom pomaže na Šariću, a Harris ne prelazi na vrijeme na Drummondovog čovjeka te stvara manjak igrača u obrani (ili, ako želite drugu perspektivu, višak igrača u napadu). Istina, Drummond radi odličan posao smetajući Šariću da doda Holmesu u sredinu, ali Harris je ovdje “izvisio”, jer čak i sa tim svim smetnjama Šarić stiže dodati Holmesu koji, istina malo teže zbog Harrisa koji je već stigao izrotirati, završava akciju. Još dva poena za Philu, te još jedna asistencija za Šarića.

S petom situacijom nam napokon dolazi malo napada koji ne uključuje Šarićeve sposobnosti da baci dodavanje, već on koji koristi svoje prednosti nad tromijim obrambenim igračima. Iako je ovdje u situaciji 1v1 protiv relativno pokretnog Leuera, realno, Jon nije imao šanse još od momenta kada je nasjeo na lažnu kretnju Šarića prema lijevo. Nakon toga slijedi lagani crossover kojeg smo navikli gledati od bekova, te tu se stvara dovoljna prednost da Šarić ima lagan put prema košu. Istina, Leuer je još i dobro stigao da se vrati, ali nije mogao da stigne Šarića dovoljno smetnuti kako bi ovaj promašio šut. Isto tako, u ovoj situaciji vidimo da Šarić pravilno prepoznaje da Drummond ne izlazi na njegov šut, pa i ne razmišlja o dodavanju prema Holmesu koje bi bilo lagano riješeno. Epilog je još jedan highlight napadačke igre Hrvata, ovog puta u završavanju akcija, a ne u razigravanju drugih.

Još jedna situacija gdje je Šarić savršeno iskoristio sve što sam već spominjao u ovom tekstu, od loše komunikacije u obrani Pistonsa, do svojeg pregleda igre i košarkaškog intelekta. Dakle, ponovno pruža korak kao u prvom slučaju tranzicije kojeg smo gledali, ali ovog puta je skok došao nakon trojke, pa nema igrača Detroita koji kasni u obrani. Međutim, tu je Jackson koji je prvo krenuo prema McConnellu, te je napravio par koraka koji su stvarno potkopali svaki mogući pokušaj dobre obrane Pistonsa. Jedan screen Covingtona te loš izlaz Morrisa na trailera (u ovom slučaju Stauskasa) lomi ionako krhku obranu, a Leuer nije dovoljno blizu da prekine dodavanje Šarića koje je poslano gdje treba i kada treba. Stauskas je sam kao duh, Morris ne stiže da contesta tricu te lagana tri poena za Philu, i nova asistencija Šarića.

Pretposljednji primjer iz utakmice sa Pistonsima je kombinacija mnogo stvari. Kao što je iz videa očigledno, napad je dizajniran da Šarić i Sergio Rodriguez igraju 2v2, što je odlično s obzirom da se radi o dva odlična dodavača i ball-handlera, sposobna da nađu nekoga na drugoj strani, da napadnu svog čuvara (bez obzira na to da li dođe do rotiranja nakon picka Šarića), te, sve u svemu, imamo situaciju gdje Philini igrači imaju u svakom mogućem scenariju neku prednost nad protivnikom. Nakon handoffa dolazi do pick’n’roll akcije koja oslobađa stranu za Šarića, koji je krenuo da napadne Tobiasa Harrisa s leđima prema košu. Ovo je sasvim dobra situacija za pet centimetara višeg te sedam kilograma težeg Šarića, koji onda kreće da pravi sebi poziciju. Primjetiti ćete kako se kreće u pravoj liniji (a ne dijagonalno prema košu). To je, po mom mišljenju, kako bi imao više prostora za dribling te kako ne bi našao sebe u situaciji da bude između Harrisa i baselinea, koja se u ovim situacijama ponaša kao dodatni defanzivac. Dva koraka prema baselineu i Harris kod drugog koraka gubi bilo koju prednost (ili bilo koji egal, bolje reći) koju je možda imao u ovoj situaciji, te Šarić laganim šutem daje još dva poena. Još jedan odličan primjer Šarića kao izrazito pametnog košarkaša.

Zadnja situacija koju ćemo gledati iz ove utakmice je i jedini vanjski šut kojeg sam odlučio izvući. Ponovno se radi o igri Šarića i Rodrigueza, samo je dodatno zbunjenom obranu u ovom slučaju učinio Holmes. Još jedna odlično nacrtana akcija, koja je u napad uključila čovjeka kojeg čuva Reggie Jackson, koji se izgubio u tome što točno treba raditi. Odličan screen Holmesa oslobađa Rodrigueza koji je prijetnja kao dodavač, te je ovdje malo toga što su mogli drugačije uraditi Pistonsi. Međutim, fatalnu grešku pravi Tobias Harris koji ulazi da pomaže Aronu Baynesu oko Holmesa, tako ostavljajući Šarića na perimetru. Istina, Šarić nije savršen tricaš, ali nije bilo potrebe da se pomaže Baynesu koji je uradio par koraka nazad i tako efektivno izuzeo mogućnost dodavanja u sredinu. Šarić dobija loptu na trici, te totalno lomi Harrisa koji je ionako u lošoj poziciji jer se mora zalijetati kako bi izašao na Šarića. Totalno pada na lažni korak naprijed, što oslobađa dosta prostora za Homieja, koji diže i pogađa tricu. Harrisova greška nije toliko vidjljiva jer je stigao barem malo ometati Šarića na trici, ali ipak je njegovo nasjedanje na fake kretnju prema naprijed oslobodilo dosta prostora da Šarić digne i pogodi tricu. Ovo je genijalan potez Šarića koji je pravilno shvatio da Harris nije postavio sebe u pravu poziciju da ga prati, pa ga je jednim ‘lažnjakom’ dodatno izbacio iz balansa i sebi otvorio šut.

Druga odlično odigrana utakmica Darija Šarića je vjerojatno ova nedavna protiv Blazersa. Iako je sve “naslove” pokupio Nurkić (20+ i poena i skokova, uz osam asistencija i šest blokada), i ovu utakmicu je Šarić pokazao sve raskoši svog napadačkog talenta. Za prvi highlight odlučio sam se nagraditi i primjetiti Šarićevu aktivnost u građenju napada, koju na kraju najgradi Covington svojim dodavanjem na perimetar. Na početku akcije možete vidjeti dva handoffa koji su se pretvarali u blokove, mada nakon njih Šarić prelazi na stranu bez lopte i nestaje iz akcije. Ipak, treba spomenuti koliko je samo bio aktivan u tome da izgradi što bolja pozicija za njegove suigrače, i u tome da se oslobodi svog čovjeka i pokuša dobiti otvorenu trojku. Istina, nije Covington odmah primjetio Darija koji diže ruke još od prvog ulaza krila Sixersa, ali nakon malo borbe pod košem, Dario se pravovremeno pokrene ka ogromnom slobodnom prostoru, i na dobro dodavanje Covingtona iz, istina, teške pozicije, Dariju ostaje samo da pospremi otvorenu trojku. Tri poena za Philu, te još malo dokaza o tome koliko se točno Šariću može pripisati zasluga u kreaciji napada Philadelphije, možda ne uvijek kroz dodavanja, već nekad i kroz jednostavne handoffe i slične stvari.

Za drugu situaciju sam se odlučio na malo duži highlight, čisto jer je lijepo vidjeti i prvi pokušaj Šarića da napravi akciju za svog suigrača, ali i drugi dio u kojem Šarić pravovremeno othrvava svog čuvara kako bi došao do ofanzivnog skoka, a onda i lagano rješava istog čuvara sa par lažnjaka kod samog obruča. Šarić isprva prelijepo izbacuje Allena Crabbea iz akcije, ali Justin Anderson gubi loptu. Treba naravno spomenuti i sjajno dodavanje Shabazza Napiera prema Crabbeu, koji lagano završava akciju. Nakon toga nam slijedi odlično odrađen napad koji je zamalo uništio Rodriguez lošim šutem za tri, ali Šarić uporno “ganja” skok, te rješava svog čuvara kombinacijom pokretljivosti i pravilno iskorištene snage. Ponovno, kao što smo već vidjeli, Šarić učestvuje u izgradnji napada i poprilično je očito da će se akcija kretati prema tome da se Šarić otvori na niskom postu. Istina, Chacho se odlučuje da digne tricu umjesto dodavanja Šariću, ali Homie hvata skok te prelijepom tehnikom dobija polaganje.

Akciju sa sličnim epilogom imamo u narednom videu, mada je ovo više dokaz odličnog driblinga kojeg Šarić ima u svom repertoaru. Al-Farouq Aminu pravilno i disciplinovano (ne pravi ličnu grešku) Šariću odbija prolaz prema sredini, ali taj toliko puta spomenuti korak prednosti Homie dobija sjajnim driblingom iza leđa, te tako efektivno rješava svoj put prema košu, jer ga Aminu neće stići blokirati. Istina, može se reći i da taj korak gubi jer Aminu stiže da mu zasmeta pri šutu, ali s obzirom da je morao nadoknaditi prostor, on se ipak zalijeće i ne stigne se zaustaviti na lažnjak Šarića, te eventualno može raditi ličnu grešku. Lažnjak je u ovoj situaciji odličan alat za rješavanje obrambenog igrača koji se zalijeće prema tebi, jer se većina njih ne može zaustaviti dovoljno brzo da reagiraju na taj potez, pa su česte slike lične greške u ovakvim scenarijima. Naravno, Aminu “leti” na fake, te Šarić lagano završava još dva poena za svoju ekipu.

U narednom primjeru možemo vidjeti kako nekada totalno čišćenje strane nije najbolja opcija. Napad počinje sa dosta aktivnim Šarićem, i već poznatom i dobro utvrđenom kombinacijom handoffa i screena. Stauskas, nakon drugog bloka (ovog puta Okafora), baca dodavanje relativno slobodnom Šariću koji ne diže šut odmah, već traži Okafora u post-up situaciji. Sasvim uredu, Okafor je odličan napadač iz ovakvih situacija, a i ovo je logičan slijed dešavanja kada obrana odlično odgovori, sa pravilnim rotacijama. Šarić kao da se premišlja da li krenuti na drugu stranu te totalno očistiti prostor Okaforu, ali na vrijeme vidi da Okafor ima problema da riješi Meyersa Leonarda, te mu se nudi kao opcija. Ovoga puta, Šarić se postavlja tako da je odmah spreman dići šut, što i radi, te pogađa trojku nakon dodavanja Okafora. Pravilno čitanje igre Šarića koji se odlučio nuditi “posrnulom” Okaforu, te odlično dodavanje Jaha koji je shvatio da neće riješiti Leonarda sa jednim driblingom. Aminu je ostao u nekom limbu između pokušaja pomoći na Okaforu i praćenja Šarića po perimetru, pa je bilo itekako prostora da se digne, i očigledno pogodi, šut za tri poena.

Ovdje bih se volio ispričati zbog malo lošije kvalitete videa (lagano “štopanje” League Passa i mog laptopa), ali vjerujem da se vidi dovoljno da svoju poentu prenesem. Ovdje vidimo duel Moa Harklessa i Šarića. Dakle, Dario i Timothe Luwawu se kao spremaju na tipični handoff-screen dio napada, ali Šarić koristi to što se Harkless već na to spremio i pravilno reagira na sav mogući prostor koji mu je ostavljen. Napada koš što mu i nije toliko teško s obzirom na to da Nurkić nije mogao potpuno izaći da ga blokira, a Harkless jednostavno nije stigao da pravilno contesta ulaz. Epilog je vrlo lako vidjljiv, dva relativno lagana poena za Philadelphiju. Još jedan odličan primjer kako dobar dribling može da donese lagane poene, ako se dobro iskoristi.

U narednom videu možemo vidjeti primjer dobre obrane ali boljeg napada, fraze koja se često koristi u NBA kontekstu. Iako Leonard sasvim dobro brani šut i oduzima ulaz Šariću, ipak na kraju može biti nezadovoljan jer mu Šarić stavlja tricu u lice. Ako pogledate jako pažljivo, ključan je jedan kratki korak unazad kojeg radi Leonard, koji je u suštini pokazao Dariju da je ovaj nasjeo na njegov potez kroz noge i lažnu kretnju prema naprijed. Leonard je ovdje ipak pravilno razmišljao kako bi trebalo da se oduzme čisti put prema košu, dok se sa ovako primljenom tricom može živjeti. Odličan pokazatelj kako Dario može da riješi situacije gdje mu se čisti prostor kako bi igrao 1v1.

Zadnji highlight u ovom čitavom dijelu o Šariću jeste ovaj gdje je rotiranjem obrane Portlanda na njemu završio korpulentni ali slabo pokretljivi Jusuf Nurkić. U ovoj situaciji je Dario vjerojatno razmišljao kako je potrebno da Nurkić nasjedne na samo jedan potez, i da s korakom prednosti ovo bude lagano riješen napad, s obzirom da bi u jednoj sekvenci riješio svog čuvara i ujedno jedinog zaštitnika obruča u čitavoj ekipi Portlanda. Također, Dario ovdje bira da sporije gradi napad, te se malo bolje spremi da napadne obruč, ili u gorem slučaju proba neki step-back šut s poludistance, obje efektivne taktike kada protiv sebe imaš tromijeg igrača koji je u ovakvom tipu “sukoba” stavljen u jako lošu situaciju. Šarić pravilno prepoznaje da je Nurk malo previše agresivan, te iznuđuje jako jeftin faul u dosta bitnim trenutcima za svoju ekipu, uz koji zabija težak šut. Kažem težak, s obzirom da je bio van balansa, ali Šarić je jedini i igrao (Nurkić je digao ruku da prizna ličnu grešku, a ostatak igrača je nekako stao i gledao) te mu se to isplatilo jer je izvukao and-one situaciju. Jeftin faul Nurkića, a jako pametna igra Darija Šarića.

Mislim da ću dio o Embiidu ostaviti za neki “dio dva”, koji će izaći čim skupim ovoliko materijala i za njega. Međutim, treba još par stvari spomenuti za Šarića, koje sam propustio u dosadašnjem dijelu teksta. Ja sam se do sada koncentrirao na dvije utakmice gdje je Dario igrao fantastično, ali globalno gledano, on je u stvarno odličnoj formi. Trenutno je na 11,9 poena, 6,3 skoka, 2,3 asistencije uz 40,9% šuta iz igre te 31,8% šuta za tri poena. Kao što sam spomenuo u tekstu kojeg ste imali priliku pročitati nedavno (NBACro nagrade), Šarić će stvari koje radi loše (konstantnost igara, procenti šuta, izgubljene lopte) popravljati vremenom, kada bude okružen boljim (može se reći i zdravijim) suigračima i kada stekne malo NBA iskustva. Najbolji pokazatelj toga koliko Šarić učestvuje u igri Phile je u procentu asistencija (napredne statistike, čija objašnjenja možete naći na NBACro portalu) koji iznosi sasvim dobrih 13,7%, a usage rate mu je na nekih 24%. Usage rate nam u kombinaciji sa true shooting procentom (koji je na negdje 50%) govori kako je Šarić kvalitetna druga opcija, što stvarno nije loše za novaka kojem se predviđalo udaranje u rookie zid.

Šarić još svakako mnogo mora raditi kako bi bio potpuno spreman na “fajt” sa najvećim zvjerkama NBA lige, posebno sa onima koji igraju na njegovoj poziciji, ali je sastavio itekako respektabilnu prvu sezonu u ligi. Kada još u kontekst uzmemo to da je morao da se navikava na totalno drugačiji stil igre, za razliku od Europe gdje je do sada igrao, te na skok u kvaliteti protivnika, mislim da možemo reći kako u Šariću imamo sigurnog člana All-Rookie prvog tima. A nije ni nagrada novaka godine daleko, s obzirom na ozljedu Joela Embiida.

Kada sam već spomenuo karizmatičnog Kamerunca, stay tuned, uskoro će doći i drugi dio analize ova dva maestralna rookieja, u kojem ću ovako analizirati neke od najbolih utakmica Joela Embiida u NBA ligi. S obzirom na to koliko ih je odigrao, izbor bi mi trebao biti lagan, ali s obzirom na kvalitet s kojim je igrao i na sve ono što je u svakoj od njih pokazao, biti će teško probrati njih par gdje je baš pokazao sve što ima.