Postoji mnogo razloga zbog kojih bi èovjek mogao otpisati Scottieja Pippena. Mnogo razloga zbog kojih bi mogao odmahnuti rukom na njegovo imenovanje u Hall of Fame i prezirno pogledati na svakoga tko skupi dovoljno hrabrosti da otvoreno kaže kako Pippen pripada meðu 50 najboljih NBA igraèa svih vremena. Scottie je bio puno toga, no nije bio bez mana.
Za poèetak, mogli bi reæi kako je Pippen bio proizvod Michaela Jordana i Zen majstora. Mogli bi reæi kako je poèeo igrati jako kasno, kako je zbog toga završio u slabom koledžu i kako nikad ne bi postao NBA igraè da nije završio u sjajno posloženoj ekipi Bullsa. Jordanova sjena je logièan sljedeæi korak u ponižavanju Pippena koji se zasigurno okoristio situacijom u kojoj nije morao nositi momèad na svojim pleæima, što nam je tako dobro pokazao s Blazersima. Za one analnije koji smatraju kako se kvaliteta košarkaša može procijeniti èistim gledanjem statistike nabacit æemo brojke – 16.1 – 6.4 – 5.2 uz 47 posto šuta i samo 70 posto s crte. Brojke koje su solidne, o tom nema sumnje, no niti ostavljaju bez daha niti pripadaju igraèu koji zaslužuje biti u Hall of Fameu. Uvijek možete izvuæi kartu po kojoj je Isiah Thomas, apsolutni koljaè od igraèa poèetkom 90-ih, tip bez kojeg se nitko ne bi sjeæao Bad Boysa, zaslužio mjesto u Dream Teamu ispred Pippena, no ispao je zato jer ga je Jordan mrzio. Ukoliko je Jordan s liste izbacio buduæeg HOF-era, nije li ima dovoljno moæi da ubaci svog momèadskog kolegu? No, ako vam to nije dovoljno možete izvuæi topovnjaèu. Atomsku bombu. Konaèno oružje. Možete, ako baš želite, ukoliko ste spremni prisjetiti se te katastrofe, možete Pippena nazvati izdajicom, èovjekom koji je svoju momèad ostavio na cjedilu u kljuènim trenutcima. Možete spomenuti te dvije bolne znamenke, možete naglas reæi 1.8. Možete, nema frke.
Naravno, ja æu vam se nasmijati u facu. Pa æu vas poèupati za kosu. Pa æu vas ošamariti, srušiti na pod i iscipelariti urlajuæi kako nemate blage veze o košarci*. Pippen ne samo da pripada u Hall of Fame nego zaslužuje da ga se slavi i ubraja meðu 35 najboljih igraèa koji su ikad kroèili NBA parketima. Blasfemija? Jok.
*Naravno da neæu jerbo sam prespor i predebeo da bi bilo koga nabusao. Osim toga ja sam ono što bi neki nazvali pacifistom, a drugi, potpuno opravdano, pièkicom. Šta se može.
Za poèetak, svima je jasno da su Jackson i Jordan imali nevjerojatni utjecaj na Pippenovu karijeru. No, je li to razlog zbog kojeg Pippen nije toliko dobar igraè kao što se èini? Je li igraè uistinu bolji ukoliko kroz karijeru nije imao luksuz da igra sa sjajnim suigraèem ili za sjajnog trenera? Zašto se ova toèka uvijek spoèitava jadnom Pippenu, a nitko je ne navodi kad sagledavamo MJ-ovu karijeru? Mislim, govorite vi što hoæete, no Jordan je bio jednako sjajan igraè 1988. godine i 1991. godine. Bio je jednako nezaustavljiv, jednako užasavajuæ, jednako genijalan. No 1988. godine nije osvojio pišljivog boba, a 1991. godine je, grcajuæi u suzama, grlio svoj prvi pokal. Kvragu, košarka je timska igra i ne možete igraèa promatrati u vakuumu; morate ga gledati u kontekstu momèadi. Da, nema sumnje kako je Pippen postao igraèina zahvaljujuæi J&J-u, no isto tako nema sumnje kako su njih dvojica osvojila svoj prvi komad šampionskog bling – blinga nakon što je Pippen sazrio.
Samim tim Jordanova sjena ne može i ne smije naštetiti Pippenovom naslijeðu. Zapravo, Scottieja bi trebali velièati zbog njegove spremnosti da uvijek bude drugi. Druga opcija u napadu, drugi u redu za intervjue, drugi kod primanja nagrada. Prièe da je Pippen takav zato jer sam nije mogao nositi šampionsku momèad su teške gluposti što je tip dokazao u prvoj godini Jordanove baseball horror – prièe. Bez najboljeg igraèa svih vremena, voðeni vjeènom drugom violinom, Bullsi su imali dvije pobjede manje nego prošle godine. Pippen je statistièki i igraèki imao sjajnu godinu, a u polufinalu Istoka ispali su zahvaljujuæi katastrofalnoj sudaèkoj pogrešci. Èovjek je mogao nositi momèad, u to nema nikakve sumnje, èak su i njegove momèadi Blazersa, u kojima je veæ bio iskasapljen ozljedama koje su se pogoršavale i pogoršavale buduæi da je èitavo vrijeme igrao ozlijeðen, konstantno ulazile u playoff. Zamjerit æe mu mnogi taj kraj karijere koji mu je drastièno srozao brojke, pa æe se i prisjetiti kako je bio grozan u završnici konferencijskog finala protiv Lakersa u kojoj su Blazersi prosuli 15 poena u zadnjoj èetvrtini i djelomièno æe biti u pravu.
No, èak i uz tu mrlju Pippen je dokazao da pripada meðu 7 – 8 najboljih igraèa lige u periodu koji je bio krcat sjajnim igraèima. Unatoè tome bio je spreman podrediti se Jordanu. Njegova žrtva tim je veæa kad uzmemo u obzir period kojeg je inspirirao upravo Jordan – period koji je nastupio u nultima u kojem su ega prevladala nad momèadima, period u kojem se konstantno igralo 1 na 5 i u kojem je polovica playbooka sadržavala izolacijske akcije. Pippen je imao ogroman ego kojeg je èesto puštao da divlja izvan terena, šepureæi se po klubovima i konstantno tražeæi povišicu, no na terenu je uvijek znao kako ga zakljuèati. Dobro, gotovo uvijek. Znam, znam, polako, doæi æemo i do toga.
No prije nego se dotaknemo najveæeg i najbolnijeg pitanja trebali bi se pozabaviti i majstorima koji obožavaju brojke. Da, da, jasno je i najveæem tukcu da Pippen nije imao bogznakakve brojke. No, postoji sasvim logièan razlog za to. Je, istina, igrao je iza Jordana i to mu je djelomièno umanjilo statistiku, no to nije pravi razlog. Pravi razlog je 16 godina u ligi. Pravi razlog su ozljede. Pravi razlog je što je kasno zapoèeo igrati košarku, što je relativno sirov ušao u ligu i što su mu trebale dvije godine da se propisno zagrije. No ovaj èovjek je kroz èetiri godine svog vrhunca upisivao prosjek 20 – 8 – 6. Upisao je 8 godina s 18 poena po tekmi. Upisao je najviše asistencija i najviše kraða na krilnoj poziciji u povijesti lige, odigrao je 8105 minuta u doigravanjima, u playoff je ušao u svih 16 sezona svoje karijere i u njemu igrao 208 utakmica. Nalazi se u top 50 po broju postignutih poena, top 30 po broju asistencija, top 10 po broju kraða. Sedam je puta ušao u all – star, tri puta je bio u najboljoj ekipi lige, dva puta u drugoj, dva puta u treæoj, a deset se puta našao u defanzivnoj ekipi lige, od toga 8 puta u prvoj. Malkice impresivnije nego njegovi prosjeci u karijeri, ne?
Naravno, nikakva statistika ne može opisati koliko je dobar all – around igraè bio Scottie Pippen. Njegov šut nije bio bogznakakav, no s vremenom je znao pogoditi i duge dvojke i trice koje su ga naroèito išle u doigravanju. Njegovi ulazi bili su besprijekorni, a zahvaljujuæi izrazito dugaèkim krakovima znao se izvuæi iz zajebanih situacija i položiti. Pregled igre bio mu je toliko dobar da je lakoæom pronalazio otvorene igraèe, a znao se i zagraditi i uhvatiti loptu. Chuck Daly ga je zvao „fill in the blanks guy“. No njegova prava vrijednost mjerila se na strani terena koji statistièarima nikad nije bio omiljen. Scottie Pippen je, bez ikakve sumnje, daleko najbolje defanzivno krilo koje je ikad igralo u NBA-u. Kroz èitavu karijeru uvijek je èuvao najopasnije protivnièke igraèe, stvarao je pritisak, igrao je fizièki, a njegova dužina mu je omoguæavala da izbija lopte i krade ih nevjerojatnom brzinom. Sjetite se finala 1997. godine kada je Kerr pogodio pobjednièki koš kojeg je Pippen uèinio pobjednièkim kad je ukrao loptu kod ubacivanja i dodao je Kukoèu za lagano polaganje. Sjetite se finala 1991. godine kada je ugušio Magica koji je možda imao dobru statistièku seriju, no nije mogao igrati svoju igru jer ga je Pippen èekao prije polovice, usporavao ga i onemoguæavao da iskoristi brzinu i mobilnost Lakersa. Jordan je bio sjajan obrambeni igraè, o tom nema nikakve sumnje, no za njegov defanzivni uèinak djelomièno je zaslužan upravo Pippen – èuvajuæi najbolje igraèe i odraðujuæi prljav posao dopuštao je Jordanu da inteligentnom igrom iznenadi protivnika i otme mu loptu. Prava je sramota što nikad nije dobio nagradu za defanzivnog igraèa lige, no ne treba se èuditi što su glasaèi bili zadivljeni spektakularnim blokadama pa su nagrade dodijeljivali Olajuwonu, Mutombu i Robinsonu.*
* Kad ovo uzmete u obzir ne trebate se èuditi što je upao u Dream Team. Tamo mu je definitivno bilo mjesto. Odbor ga je izabrao petim izborom, odmah nakon MJ-a, Birda, Magica i Admirala. Jordan je imao utjecaj na izbacivanje Isiaha, no na Pippenov izbor nije. Trebalo je biti slijep da ga se ne izabere.
„Pippen ne zaslužuje nikakve nagrade“, reæi æete vi i prezirno pljunuti u prašinu. Što znaèi da smo stigli do kljuènog trenutka. Ah. No dobro.
Za one koji ne znaju te je godine Jordan grijao æelenku na vruæem suncu baseballskih stadiona. Spalo je na Pippena da nosi momèad i radio je to sjajno. No, Bullsi su se našli u nebranom grožðu – gubili su 0 – 2 u seriji protiv Knicksa, rezultat je bio 102 – 102 i do kraja je ostalo 1.8 sekundi. Phil Jacson je uzeo ploèu i nacrtao akciju. Pippen je popizdio. Akcija je bila napravljena za Tonija Kukoèa. Da, Pippen je ostao sjediti. Da, Kukoè je pogodio šut i Bullsima donio pobjedu. Bio je to sretan trenutak mog mladog života – od svih Bullsa najviše sam mrzio Pippena zbog njegovog odnosa prema Kukiju, od svih igraèa Bullsa najviše sam volio Tonija jer je bio iz Splita te je igrao prvo za Jugoplastiku, a onda i za repku. Bio sam sretan. Bullsi su dobili. Toni je zabio pobjednièki šut. Pippen je sjedio na klupi.
No, Bill Cartwright nije bio sretan. Bill Cartwright, div od dva i šesnajst, je plakao. Derao se na svog suigraèa koji je mirno sjedio, suze su mu se cijedile niz bradu, vièuæi kako se nikad nije osjeæao izdano kao te veèeri. Ultimativni timski igraè te je veèeri ostavio svoju ekipu na cjedilu.
Scottie Pippen živio je u trošnoj kuæi usred Arkansasa s još jedanaestoro braæe i sestara. Njegovi roditelji bili su siromašni, a stari mu je bio toliko bolestan da više nije mogao raditi. Išao je na loš koledž, bio je izabran na draftu i potpisao je slabašan ugovor, kojeg je kasnije debilno produžio. U usporedbi s drugim igraèima igrao je za siæu. Godinama se klao s Krauseom i ostalima kako bi ga pristojno platili, godinama je mrzio Kukoèa koji je dobio veliku lovu dok je Pippen bio drastièno potplaæen. Godinama je igrao u Jordanovoj sjeni i sad kad su svjetla reflektora bila uperena u njega, kad je nosio momèad kroz èitavu sezonu, kad je konaèno postao alfa mužjak, kad je dopustio da mu ego raširi krila, upravo u tom trenutku koji ga je trebao uèiniti besmrtnim Phil Jackson ga je opandrèio šamarom ravno posred lica. Zbog svih ovih stvar koje su se gomilale i gomilale Pippen je pukao. Odbio je uæi u igru. Èovjek koji se godinama žrtvovao za svoju braæu i za momèad, koji je bio tretiran kao siromašni seljo iz Arkansasa èak i kad je stekao slavu, koji je uvijek radio za druge nije zaslužio da ga se tako tretira, mimo svih NBA obièaja i kanona.
Bez obzira na to, NIŠTA ne može opravdati ono što je Pippen te veèeri napravio. NIŠTA. Bez obzira koliko bio uvrijeðen, bez obzira koliko gutao, bez obzira koliko te drugi raspizdili, bez obzira što misliš da su svi protiv tebe ono NE SMIJEŠ napraviti. S parketa se izlazi ili na nosilima ili kad te trener zamijeni. Na klupi se ne sjedi svojevoljno. Sve ovo što sam napisao služi nam da shvatimo Pippenov postupak, a ne da taj postupak opravdamo. Za njega NEMA opravdanja.
No, ovom prilikom za njega ne tražim izliku. Umjesto toga tražim oprost. Jedan toèka osam je jedini logièan razlog zbog kojeg možete Pippena izbaciti i iz Kuæe slavnih i s liste 50 najboljih NBA igraèa. Ukoliko to napravite ja vas neæu kriviti. Mislim da vas nitko tko je igrao košarku i koji zna koliko je momèad sveta stvar neæe kriviti. Izdaje je teško progutati. No ostavština velikog igraèa, jednog od najboljih svih vremena, ne bi trebala biti ukaljana zbog dvije sekunde beskrajne gluposti. Oprostite mu. Možete li uistinu zamjeriti èovjeku koji je uvijek bio drugi što je, jednom u životu, želio osjetiti slavu u èijoj je sjeni èitav život igrao?