Kada bi prosječnog fana NBA lige pitali koji je to prvi igrač u povijesti lige došao do brojke od 15.000 poena, 10.000 skokova, 1.000 blokada i 500 trica, garantujem da velika većina ne bi iz prvog pokušaja pogodila o kojem igraču se radi. Ne, to nije ni Kobe Bryant, Michael Jordan ili LeBron James, to je popularni Matrix Shawn Marion. Bivši GM Phoenix Sunsa Bryan Colangelo jednom prilikom je izjavio da jedino što Marionu može da prigovori je to što nije dovoljno išao na liniju za slobodna bacanja, a to je naravno zbog toga što je ovaj igrač možda i najbolji two-way igrač u povijesti lige. Četverostruki all-star i NBA šampion sa Dallas Mavericksima 2011. i čovjek koji je više puta bio kandidat za defanzivca godine ali to nažalost nije dobio. Njegovih 17 godina u ligi, sa pet različitih ekipa (u Sunsima proveo više godina nego ukupno redom u Miamiu, Torontu, Dallasu i Clevelandu), mogu se nazvati vrlo uspješnim a sa tom 17. završava se i njegov put u ligi, barem ovaj igrački. Povodom kraja njegove karijere koji će se desiti sa krajem velikog finala u kojem on nažalost nije dobio priliku da igra od trenera Davida Blatta, ugledni američki portal Bleacher Report odlučio je da Mariona pita da svoju priču podijeli sa svima. Ovo je Shawn Marion, o Shawnu Marionu:
„Da li je ovo način kako sam ja želio da odem iz lige? Naravno da ne, ne igram uopšte. Ali uvijek sam želio da odem dok sam na vrhu, dok sve osvajam. To bi bio šlag na tortu moje karijere i jedan od mojih snova.
Kada ste kompetitivni kao ja, naravno da želite da pridodajete ekipi više. Ja bi volio da sam na parketu i da pomažem momcima što više, ali nekada su stvari van vaše kontrole, sve je u tome kako trener vodi ekipu i kakav je tajming. Svi mi dođemo na određene pozicije u jednom dijelu naših karijera, i moramo da se žrtvujemo. Da bi osvojili prvenstvo, morate da se žrtvujete za ekipu, i to je suština.
Što ste stariji to je sve veća prilagodba, ali ja znam da svaka mala stvar pomaže. Sva stvar je u vođenju primjerom – samo imajte pozitivne riječi i ohrabrivanje, to je ono što gradi tim. Smatrate jedan drugog odgovornim da kad jedan padne, drugi ga diže.
Naš tim ima mnogo odličnih igrača sa odličnim karakterom, pomalo komični ljudi. Mi smo svi zajedno stalno, od večera i kuglanja pa sve do opuštenih druženja sa čašom vina. Morate imati neku konekciju, neku kemiju da varnica između vas proradi. Uradili smo popriličan posao kao tim kolektivno, i to govori mnogo.
Kada sam bio mlad, imali smo sjajnu grupu veterana u Phoenixu, i oni su otvorili ta vrata za mene i napravili put. Išao sam svakome doma, idući od Pennya Hardawaya do Jasona Kidda, od Rodneya Rogersa do Tom Gugliotta. Želio sam samo naučiti kako je to biti profesionalac. Lako je biti NBA igrač, ali je teško za većinu da nauče kako je to biti profesionalni atleta, a ti momci su moju tranziciju učinili mnogo lakšom.
Bio sam sve bolji, svake godine i proširio sam svoju igru. Od šutiranja par trica tokom svoje rookie godine do šutiranja mnogo više kako je moja karijera išla dalje, radio sam mnoge druge stvari. Kada igrate sa različitim playmakerima – od Kidda do Stephona Marburya i Stevea Nasha – morate da adaptirate svoju igru. I to sam i radio.
Igrao sam toliko da je to bilo čak i smiješno, posebno rano u svojoj karijeri. Mnogi su mi govorili da odmorim, na šta sam ja samo začuđeno gledao. Dvije sedmice nakon kraja sezone, ja sam već bio u teretani pripremajući se za sljedeću. Postoji rookie zid za svakog igrača a kada sam ga probio, osjećao sam se kao da se nikada neću umoriti.
Kada sam ušao u ligu (deveti izbor drafta 1999.) svi su pričali o mojim koljenima. Nakon 17 godina u ligi ja još uvijek nemam nijednu operaciju na njima, niti jednu ozljedu. Imao sam upale tetive tokom nekih sezona ali kako nemati upalu nakon igranja 82 utakmice po sezoni? Dobio sam također jednu formu artritisa u nekim zglobovima čisto zbog toga što su se dugo koristili na najvišem nivou ali većinom sam bio bez ozljeda u karijeri.
Vjerovatno ću morati da operiram jednom je prst na mojoj lijevoj ruci. Slomio sam ga u srednjoj školi i onda dislocirao na svom prvom treningu u ligi. Tokom moje karijere, sve više je udaran svake utakmice i išao je sve dalje i dalje od svog orginalnog mjesta. Znao sam da kada bih ga operirao dok sam još aktivan, jedan nezgodan udarac bi me dijelio od prijašnjeg stanja. Dobro sam izbjegavao odlazak pod nož, vjerujući u to da ako odete na operaciju, više nikada nećete biti isti.
Moja najveća inspiracija u početku karijere bio je moj bivši sugirač u Sunsima Cliff Robinson koji je bio prvi igrač koji je mogao da brani sve, od playa do centra. Iako je bio veći od mene, uvijek mi je govorio da ako može on, mogu i ja. Tako sam krenuo od branjenja small forwarda do branjenja svih pozicija osim centra, i stvarno mislim da sam zaslužio nagradu za najboljeg defanzivca, barem jednom. Borio sam se sa krilnim centrima, i to u doba kada si stvarno imao koga za braniti. Jedne noći igraš protiv Kevina Garnetta, a drugu protiv Tima Duncana ili Chrisa Webbera. Branio sam najbolju generaciju krilnih centara u povijesti.
Bio sam vrlo nizak, sa samo 2.01 metra. I nisam ih branio jednu ili dvije četvrtine, ja sam to radio čitave utakmice. Tokom svog vremena u Dallasu branio sam sve razigravače u ligi. Ali znate šta je stvarno smiješno? Kada pričaju o mom šutu, odnosno izbačaju, a ne o mojoj igri sveukupno. Niko u ovoj ligi nema isti izbačaj, pa zašto onda to koristiti kao fokalnu tačku rasprave o meni? Vidio sam igrače sa savršenom formom koji ne mogu da pogode ni tablu. Ja ne šutam drugačije od bilo koga u ovoj ligi – ja samo imam sporiji izbačaj.
Kada mi je Kenny Smith dao nadimak na nacionalnoj televiziji u mojoj prvoj predsezonskoj utakmici, tako su me svi znali i ja sam odlučio da se tog nadimka držim. Čak sam nadimak Matrix 31 zaštitio kao svoj u mojoj rookie godini, sa svojim brojem na dresu.
Ja stavljam Matrix 31 na sve što radim do određene mjere. To je moja web stranica, stavio sam to na svoja auta kao i na sjedala u mojoj kućnoj kino-prostoriji. Čak i moji stolovi za bilijar i poker imaju Matrix 31 na sebi. Sunsi i Mavsi su čak napravili lutkice sa glavom koja se pomjera koje su bile inspirisane filmom Matrix ali samo sa mojom glavom. Kući imam postere sa temama iz tog filma, uz to skupljam sve što mogu, a ljudi mi šalju mnogo sjajnih stvari također.
Skupljam i posebno napravljene gitare. Moja prva gitara je bila od sponzora kada sam bio u Phoenixu. Reagovao sam poprilično uzbuđeno, rekao da je to nevjerovatan suvenir i prihvatio poklon. Bila je to gitara sa mojom slikom iz jedne utakmice i po jednu takvu gitaru imam za svaku ekipu u čijem dresu sam nastupao.
Da li je bio težak proces umirovljenja? Ne. Rekao sam davno da samo želim odigrati 15 godina u ligi i to sam prošle godine dočekao. Ali prilika u Clevelandu, prilika za titulu u zadnjoj sezoni se ne obija pa sam tako odlučio krenuti na šampionski prsten još jednom. Cleveland nije daleko od Chicaga, a tu je moj sin.
Shawn Jr. je nedavno napunio prvu godinu, a prioriteti se mijenjaju kada imate djecu. Napravili smo malu konekciju prošlo ljeto, i još uvijek ona traje. Također, osjećam da se u meni sve mijenja. Tijelo mi govori da usporim, i da je mnogo teže vraćati se od ozljeda. Bilo je urgentno da sagledam sve opcije trenutno i donesem najbolju odluku za sebe i svoju porodicu.
Najveća stvar koju želim da razvijem je puni odnos sa sinom, ali polako ulazim u proces otkrivanja drugih stvari. Svakako da želim ostati povezan sa NBA ligom, samo još uvijek ne znam kako tačno. Imam desetu godinu košarkaškog kampa ovo ljeto u North Chicago Community srednjoj školi. Direktor kampa je moja sestra Quinnisha i ona je htjela da uradimo bar tih deset godina.
Također želim da dobijem licencu za nekretnine. Imam par investicija, par fondova, bio sam na nekoliko seminara za biznis i to mi je izuzetno zanimljivo. Moj bivši suigrač iz Sunsa Jimmy Jackson me zainteresovao za poslovnu stranu košarke i već sam pričao sa Magicom (Johnsonom) o potencijalnim investicijama. On je sada mogul.
Imam određeno interesovanje za glumu. Bio sam gost na nekim emisijama i stvarno sam razmišljao da budem pripravnik u nekom velikom studiju i možda iskopam neku ulogu. Zanima me i kulinarstvo, volim da roštiljam i zabavljam ljude. Uzeti ću neke recepte za supe i ostala jela od našeg glavnog kuhara Terrya Bella. Ali ako baš ne znam napraviti nešto, uvijek mogu zvati svoju majku Elaine koja će mi pomoći.
Generalno gledajući, sve što želim je da u potpunosti uživam u životu. Želim ići oko svijeta i upravo to planiram. Želim da idem na mnoga mjesta – Dubai, Fiji, Thailand. Bio sam u Kini, ali želim u Hong Kong. Također volim vodu. Gradim sebi drugu kuću u sjevernom Dallasu, na jezeru. Tu imam par četverotočkaša, i volim paintball. Uvijek sam želio paintball teren u sklopu imanja, ali to je teško postići.
Početi ću sa lovom na jelene u Texasu i Arkansasu kasnije ove godine, tamo gdje mi je trenutno obitelj. Kada sam igrao u Dallasu, upoznao sam neke ljude koji love, i stvarno mi se sviđa ići u streljanu. Ja čak imam dva kolekcionarska pozlaćena pištolja, od kojih je jedan Desert Eagle, te AK-47 koji je korišten u jednom filmu. Ipak, ako počnem da lovim, morati ću nabaviti pušku koja će odgovarati samo meni, jer imam preduge ruke za normalne lovačke puške.
Poprilično je ludo pomisliti kako je sva moja karijera išla u krug. Bio sam u Phoenixu sa Jamesom Jonesom i Rajom Bellom (sada dio uprave Clevelanda, nakon završetka karijere), na Goodwill igarama sa Mikeom Millerom, Olimpijskim Igarama sa LeBronom Jamesom, u Dallasu sa Brendanom Haywoodom te sa generalnim menadžerom Davidom Griffinom i asistentom Jim Boylanom također u Phoenixu. Ne možete staviti cijenu na takve stvari.
Ne možete staviti cijenu ni na to da mi možemo da se takmičimo na razini na kojoj se takmičimo i igramo pred cijelim svijetom. To je stvarno nevjerovatno – to je blagoslov. Svako ima snove i aspiracije, da radi neke stvari sa svojim životom, a ja sam bio dovoljno sretan da se moji snovi ostvare i da to radim na ogromnoj razini. Nema mnogo boljeg osjećaja od toga. Hall of Fame? Zašto da ne? Bila bi to nevjerovatna kruna na moju karijeru.“