Hrvatskom košarkaškom reprezentativcu Mariju Hezonji ne cvjetaju baš ruže u Orlandu. Nema potrebe za dramatiziranjem jer Hezonja kao rookie prolazi kroz uobičajene situacije i periode kroz koje neki igrači prve godine prođu lakše, neki teže, ali teško je ne primijetiti da Hezonja kao lutrijski, top 5 pick nema zadovoljavajući minutažu. Minutažu dostojnu petog izbora prve runde NBA drafta.
Uspoređujući njegove minute koje dobiva kod Scotta Skillesa u Magicu s ostalim top 10 draft izborima dolazimo do podatka da od Hezonje koji igra prosječno 15,5 minuta manje igra samo Frank Kaminsky, visoko krilo Hornetsa (13 minuta prosječno). Igrači slični Hezonji, bekovi, krila ili swingmani tipa D`Angelo Russell, Stanley Johnson ili Justise Winslow igraju dvostruko više minuta od Hrvata. I ne samo to, igraju važne role, posebno Johnson i Winslow bez kojih Detroit i Miami teško funkcioniraju.
Ove sezone Mario je samo dva puta odigrao 20 ili više minuta, od 10-19 minuta dobio je 8 puta, a 3 puta je imao 9 ili manje minuta na utakmici. Za sad je pokazao da Orlando u njemu u ograničenoj minutaži može pronaći dobrog šutera za tricu (36%) što im je svakako potrebno, ali i ne baš puno toga još. Hezonjin šut iz igre iznosi 37% što je skromna brojka za role playera koji troši samo 18% svih napada Magica kada je na parketu a ima više izgubljenih lopti (18) nego asistiranih (10), ukradenih (3) i blokiranih (1) zajedno, u svih 13 utakmica.
Trener Skilles mu je poslao vrlo jednostavnu poruku: „Ponekad jednostavno nije spreman za ovu igru, i on je toga svjestan“.
A da je svjestan potvrdio je i Hezonja: „Ovo je timski sport i ja se trudim što je moguće više pomoći momčadi da pobjeđuje, ali trudim se i individualno napredovati jer želim igrati. Naravno, ako nešto ne radim dobro moram to popraviti i moram učiti da bi zaradio minute.“
Svakako je dobra stvar što je Hezonja svjestan svojih mana ali i što ih ima s kim podijeliti, jer njegov suigrač i igrač druge godine Aaron Gordon prolazi kroz slične situacije: „Najveća prilagodba koju svaki rookie mora napraviti jest postati svjestan koliko se moraš truditi da bi uspio u ovoj ligi. Nije dovoljno samo se jako potruditi. Moraš se jako, jako puno potruditi ako želiš igrati. Ja još uvijek učim kako to postići i drago mi je da je Mario tu da kroz zajedničko odrastanje u ligi možemo podijeliti te muke“.
Skilles je objasnio i što trenutno očekuje od Hezonje kada je na parketu: „Pokušavamo mu stvoriti pozitivne navike u igri. Napadački mu dajemo dosta prostora za improvizaciju jer znamo da je talentiran i ne želimo ga limitirati. Ali, želimo se držati prioriteta a oni su na defanzivnom dijelu parketa i tu želimo da bude bolji. Kada u tome uspije, napadački dio igre će sasvim prirodno doći sam po sebi“.
Igre mladog Dubrovčanina su poprilično oscilirajuće ove sezone. U jednoj utakmici ga se može vidjeti kako u napadu pogađa šuteve, igra pick and roll, asistira, a već u drugoj forsira šut, događa mu se air ball ili gubi lopte. Onda ćemo ga u jednoj vidjeti kako doista fantastično brani DeMara DeRozana, a u sljedećoj kako radi početničke obrambene pogreške. Ali zar to i nije prirodno za jednog rookieja? Ne moraju svi igrati po 30 minuta u prvoj sezoni i ne mora se svačiji utjecaj odmah vidjeti na parketu. Zbog toga nema potrebe da se dramatizira i diže panika u javnosti, jer u suprotnom, žao nam je, ali ne znate kako funkcionira NBA svijet te napredak i sazrijevanje mladih igrača. Već sutra situacija se može drastično promijeniti.