Grade Clevelande, slavi. Slavi, zato što si ovo zaslužio, za sve one sezone kada su tvoji timovi bili dno svojih konferencija, za sve nesretne odlaske, za sve ozljede tvojim igračima. Clevelande, slavi svog heroja, LeBrona Raymonea Jamesa.
30.12.1984. i grad Akron, sjeveroistok savezne države Ohio. U lokalnoj bolnici prvi put oči otvara LeBron James, na nekih 63.8 kilometara od grada zbog kojeg je iz LeBronovih očiju poteklo hiljade suza, što tužnih, što sretnih. I taj grad je više puta plakao sa njim, ali ovo zadnje, ovo plakanje od prije par dana, bilo je najsretnije u životu svakog fana Clevelanda. Kada je došao prije dvije godine, sa pismom Sports Illustratedu, obećao je titulu. Sada napokon može reći – zbog mene, grad Cleveland ima titulu. MVP finala, lider ove serije u poenima, skokovima, asistencijama, blokadama, ukradenim loptama, back to back utakmice sa 41 poenom, 50% poena Clevelanda je ili dao ili asistirao, trica u ključnim momentima četvrte četvrtine, clutch blokada možda najbolja u povijesti lige…Jednom riječju, najbolji igrač na svijetu. Ovaj početak teksta se malo produžio, pa ću ga samo sumirati u riječi komentatora sa ESPN-a, Marka Jacksona: „This is the greatest individual achievement in the history of this league, what he did.“
Ipak, još mnogo kredita zaslužuje i ostatak ekipe. Početi ću od bench warmera, ali toliko bitnih igrača u Jamesu Jonesu, popularnom Champu, i Dahntayu Jonesu. Jones je od LeBrona prozvan kao najbolji suigrač, čovjek koji možda ne igra mnogo (ili uopšte), ali možemo samo da pretpostavljamo koliko je bitan veteranski utjecaj kojeg ima ovaj čovjek koji je rođeni pobjednik (njegove ekipe su sve imale 50% pobjeda ili više, najmanje pobjeda s Portlandom 2007-08, kada je imao 41 pobjedu). Dahntay također ne igra mnogo, ali je također, kao 35-godišnjak, solidan veteran koji bi držao mir u svlačionici. Dalje, tu je i Timofey Mozgov, koji je izgubio mjesto u rotaciji, ali nikada nije rekao niti riječ medijima. Nije mu bilo bitno koliko igra, na njegovom licu bi se uvijek vidjela sreća zbog pobjeda njegove ekipe. Još dva igrača koji skoro pa nikako nisu imali minuta, ali će dobiti spomen ovdje su Sasha Kaun i Jordan McRae.
On je undersized, ima čudan dribling, čudan izbačaj, ali ima srce veće od svega – Matthew Dellavedova, čovjek koji je zavolio Cleveland, i koji je natjerao Cleveland da zavoli njega. Iako u ovom finalu nije bio tako dobar kao u prošlom, Delly zaslužuje priznanje za odličnu sezonu i pomoć Cavsima da dođu tu gdje jesu. Channing Frye, Mo Williams i Iman Shumpert su igrali odlično na momente, svako je imao neku svoju seriju, neke svoje trenutke. Mo možda manje od druge dvojice, ali ponovno spominjem – veteran leadership, koji kreće od LeBrona, ide kroz dna klupe i Champa, pa sve do Fryea, Williamsa i Jeffersona. Frye nije imao savršeno finale, ali ono što je on uradio u prijašnjim serijama, gdje su trojke lomile utakmice, vjerujem da je izuzetno ponosan na ono što je učinio za grad Cleveland i ekipu Cavsa. Iman, defensive specialist, čovjek koji je u clutch momentima znao da čuva Stepha Currya, i čovjek koji je pogodio tricu uz faul u jako bitnom trenutku za Cleveland. Shumpert je možda najpoznatiji po svojim „revolucionarnim“ idejama za frizure, ali će svakom fanu Cavsa ostati u sjećaju ta njegova trojka.
Richard Jefferson, nevjerovatno bitan glue guy za ovu ekipu Cavaliersa. Od onoga na terenu, gdje je igrao fantastično na obje strane parketa, pa do onoga van parketa, kada je držao svu ekipu na okupu, kada ih je spajao sa svojim snapovima i internet-senzacijom Lil’ Kevom, koji je pomogao da se ovoj ekipi digne kemija na maksimum. Možda vam kemija izgleda kao samo riječ, ali iz te kemije se rađa povjerenje među suigračima, a to je nevjerovatno bitno. Ono što je Jefferson uradio mogu vam opisati samo igrači u toj svlačionici, a o tome smo mogli slušati čitav playoff. Richarde, kao fan Netsa, hvala ti za dva finala i čestitam ti na prvom prstenu i na uspješnoj penziji, u koju odlaziš kao legenda Netsa i kao čovjek koji je masivno pomogao da se Clevelandu donese prvu titulu.
Prelazimo polako na startere, a o LeBronu ne vrijedi više trošiti riječi. Pročitajte ponovno uvod, i znate sve što treba da znate. Krenuti ću od Kevina Lovea, koji je ovu seriju zaključio iskupljenjem za svako loše preuzimanje i svaku promašenu trojku – finale je završio sa monster partijom u ofanzivnom skoku i sa clutch obranom na Curryu. Mislim da je Kevin u sedmu utakmicu ušao sa jednom jako definiranom ulogom, sa puno pozitivnih riječi izgovorenih od strane legije veterana u toj svlačionici. Kredit za to ću dati i treneru Tyronnu Lueu, ali o njemu kasnije. J.R. Smith, čovjek kojeg je LeBron preporodio. Znate li vi, da li ste svjesni, koliko priznanje je kada baš vas veliki LeBron u post-championship obraćanju medijima podvuče kao bitnog igrača ekipe. Smith se svu sezonu hranio tim ohrabrenjima LeBrona, i njegova obrana koja je postala vrhunska, te njegove trice koje su i okrenule utakmicu u trećoj četvrtini, sve je to proizašlo iz jako dobre kemije u ekipi i puno ohrabrenja od najboljeg na svijetu.
Za kraj, dvojac koji je prelomio čitavu seriju zajedno sa LeBronom. Tristan Thompson, energični role player iz Kanade, te najbolji ofanzivni rebounder u ligi. Ovaj igrač je uzeo toliko bitnih skokova, ali meni će u sjećanju ostati kao najbolji visoki na svijetu u obrani Stepha Currya. Zna se postaviti, držati „gard“, ruka je uvijek na Stephu i obično ne skače na pump-fakeove Currya. Osim toga, donosi tone i tone energije, što na parket, što na tribine svojim zakucavanjima, te je ovim finalom otplatio sav svoj ugovor. Ko mi kaže da je Tristan preplaćen, samo ću ga referirati na šestu utakmicu finala i što je ovaj Kanađanin radio. A sada, gosp. clutch, Uncle Drew, zovite ga kako hoćete – ali ga zovite NBA šampionom. Omaleni igrač rođen u Melbourneu koji je pogodio clutch tricu za pobjedu, Kyrie Irving. Irving je legitimno bio drugi najbolji igrač Cavsa i ove čitave serije, te je dvostrukog MVP-a nadigrao u svakom pogledu. U napadu je plesao i na njemu i na Klayu Thompsonu više puta, a u obrani je odlično pratio Stepha te ga branio bolje nego što je bilo tko očekivao od njega. Više puta mi je, kao jakom branitelju ove ekipe Cavsa, rečeno kako je Irving jedan od najgorih defanzivaca na svojoj poziciji. Gospodo, gledajte ovu seriju, i odgovorite sami sebi.
Imam i par riječi o Warriorsima. Prije svega, don’t get it twisted, oni su imali 73 pobjede u regularnoj sezoni, i to je najbolje u povijesti NBA lige. Ali, znate onu staru: Don’t mean a thing, without the ring. Također, svaka čast Draymondu Greenu, koji mi je dokazao kako je riječ o nevjerovatnom sportašu. On se probio kroz zid ljudi koji su čestitali LeBronu i čestitao mu, zagrlio ga te rekao par riječi. Nakon toga je još i lijepo rekao kako je njegova suspenzija okrenula seriju te kako se smatra krivim za ovaj poraz – ništa osim poštovanja za ovog čovjeka. Poštovanje i za Stepha Currya, i to najveće moguće. Podvukao je sebe kao glavnog krivca i onda uradio fantastičnu stvar, rekavši kako možebitne ozljede nemaju veze te da se osjeća dobro, usput demantirajući priču o operacijama koje su izlazile valjda kao isprika za možebitni poraz Warriorsa. Ipak, izgubio sam svako poštovanje za Klaya Thompsona, koji je napustio parket odmah te nije čestitao pobjednicima. Nema svako onu dozu sporskog poštovanja za protivnika kao Klay, ali ništa novo od čovjeka koji u jednoj sekundi plače medijima zbog jačeg screena, a u drugom kritikuje LeBrona jer se žali na sudce.
Sve u svemu, imam još par kratkih misli o finalu. Kao fan Netsa, mogu samo reći da sam se kroz ovaj playoff zaljubio u ovu ekipu Cavsa, iz više razloga. Ta borba, neodustajanje nakon 3-1, against all odds pobjeda u sedmoj utakmici finala protiv ekipe sa najboljim omjerom u regularnoj sezoni ikada, protiv ekipa koja ih je u prve dvije utakmice bukvalno uništila…Svaka čast LeBrone, Kyrie, Kevine, Richarde, Matthew, svaka čast Stephe, Draymonde, Andre, svaka čast Kerr i Lue, hvala vam na najboljem NBA finalu ikada, po mom skromnom mišljenju. Gospodo, nadam se da ste uživali kao ja u ovom finalu, u ovom playoffu i u ovoj sezoni – uz nadu da naredna bude barem pola ove. Još jednom, svaka čast Clevelandu na prvoj NBA tituli u povijesti franšize.