Spread Love

1964. godina. Kažu da se rečenica nikad ne smije započeti brojkom, tekst pogotovo, ali koristeći se blagodatima demokracije pozivam se na autorsku slobodu koja poništava te stilske zajebancije. Nikako nije zajebancija činjenica da su te godine stanovnici Clevelanda posljednji put okusili nešto šampionsko kod svojih lokalnih ekipa koje se natječu u američkim profesionalnim sportovima. NFL momčad Cleveland Brownsa tada je posljednji put uzela titulu u američkom nogometu i ujedno donijela posljednju titulu glavnom gradu savezne države Ohio. Od tada – ništa. Nula. Zero. Nicht. Nada. Ej, 1964. Ajde broji od 2015. unatrag pa se uvjeri koliko je to dugo. Sabonis i Marčulionis su se rodili te godine. Goran Karan i Davor Gobac također.

Zbog te suše Cleveland bije zao glas luzerskog sportskog grada. ESPN ih je čak proglasio „najizmučenijim sportskim gradom“ u SAD-u, gradom koji od 1964. prolazi kroz torturu  ravnu crkvenoj inkviziciji.

Zato mi je bilo milo gledati napaćene Klivlanđane kako ovoga ljeta slave povratak svog velikog „sina“ LeBrona Jamesa u grad. Simpatično je bilo promatrati kako opet iz svojih ladica ormara vade naftalinom obilježene Kingove dresove, potiskuju loše uspomene o Kralju u te iste ladice, i opet žive san o naslovu. James se pridružio mladim snagama, Irvingu i Waitersu te starosjediocu Andersonu Varejaou a onda je došao i ponajbolji krilni centar u ligi Kevin Love. Ekipa je bila spremna boriti se za naslov, a atmosfera u gradu je bila usijana do točke taljenja. Ispostavilo se da ipak neće ići tako lako to što su zamislili, pa je odrađeno preslagivanje rostera. Dolaze 3 nova igrača: J.R. Smith, Mozgov i Shumpert, poboljšavaju izgled i igru momčadi te na kraju Cleveland vrlo dominantno igra zadnja 3 mjeseca sezone i osvaja drugo mjesto Istočne konferencije.

U zadnjim utakmicama regularne sezone mudro su si namjestili Boston, što bi svatko normalan napravio, realno, a ovi su im poslali zahvalnicu u četvrtoj utakmici kada je Kelly Olynyk ozlijedio rame Kevinu Loveu koji zbog toga mora na operaciju i propušta ostatak playoffa. Ne treba posebno apostrofirati da su Loveovom ozljedom Clevelandu ozbiljno narušene šampionske aspiracije jer nemaju igrača koji ga može zamijeniti ni približno dobro, pa čak ni odglumiti. Neki će reći „Karma je kučka“, aludirajući na igre Cavsa oko namještanja Bostona u prvoj rundi koju su glatko prošli s 4:0. Nazovite to kako hoćete, ali sjetite se godine s početka teksta. Je li grad uklet kako neki govore ne znam, ali šezdeset četvrta će vrlo vjerojatno i nakon ovogodišnjeg NBA playoffa ostati zadnja godina upisana zlatnim slovima u povijesne knjige grada Clevelanda pod poglavljem „sport“.

Nije da su Cavsi i s Loveom imali baš prevelike šanse doći do titule već u prvoj sezoni svježe oformljene Velike trojke ali svakako su imali veće šanse nego bez njega. Dobro, ni Kevin Love vam vjerojatno nije izgledao kao netko toliko bitan za Cavse kao James, Irving ili možda čak Mozgov, što ću svakako nastojati opovrgnuti u nastavku teksta hvaleći Lovea kao ključnog čovjeka za funkcioniranje sistema igre Cavsa. Možda ga niste ni primjećivali previše dok je igrao ove sezone. Da su meni obukli žarko žuti ili bijeli dres s brojem 0 i stavili me u korner da čekam loptu nitko ne bi primijetio da sam to ja a ne Love. Kako god, Love kao moderna četvorka sa svojim vrijednim košarkaškim vještinama nakon Jamesa bio je najvažniji igrač Cavaliersa usprkos blijedoj sezoni. Bio je Clevelandov Chris Bosh iz zadnje 4 sezone Miamija čiju je baklju preuzeo u još jednoj LeBronovoj momčadi kao igrač koji se najviše morao podrediti kolektivu.

Da bi precizirali Loveovu važnost za Cleveland moramo znati kako današnja košarka funkcionira i po kojim trendovima. Zato u prvom poglavlju objašnjavam taktički koncept igre toliko presudan za današnji stil košarke, a u drugom poglavlju predviđam i analiziram koliko će Love nedostajati Cavsima u drugoj rundi protiv Bullsa, te mogu li James i društvo ipak izvući živu glavu iz Pamplone trčeći pred bikovima.

cavaliers-fans

Spread

O Mikeu D`Antoniju možete misliti kaj god, ovisno o tome jeste navijač Lakersa, Knicksa ili Sunsa. Ali zahvaljujući upravo njemu gledamo danas u napadačkoj igri NBA momčadi principe koje je prvi uspostavio upravo D`Antoni u Phoenix Sunsima koje tako rado svi pamtimo po nazivu 7 seconds or less.

Kada su nedavno upitali Stevea Kerra tko su mu trenerske inspiracije i čije je stilove pokupio ovaj je nabrojio 3 imena: Gregga Popovicha koji ga je trenirao, Mikea D`Antonija kojemu je bio šef kao GM, i Erika Spoelstru. Sva tri trenera imaju nešto zajedničko u svojoj filozofiji igre, a to je da inzistiraju na floor spacingu u napadu (ne znam kako da prevedem floor spacing, ako imate ideju javite se). Cilj je na parketu imati što više šutera i driblera kojima možeš kazniti obranu, spriječiti protivničku obranu da udvaja i puno pomaže na ulazima ili pick and rollu, i „razvlačenjem“ obrane osigurati što više prostora za ulaze i lagane poene svojim najboljim driblerima i kreatorima kao i igračima koji utrčavaju u prazan prostor.

D`Antoni je među prvima (tu je još i Don Nelson u Warriorsima i Mavsima) počeo s ovom praksom u svojim Sunsima 2004. godine u ekipi sa Steveom Nashom, Amareom, Matrix Marionom i ostalima. Evo kako je D`Antoni formirao novu strategiju poznatu pod nazivom spread pick and roll koja je danas prisutna kod svakog NBA trenera.

Prvo, odustao je od bacanja lopte u post svojim centrima shvativši da tako narušava napadački ritam ostalim igračima kao i to da zabijati iz posta uopće nije jednostavno, a i dopuštena je zona tih godina u NBA ligi, pa su igrači mogli udvajati protivničke centre i dolaziti pomagati svojim centrima na niskom bloku.

Drugo, više nije ovisio o tome da mora pronaći vrhunskog centra, two way gromadu koja može iz posta trpati 25 koševa, što se pronađe jednom u 10 godina na draftu i nema ih puno u NBA ligi. Nije više ovisio ni o šuterima kreatorima kakve je također jako teško pronaći i samo ih je nekoliko u ligi. Njemu je trebao mobilni centar koji može primati loptu i zakucavati, dobar playmaker te tri šutera oko njih čega uvijek ima u ligi. Sve to je dobio u Sunsima. Oformio je jedan od najubojitijih tandema Nash-Amare, u Marionu je dobio glue guya, a u Raji Bellu, Eddieju Houseu, Quentinu Richardsonu i ostalima dobio je šutere kakvi su mu trebali.

Treće, igrači u spread pick and rollu vole igrati jer ne moraju puno razmišljati i taj je sistem itekako pomogao Nashu da ostvaruje brojke kakve je ostvarivao te da uzima MVP titule. U spread pick and rollu kao što samo ime kaže sve počinje od pick and rolla igrača s loptom i visokog igrača, centra. Za to vrijeme ostali igrači stoje na perimetru i čekaju priliku za otvoreni šut (spread – raširiti). Kada imaš tako dva talentirana igrača za pick igru od kojih je jedan genijalac s loptom i fantastičnim pregledom terena (Nash), a drugi je atletska zvijer i prebrz na nogama za sve čuvare (Amare) nije bilo D`Antoniju teško implementirati svoje ideje. Nash je lakoćom mogao donositi odluke kada bi igrao 2 na 2 s Amareom. Ako bi ga preuzimao protivnički centar napadao bi ulazom, ako bi protivnički centar ostajao u zoni šutirao bi, ako bi ga udvajali dodavao bi Amareu, a kada bi se u pozadini igrači rotirali prema Amareu ovaj bi povratnim loptama na perimetru tražio Housea, Barbosu, Bella ili nekog drugog tko bi ostao sam.

Pick and roll osnovna je košarkaška akcija u današnjoj košarci, ali do savršenstva ju je doveo upravo D`Antoni u Sunsima koristeći pored ball handlera, rollera centra i 3 prava šutera na perimetru, što je bilo nemoguće za braniti. Shawn Marion je pod D`Antonijem popravio i unaprijedio svoj šut za tri iako nikada nije bio čisti tricaš, ali bio je ključan za sistem jer je bio prebrz za ostale krilne centre i mogao ih je napadati iz driblinga i završavati oko obruča. Ono u čemu su se ostali treneri tada razlikovali od D`Antonija bilo je upravo to. Oni nisu imali Mariona, odnosno igrali su s klasičnim power forwardima, koji su ovisili o skoku u napadu, igri leđima i namještenim zicerima na poludistanci. S takvim četvorkama nisi mogao uspostaviti spread pick and roll sistem ili 4-out sistem kojeg je kasnije dodatno popularizirao Stan Van Gundy u Orlandu izmislivši Ryana Andersona, Hedu Turkoglua i ostale četvorke koje su mogle šutirati trice, takozvane stretch četvorke.

Ako sam bio nerazumljiv, što je lako moguće, pogledajte ovaj video uradak u kojem nitko drugi nego Mike D`Antoni glavom i brkovima govorio o spread pick and roll sustavu. Objašnjava ga na Knicks primjeru a ne Sunsima iako je ista stvar, iste postavke, samo druga momčad. I mala je razlika jer je tu Ray Felton glavom i guzicom, a ne bogotac Steve Nash.

Ako želite vidjeti koliki je utjecaj spread pick and roll sistema, ili 4 out sistema, nazovite ga kako hoćete, pogledajte samo koje ekipe su danas u vrhu po napadačkoj učinkovitosti. Redom: Clippersi, Warriorsi, Cavaliersi, Raptorsi, Mavsi, Hawksi, Spursi, Blazersi. Gotovo sve ih karakterizira to da igraju u spread pick and roll/4 out sistemu, osim Clippersa koji opet imaju Chrisa Paula.

Hawksi i Warriorsi su odličan primjer. Atlanta na parketu gotovo uvijek ima 5 igrača koji mogu šutirati s bilo koje pozicije na parketu. Zamijeni neefikasnog šutera Josha Smitha s efikasnim Millsapom, stvori si prostor i tjeraj obrane da se kreću, razvlače i pucaju pod pritiskom i dobio si šesti napad lige bez dominantnog strijelca u postavi. Warriorsi su lani igrali s Davidom Leejem i Bogutom u petorci na centarskim pozicijama i imali su tek prosječan napad. Ove godine su izbacili Leeja koji je trebao loptu u postu da bude opasan za obrane, ubacili Greena kao dodatnog šutera, zaigrali s puno više floor spacinga i imaju drugi napad lige.

Koje momčadi imaju najgore napade u ligi? Logično, uglavnom one s najmanje talenta, ali pogledajmo rezultatski dobre ekipe koje imaju loše napade: Bucksi, Pacersi, Wizardsi, Netsi, Bullsi, Grizzliesi. Svi imaju ili loše ili prosječne napade, nitko vrhunske. Zajedničko im je svima da su kroz sezonu najviše minuta davali visokim postavama s old school tandemom centar/krilni centar od kojih nijedan nije pouzdan šuter s distance, toliko pouzdan da može nositi napad ekipe, kao i to da takve momčadi teško stvaraju floor spacing.

Možemo pogledati i koje ekipe su osvajale naslove zadnjih godina i koja je ekipa posljednja uzela titulu a igrala je s dva klasična igrača u reketu kroz cijelu utakmicu. Idemo unatrag: Spurs (Duncan-Diaw), Miami x2 (LeBron-Bosh), Dallas (Nowitzki-Chandler), Lakers x2 (Odom-Gasol/Bynum), Boston 2007/08 sezona.

Boston prije 7 godina je bila posljednja NBA ekipa koja je uzela titulu igrajući s klasičnom centarskom linijom kakva je postojala u devedesetima – dva „krkana“ u reketu. Miami je svoju prvu titulu uzeo zahvaljujući tome što je Spoelstra na centarskim pozicijama izmislio Bosha, Battiera i Jamesa zaigravši tako s 5 šutera i oslobodivši Jamesu i Wadeu prostor za ulaze i olakašvši svima život igrom u floor spacingu koji je zbog novih pravila, te obrana i njihovog dizajna postao ključan za sve napade u ligi. Što se dogodilo Oklahomi u finalu protiv Heata? Tvrdoglavi čovjek Scott Brook je uporno davao minute Kendricku Perkinsu koji igrajući protiv spread pick and roll sistema i protiv 5 šutera na parketu nije imao svoju svrhu postojanja. Što je Brooks ipak makar djelomično naučio iz tog poraza i primjenjivao idućih sezona? Duranta i Ibaku je uparivao na centarskim pozicijama.

Na kraju poglavlja ako vas još malo zanima D`Antoni, ako ste ljubitelj revolveraških bandi i sa sjetom se sjećate nekoć najuzbudljivije ekipe u ligi pogledajte i ovaj video sniman mikrovalnom pećnicom proizvedenom u Gvineji Bisao.

Love

Nakon svega što sam izbaljezgao nije teško zbrojiti 2 i 2 te razumjeti da će Kevin Love jako puno nedostajati Cavaliersima. Oko njega se i dalje vode žestoke rasprave je li franšizni igrač, pobjednik ili gubitnik, ili samo igrač za napumpati statistiku. Time se nećemo baviti. Puno važnije je da će Love kao stretch četvorka sa svim svojim napadačkim talentima nedostajati Cavaliersima u obračunu protiv Bullsa.

Love ove sezone bilježi brojke od 16 poena, 9,7 skokova, 2,2 asista uz 43% šuta iz igre i 36% šuta za tricu. Cavsi s njim na parketu kroz regularnu sezonu postižu 5 poena više nego kad je na klupi, raste im broj asistencija za 5% i skakački su bolji. Ovakav učinak Cavsi ne mogu nadoknaditi, niti imaju na klupi nekoga tko može uskočiti u Loveove cipele. Cleveland je u regularnoj sezoni bez Lovea ostvario učinak od 3 pobjede i 4 poraza.

Zato Cavaliersi u zao čas igraju protiv Bullsa koji će se pokušati nametnuti u skoku, u reketu, u postu, i nastojati će zatvoriti reket i tako oduzeti najjače oružje Jamesu i Irvingu. U valovima će tijekom utakmica ove serije Bullsi na parket slati Pau Gasola (213 cm), Joahima Noaha (210 cm), Nikolu Mirotića (208 cm) i Taja Gibsona (205 cm). Cleveland nema toliko funkcionalnih i raznovrsnih centara ili krilnih centara, oni imaju Mozgova i Thompsona, a ostatak minuta će morati krpati James, Mike Miller, James Jones, Marion, a valjda neće junak od maloprije Perkins (hoće sigurno, barem da otkine glavu Noahu kada ovaj dopizdi Jamesu), i zaboravljeni majstor dodavanja ručnika Brendan Haywood.

Love nije obrambeni stručnjak, ali je i više nego pouzdan kada se treba gurati u postu protiv obrambenih centara i sjajan je skakač zbog niskog težišta i kvalitete da dobro zagrađuje skok, a onda i sjajan pokretač kontri zbog najboljeg outlet passa u ligi.

Jednako mnogo će Love nedostajati Cavsima i u napadu, čak i više nego u obrani jer Thompson može odraditi sve ovo što i Love osim zadnje nabrojene vještine. Love kao stretch četvorka bio je ključan za oslobađanje prostora Jamesu i Irvingu da napadaju obruč. On je bio taj na koga su centri morali izlaziti i iza leđa ostavljati prostor. On je bio ključan čovjek za funkcioniranje spread ili 4 out sistema zbog kvalitete da te kazni tricom, a i fenomenalan je asistent kada ga staviš u tu ulogu. Zbog njega su obrane morale biti na oprezu kada pomažu na ulazima ili udvajaju pa moraju opet rotirati prema trici.

S njim su Cavsi imali gomilu opcija kako da na muke stavljaju Bullse. Želiš iz reketa izvući odličnog defenzivca kao što je Noah? Nema problema, tu je Love na trici. Želiš zaštititi skok od Taja Gibsona. Ok, uzmi Lovea. Želiš da obrana puno više radi protiv tvog napada? Nikakav problem, imaš Lovea. Želiš nekoga protiv koga će Mirotić morati raditi u obrani kada se spusti na lakat ili poludistancu? Love je tu.

Bez Love i s Thompsonom (koji će uzeti glavninu njegovih minuta) kao starterom nema floor spacinga, nema dodatnog šutera, nema napadačke raznovrsnosti. Ima gužve u reketu zbog koje će Irving i James morati uzimati puno više mid range šuteva, ima puno više pomaganja na ulazima Irvinga i Jamesa gdje će Thompsonov čuvar ignorirati Tristana jer je nebitan napadački dok nije na metar od koša.

Čak i kada Love ne bi pogađao svoje šuteve bio je ključan za funkcioniranje sistema Clevelanda koji je dosta koristio spread pick and roll akciju Irving-Mozgov, James-Mozgov upravo zato jer je Love bio dodatni šuter, visoki šuter, koji je mogao kažnjavati i „razvlačiti“ obrane. Nisi ga mogao ignorirati čak i kada bi tricu šutirao 0/5 jer znaš da je to Kevin Love koji je opasan šuter. Da ne govorimo kako je i Cavsima pick igra Love-Irving/James ili pick s Mozgovom ključna i najkorištenija akcija. Mozgov i Thompson uopće nisu komplementarni napadački jer imaju iste kvalitete koje se preklapaju. Bili bi možda dobar tandem da smo u 90-ima i da vrijede ondašnji trendovi. Love je puno bolji suigrač Mozgovu zbog sposobnosti da stoji na perimetru i bude opasan dok Mozgov i James vrte pick akcije.

james-irving-love

David Blatt će vrlo vjerojatno pokušati nadoknaditi Mozgova korištenjem Jamesa Jonesa i možda Mikea Millera koji imaju šut za tri u ruci. Ali… Jonesu su 34 godine, Milleru 35. Obojica su na rosteru samo zato jer su LeBronovi prijatelji. U seriji protiv Bullsa koji će na parket slati mahom visoke, atletski i fizički iznimno moćne igrače Miller i Jones, niski i fizički nedorasli, teško će pružiti veći otpor. Čak i ono trica što zabiju, „kompenzirat“  će na negativan način u obrani nesposobnošću da se uopće kreću.

Puno bolje šanse će imati Cavaliersi ako uspiju nagovoriti Jamesa da se opet spusti na četvorku. S njim na 4, i bilo kim kao šuterom na perimetru opet imaš 4-out sistem, možeš igrati spread pick and roll i imaš sjajan missmatch jer nijedan krilni centar ne može ostati ispred LeBrona kada ovaj ide na ulaz. Pitanje je samo želi li i može li James to odigrati? „Želi li“ zato jer zadnje dvije godine, jednu u Heatu i sada u Cavsima to ne igra. To je  rola „rudara“ u kojoj moraš jako puno toga odrađivati u obrani, a onda nositi i napad što je čak i za Jamesa postalo zahtjevno. Što nije ni čudno nakon toliko godina u ligi, igranja na visokom nivou, i velikog broja minuta koje je odrađivao. Zato „može li“.

Ali morati će, ako ne želi za još jednu godinu produžiti agoniju stanovnika Clevelanda i ostaviti ih bez nade da u potencijalnom finalu mogu ugroziti ekipu sa Zapada i napokon uzeti titulu prvaka u nekom profi sportu. Bez Kevina Lovea, ključnog igrača za funkcioniranje sistema momčadi Cavsa, to se čini nemogućim. Ali pssst. Nemojte rušiti snove.