“NBA je jako važna za slavlje Božiæa zbog èega smatram kako bi broj utakmica koji se igraju na ovaj blagdan trebali poveæati s pet na deset. Uz to bi utakmice trebale poèeti u ponoæ na Badnjak i trajati sve do prve minute Štefanja kako niti jedna minuta Božiæa ne bi prošla bez NBA košarke na TV-u. NBA je Božiæ za mene, u njoj leži smisao Božiæa”, izjavio je prošle godine Stan Van Gundy. David Stern ga je nagradio novèanom kaznom žestokom poput maðarskog paprikaša zato što David Stern mrzi kada se njegove odluke dovode u pitanje. Šteta što se Stern rodio u Americi a ne u, recimo, Èehoslovaèkoj u kojoj je mogao ostvariti krasnu karijeru sovjetskog diktatora, upravljati tajnom policijom, slati ljude u radne logore i podizati vlastite kipove po gradskim trgovima.
Unatoè sarkastiènim komentarima najpoznatijeg floridskog brka David Stern je odluèio i Božiæ 2011. pretvoriti u praznik posveæen NBA-u. Inaèe bi preskoèio NBA Božiæ, pogledao možda jednu utakmicu, ali pošto se radilo o prvom danu sezone nije bilo šanse da propustim ovaj spektakl pogrešaka, neuigranosti i loše košarke. Oboružan mlincima, pureæim batkom i kremšnitama sjeo sam na kauè i upustio se u 13-satnu NBA odiseju.
18:00 New York Knicks – Boston Celtics 104:102
NBA Božiæ zapoèeo je odmatanjem poklona u kojem se skrilo jedno poveæe govno. Dobri ljudi s NBA TV-a ove su sezone odluèili pokloniti 15 dana NBA passa ljudima diljem svijeta, a navala na HD paket je srušila servere ove usluge i onemoguæila ljudima da u miru prate košarku. E sad, ne bi se bunio ni trenutka da sam uslugu preuzeo kao korisnik koji ništa ne plaæa, ali ja sam ligi veæ poslao svojih 160 dolara jer sam NBA džanki i nisam imao strpljenja. Uvod u utakmicu je stoga bio prožet ljutnjom, frustracijom i prevoðenjem najsoènijih hrvatskih psovki na engleski u svrhu pisanja protestnog mejla.
No èim je akcija krenula sve se zaboravilo. MSG se tresao, gledatelji su zvuèali napaljeno nakon lockouta, a u goste je došla ekipa koja je lani 8 puta porazila njihove Knickse, ukljuèujuæi metlu u playoffu.
U èudnoj, izbrejkanoj utakmici mane i jedne i druge momèadi su postale oèite. Celticsi su stara i plitka momèad koja æe se srušiti poput hrvatskih MiG-ova ukoliko Rajon Rondo pretrpi neku ozbiljniju ozljedu ili odluèi da mu se više ne da igrati za ekipu koja ga je pokušala trejdati dvije godine za redom. Rondo je limitiran igraè koji vam ne može pomoæi u tijesnim završnicama zbog usaðenog straha od pucanja slobodnjaka, ali je ujedno i motor ove jako stare momèadi kojoj je protiv Knicksa trebalo 20 minuta da se zagrije i 38 minuta da se pregrije, poput starog auta koji veæ dugo nije vožen. Knicksi su pak momèad puna crnih rupa koje usisaju loptu i onda je carine i carine i carine, u potpunosti ubijajuæi bilo kakvu teènost na ofenzivnoj strani terena. Melo mora pothitno zaboraviti na borbu s Amareom oko statusa igraèa broj jedan u ekipi i postati playmaker, odnosno èovjek koji æe svojim nevjerojatnim sposobnostima otvarati izgledne prilike za druge suigraèe, inaèe æe Knicksi provesti doigravanje na slièan naèin na koji purice provode Božiæ.
New York trenutno ne nalikuje na momèad, no ukoliko Melo napravi korak naprijed sve se mijenja. Amare je toliko poboljšao svoj vanjski šut u protekle tri godine da može èekati loptu na bilo kojem dijelu terena, a njegovim postavljanjem na high post otvara se moguænost Chandleru da vreba ofenzivni skok jedan na jedan umjesto u gužvi. Šutera u Knicksima ima k’o u prièi, a ukoliko Iman Shumpert shvati da nije zvijezda i da ne smije biti chucker poput Georgea Costanze Knicksi bi mogli imati i polupristojnu drugu jedinicu. Svidjelo mi se kako su napadali reket u ovoj utakmici, a još više mi se svidjelo što se nisu raspali jednom kada su izgubili ogromnu prednost. Nisam baš sretan što na klupi imaju Mikea Woodsona i Mikea D’Antonija koji izgledaju kao da su upravo došli sa snimanja nove epizode A-Teama*, no što je tu je. Zahvaljujuæi solidno odigranoj èetvrtoj èetvrtini i sjajnoj predstavi Tysona Chandlera koji je možda zabio samo 7 poena i uhvatio 3 skoka ali je zato skinuo bar osam poena s konta Celticsa ukljuèujuæi i blokadu 30 sekundi prije kraja koja je omoguæila Melu da postigne pobjednièke koševe sa slobodnjaka Knicksi su stigli do pobjede. Problem je što se obrana reketa bez Chandlera svodi na žestoko kockanje visokih igraèa Knicksa, no jednom kad je Tyson u igri sve izgleda puno, puno bolje.
*D’Antoni bi bez brka bio pljunuti John Hannibal Smith, a Woodson bi s irokezicom i hrpetinom zlata bio pljunuta slika B.A. Baracusa. Èak su im specijalnosti sliène – Woodson je, baš poput Mr. T-ja, struènjak za izazivanje kaosa, dok D’Antoni s Hannibalom dijeli struènost u maskiranju. Pogledajte samo kako je uvjerio upravu Knicksa da je sposoban trener.
Celticsi su pak ispušili nakon velikog povratka, ali mogu biti zadovoljni spoznajom da su odigrali tijesnu utakmicu protiv brže i mlaðe ekipe koja ih je trebala razbiti. Zabrinjava što KG svake godine igra pola metra dalje od koša i što je u ovoj utakmici u potpunosti izbjegavao guranje u reketu i post up igru, zabrinjava i što je Marquis Daniels morao igrati 30 minuta zato jer im je klupa bolesno tanka, ali nije sve bilo grozno. Spoznaja da su oderali Magic u nebuloznom trejdu u kojem su dobili sinoæ odliènog Brandona Bassa i da æe biti biti puno jaèi jednom kad se Paul Pierce vrati u ekipu trebala bi im dati nadu za buduænost.
20:18 Dallas Mavericks – Miami Heat 94:105
Uletjeli smo u reprizu lanjskog finala sredinom prve èetvrtine i time propustili dodjelu šampionskih prstenova i podizanja zastave, a propustili smo i veselje razdraganog Marka Cubana koji je još jednom imao priliku proslaviti osvajanje NBA naslova s Davidom Sternom u gledalištu. Ne znam je li komesionarovo lice tijekom prijenosa izgledalo kao komad bakalara zato što je svojim izgledom želio naznaèiti važnost blagdanske sezone za NBA ili je lockout ostavio tako dubok trag na njemu da se sav osušio, ali znam da je Stern izgledao uvelo i sparušeno sjedeæi u svojoj stolici na sredini tribina, izgledajuæi kao tvrdoglavi starac koji nikako da shvati da je došlo vrijeme za odlazak.
Miami je poèeo klati Dallas sredinom prve èetvrtine i posao je bio gotov prije kraja poluvremena. Mavsi su izgubili puno odlaskom Chandlera i Barree i to se osjetilo odmah u startu. Lamar Odom, njihovo najjaèe pojaèanje, izgledao je loše u bijelom dresu Dallasa, a njegov patentirani dvokorak kroz reket i nezaustavljiv šut preko glave nije funkcionirao tijekom èitave utakmice. Zapravo, niti jedno riješenje Dallasa nije funkcionirao – Beaubois nije probijao reket protiv Chalmersa i Colea, Marion nije pogaðao šuteve s osnovne linije kao u finalu, a Dirkov poznati fadeway iz high posta s visoko podignutim koljenom je bio zaèuðujuæe neprecizan. Miami se nije pretjerano trudio zatvoriti reket buduæi da ga Dallas nije ni napadao, a njihova ubitaèno brza vanjska linija radila je kaos u putanjama dodavanja. Presjeèenim loptama i izvrsnim dodavanjima nakon defanzivnog Heat je stvarao prilike u tranziciji kao na tekuæoj vrpci. Miami je jednostavno pretrèao Dallas koji se predao prije poluvremena, svjestan da u dugaèkoj sezoni ne smije podleæi pritisku i upustiti se u utrku s bržim i mlaðim ekipama. Jasno je da je plafon ove momèadi Dallasa snižen – em su ostali bez važnih igraèa, em su tanji nego lani, em nisu napaljeni kao prošle godine, em na centru imaju Brendana Haywooda koji je sinoæ igrao kriminalno, ali još uvijek mogu zapapriti halfcourt ekipama jednom kada uðu u doigravanje.
Miami je pak još jednom istaknuo kandidaturu za osvajanje naslova, još snažnije nego prošèle godine. Navijaèe Miamija sigurno je oduševilo što je Norris Cole pokosio igraèe Dallasa poput COLEre i napravio im košarkašku COLEnoskopiju što znaèi da bi trebao zaèepiti rupu koja je lani postojala na mjestu zamjenskog playa. No još više bi ih trebao razveseliti halfcourt napad Heata u kojem je LeBron konstantno primao loptu u low postu umjesto na krilu kao lani. Jest da je LeBron veæinu poena iz posta zabio nakon okretanja licem prema košu, ali i to je napredak za èovjeka koji je izbjegavao low post igru kao što James Harden izbjegava britvicu. James je posebice briljirao kada bi na sebi osjetio nižeg igraèa poput Delontea Westa protiv kojeg je igrao kao što tinejdžerski sinovi igraju poput oèeva jednom kada osjete da ih mogu pobij… ups. Oprosti LeBron, zaboravio sam, moj bed.
Dallas je na kraju popravio rezultat protiv još uvijek tanke druge jedinice Heata, no èinjenica je da su u jednom trenutku gubili 35 razlike dok je službeni navijaè nakaradno vikao „Defense, defense“ (što je u njegovoj izvedbi zvuèalo kao „Jesus, Jesus“) ravno u lice razoèaranoj publici. Gledajuæi ove dvije momèadi došao sam do jednog jedinog stopostotnog zakljuèka – Dallas i Heat ove godine neæe igrati u velikom finalu.
23:27 LA Lakers – Chicago Bulls 87 : 88
Lakersi i Bullsi priredili su nam pravu malu košarkašku poslasticu, ukoliko se sladite nepreciznim dodavanjima, promašenim otvorenim šutevima, užasnim rotacijama u obrani, posrtanjima, glupim prekršajima i nedostatkom energije i zalaganja. Lakersi i Bullsi veæinu su utakmice odradili kao bezglave kokoške koje trèe po terenu bez ikakvog plana i programa, a festival grešaka okrunjen je napetom završnicom u kojoj su Lakersi prosuli ogromnu prednost.
Istini za volju, zaèuðen sam što je ekipa iz Los Angelesa ostala ovako dugo u igri. Josh McRoberts, èovjek koji je lani odigrao odliènih 20-ak utakmica za Pacerse prije nego je netragom nestao i Devin Ebanks, èovjek koji je lani pokraj Odoma i Arenasa igrao šest minuta po susretu, zapoèeli su ovaj susret za Lakerse koji æe ove sezone biti sretni ukoliko uðu u playoff. Da, rekao sam to, bit æe sretni. Zašto? Zato jer im je klupa užasno tanka, zato jer na poziciji startnog centra imaju èovjeka staklenih koljena, zato jer je Kobe napižðen, zato jer suigraèima vjeruje manje nego ikad i zato jer ima više ozljeda od Jeremije, zato jer je McRoberts trenutno njihov èetvti najbolji igraè, zato jer su njihova dva pleja starija od metuzalema i zato što su pokušali trejdati svog najboljeg igraèa tijekom prijelaznog roka.
Možda zvuèi poput blasfemije kada kažem da je Pau trenutno bolji, odnosno korisniji igraè od Bryanta, no ne znam kako to možete osporiti. Kobe je drastièno regresirao prošle godine pretvorivši se još jednom u æudljivog suigraèa koji se odbija osloniti na kolege, koji previše razmišlja o svom mjestu u povijesti, koji toliko želi zadržati mjesto alfa mužjaka u èoporu, mjesto za kojeg se krvavo izborio u duelu s Shaqom, da æe radije forsirati svoju igru nego pomoæi momèadi. Vidjelo se to i sinoæ kada je konstantno vodio loptu unatoè uništenom zapešæu*, kada ju je izgubio osam puta i kada je na kraju prosuo ogromno vodstvo svojim silovanjem. Kobe je odigrao oèajno prvo i odlièno drugo poluvreme sve do zadnje dvije minute kada je prvo zabio koš za + 8 što je trebalo zatvoriti utakmicu, ali je onda stao nizati gluposti. Promašio je otvoren šut za +6, nakon toga se kockao pri ulasku Denga u reket što je Luolu omoguæilo da zabije od table, napravio je prekršaj na Dengu kod + 2, izgubio je loptu nakon što su ga udvojili jer je nije proslijedio dalje i na kraju je promašio pobjednièki šut okružen trojicom igraèa Bullsa. Deng ga je blokirao i utakmica je bila izgubljena. No mit Kobea Bryanta nastavit æe živjeti i dalje.
* Ligament koji drži dvije kosti je potpuno strgan. Ukoliko Kobe nezgodno padne na ruku kosti æe se pomaknuti i više se neæe moæi vratiti na mjesto bez operacije. Mislim, svaka èast Bryantu što igra s takvom ozljedom, ali WTF?!?! Mene boli kad udarim prstom o rub kreveta, zamislite kako je igrati s takvom boli iz noæi u noæ.
Što je prava šteta jer bi Lakersi s nesebiènijom igrom ove sezone lako mogli do treæeg ili èetvrtog mjesta na Zapadu. Gasol je sinoæ nestao u završnici jer su Bullsi namjerno udvajali post prije ulaznog dodavanja i zato jer mu je Kobe odbijao dodati loptu kad je bio otvoren, ali Gasol može sam nositi ispodprosjeènu ekipu do playoffa. Pau je sjajan u oba skoka, ukoliko ga ne udvojite nazabijat æe se iz blizine, a njegov šut s poludistance postaje ubitaèno oružje u rukama pravog trenera. Mike Brown se sinoæ nije pokazao kao takav èovjek. Njegova obrana je izgledala odlièno, ali napad je bio jednako bezidejan kao i u Cavsima pa je Brown prepustio svojoj najveæoj zvijezdi da ga kroji po vlastitom nahoðenju što se nije pokazalo kao sjajna odluka. Ono što Lakerse može veseliti je vanjski šut Devina Ebanksa koji izgleda besprijekorno èisto, sposobnost Andrewa Goudlockea da stavlja trice iz velike udaljenosti i borbenost Josha McRobertsa, ali ova momèad unatoè njihovim sposobnostima bi trebala imati jako puno problema ove sezone.
Jedini razlog zašto su uopæe ostali u ovom susretu je bezidejna, neenergetièna, ispuhana predstava Bullsa koji su iskoristili Bryantove pogreške i zahvaljujuæi clutch pogotku Rosea, sveobuhvatnoj igri Luola Denga i defanzivnim potezima Joakima Noaha uspjeli išèeprkati pobjedu u Los Angelesu. Upravo je Noah bio najgori pojedinac u redovima Chicaga, èovjek koji je igrao drastièno lošije nego lani kada se nametnuo kao drugi najbolji igraè Bullsa. Noah je oèito previše partijao preko ljeta i to se osjetilo na njegovoj igri – one energije i zalaganja po kojoj je poznat nije bilo ni u tragovima. Kada svemu pribrojimo èinjenicu da ga je Pau ubio u skoku i da je Noah sam skinuo 6 poena sa semafora upropastivši jednu kontru i promašivši dva lagana koša nakon ofenzivnog skoka prava je sreæa što su Bullsi došli do pobjede.
No teško je iz sinoænje utakmice išèitavati nešto više o Bullsima koji i dalje djeluju kao da igraju predsezonske utakmice. Ono što može veseliti je konstantno kretanje Ripa Hamiltona koje otvara užasno puno prostora za druge igraèe, top forma Carlosa Boozera koji izgleda puno bolje nego lani te vanjski šut Derricka Rosea kojem obièno treba 15 dana da uðe u formu što se sinoæ itekako vidjelo – umjesto da ubija zombi-tijela Dereka Fishera i Stevea Blakea iz driblinga, prošlogodišnji MVP se zadovoljio rokanjem trica. No ne bojim se za Bullse – njihova dubina, sposobnost šutiranja s poludistance, izuzetna duljina i pokretljivost u reketu i vrhunska obrana garantiraju im polufinale Istoka. Nakon toga sve je lutrija.
02:04 Oklahoma City Thunder – Orlando Magic 97 – 89
Oko dva sata ujutro purica, mlinci i kremšnite su napravili svoje. Poèelo mi se spavati. Jedino što me trgnulo iz stanja blažene pospane prežderanosti bila je užasno ružna i bolesno efikasna igra Oklahoma City Thundera. Russell Westbrook i Kevin Durant nastavili su igrati kao i lani, oslanjajuæi se iskljuèivo na vlastite individualne sposobnosti u napadu, a ne na bilo kakvu smislenu igru. KD je i dalje jedan od pet najboljih igraèa lige, uvijek za korak ispred svog protivnika, neobièno precizan sa svih udaljenosti dok je Wes bolesno brz i nezaustavljiv jednom kad se sruèi prema otvorenom reketu, ali bože dragi kako je njihova igra ružna! U 80 posto napada kada su njih dvojica na terenu lopta ne promijeni ruke više od dvaput. Wes je poprilèno bizaran igraè koji bi mogao biti najbolji plej na planeti da ne voli forsirati i driblati bez ikakvog smisla, èime ne stvara višak, ne otvara šut za druge, ne krèi put prema košu. I taman kada pomislite da je njegovo zujanje besmisleno èovjek se zaleti, iznudi glupi faul i zabije slobodna ili proslijedi loptu Durantu koji je primi, napravi fintu glavom i pospremi je kroz obruè. Unatoè prièama o konstantnoj svaði ove dvojice oko uloge alfa mužjaka u ekipi, prièama koje su i KD i Wes potvrdili, meðu njima nema netrpeljivosti. Bar se nešto slièno ne da naslutiti na terenu. Nakon svakog koša slijedi hajfavanje, osmijesi, zagrljaji, busanje prsima i sve ostale forme muške ljubavi sem analne penetracije.
Naravno, OKC nije svladao nemušti Orlando samo zbog ove dvojice. Dapaèe. Zdravi i puno mršaviji Kendrick Perkins èuvao je Dwighta jedan na jedan te ga je pospremio u džep, još jednom dokazujuæi kako se samo masivni centri mogu nositi s Howardom koji je sinoæ izgledao poprilièno nezainteresirano za sudbinu svoje ekipe. Perkinsu se pridružio i James Harden, èovjek koji bi ove sezone lako mogao osvojiti titulu najboljeg šestog igraèa lige. Harden je zaokružen igraè, èovjek koji jako rijetko radi pogreške i koji se u hipu može transformirati iz radnika koji obavlja prljav posao u profinjenog strijelca koji nosi drugu jedinicu Oklahome koja je sinoæ donijela prevagu nad crnim Orlandom.
Stan Van Gundy se juèer pojavio na klupi sa zatamnjenim dioptrijskim naoèalama zbog kojih je slièio Ronu Jeremyu više nego ikad, no èak i da je umjesto tamnih imao najšarenija stakla u povijesti svemira ne bi mogao biti zadovoljan igrom svoje ekipe. Èinjenica je da Orlandu treba još jedan jednodimenzionalni vanjski šuter jer JJ Reddick, Hedo Turkoglu, Jameer Nelson, Ryan Anderson i Quentin Richardson oèito nisu dovoljni. Problem jednodimenzionalnih šuterskih ekipa je što ih je poprilièno lako zaustaviti, a èak i kada ih ne uspijevate zaustaviti postoji moguænost da se zaustave same. Bez napaljenog Dwighta Howarda koji ih izvlaèi pospremanjem promašenih šuteva Magic nema nikakve šanse. Što su pokazali i sinoæ. Kad ih je išlo izvana držali su se u utakmici, kada su prestali zabijati Oklahoma je preuzela utakmicu*. Sliène bi se igre mogle nastaviti tijekom èitave sezone, odnosno dok se ne riješi buduænost Dwighta Howarda. Šteta, jer Orlando može nekome gadno zapapriti u playoffu.
* Koja je stvarno bila dosadnjikava. Najbolji momenti? rMtgT.jpg i dodavanje suca.
04:36 Golden State Warriors – LA Clippers 86:105
Ništa od Lob Citya, ništa od run ‘n’ guna, ništa od 124:125 rezultata kojeg smo priželjkivali. Mark Jackson, novi trener Warriorsa, odluèio je inzistirati na obrambenoj igri što se èinilo suludim potezom s obzirom da u startnoj ekipi ima Biedrinsa, Leeja, Montu i Stepha, no obrana je juèer izgledala solidno kroz 40 minuta. Problem je što su zakazali u zadnjih osam. I što je trošenje u obrani uništilo njihov brzi, ubojit napad.
Monta je uz Wadea najbolji igraè u ligi što se tièe ulazaka u reket i trebao bi bez problema igrati u sporijem napadu, no korisnost Leeja i Stepha bi se u njemu trebala drastièno izgubiti, što se sinoæ itekako vidjelo. Clippersi su ih zaustavili bez veæih problema i to 1 na 1. Lee je igrao jako dobro do trenutka kada se utakmica poèela lomiti kada je netragom nestao, dok su Paul i Billups održali defanzivnu lekciju mladom Curryu. Warriorse može veseliti što je Andris Biedrins odigrao solidnu utakmicu – ukoliko se on vrati u formu iz sezone 08/09 kada je u prosjeku upisivao double-double Warriorsi æe uæi u playoff. Želite li ovisiti o stoput ozlijeðenom Latvijcu koji izgleda kao da ga mama svako jutro èešlja? Ne. No Warriorsi nemaju izbora. Sinoæ nisu izgubili zbog njega.
Izgubili su zato jer su Clippersi bolja momèad. Istina, Griffin je izgledao tvrdo, poput opruge koja još uvijek nije nauljena, ali je i dalje bolji od svih igraèa na rosteru GSW-a. DeAndre Jordan je i dalje izuzetno nesiguran prilikom pucanja slobodnjaka*, ali je èovjek koji ubija penetracijske ekipe svojim blokadama. Mo Williams možda nije starter ali je zato odlièan sedmi èovjek rotacije što je juèer zorno pokazao. Caron Butler nije mogao pronaæi bolju ekipu za svoj stil igre, a što tek reæi o Chrisu Paulu? Sinoæ je oèajno ušao u utakmicu, gaðao 1 – 7 iz igre, ali èim je skužio da mu ne ide posvetio se razigravanju suigraèa. U trenutku kada se utakmica lomila, dakle krajem treæe i poèetkom èetvrte èetvrtine, uzeo je stvar u svoje ruke. Gaðao je 6 od 6, ukjuèujuæi èetiri uzastopna pogoðena šuta u èetvrtoj koja je nadogradio asistencijom Griffinu. Možda nismo vidjeli vrhunsku Lob City predstavu, ali smo definitivno vidjeli pametno posloženu košarkašku ekipu, kompletnu ekipu kojoj je najveæa rupa trener Vinny Del Negro kojeg je Paul hladno odjebao za vrijeme dogovora u posljednjim trenucima utakmice. Još kada bi nabavili pristojnog backup centra i objasnili Chaunceyu da prestane imitirati crnu rupu jer više ne igra više u Knicksima mogli bi daleko.
* Ne mogu opisati koliko mi se gadi Hack-a-Jordan taktika. Nisam to oèekivao od Jacksona. Stvarno nisam.
U svakom sluèaju ubilježili su jako lijepu pobjedu u gostima na Božiæ, i nema apsolutno nikakve veze što nam nisu priredili predstavu sa milijun alley oopova i atraktivnih poteza. Važno je da su stavili mašnicu na NBA-ov božiæni poklon koji nas možda nije oduševio na prvi pogled, ali sasvim je jasno da æemo se s njim još jako, jako dugo igrati.
Dragi moji, sretan vam Božiæ! Nadam ste da ste našli mir ako ste ga tražili, nadam ste da ste našli zabavu ako ste je tražili, nadam se da ste pod borom dobili sve ono što vam je srce tražilo i nadam se da æete zajedno sa mnom uživati u novoj NBA sezoni, èak i ako se ni u èemu ne slažemo. Javite se na fejs kako bi proslavili, poèelo je! Konaèno!
Kolumnist Hrvoje Franèeski pokrenuo je vlastiti blog kojega možete posjetiti ovdje – Èovjek koji je buljio u ekran