Na današnji dan prije 45 godina na svijet je došao najbolji hrvatski i europski košarkaš ikada. Dražen Petroviæ je bio košarkaški Mozart i igraè kojeg Hrvatska više neæe nikada dobiti.
Koliko je Dražen ostavio traga u svjetskoj košarci govore i brojna priznanja njemu u èast. Tako je njegov dres s brojem tri ”umirovljen” u dvorani Netsa, a dvorana košarkaša Cibone nosi njegovo ime. Uz to, Dražen je proglašen i hrvatskim sportašem stoljeæa, a priznanje Draženu odala je i NBA liga uvrstivši ga u kuæu slavnih, mjesto gdje legende žive vjeèno.
Pogledajte dokumentarni film o Draženu Petroviæu!
Sjeæanje na Dražena:
Draženova tragièna smrt je ostavila košarkaški svijet u velikoj dilemi, koliko bi mogao biti bolji. Sam nikada ne bi bio u dilemi. Uvijek je htio postati još bolji, najbolji koliko se dalo. To je bio njegov cilj.
Dražen je veæ kao trinaestogodišnjak trenirao 6-8 sati dnevno. Svako jutro prije nastave rano se ustajao i trenirao u dvorani. Kad je završila škola napravio je domaæi rad i ponovno otišao trenirati. Bio je najbolji uèenik u osnovnoj i srednjoj školi. ” Nikad nisam propustio jutarnji trening. Nikad. Uzmem loptu,ubacim 500 ili više. Postavim stolice i driblam. Satima sam znao driblati stolice. I uživati”
U sezoni 1982/83 (18 godina) Šibenka je igrala finale prvenstva Jugoslavije protiv Bosne. Osvojili su naslov koji im je nepravedno oduzet. Dvije sekunde prije kraja Bosna je vodila jedan razlike. U posljednjoj sekundi netko od igraèa Bosne radi osobnu pogrešku na Draženu Petroviæu. On sa istekom vremena lakoæom i mirnoæom rutinera, suvereno pogaða oba bacanja (18 godina !!). Slijedeæe jutro iz KSJ javili su da je isteklo vrijeme i da osobna pogreška nije bila u regularnom vremenu. Nova utakmica bi se morala igrati na neutralnom terenu u Novom Sadu. Draženova izjava tada je rekla sve, glas roðenog voðe, iako nije imao ni devetnaest godina: “U Novi Sad ne idem, pa i da svi odluèite da æete iæi. Svoju zlatnu medalju ne dam nikome. Ne dam. Što se mene tièe, mi smo prvaci. Nova utakmica? Ni sluèajno. Proslavili smo naslov i više nam ga nitko ne može oduzeti”. Tako je prvenstvo pripalo Bosni. Navodno je tadašnji predsjednik KSJ Vasil Tupurkovski molio da promaši jedno i “odigraju produžetak”. Nije ga, naravno ni pogledao, nije to bio Draženov naèin.Nije promašio ni kad je u dresu Reala Madrida igrao u Zagrebu, iako je brat Aco molio “Imamo premiju, nemoj pogoditi. U Madridu ionako ne možemo ispod 20 razlike.
Nije se bojao nikoga. Ni Michael Jordana. Kad mu je Jordan govorio u Barceloni ’92 “Zabit æu ti kroz oèi” odgovor je uvijek bio isti “I ja tebi” . Primio je loptu i zabio. Bio je karakter kojeg je bilo nemoguæe slomiti.
Koliko je bio ljut kada nije igrao u Portalnd Trail Blazersima govori izjava “Imam najbolje mjesto u dvorani, na kraju sam klupe, zaraðujem milijune, najbolje sam plaæeni navijaè Portlanda”. Terry Poter je igrao ozlijeðen samo da se Petroviæ ne bi dokazao, u èemu ga je podržavao i njegov trener. Što je rekao Petroviæ o Poteru: “Ne može stajat na nogama, a ipak igra. Ne želi ispustiti startnu poziciju. Ni mrtav mi neæe dati priliku. Dobro zna da bih je iskoristio.
Jedna od najveæih nepravdi u NBA lige u proteklom desetljeæu jest ne pozivanje na All-Star utakmicu u njegovoj posljednjoj sezoni. U vrijeme All-Star vikenda bio je 10. strijelac lige, i ako to nije bilo dovoljno, onda ne znamo što jest. U petorku istoka, koju su birali navijaèi teško bi mogao uæi, ali je svakako morao biti meðu preostalih sedam igraèa koje biraju treneri. Od prvih 15 strijelaca lige Dražen je jedini koji nije igrao na All-Star utakmici 1993.
“Ako me sad nisu izabrali, kad æe? Ne znam kako bih ovo prihvatio. Ne, u ovom poslu nema sluèajnosti. Zašto druge strijelce nisu zaboravili? Zašto? Zvali su me da doðem gaðati trice. Ne, hvala to mi nije potrebno. Meni je mjesto na terenu”
Dražen je uvijek bio spreman slušati, ali je odluke donosio sam !
Kao i svaki sportaš mrzio je gubiti. Èak i na haklu !
Èesto se sjeæamo nesretnog dvoboja sa Zvezdom, poraza u Ledenoj dvorani, poraz koji je Cibonu stajo finala. Day After, dok je u Tuškancu stanovala tuga,dok su neki “rezali žile” Dražen Petroviæ je uzeo loptu i išao trenirati. Noæ je možda bila teška, ali ništa, nikakav poraz nije mogao slomiti volju èovjeku koji je košarku živio na drugaèiji naèin. “Znaš, ja sam svoje sinoæ napravio. Najbolje što sam mogao. Nije bilo dovoljno. Ništa, sutra je novi dan” rekao je Petroviæ.
Cvjetiæanin: Zaustavljen u koraku i snu
Džeba: Gdje je nestao Draženov Duh?
Pakrac: Zašto Dražen nije mogao igrati više u Portlandu?
[embed:http://www.youtube.com/watch?v=_EcW_FaKtf0]
(Život leti, kapetane
mladost biži, a na srcu friži
dok nas s našeg kampanela
i sad bude od Boga batude…)