Krajem 2014. godine iz Bostona je otišao Rajon Rondo, posljednji igrač iz ekipe koja je 2008. osvojila naslov. Početkom 2015. godine otišao je Jeff Green, iste godine i Brandon Bass, a jedini igrač koji je ostao iz ere Velike trojke je Avery Bradley. Danny Ainge se nakrcao pickovima i očito je bilo da kreće razdoblje rebuilda Boston Celticsa. No, na iznenađenje mnogih, samo dvije godine kasnije Celticsi su od ekipe koja je u rebuildu postali ekipa kojoj nedostaje jedan franšizni igrač kako bi bili contenderi. Očito je da se u Bostonu stvari jako brzo razvijaju.
Iako je ljetni lov na Kevina Duranta završio neuspješno, Celticsi su, rekli bismo, dobili utješnu nagradu u četverostrukom All-Star igraču Alu Horfordu, igraču koji se gotovo savršeno uklapa u napadačke i obrambene sheme Brada Stevensa. Isaiah Thomas konačno je dobio pravog suigrača s kojim može vrtiti pick & roll i pick & pop, ali i suigrača koji će mu skinuti velik teret s leđa što se tiče odgovornosti u napadu. Horford je pun pogodak za Celticse i u obrambenom dijelu zbog svoje mogućnosti blokiranja. Jedini igrač kojeg smo donekle mogli nazvati rim-protectorom bio je Amir Johnson, ali što se tiče obrane u postu Celticsi su cijelu sezonu bili jako ranjivi. No, dolaskom Horforda to će se također promijeniti nabolje.
Najvažnija stvar, a to smo mogli vidjeti već u prvoj predsezonskoj utakmici protiv Sixersa, leži jednostavno u samoj prisutnosti Horforda na terenu. Budući da Horford može zabiti s bilo koje pozicije na terenu (a ima i izvrstan pregled igre), odvraća jako puno pozornosti protivničkoj obrani, pogotovo kada je na terenu zajedno s Thomasom, što automatski otvara puno prostora za igrače koji si ne mogu sami kreirati šut kao što su Avery Bradley, Marcus Smart i Jae Crowder. Kad smo već kod ovog trojca, ne treba ni spominjati da čine jedan od najboljih, ako ne i najbolji obrambeni backcourt lige (Bradley je dobio mjesto u najboljoj obrambenoj petorci lige, Crowderu je nedostajao jedan glas), a ove sezone će im posao biti lakši kada znaju da iza konačno imaju nekoga tko će im čuvati leđa.
Napadački, svaki od ove trojice donosi nešto drugačije. Bradley je pravi primjer igrača koji uvijek radi na sebi pa tako svake sezone svojoj igri doda nešto novo. Prije godinu-dvije popravio je šut i postao ozbiljna prijetnja s trice kao spot-up šuter, uz to što je već bio pouzdan cutter. Ove godine, kako se čini, poradio je na svom pregledu igre i u prve dvije predsezonske utakmice imao ukupno 11 asistencija (najviše u momčadi). Crowder se nakon borbe s ozljedom gležnja konačno oporavio i bit će jedan od najvažnijih igrača na terenu. Bit će takozvani glue guy, igrač koji radi sve one male stvari i koji povezuje momčad u neku smislenu cjelinu. Stevens je rekao da će ga ove godine puno koristiti na četvorci, što bi mu samo trebalo pomoći. Marcus Smart, nakon katastrofalne šuterske sezone, popravio je mehaniku šuta, ali donosi i bolje odluke u napadu. Prošle godine ulazio je s klupe u ulozi bek-šutera jer je napad organizirao Evan Turner, no ove godine će puno više imati loptu u rukama i dijeliti dužnost razigravača s Terryjem Rozierom.
Stevens od Roziera se ove sezone puno očekuje, što od uprave Celticsa što od navijača. U Ljetnoj ligi je pokazao ogroman napredak, bio vodeći strijelac ekipe i bez sumnje najbolji igrač na terenu u svakom trenutku. Očekuje se da će barem djelić te igre prenijeti i na ovu sljedeću, NBA razinu, a sada će konačno dobiti i adekvatnu minutažu da pokaže što zna.
Od ostalih rotacijskih igrača tu su još rookie Jaylen Brown, povratnik Gerald Green, Kanađanin duge kose i meke ruke Kelly Olynyk te švedski Bird Jonas Jerebko. Olynyk i Jerebko će imati iste uloge kao i prošle sezone, jedan kao stretch-petica (što bi ove godine moglo funkcionirati odlično ako bude s Horfordom na terenu da mu pomogne u obrani), a drugi kao stretch-četvorka na jednoj, a svestrani defenzivac na drugoj strani terena. Green se nakon devet godina vratio u klub koji ga je draftao, prvenstveno da oplemeni drugu petorku svojom ulogom scorera. Bostonova klupa se do sada dosta mučila u napadu, a Green je pravi čovjek za posao. U tome bi mu trebao pomoći i Jaylen Brown. Dok je Green više spot-up šuter, Brown je najbolji kao slasher, a obojica vole istrčavati kontre, tako da bi se njihovi stilovi igre trebali međusobno nadopunjavati.
Na rosteru će još biti Tyler Zeller, Jordan Mickey i Demetrius Jackson, ali zbog gužve na pozicijama svaki od njih će morati strpljivo čekati svoju priliku i do tada na klupi mahati ručnicima. Za posljednje mjesto u ekipi još uvijek se natječu šuteri James Young i R.J. Hunter, ali koji god dobije angažman i on će se na svoju priliku načekati.
Igrače smo riješili, krenimo sada na širu sliku.
S omjerom 48-34, Celticsi su prošle sezone završili peti na Istoku i odmah u prvom krugu doigravanja izgubili od Atlante te još uvijek traže prvu pobjedu u playoff seriji u eri Brada Stevensa. Međutim, to peto mjesto nije bilo pravo mjerilo njihove kvalitete, jer jedna pobjeda ih je dijelila da završe na trećem mjestu iza Clevelanda i Toronta.
Kao što smo spomenuli, dolaskom Horforda otvaraju se Celticsima nove mogućnosti i neosporno je da su ove godine još bolji, tako da bi 50 pobjeda u ovoj sezoni trebalo staviti kao donju granicu. Prošle sezone Celticsi su bez rim-protectora imali četvrtu najbolju obranu lige. Realno je da će ostati u top 5, ali ne bi čudilo da svoje mjesto nađu u top 3. U napadu su bili 10. momčad lige, ali imali jedan od najbržih tempa lige (pace), u čemu bi Green, Brown i Rozier ove godine trebali pomoći klupi koja je bila nešto sporija. Jedna od velikih prednosti Celticsa lani bila je dubina klupe, a ove godine klupa je još dublja, što im omogućuje da drže visok tempo igre kroz gotovo cijelu utakmicu.
Istočna konferencija nije ništa puno jača od prošle godine, a s minimalno 50 pobjeda Celticsi bi mogli i trebali zauzeti drugo ili treće mjesto u konferenciji, a prvo u svojoj diviziji s Torontom, Brooklynom, New Yorkom i Philadelphijom. Treba uzeti u obzir i raspored utakmica koji im ove sezone također ide na ruku: prema ESPN-ovim projekcijama, Celticsi imaju najlakši raspored od svih NBA momčadi.
Dakle, kao što smo rekli, realno je da će Celticsi završiti drugi ili treći u konferenciji, a očekuje se i prva pobjeda Brada Stevensa u playoff seriji, ali ako uzmemo u obzir nesebičan stil igre Celticsa, s puno dodavanja i tzv. motion offense sustavom, s jednom od najboljih obrana lige, s jednim od najboljih mladih trenera lige, ne treba iznenaditi ako ova ekipa uspije napraviti i više, pa čak možda i iznad naših očekivanja završiti na prvom mjestu Istoka, iako nije najbolja momčad konferencije. To ne bi bilo ništa novo, dogodilo se već Atlanti 2014./2015.
Celticsi su ekipa koja je proteklih godina uvijek bila podcjenjivana. Ne treba zaboraviti da su prošle sezone prvi pobijedili rekordne Warriorse na njihovom terenu, a u gostima su uzeli skalp i Oklahomi, Clevelandu i Clippersima. Ovo je prva sezona u eri Brada Stevensa u kojoj se konačno od Celticsa nešto očekuje, a sada je vrijeme da vidimo hoće li se snaći u novoj ulozi i opravdati visoka očekivanja.