Najveæi luzeri su oni koji su u jednom trenutku imali sve, a u sljedeæem sve izgubili. U košarci postoji samo jedna takva momèad. Phoenix Suns krenuli su furiozno u novu sezonu, pobijedivši u šest od sedam utakmica i to s najlošijom ekipom u ovom desetljeæu. Èovjek koji je buljio u ekran ne vjeruje da Sunsi imaju ikakve šanse u playoffu veæ smatra kako je ovo samo još jedan plan momèadi iz Arizone èiji je cilj slomiti njegovo srce.
Krvavi nos siguran je znak luzerštine – neke razbiju u kafanskim tuènjavama, a neke na košarkaškom terenu
Ima nešto posebno privlaèno kod gubitnika, nešto što ne mogu sasvim precizno odrediti. Autodestrukcija je iznimno poetièan proces, a luzeri imaju neku neobiènu crtu zbog koje je nemoguæe ne navijati za njih, sve dok svojim djelovanjem ne pomrse živote stvarnih ljudi. Sjetite se samo Nicholasa Cagea u Leaving Las Vegas ili Charlesa Bukowskog/Harrya Chinaskija u gotovo svim svojim romanima ili Jarvisa Cockera koji pjeva o svojim ljubavnim nezgodama… Uvijek sam se suosjeæao s gubitnicima, možda zato jer se i sam dijelom osjeæam takvim, iako, ne brinite, nisam ni blizu toga da se zapijem do smrti uz Elisabeth Shue.
Stoga nije èudno da u sportu gotovo uvijek navijam za gubitnièke ekipe, ukoliko izuzmemo moju lokalpatriotsku odanost klubovima iz Splita i Chicaga. NBA je nedavno zapoèeo s novom sezonom, a s njom je u nove radne pobjede krenula je i najluzerskija košarkaška momèad svih vremena.
Ne, ne radi se o Warriorsima koji se nalaze u rasulu otkad ih je preuzeo Chris Cohan, ne radi se ni o Memphisu u kojem svaki drugi igraè ima problema s karakterom, a Allen Iverson je napustio momèad nakon pet utakmica, ne radi se ni o Knicksima koji su zahvaljujuæi Isiahu Thomasu podijelili milijune dolara lošim igraèima, ma nisu to ni Clippersi koji veæ desetljeæima služe kao kanta za napucavanje na Zapadu.
Ne, govorim naravno o Phoenix Sunsima, najveæim luzerima u povijesti košarke.
Zanemarimo za trenutak Barkleyevu eru koji je, mora se priznati, igrao u vrijeme najveæe koncentracije talenta u povijesti lige i uzmimo u obzir samo ovo desetljeæe. Može li mi netko objasniti kako ekipa koja u svojim redovima ima èetiri all-star igraèa ( Nash, Amare, Johnson, Marion), jaku klupu, igru potpuno prilagoðenu sposobnostima pojedinaca i najslabiju konkurenciju u zadnjih 20 godina ne može osvojiti naslov? Za vraga im osvajanja divizije, MVP titule i redovito pojavljivanje u playoffu kad ih Spursi svaki put razmontiraju na proste faktore. Ukoliko ste gledali novu indie dramediju (500) Days of Summer sigurno se sjeæate scene (spoiler alert) u kojoj se Levitt penje u stan svoje bivše, a na split screenu pokazuju se njegova oèekivanja i surova realnost. Baš kao što Levitt oèekuje da æe opet pridobiti prekrasnu, no krajnje netalentiranu Zooey Deschanel (iskreno, èak i u Hrvatskoj ima boljih glumica), a na kraju ugleda tuði prsten na njenoj ruci, tako se i navijaèi Sunsa svake godine nadaju da æe njihov tim osvojiti prvenstvo, pa na kraju godine gledaju prstenje na tuðim rukama. Kad smo veæ u filmskom ðiru postoji jedna reèenica iz Mediteranea koja savršeno opisuje ovaj klub: „Tko živi u nadi, umire u govnima“.
Kako onda da su Sunsi tako sjajno otvorili sezonu, i to sa najgorom momèadi koja je igrala u Arizoni ovog desetljeæa (courtesy of Sarver and Kerr)? Kako to da nakon sedam utakmica imaju 6 pobjeda pri èemu su porazili legitimne momèadi poput Wizardsa, Heata i Celticsa? Zašto Sunsi tako dobro igraju kad baš svi oèekuju da se neæe plasirati u doigravanje? Hoæe li njihov start nanovo razbuditi velika oèekivanja navijaèa?
Gledao sam ih u dvije utakmice, protiv Clippersa i protiv Bostona i moram priznati da su igrali jako lijepo. Napad je bio teèan i igraèi nisu forsirali šuteve kojih nije bilo, a obrana je bila, po obièaju, propusna, no s puno manjim rupama nego ranije. Lou Amundson i Jared Dudley glavni su krivci za taj napredak buduæi da krvavo rade na terenu, bacaju se za izgubljenim loptama i na bilo koji naèin gledaju kako pomoæi svojim suigraèima. Channing Frye se svojom brzinom savršeno uklopio u run ‘n’ gun Sunsa te je po prvi put nakon svoje rookie godine dobio šansu da pokaže što zna i savršeno ju je iskoristio, a Goran Dragiæ pokazao se više nego solidnom rezervom na playu.
J-Rich je roðeni strijelac i u reketu i sa crte za 3, a Amar’e je pak poboljšao svoj šut što prisiljava protivnike da rašire obranu te još uvijek zna majstorski igrati pick and roll sa Steveom Nashom.
E, to je igraè zbog kojeg se svake veèeri isplati gledati Sunse i kojem se beskrajno divim.
Neku veèer se majstor zaletio prema košu Celticsa, prošao kraj balvana Perkinsa i hladno položio loptu u koš lijevom rukom. Nema veze što Nash ima metar i devedeset i odraz koji se mjeri u milimetrima, a Perkins 208 centimetara i težinu manjeg rasplodnog bika, to našeg junakato nije sprijeæilo da ga nadigra i nadmudri, baš kao što nadigra i nadmudri svakog igraèa u ligi.
Stevo s pravom nosi nadimak The Brain. S jedne strane to je svakako pohvalno, no s druge strane nosi neke negativne konotacije. Brian Krakow je takoðer nosio nadimak The Brain i to zato što nije imao fizièke predispozicije jednog Jareda Leta. No, i Brian i Steve znali su se nositi sa svojim tjelesnim nedostatcima, a u njihovom so called lifeu imaju samo jednu stvar za kojom mogu žaliti – Brian nikad nije poljubio Angelu, dok Nash nikad nije poljubio pehar.
Za Briana više nema šanse pošto je kultna serija ugašena nakon jedne sezone, no Nash još uvijek ima priliku ispuniti svoj san. Vrijeme polako otkucava, to apsolutno stoji, i ovo je možda posljednja godina u kojoj æe 35-godišnji veteran igrati na razini. Uistinu bih želio vjerovati kako Sunsi imaju šansu za osvajanje naslova; bilo bi jako hollywoodski da dugogodišnji luzeri èija je ekipa uništena nizom loših poteza uprave osvoje prvenstvo sa hrpom odbaèenih pojedinaca i na taj naèin priušte sjajnom veteranu posljednji bljesak slave prije mirovine. Život nije film, a i kad bi bio bila bi ovo još jedna repriza. Sunsi su previše puta napravili isto; veæ su bezbroj puta obeæavali i obeæavali i na kraju iznevjerili. Isto nas èeka i ove godine. Kakvi luzeri!