Opširan intervju napravio je madridski sportski dnevnik AS s proslavljenim bivšim hrvatskim košarkašem Žanom Tabakom, danas pomoænim trenerom seviljskog Cajasola.
“Košarkaška knjižnica” i ljubitelj španjolske povijesti, kako je u tekstu predstavljen Tabak, govorio je o poèecima svoje uspješne karijere koja je rezultirala i NBA prstenom, do kojega i ne drži previše, o hrvatskoj reprezentaciji iz svoga vremena, Draženu Petroviæu (“veliki košarkaš i domoljub“), Krešimiru Æosiæu (“imao je sve“) i još mnogim temama.
Upitan sjeæa li se kolika mu je bila prva plaæa, Tabak je na poèetku razgovora istaknuo:
“U doba socijalizma sportom se nije smjelo baviti profesionalno, pa plaæa kao takova nije niti postojala. Umjesto toga na snazi su bile stipendije, a moje poèetne bile su one za hranu. Imao sam tada 15 ili 16 godina. Inaèe, godišnja mi je plaæa iznosila 20.000 tadašnjih njemaèkih maraka, a još se toliko moglo dobiti kroz bonuse za naslove. Tom svotom bili smo privilegirani u odnosu na puk u domovini” kaže Tabak koji se potom sjetio uspješnih godina sa splitskom Jugoplastikom koja je dominirala Europom i slavnih suigraèa poput Kukoèa, Raðe, Sobina, Ivanoviæa i ostalih.
Postoji li kakav statistièki podatak o visini Dalmatinaca?
“Dalmacija uz Crnu Goru i Nizozemsku ima najviše sportaše u Europi. Ne radi se, dakle, o cijeloj Hrvatskoj, veæ samo njenom dijelu uz more odakle stiže veæina hrvatskih sportaša. Statistika? Dobri smo u sportu, ne u statistikama” nastavio je Tabak zamoljen da se sjeti uspjeha s Houston Rocketsima èiji je èlan bio u osvajanju NBA prstena u sezoni 1993/94.
“Odlazak u Houston bila je pogreška. Prsten je lijepa stvar, ali nisam igrao. U NBA ligi je tada bilo malo Europljana, njih sedmorica ili osmorica, a ja sam bio u momèadi u kojoj je igrao najbolji centar (Hakeem Olajuwon, op.a.) svih vremena. Ne nosim taj prsten, ne nosim niti ruèni sat. Nije to moj stil. Èuvam ga u banci u Splitu, kada ga djeca požele vidjeti onda im ga pokažem.”
Kako je bilo igrati s Olajuwonom?
“Nedavno su me s Canala Plus upitali je li to za mene bila posebna godina. Rekao sam im da jest jer se tada rodila moja kæerka, jer sam radio s najboljim centrom svijeta i jer sam osvojio naslov u NBA ligi. Postoje i važnije stvari od toga, ne razmišljam previše o tom prstenu. Bolje su bile godine u Torontu. Postoji izreka prema kojoj se u poèetku karijere igra na snagu, a potom glavom. U jednom se trenutku te dvije stvari poklope istovremeno, a meni se to dogodilo u Raptorsima” odgovorio je Tabak koji je mislima daleko od igraèkih dana buduæi da mu je pogled usmjeren prema klupi.
“Politièki æu odgovoriti na pitanje o razlici izmeðu mladih trenera i onima koji pripadaju staroj školi. Jasno je da je moju generaciju obilježio Božidar Maljkoviæ, ali ja sam u Hrvatskoj živio 21 godinu, a potom sljedeæih 20 putovao svijetom i upoznavao razlièite kulture. Današnji igraèi trebali bi imati miks tih škola, sve ovisi o karakteru igraèa. Ja i nisam bio osobito talentiran ili spektakularan, ali sam naporno radio svakoga dana, bio sam defanzivac. Bez obrane nema nièega, a ona ne varira od dana do dana. Branièi daju sigurnost.
“Želim preuzeti momèad, osjeæam da sam zastao u trenutku. I nije mi važno hoæe li to biti u španjolskom prvenstvu ili negdje drugdje. Takoðer, mjesto prvog trenera ne tražim zato da bi mi porasla plaæa veæ stoga što se za to pripremam i unapreðujem veæ pet godina. Imam “oružja” za poziciju prvoga trenera i nadam se da æu u bliskoj buduænosti to i postati” dodao je Tabak.