Tango s Grizlijima

Samo pet minuta nakon što je Steph Curry primio nagradu za MVP-a regularne sezone, i tako otišao u košarkašku besmrtnost, jedan je čovjek počeo svoj „prljavi“ ples pod maskom…

Swish! Trica.

Swish! Poludistanca.

Swish! Floater desnom rukom.

Swish! Floater lijevom rukom.

Na Mikeu Conleyju Junioru nije se moglo primijetiti da je imao neugodnu frakturu lica kao posljedicu bliske kolizije s laktom C.J. McColluma, koja ga je odvojila od ostatka utakmica prve runde protiv Portlanda (odigrao je dvije i pol). Vratio se u drugoj utakmici serije Warriorsa i Grizzliesa a maska na licu mu je davala poseban šmek. Bilo ga je zabavno gledati kako dirigira igrom u i daje Memphisu potpuno novu dimenziju u igri na oba kraja parketa, iako i sam priznaje da nije ugodno nositi to čudo na faci zbog vrućine, znoja i nešto slabijeg pregleda parketa te da ju je nekoliko puta morao skinuti kako bi se „provjetrio“.

Grizliji su konačno iz vruće Oracle Arene otišli s kvalitetnim plijenom u svoju jazbinu. Golden State inače ne gubi kod kuće. Od 41 domaće utakmice u regularnoj sezoni pobijedili su u njih 39. Potvrda je ovo koliko su Grizzliesi neugodan matchup protivnik za bilo koga a ključni okidač za pobjedu bio je svakako čovjek pod maskom.

Razlozi su brojni. Povratak Conleyja u startnu postavu olakšao je život svima. Zlobnici će reći da je to bilo i očekivano kada su mu zamjene Beno Udrih i Nick Calathes. Obojica su upotrebljivi NBA igrači ali nedorasli playoff zadacima, a povrh toga, nije nikakva sramota ne biti u stanju zamijeniti Conleyja. Mike je „tek“ treći najbolji strijelac Memphisa nakon Gasola i Randolpha s 15,8 koševa po utakmici, ali je i najbolji asistent ekipe s 5,8 asistencija. Tih 5,8 izgleda nekako „mršavo“ u usporedbi s nekim drugim igračima, ali na današnje tipove obrane i s obzirom na činjenicu da Memphis u napadu igra kroz dva post-up centra, tih skoro 6 asista izgleda sjajno. Nije uopće lagano kreirati napade i skupljati asistencije kada su 4 igrača konstantno u reketu, 2 tvoja centra, 2 protivnička. Ne pomaže ti ni trener s napadačkim setovima jer Grizzliesi igraju jako puno kroz horns akcije u kojima dominantnu kreatorsku ulogu imaju centri. Ali ako bi Conleyju dao 4-out sistem, floor spacing i umjesto Randolpha, ne znam, Channinga Fryea, i na perimetar mu dodao još jednog šutera umjesto Tonyja Allena Conley bi bez problema punio asistencije kao i svaki drugi playmaker koji igra u takvom sistemu, samo što to više ne bi bio Grit And Grind Memphis.

CETLF5AWIAIxLzk

Koliko on znači za Grizlije vidjelo se u drugoj utakmici. Geometrija igre u napadu se promijenila, a u obrani su dobili igrača za „baciti“ ga na Stepha Curryja. U prvoj Memphis nije imao playmakera koji bi bio u stanju zavrtjeti akciju, ili skinuti teret napada s Gasola i Randolpha, kao ni nekoga tko može Curryja staviti na muke na oba kraja parketa. Daj Curryju Calathesa i Udriha i dao si mu u prekrasnom celofanu umotan dar s uputama kako zabiti 22 koša. Ali daj Curryju kao „poklon“ Mikea Conleyja i dao si mu želučanu virozu koja uključuje samo 19 poena, 36% šuta iz igre i šut za tricu 2/11. Ovogodišnji MVP nije imao ni sekunde predaha dok je Conley igrao, ni u obrani ni u napadu. Slično se u prvoj rundi proveo i Damian Lillard koji je u prvoj utakmici protiv Conleyja šutirao 5/21 iz igre, u drugoj 5/16 i 1/5 za tricu, a onda se play Memphisa ozlijedio. Osim toga Conley je jedan od konstantnijih šutera za tricu u ekipi Memphisa, jedini pravi dribler u petorci, što su sve važni segmenti za jednu momčad koja oskudijeva s igračima koje posjeduju te vještine, a istovremeno se u drugoj rundi mora nametnuti napadački najboljoj obrani lige.

Conley je izvrstan obrambeni playmaker koji protiv svakog igrača u ligi može igrati 1 na 1 i ostati ispred njega, ali za slabiju partiju Curryja moramo pohvaliti i obrambeni koncept Memphisa koji je Curryjev pick and roll s Greenom branio hedgeanjem visokog igrača (Randolpha), udvajajući Stepha koji se morao rješavati lopte jer nije imao prostora ni za dribling ni za šut. Iako je Memphis tradicionalna ekipa koja gotovo nikad ne odustaje od svog identiteta, treba pohvaliti njihovog trenera Davea Joergera jer nije tvrdoglav kao neki drugi treneri. Joerger je znao da će primati 30 koševa od Curryja ako mu dopusti da nesmetano kreira iz picka i šutira nakon te akcije u momentu kada mu se za sekundu otvori prostor dok koristi blok. Joerger je žrtvovao Randolpha koji nije najpokretniji i najbrži čovjek na svijetu ali svoju zadaću obavlja kao da je. Trči po perimetru, udvaja, vraća se u reket. Ovome pridodajte i Allena koji opet podsjeća na dobrog starog Grindfathera i onda znate zašto će Splash braća biti na mukama do kraja serije.

U napadu Memphis igra onako kako i treba igrati protiv Golden Statea. Polaganim tempom i uz što manje izgubljenih lopti o čemu ću nešto više u idućim redovima, ali moram pohvaliti još jednu mudru akciju Memphisa koji je u obje utakmice pokazao da zna kako koristiti svaki missmatch ako im se ponudi. U obje utakmice, premda su prvu izgubili, ubacili su u probleme s osobnim pogreškama Draymonda Greena. Prema očekivanju Green je dobio zadaću čuvati Marca Gasola, a ne Randolpha. Dva su razloga za to. Prvo, Gasol je puno više uključen u kreaciju napada Memphisa, bilo kao razigravač s lakta, bilo kao screener i mantinela koja služi za handoff igru svojim bekovima. U tom slučaju dobro je imati, mobilnog i jakog visokog igrača kao što je Green koji može uspješno zatvarati rupe koje se stvaraju iz takve igre, a istovremeno se Bogut ne mora trošiti trčeći za bekovima i Gasolom na poludistanci već je bliže obruču što je dobro za Warriorse. Drugo, Randolph je teži protivnik Greenu jer igra stalno u reketu, tuče se, udara, gura, fizički je nevjerojatno snažan, dobar je skakač i snalažljiv oko obruča, i protiv takvog krilnog centra puno lakše je upasti u probleme s osobnim pogreškama.

draymond-green

Problem za Warriorse je što i Gasol zna igrati agresivno protiv nižih čuvara. Gasol je visok 215 cm i ima 120 kg. Green je visok samo 200 cm i ima 16 kg manje od Gasola. To je ogromna prednost u startu, i zato je Marc agresivan odmah na početku utakmice. Želi natjerati Greena na fizičku igru, na borbu pod obručem gdje je Draymond inferioran. I uspjeli su u obje utakmice Grizzliesi ubaciti Greena u probleme s osobnima, što je problem za Golden State jer nemaju pravu zamjenu za njega. U drugoj utakmici u igru je ušao David Lee koji se tek oporavio od ozljede. David Lee je i dalje odličan košarkaš, ali s njim napad Warriorsa nema dimenziju kao s Greenom . Lee ne šutira trice što znači da nema floor spacinga, Lee nije dobar asistent kao Green i ne igra obranu kao Green (ne može preuzimati igrače, nije atleta). Bez Greena na parketu Warriorsi nemaju identitet zahvaljujući kojem su razbili ostatak lige ove sezone i bez njega su Warriorsi bezopasniji u napadu. Kerr se tu može igrati i pokušati preokrenuti stvari u svoju korist te baciti Harrisona Barnesa na 4, ali onda gubiš obranu, a ni Barnes ne bi mogao igrati obranu u postu protiv grdosija Memphisa. Moguće je da će nakon ove dvije utakmice Green u sljedećoj u startu braniti Randolpha, ali ne očekujte da se išta u Memphisovoj strategiji promijeni. I dalje će napadati Greena znajući da je ključan čovjek sistema Golden Statea i kao takav nepoželjan na parketu. Z-Bo će se poslužiti svim prljavim trikovima na domaćem parketu gdje suci imaju veći stupanj tolerancije prema fizičkoj igri Memphisa.

Ovaj tekst ipak nije trebao poslužiti kao oda Memphisu za sve pozitivno učinjeno u drugoj utakmici serije i zato se selim na temu koja je krucijalna za Grizzliese ako žele napraviti još nereda Golden Stateu koji je i dalje favorit u ovom obračunu.

Tempo

U svom prošlom uratku hvalio sam trenutni trend u NBA ligi a to je da velika većina ekipa forsira u napadu igranje s barem 4 šutera na parketu i sve blagodati koje iz toga proizlaze. Spomenuo sam i ekipe koje ne funkcioniraju po tom principu već imaju izgrađen identitet na nekim drugim osnovama, uglavnom na igri s dva klasična visoka igrača koja više vole stajati u reketu nego izlaziti na perimetar kada napadaju. Grizzliesi su takva momčad, i kao što sam već rekao, u ekipi imaju dva klasična post-up igrača i cijeli napad je podređen njima bilo da su oni egzekutori napada ili oni koji ga kreiraju. Zbog toga Memphis nikada neće imati top 10 napad u ligi, ali će biti i nepoželjan protivnik u doigravanju.

Nitko ne želi igrati protiv Memphisa u playoffu zato što su visoka, fizički snažna ekipa koja na svih 5 pozicija ima dobre obrambene igrače, skakače i čvrste momke koji se ne boje ako treba ići i glavom kroz zid. Pogledajmo kako je Memphis prolazio u playoffu zadnjih godina otkad su postali poznati po Grit And Grind filozofiji.

Playoff 2011. g. pobjeda nad Spursima u 6, poraz od Thundera u 7

Playoff 2012. g. poraz od Clippersa u 7

Playoff 2013. g. pobjeda nad Clippersima u 7, Thunderom u 5, poraz od Spursa u 4

Playoff 2014. g. poraz od Thundera u 7

Porazili su dakle sve elitne ekipe iz Zapadne konferencije s kojima su igrali, ali i kada su gubili, radili su to sa stilom i ispadali iz playoffa nakon velikih borbi. Protiv njih možeš imati povoljan matchup, individualni ili timski, ali to ne mora ništa značiti ako nisi spreman na to da ćeš nekoliko puta u seriji protiv njih i figurativno i realno dobiti kombinaciju aperkat-kroše koja će te grogirati i kojoj ćeš morati znati uzvratiti istom mjerom. Ako ne vjerujete pitajte samo Blakea Griffina kako se proveo protiv Z-Boa u prvoj rundi 2013. g. Zapravo, pogledajte.

randolph-griffin

Protivnički igrači  prije utakmice s Grizlijima navodno pišu oporuke, drugi oblače pancirke, a treći se pomole za zdravlje jer znaju da idu u rat, prsa o prsa.

Kao što sam već napomenuo Memphis igra fizički agresivnu košarku (i u tome nema ništa loše, da me se ne shvati krivo, i nisu Detroit Bad Boysi ali njihova fizička dominacija je impozantna) te imaju elitne obrambene igrače na 3 pozicije. Na tri krucijalne pozicije. Na centru – Marc Gasol kao odličan obrambeni korektor, na krilu – Tony Allen čije su obrambene bitke protiv najboljih scorera u ligi opjevane nekoliko puta, i na jedinici – Mike Conley. Ovoj trojci pridodajte ogromnog Randolpha, odličnog skakača i fajtera, te Courtneyja Leeja koji isto pristojno odrađuje svoj posao i imate obrambeno odličnu pokrivenu petorku.

Drugi važan razlog zašto je Memphis playoff noćna mora za svakog protivnika je njihova kvaliteta da dirigiraju tempom. Često ćete pred početak doigravanja moći čuti ili pročitati kako se igra mijenja, a jedna od najvažnijih promjena je usporavanje igre. To uglavnom znači to da se sve ekipe trude natjerati svoje protivnike da igraju na postavljene napade uz zaustavljanje protivničke tranzicije i što manje primljenih laganih poena iz kontre. U regularnom dijelu sezone ove godine čak 15 ekipa su igrale prosječno na 94 posjeda. U playoffu samo 7 od 16 momčadi igra na 94 ili više posjeda, od čega su 3 već ispale u prvoj rundi. Golden State je igrao najbržim ritmom u ligi, na 98,3 posjeda a Memphis Grizzliesi petim najsporijim tempom u ligi, na samo 92 posjeda u 48 minuta.

Ako pogledamo kako je to izgledalo u prvoj rundi doigravanja i za jedne i za druge onda to izgleda ovako:

Golden State-New Orleans Pelicans serija igrala se na 91,5 posjeda prosječno u 4 utakmice. To je taman tempo koji je savršeno odgovarao Pelicansima koji su otprilike istim ritmom igrali kroz regularnu sezonu, i to je četvrti najsporiji tempo u ligi bio.

Memphis-Portland serija igrala se na 91,4 posjeda, što je također ritam koji odgovara Memphisu koji obožava kada se igra pretvori u blato i močvaru. Portland ipak voli igrati brže i kroz regularnu sezonu igrali su 12. najbržim ritmom u ligi.

Warriorsi su odnijeli pobjedu od 4:0 protiv Pelicansa u ritmu koji im nije odgovarao ali nisu imali protiv sebe elitne obrambene igrače kakve imaju protiv Memphisa. Serija Golden State-Memhis u prve dvije utakmice igrala se na 89,7 posjeda prva, a druga na 94,9 što je prosjek od 92,3 posjeda što je jako sporo za na visoki tempo naučene Warriorse i kao naručeno za trome i spore Grizlije.

Važno je za Memphis da ova brojka ostane ovakva, da oni kontroliraju tempo i maksimalno umrtve utakmicu. Warriorsi vole trčati, i pored najbržeg ritma u regularnoj sezoni imali su i najbolju tranziciju u ligi iz koje su ubacivali 20,9 poena prosječno. Četvorica igrača iz njihove petorke uvijek mogu povući tranziciju, a često je Curry i Thompson završavaju šutom za tricu što je za njih dvojicu jednako polaganju na obruču. U prve dvije utakmice Warriorsi su iz tranzicije postigli 21 i 19 poena što je puno za Memphisov stil igre. Oni moraju smanjiti broj primljenih poena iz tranzicije. Već su neke poteze i povukli, ni Marc ni Randolph ne pomišljaju na skok u napadu već se odmah nakon šuta svoje momčadi vraćaju u obranu, a jedini kome je dopušteno loviti odbijance je nemirni duh Tonyja Allena.

steph-curry

Warriorsi ne mogu povećati tempo utakmice jer je za tango potrebno dvoje, a glomazni medvjedi baš i nisu za ples. Za Dubse bi idealno bilo kada bi Memphis ubrzao svoju igru i brže rješavao svoje napade šutom. Razlog zašto Warriorsi ipak ne mogu ubrzati tempo utakmice su dva klasična visoka igrača Memphisa. Ako je potrebno Grizzliesi će 20 sekundi samo držati loptu, a onda će je baciti nekome od svojih visokih igrača da nešto napravi s njom. To je sasvim dovoljno da „ubiju“ utakmicu i zato je nevažno kojim ti tempom igraš svoje utakmice kada će opet biti onako kako Grizzliesi odluče. Jedina šansa da ih malo ubrzaš je udvajanje njihovih bekova u pick and rollu i udvajanje visokih igrača kada prime loptu. Tako bi ih natjerao da možda malo brže potežu svoje otvorene šuteve ali pitanje je kojoj obrani je u interesu na taj način trošiti svoje igrače i uopće dopuštati otvorene šuteve.

Grizzliesi ako žele ostati u igri u ovoj seriji moraju kontrolirati tempo utakmice. Smanjiti broj primljenih poena iz tranzicije kao i broj izgubljenih lopti, natjerati Warriorse da igraju na postavljene obrane i igru odvući u blato igrajući preko svoja dva visoka igrača u napadu koji su dominantniji od centarske linije Warriorsa. Na postavljenim napadima Tony Allen i Mike Conley u obrani mogu zagorčati život Curryju i Thompsonu, dok će se Randolph i Gasol pobrinuti da reket ne curi.

Puno lakše za reći nego odraditi. Warriorsi su i dalje favoriti u ovoj rundi zbog talenta kojeg imaju na rosteru, ali to i dalje ne mijenja činjenicu da sigurno nisu mirni sa saznanjem da sljedeće dvije utakmice igraju u „brlogu“ FedEx Foruma gdje je dirty dance službena ideologija.