„The Doctor is operating!“, orilo se kultnim igralištem Rucker Park kada god bi, tada „klinac“, Julius Erving plijenio pažnju svojim potezima koji bi se prepričavali danima. Ispričat ću vam priču o čovjeku koji je promijenio košarkašku igru te postao nezaboravna figura američkog sporta. Bio je klasa na terenu, ali i izvan njega. Ponašao se kao pravi gospodin, a bio je i muška modna ikona 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Krenimo redom:
Rani život
Julius je odrastao na Long Islandu u New Yorku, „na vrućini gradskog asfalta“. Kao što znamo, crnačke četvrti nisu najbolje mjesto za odrastati, ali on se uspio oduprijeti sitnom kriminalu i posvetiti košarci. Oca nikad nije imao pa je kao najstariji muškarac u kući morao preuzeti ulogu „zaštitnika“ pošto je živio skromno s majkom, sestrom i bratom. Prvu ozbiljniju košarku igrao je u srednjoj školi Roosevelt, no, ime je izgradio na već spomenutom Rucker Parku. Upravo je Julius bio jedan od „pionira“ košarke na tom popularnom igralištu u Harlemu koje slovi kao jedno od najizazovnijih u cijelom SAD-u. Kada su mu tamo počeli davati različite nadimke, ni jedan mu se nije sviđao pa im je rekao da ga jednostavno zovu „Doctor“, kako ga je zvao njegov najbolji prijatelj iz srednje škole. Nakon Roosevelta, pridružio se Sveučilištu Massachusetts 1968. godine, poznatijem kao UMASS. Tamo se zadržao 2 godine u kojima je u prosjeku bilježio 26,3 poena i 20,2 skoka te je tako postao jedan od samo 6 igrača u povijesti kojima je uspjelo imati preko 20 poena i 20 skokova u prosjeku u sveučilišnoj NCAA ligi. Nakon prve godine, obitelj je pogodila teška nesreća. Njegov mlađi brat Marvin umro je od bolesti lupusa, a Julius je kasnije potvrdio da ga je to još jače motiviralo da napreduje. 1971. godine potpisuje za Virginia Squirese u ABA ligi kao ne draftirani igrač.
ABA liga
U prvoj godini ABA lige, Erving je pokazao da zna igrati košarku i da će ju igrati na svoj način. U 84 odigrane utakmice, u prosjeku je bilježio 27,3 poena, 15,7 skokova i 4 asistencije. U toj prvoj sezoni Squirese je odveo do finala istočne divizije gdje ih je u 7 utakmica porazio Rick Barry sa svojim New York Netsima. Nije im u toj seriji pomoglo ni 30,7 poena Ervinga u prosjeku. Iako je imao odlične brojke, nije osvojio nagradu za novaka godine. Ona je otišla u ruke Artisa Gilmorea koji je iste sezone bio i MVP lige. Naredne godine, Doctor J izlazi na NBA draft te biva izabran od Milwaukee Bucksa kao 12. izbor 1. runde. Time je dobio mogućnost da zaigra rame uz rame s Oscarom Robertsonom i Kareemom Abdulom-Jabbarom. Umjesto toga potpisuje ugovor s Atlanta Hawksima u kojima je trebao činiti ubojiti duo s Peterom „Pistol Pete“ Maravichem, ali pošto su Bucksi imali prava na njega, sudačka komisija je poništila ugovor te je morao ostati u Virginiji. U sophomore sezoni je bio još dominantniji, zabijajući 31,9 poena u prosjeku što mu je najviše u karijeri. Nakon sezone 1972-1973 Squiresi prodaju njegov ugovor New York Netsima zbog novčanih problema. Tamo odmah u sezoni 1973-1974 osvaja naslov ABA prvaka pošto je imao adekvatnu podršku u Larryju Kennonu i Billyju Paultzu. Sljedeće godine nisu uspjeli ponoviti uspjeh, ali Erving je tada glasio za najboljeg igrača ABA lige koji je punio dvorane diljem SAD-a. Sezona 1975-1976 bila je „labuđi pjev“ ABA-e, pošto su se na kraju te sezone spojili s NBA ligom. Netsi su osvojili titulu prvaka preko Denver Nuggetsa, a Erving je u playoffu imao nestvarnih 34,7 koševa po susretu. Također, te sezone je završio u TOP 10 u koševima, skokovima, asistencijama, ukradenim loptama, blokadama, postotku slobodnih bacanja i trica. Ostat će zapamćen kao jedan od najvećih igrača ABA lige u kojoj je osvojio 2 naslova prvaka, 3 MVP titule te je 3 puta bio najbolji strijelac, a njegov dres s brojem 32 i dalje visi nad dvoranom Netsa.
NBA liga
Erving je imao jako puno mogućih destinacija u kojima bi mogao igrati u sezoni 1976-1977. Netsi su se te sezone pridružili ligi sa San Antonio Spursima, Denver Nuggetsima i Indiana Pacersima. Imali su prava na Ervinga, no momčad New York Knicksa tražila je 3 milijuna dolara odštete zato što su došli na „njihov teritorij“. Zauzvrat su im ponudili Ervingov ugovor, no Knicksi su to odbili što se i danas smatra jednom od najgorih odluka u povijesti franšize iz „Velike Jabuke“. Na kraju su Philadelphia 76-ersi otkupili njegov ugovor te se počela pisati povijest. Liga je postala kompetitivnija, a razina igre se podigla zbog dolaska velikog broja dobrih igrača iz ABA lige. To se najbolje vidi iz Ervingovih brojki u prvoj sezoni: 21,6 koševa, 8,5 skokova i 3,7 asistencija po susretu. U Philadelphiji se udružio s još 2 zvijezde, Artisom Gilmoreom i World B. Reedom. U regularnoj sezoni su imali najbolji omjer na Istoku, a u playoffu su svladali Houston Rocketse i tadašnje prvake Boston Celticse na putu do finala. Tamo ih je čekao Bill Wallton koji je tada slovio za najtalentiranijeg centra lige sa svojim Portland Trail Blazersima. 76-ersi su dobili prve dvije utakmice i euforija u Philadelphiji je bila na vrhuncu. Svi su priželjkivali da im njihovi ljubimci donesu naslov prvaka, ali na putu im se ispriječio već spomenuti Walton i s 4 pobjede u nizu donio naslov prvaka Portlandu. Euforija se ubrzo pretvorila u tugu i razočaranje, no Erving je dao obećanje. U reklami za pretprodaju sezonskih ulaznica za narednu sezonu, Doctor izgovara povijesnu rečenicu za grad Philadelphiju: „We owe you one!“. No, trebalo im je jako dugo da ispune to obećanje iako su svake godine bili u samom vrhu lige, nešto kao Thunderi proteklih 5-6 sezona. Billy Cunningham, tadašnji trener 76-ersa je imao jako dobru ekipu kroz te godine, no uvijek bi se ispriječio neki faktor na putu do prstena. Ti faktori su se većinom zvali Larry Bird i Magic Johnson. Osjećaj igranja u velikom finalu imali su ponovno 1980. godine gdje su ih dočekali Los Angeles Lakersi. 76-ersi nisu imali previše šansi pored najdominantnijeg centra svih vremena Abdul-Jabbara i Magica. Poraženi su 4-2, ali valja spomenuti legendarni baseline move Juliusa Ervinga koji se jednostavno ne može opisati riječima.
Erving je tada bio na vrhuncu karijere i 1981. godine osvaja svoju jedinu titulu najkorisnijeg igrača NBA lige, ali ni onda nije bilo sreće i znanja da odu do kraja. U finalu Istoka poraženi su od budućih šampiona Boston Celticsa u 7 utakmica te počinje veliko rivalstvo između Larryja Birda i Ervinga. Godinu nakon toga, ponovno nastup u velikom finalu, ali i ovoga puta su ostali samo na nastupu. Nezaustavljivi Lakersi ponovno su bili kobni za Ervingovu družinu te su ih porazili u 6 utakmica, a grad je sve manje nade polagao da će dočekati svojih „5 minuta slave“. Čelni ljudi 76-ersa nisu odustajali od naslova pa su narednog ljeta odlučili dovesti, riječima kolege Kulušića, Last piece of a puzzle – Mosesa Malone. Bilo je to biti ili ne biti za Philadelphiju, a čak je i sam Moses najavio da će „pomesti“ sve u doigravanju. Tako je skoro i bilo. Nakon „metle“ koju su dali Knicksima u polufinalu konferencije, jedini poraz u doigravanju te godine nanijeli su im Milwaukee Bucksi predvođeni Sidneyem Moncriefom, ali to je bilo sve. U finalu su uništili vječne rivale Lakerse s 4-0 i odnijeli posljednji, ali toliko priželjkivani Larry’O’Brien trofej u Philadelphiju. Julius se prilagodio sistemu u kojem nije bio prva „violina“ pa je kroz taj playoff imao sljedeće brojke: 18,4 poena, 7,6 skokova i 3,4 asistencije. U posljednje 4 sezone svoje karijere, nastavio je s odličnim i atraktivnim igrama. Iako nije više nikad bili prvak, najbliže je bio 1985. godine kada ga izbacuje tko drugi nego Larry Bird u finalu Istoka.
Za vrijeme igranja u ligi, Julius je ostavio neizbrisiv trag i utjecao je na mnoge igrače koji su također ispisali neke druge stranice košarkaške povijesti. Bio je izvanredan individualac koji je svojom brzinom, skočnošću i košarkaškom inteligencijom odlučivao utakmice, serije i prvenstva. Osvojio je 1 naslov prvaka, 1 MVP nagradu te je 11 puta bio biran za All-Star nastup, a u karijeri je prosječno zabijao 22 koša i imao 6,7 skokova te 3,9 asistencija.
Život nakon košarke
Karijera je završila, ispunio je obećanje Philadelphiji i donio im naslov, ali to nije jedino obećanje koje je ispunio. Majka je od njega tražila samo jednu stvar, sveučilišnu diplomu koju je donio kući 1986. godine te tako diplomirao na mjestu gdje je blistava karijera započela – UMASS. Nakon što se ostavio lopte, nije krenuo trošiti kao „pijani mornar“ već je pametno ulagao. Zato sada posjeduje dionice Coca-Cole, a bio je i vlasnik jednog NASCAR tima s bivšim NFL igračem Joeom Washingtonom. 1997. pridružio se upravi Orlando Magica gdje je obnašao funkciju izvršnog potpredsjednika. Također, često se znao pojavljivati kao analitičar na raznim televizijskim kućama u SAD-u, ali danas se pritajio od svjetla reflektora i živi lagodnim životom sa svojom drugom suprugom Dory Madden u obiteljskoj kući u Atlanti.
Za kraj, uživajte u kompilaciji najboljih poteza istinske legende košarkaške igre – Juliusa „Doctor J“ Ervinga: