Friday, March 29, 2024

ZADNJE OBJAVE

Alex Groza

U novom serijalu zaboravljenih NBA igrača i legendi vratit ćemo se daleko u povijest, na sami početak NBA košarke, kada je George Mikan sa svojim Minneapolis Lakersima vladao ligom prvom dinastijom. U to vrijeme, 1949. godine spojile su se tadašnje BAA (Basketball Association of America) i NBL (National Basketball League) te je stvoreno ime NBA, iako je liga svoj nastanak dobila tri godine prije kao već spomenuta BAA.

No, zaboravimo sada spajanja i početak svega, tema današnje priče je igrač Alex Groza koji je u NBA cirkusu proveo samo dvije sezone (1950-1951), a mogao je puno više. Za ovog talentiranog centra samo je nebo bilo granica, ali sve je nestalo prestrogom odlukom tadašnjeg komesara lige Mauricea Podoloffa.

Groza je u srednjoj školi bio odličan igrač, tijekom zadnje godine je zabio rekordan broj poena te je dvije godine zaredom bio među najboljim srednjoškolcima savezne države Ohio. No, od većine sveučilišta je dobio odbijenicu, da bi ga prihvatili samo u Kentuckyju.

Sveučilišne godine i zlatna medalja

Obzirom da je 1944. godine još uvijek bjesnio drugi svjetski rat, Groza je dvije godine proveo u Texasu u vojnoj bazi, a u prvoj godini je odigrao samo deset utakmica na sveučilištu. Kada se u sezoni 1946/47 vratio u momčad, dobio je skoro 30 kilograma i narastao je 5 centimetara. U to vrijeme igrač visok preko 2 metra i težak 100 kilograma je bio zvijer na košarkakim terenima, a zadovoljni trener Kentuckyja Adolph Rupp ga je u istom trenu gurnuo na mjesto centra.

Tijekom druge i treće godine na sveučilištu (sophomore i junior) Groza je postizao respektabilnih 11,6 poena po utakmici, ali je bio dio poznate “Fabulous Five” momčadi Kentuckyja koji su osvojili dvije NCAA titule zaredom. Najpoznatija momčad je bila ona iz 1948. godine (prvi naslov) koja se sastojala od Ralpha Bearda, Alexa Groze, Wallacea Jonesa, Cliffa Barkera i Kennyja Rollinsa. Groza je bio najbolji igrač na Final Four turniru (nagrada poznata pod imenom Final Four’s Most Outstanding Player).

alex-groza

Ekipa Kentuckyja je sačinjavala i jezgru momčadi Sjedinjenih Američkih Država koja je to ljeto, na Olimpijskim igrama 1948. godine, s lakoćom uzela zlatnu medalju. Trener selekcije najboljih američkih amatera je naravno bio Adolph Rupp. Groza je na taj način u istoj godini osvojio NCAA naslov i zlatnu medalju, bolje nije moglo.

Sljedeće godine, tijekom NCAA sezone 1948/49, Rollins je napustio Kentucky, a Groza je popravio prosjek poena na 20,5, dok je tijekom NCAA turnira trpao tada nevjerojatnih 27 poena po utakmici. Kentucky je ponovno bio sveučilišni prvak, a Groza je drugi put zaredom bio najbolji igrač Final Four turnira.

NBA liga i dvije godine igračke dominacije

Došlo je vrijeme za stepenicu više, NBA ligu. Put do najviše razine košarke je za Grozu bio jedinstven jer su on i ostatak “Fabulous Five” ekipe Kentuckyja oformili NBA momčad Indianapolis Olympianse, što je bio prvi i posljednji put da su igrači vlasnici kluba. Groza je u rookie sezoni bio veličanstven.

Tijekom prve NBA sezone zabijao je 23,4 poena šutirajući, u to vrijeme, iznimno visokih 47 posto iz polja, te 72 posto s linije slobodnih bacanja. Bio je drugi najbolji strijelac lige iza nedodirljivog Mikana (27 po utakmici), dok je po postotku šuta bio daleko najbolji s 47 posto. Drugi najbolji po postotku je bio Dick Mehen s 42 posto, što je dovoljan pokazatelj.

Kao i tijekom NCAA karijere, Groza je i u NBA ligi bio bolji igrač tijekom doigravanja. Olympiansi su u prvom krugu playoffa 1950. godine izbacili Sheboygan Red Skinse (2-1), da bi ih na korak do velikog finala izbacili Anderson Packersi (2-1). U trećoj utakmici su ih svladali 67:65.

Groza je tijekom svog prvog doigravanja, u šest odigranih utakmica, zabijao prosječno 23 poena šutirajući 59,5 posto iz polja i 83 posto s linije slobodnih bacanja. Sljedećih 20 godina nijedan igrač nije imao takve brojke u doigravanju (20 poena/59 posto šut), tek je centru Waltu Bellamyju to pošlo za rukom. Groza je definitivno bio igrač ispred svog vremena.

Tijekom sljedeće sezone (1950/51) Olympiansi su bili lošija momčad, ali su svejedno izborili doigravanje. Grozi je malo pao prosjek poena (2,.7), ali je postotak šuta i preciznost još uvijek bila daleko najbolja u ligi (47 posto). Zaradio izbor za prvu All-Star utakmicu u NBA povijesti (1951.) gdje je njegov Zapad izgubio 111:94 u legendarnom Boston Gardenu, a mladi je centar zabio 17 poena, uz 13 skokova.

Nakon završetka regularne sezone, Olympiansi su u doigravanju izvukli najgoreg mogućeg protivnika, Minneapolis Lakerse Georga Mikana koji su bili u pohodu na treću uzastopnu titulu. Serija je započela pobjedom Lakersa 95:81, a Groza je zabio solidnih 19 poena. Međutim, Groza u drugoj utakmici dominira s čak 40 zabijenih poena, dok je Mikan zabio mizerna 2 poena.

Olympiansi su pobijedili 108:88 i izborili treću utakmicu koja će odlučiti pobjednika serije. Groza je ponovno bio izvanredan s 38 zabijenih poena, ali mu je Mikan uzvratio s 30 poena što je bilo dovoljno za pobjedu 85:80 i prolazak u drugi krug. Zamislite, Groza protiv tadašnje dinastije sam samcat skoro odvodi Olyimpanse u drugi krug. Protiv Lakersa i Mikana je prosječno trpao 32 poena, uz 14 skokova i šut od 50 posto. Nemojte zaboraviti da je ovo bila 1951. godina, prije ograničenja napada na 24 sekunde, tako da su ove brojke gotovo nestvarne.

Prerani kraj zbog namještanja utakmica

Malo tko, a najmanje Alex Groza, je mogao zamisliti da će veličanstveni duel protiv Mikana u trećoj utakmici prvog kruga doigravanja biti njegova posljednja odigrana utakmica u košarkaškoj karijeri.

Prije početka nove sezone, tijekom listopada 1951. godine, sveučilišnu košarku je tresao skandal o namještanju utakmica (takozvani point-shaving, namještanje rezultata i konačnog broja poena). Alex Groza i njegov suigrač Ralph Beard su optuženi, a federalni sudac im je nakon priznanja izrekao kaznu od tri godine neigranja. Navodno se radilo o samo jednoj utakmici protiv sveučilišta Loyola Chicago kada su obojica primili po 500 dolara za namještanje konačnog rezultata.

Nakon federalnog suca, u zabranu se umiješao i već spomenuti komesar lige Maurice Podoloff koji je prešao sve granice i doživotno suspendirao oba igrača. Groza je bio prisiljen prodati svoje dionice kluba za mizernu cijenu, a franšiza Indianapolis Olympiansa se raspala samo dvije godine poslije.

Iako je odigrao samo dvije pune NBA sezone, Groza se nametnuo kao drugi najbolji centar lige nakon Mikana, imao je neviđene brojke (u nekim dijelovima i bolje od Mikana), a slabašnu momčad Olympiansa je kao rookie sam odveo do finala tadašnje Zapadne divizije, dok mu je u drugom doigravanju nedostajalo samo 5 poena da sruši dinastiju Georga Mikana. U obje svoje odigrane sezone izabran je u najbolju petorku lige, što također dovoljno govori o njegovim igračkim kvalitetama.

U NBA povijesti samo su trojica igrača zabijala više poena po utakmici u zadnjoj odigranoj sezoni od Groze (21,7) – Bob Pettit (22,5), Dražen Petrović (22,3) i Paul Arizin (21,9).

Njegove brojke iz sezone 1950/51 od 20+ poena, 10+ skokova i 47 posto šuta iz polja neće se ponoviti još puno desetljeće do dolaska Wilta Chamberlaina i Oscara Robertsona. Zapamtite, ovo su samo dvije NBA sezone, i to nakon dvije uzastopne NCAA titule gdje je bio najbolji igrač Final Four turnira, da ne spominjemo zlatnu medalju na Olimpijskim igrama 1948. godine.

Samo je nebo bilo granica…

Latest Posts

NE PROPUSTITE