Friday, March 29, 2024

ZADNJE OBJAVE

The Forgotten Ones: Roger Brown

ABA liga (ne regionalna, nego prethodnica NBA lige) je kao košarkaška uspomena ostala veoma nepoznata, svi znamo da je u njoj igrao Julius Erving, da je prva liga koja je imala liniju za tri poena, da je trajala samo devet godina (1967-76) i da se igrala sa šarenom loptom u crveno/bijelo/plavim bojama.

Liga koje se sastojala od buntovnika, nekada i luđaka, igrača koji su nakon košarkaške karijere išli ubijati po Africi za režim diktatora Idi Amina u potrazi za novcem (o čemu puno govori knjiga “Loose Balls“). Uglavnom, ABA liga je bila kontrolirani, košarkaški Divlji Zapad, a u njoj su između ostalih igrale legende NBA lige George Gervin, David Thompson, Moses Malone, Dan Issell, Rick Barry, Spencer Haywood, George McGinnis, Connie Hawkins, Artis Gilmore, Caldwell Jones i naravno Julius Erving. Svi igrači koji su nakon ABA avanture bili među najboljim igračima klubova u NBA ligi.

Međutim, zaboravljeni Roger Brown je od svih tih igrača ostavio možda i najdublji trag u ligi, ali je ostao kao najveća tajna. Najdublji trag je ostavio upravo zbog tri osvojena ABA prstena s Indiana Pacersima (1970., ’72., ’73.), franšizom koja je bila jedna od onih koje su se preselile u NBA nakon povijesnog mergera (spajanja dvije lige) 1976. godine.

Brown je bio prvi igrač ikad potpisan od strane Indiana Pacersa, i to za 17.000 dolara godišnje uz bonus od 2.000 dolara za potpisivanje. Prije potpisivanja je radio u tvornici General Motorsa, a put ga je do gradića Daytona (inače grad u kojem je potpisan Daytonski mirovni sporazum, svijet je uistinu mali) odveo čudnovatom i teškom sudbinom. Naime, Brown je u srednjoj školi bio djelić velikog skandala; dobio je doživotnu zabranu igranja na koledžu i NBA ligi zbog poznavanja Jacka Molinasa, kriminalca koji je bio uključen u namještanje utakmica.

Uz Browna, zabranu je dobio i legendarni Connie Hawkins, njegov rival i suigrač u srednjoškolskim danima, tako da su ove dvije legende košarke u Brooklynu izgubile najbolje godine zbog čiste gluposti jer nikada nisu osuđeni, a zabranu su dobili samo zbog poznavanja Molinasa, što je totalni apsurd i sramota. Zamislite, dva potencijalno najbolja igrača te ere zakinuta zbog čiste gluposti. Dva igrača koja su u to vrijeme košarku u Brooklynu podigli do nebeske razine, kada bi na uličnim igralištima igrali skupa u ekipi, ljudi bi doslovno visili s drveća i zgrada u nadi da ih pogledaju. Što je najgore od svega, obojica su deset godina poslije podnijela žalbu, a NBA liga im je isplatila ogromne novce.

Brown je netom prije presude otišao u Dayton, ali samo da bi se zaposlio u već spomenutoj firmi General Motors, a usput je igrao u amaterskoj ligi istog grada i nebitnim turnirima. Tada ga je prepoznao legendarni Oscar Robertson koji ga je preporučio čelnicima Pacersa koji su preuzeli rizik koji im se itekako isplatio; Roger Brown je s 25 godina, nakon gotovo sedam godina igranja u nižim ligama, postao profesionalni ABA košarkaš i igrač Indiana Pacersa.

U Indiani je proveo osam sezona, prosječno je zabijao 17 poena, četiri je puta bio ABA All-Star, osvojio je tri naslova u duetu s Melom Danielsom, a u ABA doigravanju 1970. je bio daleko najbolji igrač kluba. Pacerse je te sezone, do prvog naslova, odveo prosječno zabijajući 23 poena tijekom regularnog dijela, dok je u doigravanju još podigao brojke te je u 15 odigranih utakmica prosječno zabijao 28 poena, uz 10 skokova i 6 dodavanja. U ABA finalu su pobijedili momčad Los Angeles Starsa, a Brown je u zadnje tri utakmice zabio redom 53, 39 i 45 poena; ukupno 137 poena u tri utakmice, najviše u povijesti NBA/ABA u finala u tri susreta zaredom. Kao igrač Pacersa naslov je osvojio još 1972. i 1973. godine, a umirovio se u sezoni 1974/75 kada je još igrao za Memphis Soundse i Utah Starse.

Nakon gotovo sedam godina igranja u nižim ligama, noćnih mora i neprospavanih noći, skupio je snage i ušao u legendu, osvojio je tri ABA naslova i mnogima ostao u sjećanju kao najbolji igrač Pacersa. U ABA finalu 1972. u direktnom duelu s Rickom Barryjem je izašao kao pobjednik, i to pogodivši zadnja dva šuta u odlučujućoj šestoj utakmici koja je Pacersima donijela naslov. Iako je imao ekipu prepunu odličnih igrača, svi su znali da je Brown vođa, da njemu ide zadnji šut.

Nažalost, košarku je napustio prije spajanja NBA i ABA lige, pa je ostao upamćen kao jedan od najvećih igrača koji nikada nisu vidjeli parkete najjače košarkaške lige svijeta. Broj 35 mu je umirovljen od strane Indiana Pacersa te je samo jedan od četvorice igrača kojima dres ponosno stoji u vrhu dvorane (Reggie Miller, George McGinnis i Mel Daniels su ostala trojica). U rujnu ove godine će biti primljen u Kuću slavnih u Springfieldu, a to je dovoljan pokazatelj igračke veličine. Prvi je igrač koji je igrao samo u ABA ligi, a da je pritom nominiran u Kuću slavnih (1996. godine). Kada su pitali Reggieja Millera tko je najbolji igrač Pacersa ikad, čovjek je u sekundi, bez ikakvog razmišljanja odgovorio Roger Brown.

Nažalost, legenda  je ovaj svijet napustila 1996. godine nakon što mu je dijagnosticiran rak jetre, umro je u 54. godini života, a sprovod mu je održan u dvorani Pacersa pred obitelji i svim većim imenima kluba.

“Jedan od najboljih igrača u profesionalnoj košarci. Izuzetno inteligentan s odličnim napadačkim repertoarom, odličan šuter i prijetnja s linije za tri poena. Jednom je zabio rekordna 53 poena u finalu protiv Los Angeles Starsa. Drži ABA rekord s 14 pogođenih šuteva zaredom u jednoj utakmici, dok je sveukupno zabio 21 šut zaredom kroz tri utakmice. Kada je u najboljem izdanju, on je daleko najkompletniji igrač lige”, rekao je današnji pomoćni trener Pacersa Jim O’Brien.


Antonio Rogulj piše i vlastiti blog kojeg možete posjetiti ovdje, ili pak pogledati video zapise na njegovom YouTube kanalu.

Latest Posts

NE PROPUSTITE