Nije nikakva novost da u NBA ligi postoji hrpa igrača koji jednostavno nisu vrijedni novca koji im se isplaćuje, koji su na teret svojim ekipama. U ovom osvrtu ću pokušati istaknuti najveća imena od njih i možda šokirati neke ljude.
Za početak hajdemo samo prijeći preko onih najočitijih i onih koji su pri kraju svoga ugovora:
Joe Johnson – na moju i vašu žalost, a ponajviše žalost Brooklyn Netsa Johnson osim što je drugi najplaćeniji igrač u ligi s plaćom od nešto malo manje od 25 milijuna dolara, poslije Kobea Bryanta, on je još uvijek starter na poziciji small forwarda. Da je Johnson na početku svog ugovora ovo bi bio uvjerljivo najpreplaćeniji igrač u NBA-u, ali ipak evo svjetla na kraju tunela ovo mu je zadnja godina ugovora, a ne bi bilo niti tako šokantno zadnja godina karijere. Johnson ove godine igra najgoru sezonu karijere s 11 poena po susretu na lošim postotcima, ali ovim Netsima niti njegova verzija otprije 5 godina ne bi puno pomogla.
Roy Hibbert – čovjek koji zabada u srž problema o visokim igračima i o tome da oni mogu uvijek dobit mjesto u ekipi kakvi god oni bili, prisjetimo se, ovo je čovjek koji je uspoređivan s Kwameom Brownom, a to sigurno nije bio kompliment. Njemu će Lakersi ove godine isplatit ukupno 15,5 milijuna dolara za njegove usluge, iako svakog poznavaoca njegovog rada zaboli trbuh i glava nakon ove brojke Lakersi jednostavno nisu mogli dobiti nešto bolje od njega i da ovo je bio one year deal. Iako također igra jednu od lošijih sezona karijere s 7 poena i 5,4 skoka po utakmici Hibbert je koliko toliko služio kao solidan rim-protector s nešto manje od 2 blokade po utakmici.
Josh Smith – igrač koji se jednostavno treba uklopiti u sredinu, jer je očito da ne može biti koristan baš svugdje, a to je lijepo dokazao s ovogodišnjim debaklom u Clippersima gdje nije baš opravdao svoj ugovor od 15.5 milijuna dolara zabijajući 6 poena po utakmici uz 4 skoka i blokadu na nevjerojatno loših 37% šuta iz igre, ali Josh se vratio u Houston gdje mu želim svu sreću svijeta. Smithov ugovor traje još jednu sezonu, a iznos pada na 14 milijuna (što mu plaćaju Pistonsi).
Nene Hilario – još jedan od onih na zadnjoj godini ugovora. Power forward sklon ozljedama koji je ove sezone izgubio i startnu poziciju u „zbrčkanoj“ ekipi Wizardsa. Osim što je propustio pola sezone prekaljeni veteran iz Brazila je plaćen 13 milijuna za brojke od 8.6 poena i 4.3 skoka. I njemu bi vrlo lako ovo mogla biti jedna od zadnjih sezona u ligi.
Sad već dolazimo na neke ugovore koji bi mogli mučiti neke franšize kroz duži niz godina…
Enes Kanter – vjerovali ili ne 21. najplaćeniji igrač u NBA-u s ugovorom od 70 milijuna dolara na 4 godine. Puno za nekog tko nije niti starter na svojoj ekipi? Thunder se lijepo podebljao na poziciji centra s njim, ali i malo opteretio za budućnost… Njihov startni centar Steven Adams još je na rookie ugovoru i nisam baš siguran da će se zadovoljit s lošijim ugovorom od svoje zamjene s klupe, a te novce ne znam odakle OKC misli izvući ako žele nastaviti graditi svoju ekipu oko svog dinamičnog dua (Russell Westbrook i Kevin Durant). Iako Kanter pruža vrlo dobre igre na napadačkom dijelu, rupa je u obrani usporediva jedino s Jamesom Hardenom, a to nije baš tako lako prikriti na poziciji centra.
Wesley Matthews – još jedan igrač s ugovorom od 70 milijuna na 4 godine. Matthews je jedan posebno riskantan igrač s obzirom na njegov liječnički karton i opće poznatu informaciju koliko ozljeda Ahilove tetive može pokvariti planove u karijeri. Izuzev toga, Matthews osim što se dokazao kao elitni branič i šuter za tri poena, nema taj potencijal, a niti raznovrsnost i širinu repertoara s kojom bi se on pokazao kao vrijedan tog novca. Matthews igra jednu prosječnu sezonu na 12 poena, 3 skoka i 2 asistencije na razočaravajućih 38% šuta iz igre, koliko god bio uvjeren u poboljšanje njegovih predstava mislim da je suludo reći da je to isplativ ugovor gledajući na neke njegove kolege s tom zaradom kao Klay Thompson i John Wall.
Carmelo Anthony – da, sad me većina vas želi ubiti na bilo koji način ali budimo realni Melo ima ugovor od 4 godine i 101.5 milijuna dolara, a tko Knicksima može garantirati da će njihov 31-godišnji superstar sklon ozljedama ostati zdrav slijedećih par godina i bar prividno održati nivo tog svemirskog ugovora koji aludira da je Melo top 15 igrač u NBA ligi? I da će to tako biti još barem 2 godine; a kako stvari stoje propušta već sad dosta utakmica, mijenja stil igre da se tome prilagodi i polako, ali sigurno predaje baklju svome latvijskom nasljedniku. Knicksi, koliko god im to bilo teško bi trebali razmisliti o nekom dobrom trejdu za njihovog miljenika dok još uvijek ima veliku vrijednost.
I za kraj, naravno, dame i gospodo:
Tristan Thompson – koliko god je on dobro zamijenio Kevina Lovea u prošlogodišnjem playoffu ovaj igrač jednostavno nije vrijedan istog novca kao i Draymond Green koji se pretvara u MVP kandidata dok ovaj izraziti radnik i mašina za skokove u napadu ipak ulazi s klupe, nije sposoban biti kvalitetan rim-protector niti bar prosječan šuter s bilo koje pozicije na terenu, nema velikog prostora za napredak niti je više toliko mlad, i tako bi ovaj ugovor od 5 godina i 85 milijuna dolara proglasio najgorim trenutno u NBA-u i možda jednim od gorih ikad.
Od ostalih vrijedi spomenuti:
Lance Stephenson(2 godine, 18,4 milijuna dolara), Nikola Peković (3 godine, 35,8 milijuna dolara), Goran Dragić (5 godina, 86 milijuna dolara), Thaddeus Young (4 godine, 50 milijuna dolara).