Nakon Istočne, nastavljamo sa Zapadnom konferencijom, ali je prije toga važno istaći jednu napomenu. Chris Paul će zbog povrede pauzirati 6-8 nedjelja, koji period obuhvata i vrijeme održavanja All-Star vikenda. Iz toga razloga Paula nema na ovoj listi, iako je igrama ove sezone bio jedan od najsigurnijih učesnika, pa bi jedno od dva guard rezervna mjesta na ovoj listi pripalo njemu.
ZAPADNA KONFERENCIJA
Starteri
G Russell Westbrook
G James Harden
F Kawhi Leonard
F Kevin Durant
F Anthony Davis
Rezervisti
G Stephen Curry
G Damian Lillard
F DeMarcus Cousins
F Marc Gasol
F Draymond Green
WC Rudy Gobert
WC Gordon Hayward
Za početak, da se osvrnemo na jasne izbore:
Westbrook/Harden – Suvišno je obrazlagati All-Star slučajeve dva najveća kandidata za najkorisnijeg igrača regularnog dijela sezone. Westbrook je trebao biti izabran za startera umjesto Currya, ima istorijski dobru godinu koja je morala biti nagrađena. Čovjek je najbolji strijelac lige, sa triple double prosjekom po utakmici. Ofanzivni teret koji je preuzeo ove sezone nije nikada viđen u istoriji lige – Westbrook troši preko 42% napada Thundera kada je na parketu, što je najveći procenat svih vremena, ispred ‘05/’06 Kobe Bryanta i ‘85/’86 Michael Jordana[1]. Za 35 minuta po utakmici ostvaruje 30,8/10,6/10,4/1,6 brojke, noseći limitiranu ekipu Oklahome ka playoffu i minimum 45 pobjeda u sezoni. O Hardenu i Rocketsima sam već pisao, od tada se ništa nije promijenilo, Houston će, kako sada stvari stoje, doigravanje dočekati kao treća najbolja ekipa Zapada, a sa Hardenom na parketu Rocketsi “trpaju” preko 114 poena na 100 posjeda. Prelazimo na ostale izbore, ionako niko ko malo ozbiljnije prati NBA ne smatra da Westbrook i Harden ove sezone nisu zaslužili nastup na All-Star utakmici. Ako neko takav i postoji, košarka jednostavno nije sport za njega.
Durant/Leonard – KD je toliko dobar da od prvog dana sa Warriorsima izgleda kao da je tu godinama, i pored toga što su Warriorsi i Thunderi stilski potpuno suprotne ekipe. Durant ove sezone radi sve – igra sa loptom, bez nje, pogađa u reketu, pogađa spolja, čuva najbolje protivničke ofanzivce na perimetru, štiti reket… Šta god da je Warriorsima neophodno, Durantula odradi bez greške. Spacing koji Warriorsi imaju ga je rasteretio i olakšao mu igru, pa je izolacije zamijenio mnogo efikasnijim spot up šutevima, zbog čega ove sezone pogađa preko 54% šuteva iz igre, što mu je najbolji procenat u karijeri. I dalje je odličan poenter iz izolacija, samo je to sada oružje koje ne mora koristiti često. Warriorsi vole igrati sa niskim postavama u kojima je Durant krilni centar i tu dolazi do izražaja njegova odbrana jer je, uz Greena, najbolji zaštitnik obruča kojeg Warriorsima imaju, pa ne čudi što sezone bilježi i najveće procente blokada i defanzivnih skokova u karijeri, a na putu je i da izgubljene lopte svede na rekordno nizak procenat. Kako sada stvari stoje, samo će ga procenat slobodnih bacanja razdvojiti od druge 50%/40%/90%[2] sezone u karijeri ali je i bez tog uspjeha riječ o izuzetno efikasnoj sezoni.
U gomili poenterskih eksplozija koje su nam ove sezone priredili RW, Harden, Davis, DeMar DeRozan i drugi, Leonardova napadačka sezona prolazi pomalo “ispod radara”, a Kawhi postiže 25,5 poena po utakmici uz vrhunske procente, i to kao lider Spursa, sa potrošnjom od skoro 30% napada San Antonija. Rekoh da Durantu nedostaje malo bolji procenat pogođenih slobodnih bacanja da dostigne 50/40/90 sezonu, a Kawhi je tom dostignuću još bliži – pogađa 49% šuteva iz igre, 42% trojki i 91% slobodnih bacanja. Leonardu je teže da ima ove procente jer Spursi nisu Warriorsi, manje se kreću bez lopte, imaju slabiji spacing i više se oslanjaju na igru leđima u postu. Kawhiju to očigledno ne smeta, vrhunski je spot up šuter a izrastao je u odličnog 1 na 1 napadača, gdje koristi svoje predispozicije i dobru motoriku da se nakon par driblinga podigne na šut i pogodi preko nižih defanzivaca. Uz to, Leonard je, poslije DeRozana i Nikole Jokića, najubojitiji post up napadač u ligi, od svih igrača sa preko 50 post up napada ove sezone. Ove godine igra više sa loptom u picku nego ranije, a često je i organizator igre u finišu utakmica. O Leonardovoj defanzivi se sve zna, čovjek je dvostruki uzastopni defanzivac godine. Tim Duncanovo penzonisanje i Pau Gasolov dolazak na njegovo mjesto su uticali da odbrana Spursa ove sezone popusti, pa su i Leonardove brojke samim tim gore, DRPM mu je za skoro tri poena slabiji u odnosu na prošlu sezonu ali je Leonard i dalje defanzivac kojeg se igrači najviše plaše. Sa potpunim pravom, treba reći, s obzirom na njegove defanzivne 1 na 1 kvalitete.
Davis/Cousins – Dva košarkaša koja su u sličnim situacijama – obojica imaju sjajne individualne sezone a ekipe im se bore za ulazak u playoff. Davis je imao nevjerovatan start sezone, ali povredama desetkovani Pelicansi nisu uspjeli da isprate njegov tempo. Ipak, od Jrue Holidayovog povratka, New Orleans igra solidnu košarku, pa se Davisu otvorila prilika da drugi put u tri godine povede ekipu u doigravanje. Obrvin defanzivni potencijal se nikada nije dovodio u pitanje a sa iskustvom je stiglo i bolje razumijevanje defazivne šeme i čitanje pick igre, što ga je pretvorilo u jednog najboljih defanzivaca lige – Pelicansi sa njim na terenu imaju bolji defanzivni rating za skoro 5 poena. Davis je sposoban ostati uz niže i brže igrače, što New Orleansu daje veću fleksibilnost u odbrani:
Još uvijek ne šutira puno trojki, ove sezone ih slabije i pogađa ali je odličan sa poludistance, pa je praktično nezaustavljiv u napadu jer odbrane moraju birati manje od dva zla – ili mu dozvoliti šut sa poludistance koji pogađa u visokom procentu ili mu agresivnije braniti šut, kada do izražaja dolazi njegov nevjerovatan prvi korak i odlična kontrola lopte. Kako sezona odmiče tako ga sve više muče povrede, nadajmo se da će ostati zdrav jer, kada je u punoj snazi, Davis je bez dileme jedan od najboljih košarkaša svijeta.
Cousins je prošle godine započeo trend koji su ove sezone usvojili mlađi Gasol i Brook Lopez, a koji Davis još nije prihvatio u potpunosti. Naime, prošle sezone je počeo da šutira trojke u većem broju a sada mu je to sastavni dio igre. Šutira skoro 5 trojki po utakmici a pogađa skoro 38%, procenat kojeg se ne bi postidio nijedan šuter. Boogie je vjerovatno najtalentovaniji ofanzivni centar lige i jedan od najgorih matchupova za sve visoke igrače u ligi. Ako mu je čuvar snažni, visoki centar, Cousins će ga izvući van komforne zone i kažnjavati ga trojkama ili ulazima na koš. Ukoliko je niži, pokretljiviji igrač zadužen za Cousinsa, Boogie će ga, jednostavno, izmaltretirati na bloku. Uostalom, 28/10/4 brojke govori same za sebe. Kad hoće, Cousins je odličan defanzivac i zaštitnik obruča, ali mu je rasprava sa sudijama ili protivničkim klupama mnogo draža od vraćanja u odbranu. U tome i leži osnovni Cousinsov problem. Temperament ga spriječava da svoju igru uzdigne na dodatni nivo, koji karakteriše samo najveće igrače i lidere ekipa. Previše je incidenata vezano za Cousinsa ove i prethodnih sezona koji ga jednostavno udaljavaju od pobjedničke košarke i zdrave atmosfere. U tome je razlika između Davisa i njega. Obojica su nevjerovatni košarkaši, Davis je ove sezone za nijansu ispred zbog bolje odbrane ali, sve i da imaju potpuno identične sezone, Davis zaslužuje mjesto startera Zapadne konferencije, makar zbog primjerenijeg ponašanja i blažeg temeperamenta.
Curry – Steph ne igra na prošlogodišnjem nivou, ali nije ni lako ponoviti najbolju individualnu regularnu sezonu u istoriji NBA lige. To ne znači da ove sezone ne igra odlično, naprotiv – 25/4/6 učinak, uz 40% pogođenih trojki na 10 pokušaja po utakmici bi neke druge sezone bilo dovoljno za najuži MVP izbor. Šut iz driblinga za tri poena, koji ga je učinio najopasnijim ofanzivcem svijeta, ga ne služi kao prethodnih sezona. Ove godine pogađa 32% pull up trojki, za razliku od MVP godina, kada je u obje sezone pogađao 43% takvih šuteva. Ipak, za očekivati je da će ovaj procenat rasti, Curry je posljednjih mjesec dana agresivniji u napadu i aktivniji u odbrani a kada je takav, Warriorse je jako, jako teško pobijediti. Defanzivni Real Plus Minus pokazuje da je Curryev defanzivni uticaj na ekipu ove sezone slabiji nego prošle godine – Curry zauzima 21. mjesto od 86 playmakera u ovoj kategoriji ove sezone, dok je prošlu sezonu završio na 5. mjestu. Ipak, Steph je dobar defanzivac protiv većine matchupova a kada je maksimalno fokusiran i voljan da se probija kroz blokove i aktivno učestvuje u ostvarivanju defanzivne šeme, jako je koristan u odbrani. Navijači su mu pomogli da bude izabran u startnu petorku Zapada, iako Westbrook objektivno ima bolju sezonu, ali to ne mijenja činjenicu da Curry apsolutno zaslužuje mjesto u ekipi Zapada.
Lillard – Lider Trail Blazersa upada na rezervnu guard poziciju zahvaljujući Paulovoj povredi ali bi Lillard, i da je Paul zdrav, All-Star nastup zaslužio putem wild card mjesta. Portland se muči ove sezone, imaju jednu od najgorih odbrana lige, a Lillard definitivno ne pomaže u tom segmentu igre. Nije pretjerano zainteresovan za defanzivu, često ostaje “zalijepljen” poslije jednog bloka koji protivnički igrač postavi, a defanzivni rating Portlanda je za 7 poena bolji kada je Lillard na klupi. Ipak, All-Star nastup zaslužuje zbog napadačkih sposobnosti – u pitanju je jedan od najeksplozivnijih ofanzivaca u ligi, sa vrhunskom kombinacijom ulaza i šuterskih sposobnosti, koja ga čini jednim od najefikasnijih 1 na 1 napadača u ligi. I Lillard, kao i Curry, ove sezone slabije pogađa iz driblinga ali to nadomještava odličnim šutem iz catch and shoot situacija i vrlo dobrim procentima na obruču. Lillard i pogađa preko 49% catch and shoot pokušaja, što je jedan od najboljih procenata u ligi.[3] Karakteriše ga odlična kontrola lopte, često se odlučuje na ulaz i dobro završava na obruču, što ga čini efikasnim napadačem i pored toga što Portland, osim njega i C.J. McColluma, nema igrača sposobnog da kreira šut za sebe[4], pa su odbrane najviše fokusirane na njima dvojici. Timski uspjeh mu ne ide na ruku ali, kada je individualni kvalitet u pitanju, Lillard se ne može ignorisati kao očigledni All-Star.
Nakon osmorice sigurnih, preostaju 2 forwarda i 2 wild carda. Za početak da se pozabavimo forward pozicijom. Pregršt je dobrih opcija. Blake Griffin je, do povrede, bio na putu ka sigurnom All-Star učešću, s obzirom na odličnu igru u oba pravca. Njegov saigrač, DeAndre Jordan, je jedan od najboljih skakača i blokera lige, ubitačan postavljač blokova i finisher u pick and roll igri i jedan od glavnih razloga zašto Clippersi imaju jednu od najboljih odbrana lige. Da je Nikola Jokić starter na poziciji centra od početka sezone, okružen šuterima, vrlo vjerovatno bi bio najozbiljniji kandidat za jednu od pozicija na All-Staru. U posljednjih mjesec dana Jokić bilježi 22,9 poena, 10,2 skokova i 5,1 asistencija po utakmici, uz preko 60% šuta iz igre! Ipak, za odabir All-Star igrača potreban je doprinos od početka ili makar u većem dijelu sezone, a Mike Malone je dugo lutao sa frontcourt kombinacijama, gdje je Jokić često igrao na poziciji krilnog centra, što nije davalo rezultate.
Od Karl-Anthony Townsa smo, poslije senzacionalne prve sezone, očekivali čudo, što je ipak bilo nerealno s obzirom da je riječ o momku od 21 godinu. Tom Thibodeau mu još nije usadio defanzivne navike i taj proces traje duže nego što se očekivalo, kada se uzme u obzir Townsov potencijal na tom dijelu terena, ali daleko od toga da KAT nema odličnu sezonu. Inače solidan napad Timberwolvesa bez njega na terenu postane jedan od najgorih u ligi, a Towns ove godine ima tihu, vrlo produktivnu 22/12/3 sezonu, uz 50% šuta iz igre. Sada je to nedovoljno za All-Star nastup ali ne treba brinuti o Townsovoj karijeri. Ukoliko ostane zdrav, Towns će penziju dočekati sa dvocifrenim brojem All-Star učešća.
Posljednja forward mjesta ove sezone zaslužuju Marc Gasol i Draymond Green. Gasol djeluje kao da se teška povreda stopala nikada nije dogodila i zajedno sa Mike Conleyem vuče limitirani Memphis ka još jednom impresivnom playoff učešću. Postiže 20 poena po utakmici, što mu je apsolutni rekord karijere, a svom ofanzivnom arsenalu je dodao i šut za tri poena, pa ove sezone šutira 3,5 trojke po utakmici uz odličan procenat od 39%. Posebno je impresivan bio u periodu od 15 dana kada su Grizzliesi ostali bez Conleya zbog povrede leđa. Gasol je tada bilježio 23,5 poena, 8 skokova, 4,8 asistencija, 1,3 ukradene lopte i 1,4 blokade, uz 52% šuta iz igre i 54% šuta za tri poena, noseći tim koji je više podsjećao na NBDL ekipu nego na NBA playoff tim do skora od sedam pobjeda i jednog poraza, uključujući trijumfe nad Warriorsima i Cavaliersima. Marc je jedan od glavnih organizatora igre Memphisa, pa njegovo kreiranje sa laktova i dalje predstavlja jednu od osovina napada ekipe Dave Fizdalea, i pored toga što su ove godine ubrzali tempo igre. Gasol to radi na sjajan način, pa ove sezone, nakon Cousinsa, ima najveći procenat asistencija među centrima. Ovakav osjećaj za igru nema puno visokih igrača:
Marc Gasol je košarkaški umjetnik i mladi centri bi košarku trebali proučavati gledajući njega i Paua iz mlađih dana. Teško će naći bolje primjere za formiranje pravih košarkaških osobina.
Draymond Green je jedan od najboljih defanzivaca lige i motor Warriorsa. Kada je Green u petoj brzini, i Warriorsi su. Svake noći puni statistiku – 10,6/8,6/7,6/1,9/1,4 brojke svjedoče tome. Draymond kod Steve Kerra ima slobodu da, nakon defanzivnog skoka, sam krene sa loptom naprijed i izvidi opcije u ranoj fazi napada. Maestralan je i na short rollu, odakle rješava napada kada se stvori višak. Poznato je da se Draymond ne stidi da javno istakne svoju DPOY kandidaturu i treba reći da ima dosta jak slučaj za nešto tako. O njegovoj odbrani se dosta toga zna a ova sezona se ne razlikuje od prethodne dvije – Draymond je ključ kojim se otključavaju najveći nivoi odbrane Warriorsa, ultimativna switching mašina, zaštitnik obruča i jedan od najboljih post up defanzivaca lige. Iz toga razloga ga i napredna statistika koja mjeri defanzivni uticaj voli, pa Green ima DRPM od +3,84 poena.[5] Uzima manje šuteva nego prethodne dvije sezone, više nije ni drugi najbolji igrač ekipe, ali je i dalje ključni faktor uspjeha Warriorsa, ekipe sa najboljim skorom u ligi, što je dovoljno za još jedno All-Star priznanje.
Došli smo do posljednja dva mjesta, a Zapadnu konferenciju karakteriše jača konkurencija nego Istočnu. Već sam pomenuo Townsa, Jordana i Jokića ali ima i nižih igrača koji prave buku ove sezone. Eric Bledsoe ima 21/5/6 sezonu i igra sjajno u posljednje vrijeme, Klay Thompson vreba iz prikrajka sa pristojnim 21 poenom po meču, uz standardno dobru odbranu i visok procenat šuta. C.J. McCollum je nešto slabije otvorio sezonu, zatim se zahutkao i ponovo postao vrhunska napadačka opcija kao prošle sezone, ali nagraditi Trail Blazerse sa dva All-Star mjesta bi bilo previše u sezoni kada se bore za doigravanje i imaju jednu od najgorih odbrana lige. Uostalom, nije da nam ponestaje kvalitetnih opcija.
Gore navedeni igrači igraju odlično, ali sam izbor za posljednja dva mjesta sveo na tri igrača: Mike Conleya, Gordon Haywarda i Rudy Goberta. Prva wild karta pripada Gobertu. Rekoh da Green ima jak DPOY slučaj, ali Gobert vjerovatno ima najjači. Jazz ima drugu najbolju odbranu lige, koja se sa Gobertom na terenu uzdiše na vrhunski nivo. Uz Joel Embiida je najbolji zaštitnik obruča ove sezone i njegovo prisustvo na terenu čini da ofanzivci dva puta razmisle prije prodora ka košu. Ofanzivno je limitiran, sve svoje poene postiže iz reketa ali, za razliku od prošle sezone, sada zna uhvatiti loptu nakon odmotavanja iz picka i završiti akciju – Gobert ove sezone postiže 1,55 poena po posjedu nakon pick and roll akcija u kojima je on postavljač bloka, što je ubjedljivo najbolji procenat od svih igrača koji su završili makar 50 takvih akcija.[6] To je ogroman napredak u odnosu na prošlu godinu i jedan od glavnih razloga njegovih napadačkog napretka. Biće zanimljivo pratiti kako će Utah tretirati Favors/Gobert dvojac u playoffu. Derrick Favors je dugo bio povrijeđen, potom je imao nekoliko dobrih defanzivnih partija u paru s Gobertom, da bi od početka 2017. godine Snyderova ekipa mnogo bolje igrala sa Gobertom na petici i četvorkom koja je više sposobna da raširi teren od Favorsa. Kako god, i pored svih problema sa povredama ove sezone, Utah igra fenomenalno, na putu su da izbore prednost domaćeg terena pred doigravanje[7], a Gobert je možda i glavni razlog za takav uspjeh.
I na kraju, vjerovatno najteži izbor u obje konferencije – ko je 12. igrač Zapada? Dugo sam se premišljao između Conleya i Haywarda i obojica imaju argumente za ulazak u 12 najboljih. Gasol je najbolji igrač Memphisa ali je Conley srce ekipe, organizator igre koji redovno žrtvuje zdravlje za uspjeh tima. Nebrojeno puta se od povreda vraćao ranije od očekivanog, tako je bilo i ove sezone, kada je prognozu o pauzi zbog povrede leđa premašio za 5 nedjelja. Memphis je limitirana ekipa i gotovo da nemaju prostora za grešku, zbog čega je ofanzivni teret koji Conley i Gasol imaju ogroman. Zato Conley ove sezone ima najveći usage rate u karijeri ali i najveći procenat asistencija, a postiže skoro 19 poena po utakmici, što je takođe rekordna brojka. Sve ovo je uspio bez smanjenja efikasnosti jer šutira najviše trojki po utakmici u karijeri i pogađa ih u rekordnom procentu, a na liniju slobodnih bacanja ide više nego ikad – 4,8 puta po utakmici. Defanzivno je sjajno otvorio sezonu, ali od kad se vratio od povrede na tom dijelu terena je značajno popustio, što je vjerovatno znak da se prerano vratio. Grizzliesi od 15. decembra, kada se vratio na teren, mnogo bolju odbranu igraju kada je Conley na klupi. To ne znači da Conley sada igra loše, naprotiv, napadački se gotovo u potpunosti vratio u ritam, ali je činjenica da je mnogo slabiji u defanzivi nego u novembru. Ipak, posljednjih par nedjelja izgleda eksplozivnije nego sredinom decembra, pa treba očekivati da će uskoro biti onaj stari.
Posljednje All-Star mjesto Zapada ide Gordon Haywardu. Rekao sam da je Gobert najzaslužniji za dobre rezultate Jazza, ali je Hayward odmah iza njega. Njegov uticaj je još veći kada se uzme u obzir da prvi playmaker Utahe, George Hill, ima probleme sa povredama već neko vrijeme, nakon što je sjajno počeo sezonu. U njegovom odsustvu, do izražaja je došla Haywardova uloga sekundarnog kreatora, koja pomaže da Utah ove sezone stalno kuca na vrata top 10 napada lige. Hayward je tip igrača koji radi sve po malo, u dovoljnoj mjeri da bude vrlo koristan – zna zavrtjeti pick, kreirati šut za sebe, igrati bez lopte, nije minus u odbrani, šutira u visokim procentima… Utah nema go to igrača, nekoga ko je sposoban da izmisli 30 poena kada god je potrebno. Iz toga razloga, igrač kao što je Hayward im je od ogromnog značaja, neko ko popunjava gomilu rupa u napadu, pritom može biti prva napadačka opcija većinom dana, a u odbrani se ne mora kriti na najslabijim protivničkim ofanzivcima. Ne zaustavlja loptu u napadu niti pravi puno grešaka, odličan je cutter, a pritom pogađa 40% trojki. Šta više tražiti? Hayward je ove sezone postao jedno od boljih krila lige i to treba nagraditi All-Star nastupom.
[1] www.basketball-reference.com
[2] U pitanju je procenat iz igre/procenat pogođenih trojki/procenat pogođenih slobodnih bacanja, a Durant je trenutno na 54/40/86
[3] www.nba.com
[4] Ako su Blazersi ovog ljeta pomislili da bi Evan Turner mogao pomoći kao sekundarni kreator, ova sezona im je uputila žestok demanti.
[5] www.espn.com
[6] www.nba.com
[7] S obzirom na probleme sa povredama koje Clippersi imaju