10) Lance Stephenson
Lance je imao stvarno odličan tjedan. Dobro, košarkaški puristi se možda ne bi složili s ovom procjenom. Lance se dosta igrački muči sa svojom novom momčadi. Postotak šuta iz igre iznosi mu tek 31% (PER 7.6), a trica brutalnih 8%. Uzima previše nepotrebnih šuteva, a propušta dosta dobrih prilika za šut kako bi dodao suigraču koji nije u ništa boljoj situaciji. Često se doima kako igra izvan kontrole i izvan ritma što je posebno naglašeno u kombinaciji s Kembom Walkerom koji je imao slično loš ulazak u sezonu. Uz to, njih dvojica imaju i vrlo sličan stil igre, dosta temeljen na heat-check šutevima i igri s loptom u rukama. Iako obojica imaju solidne šuterske brojke kroz karijeru i teoretski im ne bi trebalo smetati periodičko prebacivanje iz uloge kreatora u ulogu šutera, izgleda da se u praksi upravo to dogodilo. No sezona je još uvijek dojenče i Hornetsi još nisu izbrusili svoj stil igre, a ni raspodjelu minuta. Možda je rano govoriti o problemima i potencijalnim rješenjima, posebno jer imaju solidan omjer od 3-3, ali momčad ne ostavlja dojam maksimiziranog potencijala. Jedno rješenje, ako se ovakva igra pokaže kao više od male rupe na početku sezone, bilo bi možda uzeti stranicu iz bilježnice Franka Vogela i izvaditi Lancea (ili Kembu) sredinom prve četvrtine i vratiti ga u drugoj da nosi napad druge postave. Do sada su Kemba i Lance odigrali 75% minuta zajedno.
A sad na stvarne razloge top 10 plasmana. Tjedan je započeo videobombom Dereka Fishera koji je ubrzo postao hit na društvenim mrežama i koji postaje bolji čim više ga gledate. Nakon toga je napravio revoluciju u obrani pick igre. Sve je završio šutom za pobjedu sa zvukom sirene protiv Atlanta Hawksa pogodivši ga točno onako kako je zamislio:
And the Oscar goes to…
Ovaj tjedan dao nam je dva kandidata za flop godine. Marcus Smart ostvario je svoj floperski prvijenac. Radi se o stvarno vrhunskom uratku – odlično tempiranje zabacivanja glavom unatrag, ruke u nevinom „nisam ja“ položaju i lagani pad na leđa bez oklijevanja. Osvojio bi i nagradu u ovoj prestižnoj kategoriji da nismo pronašli djetelinu s četiri lista NBA košarke – trostruki flop. Ovo je pak remek-djelo u rangu „2001: Odiseje u svemiru“ – najbolje je ništa ne govoriti nego samo o njemu razmišljati i koji put ponovno pogledati.
9) Tjedan game winnera
U prošlom tjednu mogli smo, osim Stephensonovog, vidjeti još dva šuta za pobjedu u zadnjem trenutku. Tobias Harris pogodio je za pobjedu Magica nad Philadelphijom, a Gordon Hayward presudio je Cavaliersima. Imamo rijetku priliku izabrati pobjednički šut tjedna pa ne preostaje ništa drugo nego baciti se u proces.
Lance Stephenson – game winner u drugom produžetku pritv Hawksa. Bonus bodovi za udaljenost s koje je uzet šut i općenito stupanj težine. Minus bodovi za stupanj sreće. Sve u svemu, poprilično dobro. 7/10.
Tobias Harris – pobjeda u regularnom vremenu protiv Sixersa. Šut je težak i jako dobro izgleda, ali teško je dobiti visoku ocjenu kada igrate za Magic i postignete šut za pobjedu protiv Sixersa koji su nesumnjivo krajem te utakmice već već bili u ozbiljnoj panici oko toga da bi mogli izvući jednu pobjedu i time omogućiti Lakersima da im svojom predstojećom 0-82 sezonom pokvare plan da budu najgori. 7/10.
Gordon Hayward – pobjeda protiv Cavsa. Pogodili ste, Hayward odnosi pobjedu u ovoj kategoriji. Jazz je pobijedio velike favorite Cavse, a Hayward je lijepo pobjegao LeBronu Jamesu i pogodio preko Tristana Thompsona za upset i svojevrsnu sumnju da bi Jazz mogao biti zabavniji nego što smo prije početka sezone bili spremni priznati. 9/10
Umetak: Jazz je zabavniji nego što smo prije početka sezone bili spremni priznati
Od neprocjenjivih izraza lica Quina Snydera, preko njegovog inzistiranja na brzoj igri do raspona ruku Rudyja Goberta i nasumičnih nevjerojatno dobrih predstava Haywarda ili Derricka Favorsa, Utah Jazz ispada iznenađujuće zabavna momčad. Nisu must-see kategorija, ali za sad definitivno nisu zaslužili mržnju u rangu momčadi poput Magica i Sixersa s kojima sam ih svrstao prije nekoliko tjedana.
8) Napad Mavericksa
Momčad Dallasa nastavila je gdje je stala prošle sezone. Trenutno postižu 113.1 koševa na 100 posjeda lopte, napadački rating koji je uvjerljivo najbolji u ligi. Podatak djeluje još impresivnije kad se stavi u kontekst brzine kojom igraju. S 94.3 posjeda po utakmici su u donjoj trećini lige što znači da većinu koševa postižu na postavljenu obranu. Dirk Nowitzki šuterski je briljantan kao i uvijek, bez obzira na 36 godina na leđima i 17 NBA sezona za pojasom. Monta Ellis nastavio je igrati pod kontrolom i lijepo kreirati prilike kroz sustav Ricka Carlislea kao da nikad nije bio onaj igrač s taktičkim razumijevanjem igre usporedivim s glumačkim talentom Željka Pervana. Osim dvojice nositelja, i sporedni dijelovi se također lijepo uklapaju i rade vrhunski posao u svojim ulogama. Tyson Chandler donosi donosi nivo čvrstine u sredini i energičnosti koji Mavsi lani nisu dobivali od Dalamberta. Svaki njegov blok postavljen je uz puni angažman, a sigurnost u završavanju oko obruča i dobro odmotavanje prema košu u svakoj akciji povlače obranu u reket kako bi ponekad oslobodili prostor na perimetru za Dirka. Naravno, Dirk na perimetru oslobađa prostor u sredini za njega, dobar NBA napad na taj je način poput zajedničkog života krokodila i ptice zviždovke. Devin Harris nastavlja s lanjskom odličnom igrom u ulozi rezervnog razigravača, a Brandan Wright je toliko dobar da se čini kako će slomiti formulu za PER ( njegov trenutno iznosi 26.4). Jedan igrač koji se još nije sasvim uklopio (ili barem ne igra na maksimumu svojih mogućnosti) je Chandler Parsons. Šuterske brojke izgledaju solidno, ali Parsons još nije pronašao načina da doprinese momčadi svojim dodavačkim kvalitetama (prošle sezone u Houstonu imao je 4 asistencije u prosjeku), a i potrošnja mu je nešto manja s obzirom na očekivanja i ugovor koji je ljetos dobio. Napad tako još nije sasvim uigran i sinkroniziran jer bi Parsons trebao biti jedan od njegovih ključnih aktera, ali i ovako je iznimno zabavan i oku ugodan, a ako stvarno postoji i neki prostor za napredak, Mavsi bi u punoj formi mogli izgledati zastrašujuće. Barem u napadu, obrana i s dodacima Al-Farouq Aminua i Chandlera još uvijek ne izgleda ništa bolje nego lani i trenutno je u najlošijih 5 lige.
7) Thunder u opasnosti da ne uđe u doigravanje?
Svaki put kad izgubite dva od pet najboljih igrača na svijetu bit ćete u problemima i Thunder nije iznimka. Russell Westbrook i Kevin Durant bi po nekim procjenama mogli zaigrati tek oko sredine prosinca. Do tada će Thunder odigrati 25 utakmica. Kakav rezultat očekivati u tim utakmicama? Ako je suditi prema prvih šest, za očekivati je nešto poput Dinamovih europskih nastupa. U prvih šest utakmica Thunder je ostvario depresivan omjer od 1-5 uz prosječnu koš razliku -9.0, najlošiju od svih momčadi u ligi koje nisu Lakersi ili Sixersi. Imaju drugi najlošiji ofenzivni rating (God bless the Sixers)i defanzivni rating u najlošijih 10. Možda ste naslutili – stvarno su loši. Srećom po njih, do sredine prosinca imaju nekoliko izleta na istok koji bi im trebali pomoći da se nekako proguraju kroz ovaj period i izađu s prihvatljivim brojem pobjeda. U pretpostavljenih preostalih 57 utakmica s Westbrookom i Durantom Thunder bi trebao biti jednako dobar kao i prošle sezone (ako neće biti daljnjih zdravstvenih komplikacija i problema s formom) što se prevodi u 41 pobjedu. Prošle je sezone u zapadnoj konferenciji za doigravanje bilo potrebno 49 pobjeda. Ovo znači da će svaka utakmica u idućih mjesec dana biti ključna za Oklahomu. Ne bi smjeli dopustiti pad ispod 8 pobjeda, a ako Reggie Jackson u novom superherojskom izdanju sa superherojskim šutem od 37% (koje se stvarno ne sviđa Kendricku Perkinsu i Sergeu Ibaki), Jeremy Lamb i društvo ne izvuku barem 7-8 pobjeda, Thunder očekuje stvarno teška 2015. Za očekivati je da će momčadi iz njihove konferencije biti posebno nabrušene protiv njih jer potencijalna prilika za ne suočavanje s Kevinom i Russellom u playoffu svima zvuči gotovo nestvarno dobro. Nestvarno bi svakako i bilo, propuštanje playoffa za ovu momčad bilo bi prava tragedija koja bi za dvije godine mogla prouzročiti to da Durant napusti klub (što bi vjerojatno pratio i Westbrook godinu dana kasnije) i koja bi tragičnog junaka Sama Prestija ostavila samo s osjećajem tragične krivnje prouzročene radom za starca Harpagona (Claya Bennetta). Nadajmo se zato da će ostatku ekipe u idućih mjesec dana košarka ići bolje nego gluma.
KOBE timeout
Jednotjedna tradicija KOBE timeouta nastavlja se i u ovom izdanju top tena. Zanimljivost – Kobe je u prvih pet utakmica promašio jednako šuteva s poludistance kao cijela momčad Houstona. protiv Sunsa je ispalio 37 šuteva i svi smo u tome uživali. Momčad Lakersa je toliko loša da će vjerojatno srušiti sve rekorde. Byron Scott očekuje bolju obranu od Carlosa Boozera. Da, BOLJU obranu. Od čovjeka čiji se obrambeni učinak u zadnjih par godina može replicirati tako da na teren postavite prometni znak na kojem piše „Carlos Boozer“. Nije ni čudno što su krenule priče o tome da bi Kobe mogao biti trejdan. No on za to ne želi ni čuti. Među ostalim, to je ono zbog čega je Kobe.
6) Anthony Davis is…Browzilla
Ovog ljeta svi smo se natjecali u tome tko će Davisu prognozirati bolju budućnost ispaljujući izjave poput „On je novi Duncan!“ ili „Bit će bolji i od Garnetta i od Duncana!“ ili „Na svojoj poziciji bit će dominantan kao Shaq!“. I…moguće je da nismo bili dovoljno optimistični. Davis je čudovišno čudo prirode, igrač neograničenog stropa i ima potencijal kakav možda nikad nismo vidjeli. Shaq nikad nije bio obrambeni igrač poput Davisa, Garnett nikad nije bio takav nevjerojatan atleta, Duncan nikad nije imao tako dobar šut. Gledati Anthonyja Davisa ovih dana gotovo je nadrealno iskustvo koje pomiče granice mogućeg. U tranziciji ga nitko ne može pratiti, bilo bočni igrači ili visoki. Blokira šuteve i presijeca dodavanja lakoćom (Interstellar referenca). Trenutno je na prosjecima od 24 poena, 13 skokova, 4.4 blokade i 2.2 ukradene lopte. PER mu trenutno iznosi 35. U subotu navečer blokirao je 6 šuteva i ukrao 4 lopte protiv Spursa što znači da je samostalno zaustavio 10 napada uz što je još promijenio nebrojene šuteve oko obruča i dalje, a za metaforički šlag na tortu, pogodio je i polaganje za pobjedu sa samopouzdanjem pravog superstara. Sazrio je i u taktičkom razumijevanju obrane i rijetko kad se više gubi u rotacijama kao ranije. Njegova obrana pick igre čisto je košarkaško savršenstvo. Šut s poludistance dodatno je dorađen (trenutno prelazi rub učinkovitosti od 40% s tih pozicija), a uz to je i povećao udaljenost s koje je opasan.
Ovakav igrač bi uz iole dobru podršku suigrača morao uvesti svoju momčad u doigravanje, zar ne? Pitanje je samo ima li AD23 iole dobru podršku suigrača. Kratak odgovor je…ne. Dovođenje Omera Asika bilo je pogodak jer on donosi čvrstinu u sredini i dopušta ‘Browu određenu dozu slobode u obrani koju ovaj koristi da izaziva sve vrste kaosa. Uz to i preuzima glavnu post prijetnju protivničke momčadi i tako dopušta Davisu da štedi energiju za stvari u kojima je bez premca. Jrue Holiday nije All-star i vjerojatno je pomalo preplaćen, ali on ipak radi svoj posao u napadu, ne forsira, a igra i solidnu obranu. Ostatak momčadi? Ne baš tako dobro. Ryan Anderson se nakon prošlogodišnje ozljede leđa još uvijek muči da pronađe svoju šutersku magiju dok u defanzivi više nije onaaj solidan igrač koji je bio prije par godina. Tyreke Evans troši jednak broj napada kao Davis uz (naravno) znatno manju efikasnost i često previše drži loptu u rukama. On nije dobro rješenje za organizaciju napada u bilo kojoj formi jer je s loptom u rukama previše sklon izgubljenim loptama, a nije ni toliko dobar kreator koliko se ponekad čini da misli da je. Eric Gordon lošiji je u igranju košarke nego Ivica i Marica u navigaciji. Toliko je loš da Austin Rivers u usporedbi s njim izgleda…dobro. Jimmer Fredette je beskoristan. Alexis Ajinca ne koristi ničemu osim što možda fizičkom pojavom podsjeća na Davisa i time zastrašuje nekoncentrirane igrače. Monty Williams i dalje inzistira na konzervativnom stilu igre umjesto da čim više ubrza ritam po uzoru na Jeffa Hornaceka ili Quina Snydera (rješenje koje se s ovakvim rosterom donekle nameće samo po sebi). Nezgodna je ovo situacija za Davisa koji bi s ulaskom momčadi u playoff lako mogao biti i MVP jer je s ozlijeđenim Durantom i manje eksplozivnim LeBronom možda već sad najbolji igrač lige.
5) Kingsi su dobri! (Za sad.)
Još uvijek je teško povjerovati u ovo, ali Kingsi su dobri. (Za sad.) Imaju odličan omjer od 5-2 i igraju na lijep i zabavan način. DeMarcus Cousins napravio je još jedan korak prema naprijed i trenutno igra kao ono za što mnogi odavno vjeruju da može biti – najbolji centar lige. Napad Kingsa izgrađen je oko njega, bilo oko post akcija u kojima zlostavlja protivničke centre ili oko njegovih napada s lakta koji su danas stvarno ubojiti jer je Cousins postao istinski triple threat igrač. Još nevjerojatnije je to što je Rudy Gay prihvatio ulogu druge opcije momčadi i u toj ulozi igra vrlo učinkovito (TSP 57%). Kingsi su na ljeto dobili dobru dozu ismijavanja kada su pustili Isaiah Thomasa da potpiše za Sunse i kao zamjenu doveli često oscilirajućeg u formi, a češće jednostavno groznog razigravača Darrena Collisona. No( tko bi rekao?), Collison se također našao u sustavu Mikea Malonea i igra dobro s prosjecima 15-6 i pohvalnom malim brojem izgubljenih lopti (1.7) za igrača koji se kroz karijeru često morao truditi da igra preciznije i više pod kontrolom. Obrana je solidna, trenutno rangirana kao jedna od 10 najboljih lige i konačno izgleda da se i ta strana igre u Sacramentu shvaća ozbiljno. Momčad ima neki pozitivan duh zajedništva koji se najbolje ocrtava u ovom slavnom Vineu.
Ništa od ovoga ne znači da Boogie Cousins nije i dalje Boogie Cousins. U utakmici s Denverom postigao je 30 poena i 11 skokova (šut 10/14 iz igre, 10/11 sa slobodnih bacanja) i napravio je 6 prekršaja tako da je odigrao svega 22 minute. Ovakvu statističku liniju i dalje može postići samo on, ali ove sezone se doima puno zrelije. Je li u pitanju nastup za američku reprezentaciju, posljedica linearnosti vremena ili nešto treće, teško ćemo saznati, ali dovoljno je vidjeti da ovih dana Cousins smiruje svog trenera nakon kriminalnih odluka sudaca.
S druge strane, sinoć su izgubili od onog lošeg, lošeg Thundera pa onda možda sve ovo pada u vodu.
4) Cavsi su loši! (Za sad.)
Cavsi donekle imaju garantirano mjesto u top 10 u prvih nekoliko tjedana sezone. U toj momčadi je jednostavno previše zanimljivih karaktera i mini sukoba da ih se ne bi gledalo, a time i komentiralo. Naravno, autor ove kolumne je ljudsko biće koje u tjednu može pogledati najviše konačan broj utakmica i koje je sasvim slučajno odlučilo gledati Cavse na početku sezone. Pa što se može vidjeti?
Kevin Love nije pronašao ulogu u momčadi. Na papiru su on i LeBron James savršeni napadački partneri, ali u stvarnosti se sve svodi na previše čekanja na trici, a premalo suradnje. Manjak suradnje je nešto što vrijedi za čitavu momčad koja trenutno ima najmanje asistencija u ligi. U takvoj igri posebno se ističe Kyrie Irving rušeći percepcije onoga što bi trebala biti pozicija razigravača (u prošlom tjednu imao je niz od 5 četvrtina bez ijedne asistencije). Kad smo kod percepcije, LeBron se uživio u ulogu nekoga tko mora provoditi svoje ideje o košarci u djelo svojom igrom pa je neke utakmice u prošlom tjednu proveo radeći ništa na terenu, navodno namjera. Prema LeBronu, radi se o procesu koji momčad mora proći da bi stekli neku ideju o timskoj igri i kako bi izbrisali stare, loše i gubitničke navike. Teško je ovo ne doživjeti kao svojevrsni pasivni napad na suigrače poput Irvinga i Diona Waitersa koji su jasno rekli da ne misle mijenjati način na koji igraju. LeBronova ideja o pasivnosti ne čini se baš kao najbolja ideja s košarkaške strane i kako to pomaže momčadi da ostvari ono najbitnije za izgradnju karaktera – pobjede – malo tko razumije. Ne postoji svemir u kojem LeBron u svom MVP izdanju ne pomaže više momčadi od LeBrona u rezigniranom stanju i zato bi možda bilo bolje da se više bavi košarkom, posebice igranjem bolje obrane, a manje potkopavanjem autoriteta Davida Blatta. Dinamika između Blatta i LeBrona još je jedna zabavna komplikacija. Svi smo čuli priče o Blattu (ili smo njegove momčadi zapravo gledali, kako tko) – briljantan taktičar koji je sa svakom svojom momčadi nadmašio očekivanja i u čiji bi se napadački sustav vrhunski talenti poput onih koje ima na raspolaganju u Cavsima trebali savršeno uklopiti. Međutim, tu je nešto zaboravljeno. Blatt možda jest vrhunski taktičar, ali došao je u NBA naučen na europsku hijerarhiju momčadi u kojoj je trener alfa i omega. Vođenje momčadi u kojoj je pola ljudi sretno što im netko plaća za igranje košarke nikoga nikako ne može pripremiti na vođenje momčadi u kojoj su neki igrači, poput LeBrona, veći od života (barem u vlastitim glavama). NBA je liga igrača i liderska karakteristika je za glavnog trenera jednako važna, a ponekad i važnija od one taktičke (s ovoliko pametnih pomoćnih trenera koliko ih danas luta ligom). Blatt još nije pokazao da može iskontrolirati LeBrona i staviti ga u pogon u svom sustavu. Umjesto toga, čini se da LeBron kontrolira njega jer postoji malo drugih objašnjenja za korištenje Waitersa u prvoj postavi u prvih nekoliko utakmica, a još manje za LeBronove pasivne periode igre u kojima pokušava nešto dokazati. Blatt će tako morati pokazati ima li u sebi tu crtu vođe i menadžera ega i za njegovo dobro, bit će bolje da je ima i da je pokaže uskoro.
3) Warriorsi su toliko dobri da to nije fer i ljubomoran sam na ljude koji su ih odabrali kao favorite za naslov.
Ekipa koja ima jednog od najboljih igrača i najboljeg šutera lige u Stephu Curryju, koja ima odličnu pratnju u backcourtu u Klayu Thompsonu, koja ima jednog od najboljih obrambenih centara lige, Andrewua Boguta i koja Andrea Iguodalu i Davida Leeja uvodi s klupe će uvijek biti stvarno dobra. Warriorsi imaju sve navedeno. Pogodite što? Stvarno su dobri. Thompson igra van pameti (je li do novog ugovora, igranja za američku reprezentaciju ili nečeg trećeg, stvarno ne znam), Steve Kerr odlično miksa postave, klupa je gotovo nepošteno dobra, Draymond Green je najbolji x-faktor igrač lige, a Curry je i dalje pozitivno šuterski lud i savršeno zdrav. Da je ova kolumna neki dosadni power ranking umjesto ovog superzabavnog i supernasumičnog rangiranja NBA narativa, Warriorsi bi svakako za dosad pokazano ostvarili uvjerljivo prvo mjesto. A za one koji su možda mislili da su Clippersi bolji, kao i za same Clipperse malu poruku ima Draymond Green.
Izjava tjedna
NBA analitičar, komentator i all-around seronja Charles Barkley u četvrtak je izjavio da neće jesti dok Lakersi ne ostvare jednu pobjedu. Na njegovu sreću, ta pobjeda je došla sinoć u utakmici protiv Charlotte Hornetsa. Ed Davis mu je odgovorio preko twittera: „Charles, tvoje masno dupe sad može jest.“
2) League Pass Power Rankings 2.0
Nakon dva tjedna akcije neke stvari su jasnije pa možemo ponuditi nove i osvježene rankinge gledljivosti.
Ne gledati ni ako vam život ovisi o tome
Lakers, Sixers, Magic, Nets, Rockets, Pacers, Boston, Denver, Wolves
Kategorija na koju je najbolje utrošiti čim manje riječi uz – a što drugo? – parafrazu Tolstoja. Sve dobre ekipe nalik su jedna na drugu, svaka loša ekipa užasna je na svoj način. Pacersi i Denver užasni su na najužasniji način. Sasvim nemoguće za gledati dulje od 5 minuta. Lakersi su užasni na zabavan način i ponekad (često) su dobar materijal za ruganje, ali i dalje ih je najpametnije izbjeći. Wolvesi bi kao trebali biti zabavni, ali često je zabavnije ispunjavati facebook kvizove da saznate koji ste Mad Man (i ponavljati proces dok odgovor ne bude Don Draper) nego gledati njihove utakmice. Rocketsi su contenderi ili polucontenderi, ali slobodna bacanja nisu zanimljiva košarka. Ostali su takvi da ih se ne isplati ni spominjati.
On the edge of not sucking
Bulls, Bucks, Pistons, Thunder, Jazz, Spurs, Knicks
Momčadi koje ili imaju nekih zanimljivih mladih igrača, ali nisu dovoljno kvalitetne da uđu u neku višu kategoriju (Jazz, Bucks), momčadi koje igraju previše poznato (Spurs, Bulls, Knicks) ili momčadi koje su masivno razočaranje u obliku cigle Josha Smitha (Pistons). Ponudit će pokoju zabavnu utakmicu, ali to će gotovo uvijek ovisiti o protivniku.
Potajno (polu)zabavni
Raptors, Heat, Hornets, Hawks, Wizards, Memphis
Od navedenih sam najviše uživao u Raptorsima i gotovo sam ih naveo u kategoriji više, ali nisam zbog nekog numeričkog balansa stvari. Svaka momčad ima nešto dobro što možete vidjeti. Dobro je vidjeti Dwyanea Wadea i Chrisa Bosha kako igraju dobro bez Jamesa, Hawksi imaju prekrasan napadački sustav, zabavno je vidjeti kako Lance živcira suigrače, a Paul Pierce i visoka linija Memphisa vječni su klasici NBA košarke.
Fun, fun, fun!
Clippers, Suns, Pelicans, Kings, Blazers, Warriors
Clippersi su i uz muke samo zbog briljantne utakmice s Blazersima (vjerojatno najbolje u ovoj mladoj sezoni) zaslužili mjesto u ovoj kategoriji. Pelicansi su tu zbog Davisa, Kingsi su Kingsi, a Warriorsi su trenutno najbolja momčad lige. Sunsi su zabavni zauvijek.
Top of the mountain
Mavericks
Gledati Dirka Nowitzkog kako igra košarku nikad neće dosaditi, a visokooktanski napad Mavsa i porozna obrana svaku utakmicu čine atraktivnom i zanimljivom. Za više informacija, vratite se na gornji tekst o Mavsima.
NBACro petorka tjedna
Steph Curry – Kobeee – Gordon Hayward – Anthony Davis – DeMarcus Cousins
1) Damooooooooo, Babooooooo
Trebala su nam dva tjedna, ali napokon se možemo patriotski hvalisati. Bojan Bogdanović je odigrao odličnu utakmicu protiv Magica i postigao 22 poena, a Damjan Rudež je tako blokirao Marcusa Smarta da su ovom popustili gležnjevi.