Top igraèi sa najmanje odigranih utakmica u sezoni

Vrijeme je kada mnogi NBA klubovi pomno razmatraju opcije o moguæim pojaèanjima, koje bi ih uèinile boljim. Meðutim, svjesni smo da ponekad nije sve tako idealno kako bi trebalo biti, te se vrlo èesto uèine pogreške koje je kasnije teško ispraviti. Ponekad su za to krive ozljede, ponekad igraèi kojima se ne sviðaju odreðeni gradovi odnosno ekipe, a ponekad igraèi nisu dovoljno dobri za momèadi. Zbog takvih razloga dolazi do razilaženja izmeðu dviju strana, te se tako igraè zna vrlo kratko vrijeme zadržati u nekom klubu.

Upoznati smo da se u NBA gotovo svakodnevno pojavi neki novi igraè, potpisujuæi ugovor na 10 dana, te tako uspije upisati svoje ime u statistiku. No, znalo se dogaðati da se neki i top igraèi zadrže vrlo kratko u nekom klubu. Zbog toga smo odluèili prikazati igraèe koji su se svojim karijerama istaknuli u NBA ligi, ali su isto tako uspijeli nekom klubu zadati glavobolje zbog malog broja odigranih utakmica u sezoni.

#5 Bob McAdoo, New Jersey Nets (10 utakmica, 1980-1981) – èinjenica da je Bob odigrao samo 10 utakmica u sezoni i nije toliko strašna kada se pogleda da je ukupno nastupao za sedam NBA ekipa. Meðutim u sezoni 1980 – 1981 McAdoo je zbog ozljeda odigrao samo 10 utakmica, èime je njegova avantura u Netsima ostalo vrlo kratka. Bob McAdoo je u svojoj karijeri dva puta osvojio prsten NBA prvaka, jedanput proglašen najkorisnijim igraèem, te bio rookie godine. Biran je 5 puta na All – Star utakmicu, a dva puta u najbolju ekipu lige. 2000. godine je primljen u Kuæu slavnih.

#4 Mark Price, Washington Bullets (7 utakmica, 1995 – 1996) – takoðer zbog brojnih ozljeda na kraju karijere, promijenio je èak tri ekipe u isto toliko godina, meðutim avantura u amerièkom glavnom gradu je jedina konkurirala u ovom izboru, zbog vrlo malog broja utakmica odigranih za tadašnje Bulletse, u kojima je postizao samo 8 koševa u prosjeku. Mark je veèinu karijere proveo u Cleveland Cavaliersima, te je 4 puta biran na All – Star utakmicu, jedan put u najbolju ekipu lige, a dva puta je pobijedio u natjecanjima u tricama.

#3 Bob Cousy, Cincinnati Royals (7 utakmica 1969 – 1970) – Cousy je ovih sedam utakmica u stvari odigrao kao trener, punih šest godina nakon što je otišao u mirovinu. Njegov povratak se zbio pred kraj sezone, s ciljem bolje prodaje utakmica. Njegov povratak je to i rezultirao, s èak 77% boljom prodajom ulaznica, al je Bob postizao samo 5 koševa po utakmica za 34 minute u prosjeku. Kasnije je govorio kako je to bila jedna velika pogreška, te da je sve uèinio zbog novca i kluba. Cousy je sa Celticsima osvojio èak šest naslova, biran je 13 puta na All – Star utakmica, 12 puta u prvu ili drugu postavu lige, 1957 je bio MVP lige.

#2 Allen Iverson, Memphis Grizzlies (3 utakmice 2009 – 2010) – nakon sezone 2008 – 2009 Iverson je imao teško vrijeme, te je dugo razmišljao o nastavku karijere. Napokon je potpisao za Grizzliese koji su u njemu vidjeli dobar izvor prihoda. Meðutim Memphis je zbog buduænosti kao startne branièe predvidio O.J Maya i Mikea Conleya, te je bio Iverson predviðen za ulazak s klupe, što on nije dobro primio. Nakon samo tri utakmice iz osobnih razloga je otišao i nikad se više nije vratio u Memphis. Iverson je 2001. odveo Philadelphiu do velikog finala, ali su tamo izgubili od Lakersa. Iste je godine Iverson proglašen najboljim igraèem lige. 11 puta je biran na All – Star utakmicu, a sedam puta je biran u najbolje ekipe lige. Bio je rookie godine 1997., te je jedan od najboljih strijelaca NBA lige, sa prosjekom od 27.7 koševa.

#1 Rasheed Wallace, Atlanta Hawks (1 utakmica 2003 – 2004) – Wallace je sezonu zapoèeo sa Portland Trail Blazersima, ekipom koja ga je napravila All – starom, a sezonu je završio sa Detroit Pistonsima, ekipom koja ga je napravila prvakom. Meðutim, u prelasku je morao napraviti kratko zaustavljanje u Atlanti, kada je zajedno sa Wes Personom mijenjan za Thea Ratlifa, Shareef Abdur – Rahima i Dan Dickeau, te je odigrao jednu utakmicu u kojoj je postigao 20 koševa, imao 6 skokova i 5 blokada. Slijedeæeg je dana u tradeu izmeðu Atlante, Bostona i Detroita završio u ekipi u kojoj æe doživjeti najsvjetlije trenutke karijere. 2004. osvajaju NBA naslov protiv favoriziranih Los Angeles Lakersa, a èetiri puta je biran na All- Star.

Ostali igraèi vrijedni spomena :

Dennis Rodman, Dallas Mavericks (12 utakmica 1999 – 2000)

Penny Hardaway, Miami Heat (16 utakmica 2007 – 2008)

Moses Malone, San Antonio Spurs (17 utakmica, 1994 – 1995)

Bernard King, Utah Jazz (19 utakmica, 1979 – 1980)

Dominique Wilkins, Los Angeles Clippers (25 utakmica, 1993 – 1994)

Pete Maravich, Boston Celtics (26 utakmica, 1979 – 1980)

Gary Peyton, Milwaukee Bucks (28 utakmica, 2002 – 2003)