Jutros u minutu poslije šest, po našem vremenu, je otpočela NBA „silly season“, doba u kojem je dozvoljeno – dapače, preporučeno – razuzdati maštu i fantazirati o potpisima superzvijezda za vaš klub ili o slaganju još jedne super-momčadi. Glasine lete unaokolo i neki igrači još prije ručka „promijene“ i po pet-šest adresa. Zabavno je, mora se priznati, to teoretiziranje i nagađanje jer čini da se nakratko osjećamo kao menadžeri i agenti.
No, ponekad se desi nešto toliko bizarno, tek tako da nas podsjeti da je zbilja doista čudnija od bilo koje maštarije. Takvo nešto se dogodilo i jutros, zorom, kada sam probuđen zvukom obavijesti na telefonu – bio je to tweet „kolegice“ s ESPN-a, Ramone Shelburne u kojem je stajalo da Paul George, junak najveće trenutne NBA sage, prelazi u Oklahoma City Thunder. Gle, bio je to cik subotnjeg jutra i bio sam mamuran, stoga sam na prvi mah pomislio da me oči varaju – ne bi bio prvi put. No, nakon što sam pročitao objavu desetak puta i provjerio kod drugih izvora, ispostavilo se da su moje oči itekako upravu: Paul George ide za Oklahomu.
Moguće je da mi je nešto promaklo, ali u posljednjih par tjedana koliko se njegovo ime razbacuje u raznim trade scenarijima, niti jednom nisam čuo da se spominje Thunder. Niti jedan jedini put. A zašto bi se i spominjali, kad ni u najrazuzdanijim maštarijama ova razmjena nema nikakvu vrijednost.
Zašto nema smisla za Oklahoma City
Pavle Đorđe već neko vrijeme dosadno trubi da namjerava potpisati za Lakerse narednog ljeta kada mu završava tekući ugovor. To je uredu; Los Angeles je (skoro pa) njegov rodni grad, a klub ima atraktivnu mladu jezgru, renome i resurse za okupiti konkurentnu momčad za par godina. Prije par dana je procurilo i da bi razmislio o produžetku ugovora s Cavaliersima – u slučaju da ovi tradeaju za njega – ako LeBron James ostane u Clevelandu. I to je uredu; ekipa oformljena oko njih dvojice i Kyrieja Irvinga zaslužuje strahopoštovanje i može, u najmanju ruku, junački poginuti protiv Warriorsa.
Nema šanse da će George ostati u Oklahomi nakon ove sezone. Igranje s Russellom Westbrookom je sigurno veliki plus, ali pored njih dvojice, ova momčad je opasno deficitarna talentom. Ove godine su ispali u prvoj rundi od Rocketsa, a dodatkom Georgea eventualno mogu uklizati u drugu i nakloniti se. Takve rezultate je PG mogao praviti i u Indiani i da je to htio ne bi razglasio na sva zvona da mu se od tamo ide. Dakle, Thunderi su rentali na jednu godinu igrača koji će ih nedvojbeno učiniti boljima, ali ih svejedno neće svojeručno izvući iz srednjeg staleža Zapadne konferencije.
Ne mogu da svarim da su za takvo nešto dali Victora Oladipa i Domantasa Sabonisa, igrače koji su u njihovoj momčadi imali značajne uloge i usto su jako mladi. Sabonis je rookie koji je pokazao određeni potencijal za razvoj, a Oladipo je jesenas potpisao četverogodišnje produženje ugovora koje ga je trebalo zadržati u Oklahomi kroz vrhunac njegove igračke karijere. Nije on igrač oko kojeg možete graditi, ali je više nego solidan sporedni akter.
Umjesto da narednu sezonu posveti unutarnjem razvoju i ulaganju u budućnost, Sam Presti je odlučio u grad dovesti cirkus koji će godinu dana zabavljati publiku i potom otići, ostavljajući iza sebe pustoš. By the way, dogodine se Westbrooku otvara igračka opcija u ugovoru i naravno da će izaći iz njega kako bi inkasirao stotine milijuna koje mu donosi novi „super-max“ ugovor. Što ako Russ odluči da taj ugovor neće potpisati s Thunderom?
Zašto nema smisla za Indianu
Maloprije sam pohvalio Sabonisa i Oladipa tako da neću sada skakati sebi u usta. Ali zar je moguće da je ovo najbolja ponuda koja je bila na stolu? Ni blizu. No way, Jose. Pacersi su u početku zahtjevali previše, tražeći od klubova dva igrača startne kvalitete i dva-tri picka prve runde. To im, naravno, nitko nije htio dati, ali je par ekipa – uključujući i Boston s kojim se PG najviše povezivao – došlo prilično blizu, nudeći pakete bogate resursima, daleko bolje od ovog Oklahominog. Kevin O’Connor s Ringera navodi iz pouzdanih izvora da su konkretno i službeno postojale barem dvije takve ponude.
Navodno, Celticsi su nudili Jaeja Crowdera, još jednog startera (nije rečeno tko je u pitanju, ali kladio bih se da je Marcus Smart) te čak tri buduća izbora prve runde; Nuggetsi su imali paket centriran oko Emmanuela Mudiaya i pickova koji je Marc Stein s ESPN-a nazvao „čudovišnim“. Thunder im nije dao nijedan pick.
Pokušao sam se uvjeriti u mogućnost da su ove i slične ponude zapravo fabrikacije proizašle iz stožera Pacersa s ciljem da se Georgeu poveća cijena, ali teško je to povjerovati obzirom da su polu-službene ponude slične vrijednosti postojale i do godinu dana unazad. Najprije će biti da su Celticsi ustvari potpuno odustali u strahu od Georgeovog potencijalnog bjekstva u Los Angeles, pa je Kevin Pritchard panično povukao obarač na prvu metu koja se ukazala. Ali to ne objašnjava zašto nije pokušao realizirati nešto s Cavsima – koji su imali najbolje šanse zadržati Georgea – koji su otvoreno nudili Kevina Lovea i obećanje da će naći treću ekipu koja bi ustupila neke pickove. Jesu li Sabonis i Oladipo bolji od Lovea? Osim toga, ono Oladipovo produženje ugovora koje sam spominjao se aktivira od iduće godine – plaća mu skače sa 6,5 milijuna na 21 – i diže Indianin saldo na 101 milijun što je više od novih projekcija salary capa koje predviđaju da će granica biti 99. Imaju Pacersi podosta balasta kojeg će se moći riješiti kako bi to stesali, ali što im je ovo trebalo?