Sunday, October 2, 2022

ZADNJE OBJAVE

Trgovec: Samo je jedan…

Redovi koje èitate napisani su od strane osobe koja je roðena poèetkom 1994. godine, više od 8 mjeseci nakon što je “prièa” heroja ovog teksta grubo okonèana. Ako je to kamen spoticanja za nastavak èitanja istih redova, nemam što zamjeriti… Gledali ste ga, uživali, pa, eto, što vam sada neki 18-godišnjak ima prièati o Njemu. Ako postoji želja za èitanjem daljnjih redaka, bez obzira na prije spomenuto… Nemam što reæi nego – bit æe mi drago da to imam s kime podijeliti.

- Advertisement -

Ne, neæu pisati o Draženovoj karijeri, ukradenom naslovu prvaka Jugoslavije, šikaniranju u Blazersima ili blistanju u Netsima i reprezentaciji. O tome æete sve ionako èitati na hrvatskim portalima koji se Dražena redovno sjete 22.10. i 7.6. svake godine. Èini se paradoksalnim da to spominjem kad i ja pišem ovaj tekst u bliskoj okolini jednog od tih dvaju datuma (a u trenutku u kojem pišem ove retke, prvi se od spomenutih brzo približava). Ipak, ono što mi je veæ duže na umu, a nikako da to pretoèim u nešto “opipljivo”, jest moje, vrijedi naglasiti, sažeto mišljenje o Njemu, utjecaj istog koji sam, bez pretjerivanja, osjetio i primijenio na onom što radim. Ne, ne zanimaju me statistike koje je imao, bar ne sad. Ne zanima me postotak trica u najjaèoj košarkaškoj ligi svijeta, ime èetvrtog kluba u kojem je igrao ili broj poena protiv juniora Olimpije. Nije da ih ne znam, veæina ih zna, ali su, u krajnjoj liniji, nebitni. Ono što sam htio podijeliti s nekim, pa makar s praznim listom u Wordu, jest neèiji utjecaj na moj život koji nije razumljiv ni uoèljiv nikome osim meni samom.

Prerastao sam fazu sportskih, glazbenih i inih idola, poistovjeæivanja sa slavnima, traženja motiva u nekome tko je aktualan i uspješan. I dalje volim sport, volim glazbu, ali, vjerujem, prateæi ih na puno zreliji naèin nego u pubertetskim godinama. Od svega iz tadašnjeg vremena, ostala je samo jedna liènost koju mogu nazvati, kako bi to Amerikanci rekli, “role modelom”, uzorom za ono što želim postiæi.

Uzorom, treba naglasiti, u smislu volje, rada, upornosti, odricanja da bi se došlo do neèeg lijepog, a ne uzora u smislu šutiranja trica. Svi smo bar sto puta htjeli šutirati kao On. Nažalost, èak ni uz najbolju volju, nismo uspjeli postiæi ni približno toliko volje za vježbanjem, s tim da ni dodatni talent ne bi bio višak, dapaèe. Dražen je za mene, svježeg studenta, primjer onog što treba raditi da bi se, pa makar i kroz trnje, došlo do zvijezda, uspjelo razgrnuti “svoj” put. Zacrtati cilj, držati ga se i ne dopustiti nikakvom “našem Ricku Adelmanu” da ga uništi. Njegova je prièa, nažalost, završila tragièno, ali je i kao vrlo mlad èovjek postigao više nego što je, a u ovaj dio teksta sada dolazi onaj “velik” postotak s pregršt devetki, ljudi i košarkaša postiglo u višestruko duljem životu.

- Advertisement -

Kao što sam veæ spomenuo, volim sport, pratim, izmeðu ostalih, i košarku i nikad neæu moæi onako znanstveno, sistematièki opisati što me to svako malo nagna na gledanje brojnih video-isjeèaka Njegovih najboljih igara, jer to je jedino što imam, eventualno endemskih cijelih utakmica… Naprosto, s ovim “zakašnjelim” saznanjem o sudbini koja ga je zadesila, svaki korak, dribling, dodavanje i šut, bar u mojim oèima, dobivaju neku drugu dimenziju, promatranu uz saznanje o onom što su govorili i govore – bio je prvi na treningu, zadnji na odlasku s istog. Kao da je znao da mu uživanje u onom što najviše voli ima rok trajanja, da æe puno, puno prerano završiti na toj kobnoj autocesti…

Znam, ovo se doima kao omanja hrpa nasumièno nabacanog teksta, poput Faulknerove struje svijesti, i èinilo bi se logiènim sad ubaciti neki disclaimer, ispriku što sam Vas gnjavio prethodnih nekoliko minuta. Ipak, svaku mi logiku pobija vjerovanje u èinjenicu da su se apsolutno svi koji su nakon uvodnog upozorenja nastavili èitati uspjeli, makar na neki naèin, prepoznati u ovom tekstu. Ako nisu, ne preostaje mi ništa drugo nego ponovno reæi da mi je žao što sam protratio neèije vrijeme, ali, pa sve i da nitko ne doðe do kraja ovog èlanka, ja sam napisao ono što mi je dugo bilo razbacano po umu i kad neæu znati kako naæi volju za radom, moæi æu upaliti taj prokleti YouTube ili video-player, otvoriti ovaj sažetak svojih misli i naæi volju za radom. Pa neka netko kaže da “motivacija ne raste na drvetu”…ja æu, siguran sam, na jednom mjestu svoju uvijek moæi naæi.

Latest Posts

NE PROPUSTITE