Napokon me u ovoj sezoni nadahnuo LeBron James. Nakon što sam tri puta promašio na kladionici zbog njegovog Heata, konaèno me inspirirao. Ne, nisam dobio lovu, i ne neæemo na raèun toga moæi organizirati novogodišnje slavlje. Možda neki niskobudžetni forumski chat i automatsko odbrojavanje nove godine sa svima koji još ne smiju ili iz drugih razloga neæe smjeti slaviti roðendan nigdje drugdje osim u svojoj sobi.
I onima koji su kažnjeni želim da se što bolje provedu, ali i onima koji æe se onaj dan odreæi sportskog života, odnosno uživjeti se u Wilta Chamberlaina. Svi se provedite dobro, i neæu vam još govoriti da vam nova godina bude uspješnija od ove, jer hej ljudi imamo još 3 dana i trebamo to iskoristiti. Pa po èemu æete pamtiti godinu ako ste prije toga živjeli monotono 362 dana.
Nije vrag da æete pamtiti po odlasku LeBrona u Miami, ili naslovu Lakersa. Ne daj bože po ludoj konferencijskoj utakmici Bullsa i Celticsa ili možda o jednoj od pobjedi Netsa. Al jesam sarkastièan, znam, ali ne mogu si pomoæi. No, ok ruku na srce svaki pravi enbiejovac bi morao pamtiti godinu po neèem spomenutom, možda neèim drugom, ali svakako nešto što se desilo sa one strane Atlantika. Ali i dalje nemojte zaboraviti moj savjet, napravite ludost po kome æete pamtiti i ovu kolumnu jer vama je ona dala ideju da uèinite to.
Zadrani nemojte se bacati sa mosta – smisliti æu ja drugu ideju ;).
Ok, dosta filozofiranja, vidi se da sam prepun inspiracije i volje da konaèno napišem nešto smotano, ali dugaèko. Ne, neæu pisati kao što svi ovih dana piše – što je obilježilo godinu, jer mi se to èini nekako smotano. Zašto? Pa iz prostog razloga, zašto bi vas ja morao podsjetiti što vi bi morali pamtiti za 10,15 godina. Pa ako ste veæ sad tako brzo zaboravili, onda to i ne zaslužuje da pamtite narednih godina. A ako niste zaboravili zašto da ja sad to bezveze ponavljam. Pamtite po kome god želite, po èemu god želite, svi imate pravo pamtiti ono što je vama najzanimljivije.
Znate po èemu æu ja? Po ovom što sada kreæem pisati – LEBRONU!!! 😉
I ne, neæu pamtiti da me triput zeznuo na kladionici – ipak je Hajduk vodeæi kada je to u pitanju, veæ po njegovoj izjavi na kraju godine. Nego, da napravimo rezime nepromišljenog Jamesa koji rekordnom brzinom kupi sve veæi broj mrzitelja.
Onako malo off-topic – sjeæate se naslovnice u Superkošarci kada je pisalo ako se ne varam: “LeBron James – èovjek kojeg jednostavno morate voljeli”. Ili je pisalo jednostavno ne možete ne voljeti (ako sam pogriješio, oprostite!). E, jeste vidjeli kako se brzo mijenja stvar, nemojte me samo pod komentarima pitat u kojoj sam grupi – trenutno sam neopredjeljen i èekam da me LeBron sam uvjeri da li ga volim ili mrzim.
Nakon odluke o odlasku u Miami pokupio je mnoštvo hejtera, pa poslije odreðenim svojim istupima, potezima, pa neki dan s novom blamažom da traži sponzora za orgaziranje svog ‘kraljevskog‘ roðendana. Da dobro ste proèitali, traži dodatne sponzore uz sve svoje sponzore – da nije smiješno bilo bi žalosno. No, nešto ih je pokupio i neki dan kada je posredno uvrijedio dobar dio NBA mašinerije, manje klubove, i ‘lošije‘ (odnosno manje razvikane) igraèe. Htio on ili ne, rekao je kako bi trebalo NBA limitirati i ne dozvoliti svima da u njoj igraju – tamo mogu samo kingovi igrati – kao da se vraæamo u stara doba.
Ok, gdje smo stali. Aha, da rezime nepromišljenje izjave. Da je sagledamo sa višeg aspekta. Inaèe, svi oni koji niste pratili medije ovih dana, rijeè je o smanjenju klubova, da bi bilo više jaèih klubova, više jaèih utakmica.
Gledano sa aspekta neutralnog navijaèa, Jamesova ideja je savršena. Smanjiti na 8 klubova po konferenciji, svaku veèer gledati dvoboje all-star igraèa kako si stoje oèi u oèi. Dobili bi stare 80-e godine, kao što je to usporedio LeBron. No, ni on, a ni ja ne možemo shvatiti kako je to jednostavno nemoguæe. Sve bi dao, da mogu promijeniti sat, ubaciti se u lude 80, rock and roll, slušati Bryan Adamsa (ok to bi još nekako mogao uz pomoæ youtubea), ludovati, uživati i živjeti u doba kada je vrijeme stalo ;). Zlatne 80 – u da, gdje je to, baš su divne bile godine. Ok vratimo se u realnost!
Divna je bila i sa sportskog aspekta, NBA. Bilo je 23 klubova, 4 divizije, 2 u svakoj konferenciji. I naravno uz to manje onih kanti od klubova. No, pazite, ne da je bilo manje kvalitetnih igraèa, broj kvalitetnih igraèa je bilo isti, odnosno uvijek je nekako baza superzvijezda, velikih igraèa ista, èinjenica je da nisu mogli igrati neki, Dan Gazduric, DeShawn Stevenson, Joel Anthony, Keith Bogans, Kris Humphries, Melvin Ely i slièni koji u ovo doba dobivaju više prilike nego što zaslužuju. Ne mogu ti igrati ni u Euroligi, a kamoli u ‘Kingovom‘ gnijezdu.
Èinjenica je da onda NBA liga i nije bila toliko medijska istaknuta kao što je sada, pa èovjeèe tko je u 80-ima znao da se tamo sudaraju neki George Gervin i Julius Erving. Samo najveæi fanovi su preko èudesnih izvora to mogli saznati – naravno ako su si mogli i to priuštiti.
A sve kako su ljudi tu prepoznavali drukèiji interes, liga se poèela razvijati po cijeloj novoj cjelini. Klubovi su se raspršili po Americi, cilj Sterna je bilo ‘ugurati‘ utakmice svakome pred svoj dom i tako smo danas dobili koncept od 7 klubova više. Da nema te gospodarske recesije, valjda bi on razmišljao i o treæoj konferenciji, pa bi imali zapad, srednji dio i istok – nije dva puta za rijeè, a da ne spominje tu europsku diviziju što je najveæi smijeh od njegovih ideja.
Glupo je pitati podržite li ideju Jamesa, pa naravno da svako podrži, pa i podržali bi da onda od tih 16 klubova godišnje bude i jedan europski klub, pa bilo što, samo da ne gledamo one kvazipapke kako ubacuju 20 poena u najjaèoj ligi na svijetu. No, želje su jedno, realnost drugo, a LeBron veæ godinama nema taj osjeæaj. I to mu je glavni problem. Inaèe, sviðaju mi se te njegove nepromišljenje izjave, izjave iz srca.
Isto tako svi znamo da se 80% superzvijezda slaže sa njim, ne slažu se recimo Avery Johnson koji zna da bi time izgubio posao, jer ni kvazitreneri ne bi imali što tamo raditi. Primjerice, da možda pitate Radmanoviæa, on bi vam rekao definitvno da za još jednu konferenciju i sebe postavio u neki novu klub kao vodeæeg igraèa. I to tako ide, to je normalno ljudsko razmišljanje i ne možemo bježati od toga. Pravi igraèi bi voljeli pravu ligu, a to je smanjenje klubova. Slièno je u HNL-u. Rekli bi ‘same shit, different smells‘ – odnosno svi bi voljeli ligu TOP 10, ili ako je moguæe TOP 8, izbacili bi moj Zadar, i sve te klubove koje ne mogu odigrati 2 dodavanja, ali jednostavno to nije izvedljivo. Ok, tu u našoj ligi je dandanas sve moguæe, ali to je druga prièa – glupi primjer, al neka stoji u kolumni 😉
No, glupo mi je i èini mi se da se o tome diže toliko prašine, mi kao NBA portal jednostavno to moramo prenijeti vama, pisati o tome, jer se to èita, to vas zanima i ujedno to je sad HIT (ne Heat!) tjedna. No, gašenjem brojnih klubova bi Stern sam sebi pljunuo u obraz, porušio dugoroèni plan. Zato neæu trošiti rijeèi zašto je LeBronova ideja nespretna veæ reæi sljedeæe.
Znam još nešto, da NBA liga je prestabilna da bi išla u lockout. Ne pratim baš te prièe o tome jer me ne zanimaju, iz prostog razloga, ako ove godine Cibona nije išla u steèaj, neæe ni oni u lockout 😉
I tako za kraj, zakljuèujem kolumnu bez posebnih argumenata, veæ kratkog (ok dugog) razmišljanja i ostavljam vama mjesto za raspravu da argumentirate izjavu Jamesa jeste li ZA i jeste li PROTIV i zašto ste ZA i zašto PROTIV.
Pazite, 3 dana još imate, nemojte biti dosadni, dozvoliti æemo vam da i priznate pod komentarima da bi i vi voljeli biti buduæi gospodin Nowitzki, sve za pamæenje 2010. godine. Ja sam svoje uèinio, jeste li i vi?