Turk: Najbolji meðu najboljima na zapadu

Nakon predstavljanja Istoène konferencije kreæemo na Zapad, toènije u kvalitetniji dio Zapadne konferencije – ekipe koje æe se boriti za vrh.

Prošlogodišnji finalisti Los Angeles Lakers u novu sezonu ulaze snažniji za zdravog Bynuma i takoðer zalijeèenog Trevora Arizu. Mladi Andrew Bynum je veæ prošle sezone pokazao da je jedan od tehnièki najpotkovanijih centara u ligi i samo nebo je granica za njega, a kada još ima tu privilegiju da mu leða èuvaju Pau Gasol i Lamar Odom, dobijemo sliku o pravoj snazi Lakersa. Nekoliko minuta za prljave poslove dobit æe Josh Powell i Chris Mihm, ako ga zaobiðu ozljede. Koristi od ove monstruozne centarske linije æe svakako imati i Kobe Bryant, prošlogodišnji MVP i najbolji koš-igraè današnjice na kojem æe udvajanja i utrajanja biti puno rjeða. Uz njega, tu je na vanjskim pozicijama još Derek Fisher, organizator u posljednjoj šampionskoj generaciji Lakersa. Problem Fishera mogle bi predstavljati godine. Iza njega su naime veæ 34 proljeæa i lako je moguæe da svoju poziciju startera prepusti mlaðem Jordanu Farmaru. Kao važan kotaèiæ prošle godine se pokazao i Sasha Vujaèiæ. Bilo da je trebalo zabiti važnu tricu, isprovocirati protivnièkog igraèa ili pogledati taktièke zamisli protivnièkog trenera, Sasha je uvijek bio tu. Najveæi problem Lakersa je pozicija niskog krila. Na njoj su se najveæim dijelom prošle sezone izmjenjivali Luke Walton i Vladimir Radmanoviæ, ali se nijedan od njih nije pokazao kao dovoljno kvalitetan u obrani. Koliko im nedostaje jedan specijalac za vanjske igraèe najbolje se vidjelo u finalu kada nisu imali odgovora za Piercea i Allena, a poznato je i da Kobe najbolje obrambeno reagira kao pripomoæ suigraèu. Fanovi Lakersa se nadaju da bi odgovor mogli potražiti u Trevoru Arizi, igraèu sklonom ozljedama koji nije bio na razini u finalu. Problem bi im mogao predstavljati i sam Kobe Bryant, tj. njegov ego, jer ukoliko opet poène sa soliranjem, planovi Lakersa za nadolazeæu sezonu mogli bi vrlo brzo potonuti. Zanimljivo je još spomenuti da je doveden i Sun Yue, o kojem se prije nekoliko godina prièalo kao o kineskom Magicu Johnsonu, organizatoru s 205 cm. Vidjet æemo vrlo skoro drže li te prièe vodu.

U istom rangu s njima je i družina iz grada jazza, New Orleans Hornets. Chris Paul je unatoè mladosti najbolji razigravaè lige i ponovo æe biti jedan od glavnih kandidata za MVP nagradu. Fascinantan je njegov omjer asistencija i izgubljenih lopti (11.6 prema 2.5) i jednostavno je nevjerojatna doza zrelosti i sigurnosti s kojom  igra. Nakon njega, najveæa snaga Hornetsa je svakako centarski dvojac David West – Tyson Chandler. Zahvaljujuæi brzini koja mu daje prednost pred ostalim igraèima na njegovoj poziciji, te preciznom šutu s distance, West je vrlo èesto prva napadaèka opcija. Uz to, dovoljno je snažan za naguravanje pod samim obruèem što ga èini posebno teškim za èuvanje. S druge strane, Chandler je obrambeni specijalac, ali i vrlo èesto produktivan u napadu, ponajviše zahvaljujuæi sjajnim fizikalijama te genijalnim asistencijama Paula. Svako udvajanje na bilo kojem od ovih igraèa spremno kažnjava jedan od najboljih šutera u NBA, Predrag Stojakoviæ. Mjesto u petorci još popunjava Morris Petterson koji je dobar šuter, a uz to može odigrati i solidnu obranu, ali to ipak nije dovoljno za najviše dosege. Njegova prva zamjena prošle sezone bio je Jannero Pargo, brzonogi bek koji je otišao put Europe za milijunima. Kako bi se pojaèala klupa, koju su im mnogi stavljali kao najveæi nedostatak, doveden je James Posey iz prošlogodišnjih prvaka Celticsa koji je sjajno odigrao finale protiv Lakersa i  bio vrlo važan kotaèiæ u još jednoj pobjednièkoj ekipi, Miami Heatu iz 2006. Tu je još i Mike James, doveden iz Houstona prošle sezone kojemu je u prvom redu zadaæa odmoriti Paula na nekoliko minuta, ali vjerujem da æe ove  sezone odigrati nekoliko minuta i na poziciji dvojke, gdje zahvaljujuæi sjajnom šutu može biti itekako produktivan. Pomoæ na vanjskim pozicijama se oèekuje i od Rasuala Butlera, sjajnog i dokazanog šutera koji æe vrlo brzo kazniti svako udvajanje na Paulu ili Westu.Napredak se oèekuje i od prošlogodišnjeg rookieja Juliana Wrighta, svestranog  krilnog igraèa sjajnih atletskih sposobnosti koji može kvalitetno odigrati na nekoliko pozicija. Kao rezervni centarski dvojac i duet za prljave poslove pod obruèima nastupit æe Melvin  Ely i Hilton Armstrong. Iz priloženog je vidljivo da su Hornetsi jaèi nego prošle sezone i samo ih ozljeda nekog od nositelja igre može udaljiti od njihovog minimalnog dosega, a to je finale Zapada.

Na treæem mjestu se nalaze hladnokrvni šampioni iz Texasa, San Antonio Spurs, predvoðeni dvostrukim MVP-om Timom Duncanom. Iako nositelji igre više nikako nisu u cvijetu mladosti, treba uzeti u obzir da dolazi neparna godina i da na njih nikako ne treba zaboraviti. Najveæe uloge u napadu æe ponovo imati svima dobro poznati BIG TRIO. Dok Duncan caruje pod košem, izvana æe najveæa opasnost ponovo dolaziti od Tonya Parkera i Manua Ginobillia. Vrlo snažna vanjska linija zaokružena je iskusnim igraèima kao što su Mike Finley i obrambeni specijalac Bruce Bowen kojeg æe polako, ali sigurno, odmijeniti njegov uèenik Ime Udoka, koji je 6 godina mlaði i nešto kvalitetniji u napadu od Bowena. Kako bi se nadoknadio odlazak sjajnog šutera Brenta Barrya, iz Atlante je doveden dalekometni ubojica Salim Stoudamire koji je jedan od najboljih tricaša lige. Valja spomenuti i to da su u prvoj rundi drafta uzeli playmakera Georga Hilla, kojeg nitko od struènjaka nije uvrštavao u 1. rundu, ali poznavajuæi skauting Spursa, mogao bi se pokazati kao kraða drafta. Što se tièe unutarnjih pozicija, sve je poznato. Stvari se uglavnom vrte oko Duncana, a pomoæna radna snaga su Fabricio Oberto, Kurt Thomas i Matt Bonner, nekakav se doprinos oèekuje i od Francuza Mahinmija, te još jednog rookieja Tollivera. O njima se uglavnom sve zna, godinama nastupaju s istom jezgrom ekipe i nikoga ne treba iznenaditi ukoliko se pojavi još jedna kanta u vitrinama.

Najbolja ekipa Nortwest divizije trebali bi ponovo biti Utah Jazz. Deron Willliams je, uz Paula, najbolji razigravaè lige, a takoðer pod košem ima dvojicu sjajnih napadaèa koje treba hraniti loptama, Carlosa Boozera i Mehmeta Okura. Dok Boozer caruje pod košem, Okur se voli izvlaèiti van i idealan je za pick & pop s Williamsom. Crna strana ovog dvojca je neigranje obrane i tu nastaju problemi za Jazzere. Situacija se zasigurno neæe popraviti s Okurovim sunarodnjakom, Kostom Koufosom koji takoðer njeguje mekši stil igre. Ali za njega još ima vremena, deèku je tek 19 godina. U cijeloj prièi ne pomaže ni èinjenica što trener Sloan srži najboljeg defanzivca ekipe Andreia Kirilenka podalje od koša, te ga na taj naèin zapravo spreèava da radi ono što najbolje zna, blokira protivnièke igraèe. Kirilenko i jest odigrao svoju najbolju sezonu na poziciji krilnog centra, ali trener Sloan oèito voli vrtjeti svoju viziju s Boozerom koji izgledom podsjeæa na legendarnog Poštara i Sloanovog miljenika Karla Malonea. A možda je razlog takvoj situaciji i Paul Millsap, èvrsti krilni centar koji je u dosadašnje dvije sezone sjajno koristio minutažu, ali ipak nije još uspio izboriti mjesto u petorci. Tu pridodamo još ukrajinskog gorostasa Fesenka i to je sve što se centarske linije tièe. Na vanjskim pozicijama æe društvo Williamsu u petorci praviti Ronnie Brewer, koji je pokazao veliki napredak prošle sezone ili C.J. Miles, koji je ipak nešto bolji u obrani gdje je Brewer blago reèeno – katastrofa. Udvajanja na Boozeru najèešæe æe kažnjavati Kyle Korver, pristigao prošle sezone iz Sixersa. Prva zamjena Kirilenku na poziciju niskog krila bit æe vrlo pouzdani Matt Harpring. Vrijedni spomena još su rezervni playmaker Brevin Knight, 2. asistent lige od prije nekoliko sezona, te Gerry McNammara, NCAA prvak sa Syracuseom iz 2003. gdje je uz Carmela Anthonya bio nositelj igre. Ovoj ekipi svakako ne nedostaje talenta, ali slabost u obrani te nedostatak kemije mogli bi opet biti prevelika prepreka.

Još jedna ekipa koja u novu sezonu ulazi s velikim oèekivanjima su Houston Rockets, koji su ljetos doveli Rona Artesta s kojim æe napokon pokušati proæi prvi krug playoffa. Yao Ming je trenutno najkvalitetniji centar lige i ukoliko ostane zdrav, bit æe glavna snaga Rocketsa. Nakon njega, druga napadaèka opcija bit æe Tracy McGrady koji je takoðer igraè sklon ozljedama. Njih dvojica su glavni oslonac ekipe, ali zahvaljujuæi njihovim èestim ozljedama, momèad je nauèila igrati i bez njih. Treæa zvijezda ekipe bit æe veæ spomenuti Ron Artest od kojeg nakon mnogobrojnih problema napokon možemo oèekivati sjajnu sezonu. Jedan od najboljih defanzivnih igraèa lige tako æe iz petorke izbaciti Shanea Battiera, igraèa sliènog profila koji je uvijek stavljao momèad ispred sebe, što je itekako važno za uspjeh ekipe. Startna jedinica bit æe Rafer Alston, a opasno æe mu za vrat puhati D.J. Strawberry koji æe dobivati priliku zahvaljujuæi obrambenim kvalitetama. Za tu æe poziciju takoðer konkurirati Brent Barry koji æe svojim iskustvom uvelike pomoæi ekipi, a uz to je vrlo svestran pa može odigrati obje bekovske pozicije. Svakako vrijedi još spomenuti i sve boljeg Luthera Heada, sjajnog koš igraèa nešto slabijih obrambenih kvaliteta.Što se tièe centarskih pozicija, Yao æe svakako najveæu pomoæ imati u Luisu Scoli, koji ni na ovim Olimpijskim igrama nije zaboravio Amerikancima pokazati koliko je sjajan. Uz njega, tu je sjajan obrambeni igraè Joey Dorsey, po mnogima nasljednik Bena Wallacea. Ne treba sumnjati da æe svoju priliku zaslužiti i borbeni Chuck Hayes te Carl Landry. Najveæi problem Houstona mogle bi opet predstavljati ozljede glavnih igraèa, a i èinjenica da uz Minga u ekipi nema igraèa višeg od 210 cm. Uz to, kada se pogleda roster te ekipe, bode u oèi njezin obrambeni potencijal, a Adelman je trener koji je uvijek njegovao napadaèki stil igre. Još jedna zanimljivost vezana uz Houston je da se na putove stare slave pokušava vratiti Steve Francis, koji je poèetkom ovog tisuæljeæa bio istinska zvijezda ovog kluba. Ukoliko se nekoliko stvari posloži, Rocketsi bi mogli daleko dogurati.

Momèad promjena takoðer su bili Los Angeles Clippersi. U gradu više ne stanuju prošlogodišnje najveæe zvijezde Elton Brand te Corey Maggette, dok æe crveni dres obuæi bivša zvijezda UCLA sveuèilišta Baron Davis i najbolji obrambeni igraè lige od prije dvije sezone Marcus Camby koji im  je poklonjen od strane Denvera. Uz to, prethodni draft je za njih bio izuzetno plodan. Prvo su 7. pickom ugrabili fenomenalnog šutera Erica Gordona. Najveæa mana mu je nedostatak centimetara, što nadoknaðuje sjajnim atletskim sposobnostima i snažnom fizièkom graðom, tako da se uspješno nosi sa protivnièkim bekovima. U drugoj rundi im je kao poklon s neba još stigao DeAndre Jordan, centar s odrazom od oko metra koji uvelike podsjeæa na zvijezdu Orlanda Dwighta Howarda. Na poziciji razigravaèa Davisa æe odmarati Jason Hart, povratnik iz Jazza. Na dvojci uz veæ spomenutog Gordona imaju i veterana Mobleya koji još uvijek može zaredati serijom trica i ubaèaja sa svih pozicija na terenu. Zamjena za Maggettea bi trebao biti Al Thornton, prošlogodišnji rookie koji je zabljesnuo u nekoliko navrata. Ljudi u Clippersima èak vjeruju da se radi o igraèu jednakog potencijala kao što je imao i Corey. Uz njega æe na krilnim pozicijama obitavati Tim Thomas, nekadašnja velika nada Sixersa i Bucksa. Pod košem uz veæ spomenute Cambya i Jordana imaju u prvom redu Chrisa Kamana, spremnog da nakon najuspješnije sezone u karijeri konaèno zavlada pod obruèima. Dobro æe još u rotaciji poslužiti Brian Skinner i Paul Davis, a vjerojatno i Steve Novak oèekuje da konaèno dobije priliku da pokaže sve moguænosti svojih dalekometnih projektila. Zakljuèak je da se Clippersi napokon trebaju shvaæati ozbiljno, u suprotnom æe pomrsiti raèune mnogima, možda èak i dragim sugraðanima Lakersima.

Slijedi najtalentiranija momèad cijele lige, Portland Trail Blazers. Najveæa vijest za njih je svakako konaèni oporavak prošlogodišnjeg prvog picka na draftu Grega Odena koji bi trebao biti njihov stožerni igraè. Partner pod košem bit æe mu LaMarcus Aldridge. Mladi je krilni centar prošle godine pokazao veliki napredak i bio je okosnica Blazersa pod košem. Njih su dvojica najtalentiraniji centarski par u ligi, a zamjene su im takoðer talentirani Chaning Frye, Ike Diogu, koji nikada nije opravdao 9. pick od strane Warriorsa, te Joel Przybilla za kojeg æe mnogi reæi da je drvo, ali iznimno èvrsto drvo. Što tek reæi za vanjsku liniju? Na svakoj poziciji su toliko pokriveni da æe najveæi problem biti rasporediti minutažu meðu igraèima. Na poziciji razigravaèa æe se voditi velika borba meðu 3 igraèa od kojih svaki nosi drukèiji stil igre. Steve Blake je najiskusniji od njih i njegova smirenost æe biti od velike važnosti za ekipu. Za razliku od njega, supertalentirani rookie Jerryd Bayless je više egzekutor nego razigravaè i za njega je prava sreæa što je stigao u ruke trenera Natea McMilana koji æe znati izvuæi najbolje iz njega. Treæi je Španjolac Sergio Rodriguez, sjajan asistent pomalo divljeg stila igre. Na poziciji beka šutera je Brandon Roy, voða ove mlade momèadi kojeg æe trener zahvaljujuæi njegovoj svestranosti koristiti i na poziciji razigravaèa kako bi otvorio više prostora za još jednog Španjolca, fenomenalnog Rudya Fernandeza. Na niskom krilu æe zbog ozljede Webstera na poèetku sezone startati Travis Outlaw. On je prošle sezone konaèno pokazao da prièe o njegovom talentu drže vodu, te je u mnogim susretima bio njihov kljuèni igraè. Putem ovogodišnjeg drafta još je doveden Nicolas Batum, iznimno nadareni Francuz koji je takoðer prije drafta kotirao kao top 10 pick, baš kao i Bayless. Iz ove momèadi Blazersa 10 igraèa krije u sebi All-Star potencijal, a dovoljno je da samo jedan od njih ima svoju veèer i pokopa njihovog protivnika. Ukoliko ostanu na okupu, a trener McMilan nastavi raditi kvalitetan posao, vrlo æe skoro zasjesti na sam vrh lige.

Posljednja momèad koja ulazi u doigravanje po meni æe biti Dallas Mavericks. I ove sezone, baš kao i prethodne, momèad æe ponajviše ovisiti o krilnom dvojcu Nowitzky – Howard. Dalekometna opasnost za protivnike bit æe Jason Terry, odlièan šuter koji boluje od manjka centimetara i prava je sreæa za njega što u ekipi starta i dobar defanzivan igraè Jason Kidd. Kidd više nije ni sjena igraèa od pred nekoliko sezona što se najbolje vidjelo u prošlogodišnjem doigravanju, gdje ga je mladi Chris Paul u potpunosti nadigrao. Kidd veæ broji 35 proljeæa i u napadu je postao totalno neopasan po koš. Petorku zatvara solidni centar Erick Dampier. Prvi igraè s klupe prošle sezone je bio Jerry Stackhouse, a ove bi tu ulogu mogao preuzeti Brandon Bass, robusno krilo s dobrim napadaèkim potencijalom. Svoju æe rolu zasigurno odigrati i nekada velika nada, a danas samo masa u reketu, DeSagana Diop. Njegova uloga je da pokupi par lopti, zalijepi koju blokadu i to je sve. Od zvuènijih imena tu su još igraè s klauzulom u ugovoru, Devean Gerge, nebeski letaè Gerald Green¸i solidan šuter Antoine Wright. Možda još da samo spomenemo portorikanskog vršnjaka našeg Roka Ukiæa, Josea Bareu, koji æe imati i sliènu ulogu kao  Roko. Nekoliko minuta po utakmici, ali uglavnom klupa. Najveæa promjena kod njih je da na klupi više nema omalenog generala Averya Johnsona, veæ je tu Rick Carlisle. Johnsonu su mnogi zamjerali da pokušava stvoriti ratnike od igraèa koji to nisu, te smatraju da æe sa Carlisleom imati puno više slobode u igri. Živi bili pa vidjeli.