U svojoj prvoj kolumni u novoj godini æu se malo posvetiti svojim igrama u vrijeme kada je prvi organizator, Jose Calderon, bio ozlijeðen, te Boston Celticsima koji su nas uspjeli dva puta pobijediti u dva dana.
Ozljedom Calderona u prvoj utakmici nove godine protiv Houstona, ukazala mi se prilika nakon božiænog perioda kojeg san uglavnom proveo sjedeæi na klupi. Ovaj put bilo je malo drugaèije, bio sam uvjeren da æu igrati dobro i nisam pogriješio. Veæ prvu utakmicu protiv Orlando Magica sam odigrao na jako visokom nivou, pobijedili smo jednu od najjaèih ekipa lige u pravoj, tvrdoj, playoff utakmici. Osjeæaj je bio strašan, jer mi je to bila prva utakmica koju sam odluèio, prva utakmica gdje su se stvari vrtile oko mene. Posebno san zadovoljan kako sam odigrao zadnju èetvrtinu, bez izgubljene lopte, sa dobrim odlukama i takoðer sam pogodio odluèujuæi koš. Inaèe, od malih nogu najbolje igram u završnicama utakmice i tada najviše volim biti na parketu. U Splitu sam imao prilike postiæi èetiri puta koš za pobjedu, ukljuèujuæi onaj u Jazinama za Kup, te dva puta lani u Rimu. Kad jednom osjetiš tu ljepotu osjeæaja postizanja odluèujuæih koševa, stekneš samopouzdanje u takvim situacijama i poželiš uvijek imat loptu u rukama kada se lomi utakmica. Iduæa utakmica protiv Bucska takoðer je bila kvalitetna, da bi kasnije uslijedio solidan nastup protiv Washingtona i prosjeèan protiv Memphisa. Dobra je stvar sta smo zabilježili pobjede u tim utakmica, a loša što vražji NBA raspored je najzeznutija stvar na svijetu. Taman kad pomisliš, da si se digao i da ti slijedi pobjednièki niz, namjeste se dvije utakmice u dva dana sa Celticsima, aktualnim prvacima.
Boston Celtics!
Svi dobro znaju tko su oni i da njihov trio “fantastikus” Garnett, Allen i Pierce guraju veæ drugu sezonu na sam vrh i da igraju najbolju obranu u ligi. Meðutim nama su dolazili nakon èetiri poraza za redom i to protiv prosjeènih ekipa, pa smo se i mi nadali iznenaðenju. Ali, prvu utakmicu nam Ray Allen šutira trice 8-10, a drugu Paul Pierce upisuje 39 poena te smo doživili dva poraza zaredom. Ja san u Bostonu odigrao utakmicu karijere i time mogu bit zadovoljan, posebno produžetkom u kojem san upisao 10-ak koševa, ali me boli što smo propustili lijepu priliku skinuti prvake u njihovoj dvorani. Kombinirano u dvije utakmice sam na parketu proveo 40-ak minuta, i match-up mi je veæinu vremena bio Rajon Rondo, odlièan igraè, možda i All-Star igraè ove godine, ali ipak mislim da me malo podcijenio i zato san to pokušavao iskoristit na najbolji naèin.
Poèetkom godine mogu bit jako zadovoljan. Razvojni put u ligi ide polako ali sigurno, svaki mjesec je zabilježen napredak u igri i statistici, polako izlazim iz anonimnosti, èak su mi i na ESPN-u nauèili izgovorit ime kako treba. To su sve pozitivni znakovi i s daljnjim radom i vjerom u sebe sve je moguæe.