Ništa posebno, radni dan kao i svaki drugi, tri sata prije ušao sam u trening dvoranu da opalim porciju šuteva, kad sam dobio informaciju da Jose ne igra. Ništa èudno promislio sam, s obzirom da je preskoèio valjda 15 od zadnjih 20 utakmica, i nastojao se dodatno pripremiti za moguæu veæu minutažu protiv jedne od najboljih ekipa u ligi. Tony Parker mi je uz Devina Harrisa u ligi jer ima slièan stil igre meni, znaèi najdraži ne najbolji, i zato sam se htio dokazati pred odliènim igraèem i dobrim poznanikom.
Kako je to bila zadnja utakmica prije All-Star breaka osjeæala se opuštena atmosfera na terenu i na tribinama. Nitko nije oèekivao da bi mogli pomrsiti raèune Spursima koji su dva dana prije dobili Boston u gostima i koji su imali niz od 7 uzastopnih pobjeda, a mi smo igrali bez Josea i Bosha.
Ušli smo u utakmicu malo mlitavo, igralo se koš za koš i prvi put sam na teren ušao krajem prve èetvrtine. Odmah sam pogodio jedan ulaz što mi je podiglo samopouzdanje, a pošto sam se fizièki super osjeæao nekako sam imao lijepi ‘feeling’ da bi to mogla biti dobra veèer. Do poluvremena smo napravili 8 poena razlike, ja sam imao šut 5/5 i poèeli smo vjerovati da ih stvarno možemo dobiti.
Meðutim u drugom poluvremenu se razigrao Manu, poèeo je zabijat nemoguæe koševe, prikljuèuje mu se Duncan i Spursi nas konstantno drže na nekih desetak razlike. Napadaèki se dosta muèimo, ne dolazimo do dobrih rješenja i osuðeni smo na individualne akcije, što meni ide u prilog pošto sam upravo tu najjaèi. Kapono i Bargnani smanjuju razliku sa minus 8 na minus 4 minutu prije kraja. Tada slijedi najbolja minuta u mojoj NBA karijeri dosad! Prvo pogaðam tricu 34 sekunde prije kraja za minus 1, a nakon dobro odigrane obrane 1 na 1 sa Parkerom zabijam praktièki za pobjedu.
Na kraju 22 poena i 3 asista, nije loše …
Bila nam je to bitna pobjeda, meðutim napravili smo trade i pitanje je kako æe se sve to dalje odraziti na ekipu i oæemo li izgubiti taj pozitivni momentum koji smo stvorili velikom pobjedom nad favoriziranim Spursima.