Unstop-A-Bulls Game 1

Ekipa Chicago Bullsa iz sezone 1995/96 je, po mišljenju mnogih košarkaških zaljubljenika, najbolja NBA momčad svih vremena.

Tijekom dugih 10 godina sakupljanja starih NBA utakmica, uspio sam doći do svih 100 susreta te ekipe iz legendarne sezone (82 utakmice regularne sezone plus 18 iz doigravanja). Kroz ovo predugo putovanje pokušat ću vam svaku, ali baš svaku utakmicu iz te sezone pomno analizirati, napisati sve zanimljivosti, vrhunske poteze, Rodmanove ludorije i Tonijeve majstorije. Naravno, tu je i najbolji duo svih vremena, Michael Jordan i Scottie Pippen. Ubacit ću pokoji članak, sliku i zanimljiv tekst iz tog vremena, a za svaku utakmicu će ići i 10-minutni highlight video i boxscore za svaki, ali ama baš svaki susret. Čisto da dobijete najbolji mogući uvid.

Prevedeno, biti će to 100 manjih kolumni o nezaboravnoj družini iz nezaboravnih 90-ih; razlog ovog projekta je 20. obljetnica sezone 1995/96 Chicago Bullsa. Tjedno će na portal ići otprilike 2 teksta, nekada više, nekada manje, ovisi o vremenu.

Michael Jordan, nakon kratke karijere u baseballu, na polovini regularne sezone 1994/95 se odlučio vratiti u svoj pravi sportski dom. Nije mu dugo trebalo da se navikne, to Hawksi i John Starks znaju najbolje. Ipak, u playoffu su poraženi, u polufinalu Istoka Orlando Magic je sa Shaqom, Pennyjem i Grantom bio prejak.

Jedna stvar je bila očita, Bullsima je kritično falila snaga u reketu i skok u obrani. Potaknuti tom činjenicom u San Antonio su poslali centra Willa Perdua i dolare, a zauzvrat su dobili Dennisa Rodmana. Naravno, budućnost će pokazati da je to bio pun pogodak koji je prekretnica za budući razvoj događaja, kako bi rekli na sinjskoj alci: u sridu!

Gore: John Paxson (pom. trener), Jimmy Rodgers (pom. trener), Phil Jackson (glavni trener), Jim Cleamons (pom. trener), Tex Winter (pom. trener)

Sredina: Jud Buechler (#30), Jason Caffey (#35), James Edwards (#53), Bill Wennington (#34), Dickey Simpkins (#8), Jack Haley (#54), Randy Brown (#0)

Dolje: Toni Kukoč (#7), Luc Longley (#13), Dennis Rodman (#91), Michael Jordan (#23), Scottie Pippen (#33), Ron Harper (#9), Steve Kerr (#25)

 

03/11/1995 – Chicago Bulls-Charlotte Hornets (prva utakmica reg. dijela godine)

Otvaranje sezone protiv Charlotte Hornetsa publika u United Centru nije mogla dočekati. TNT bi i tada, uz najveću TV kuću NBC, dobio poneku utakmicu vrijednu spomena.

”Dennis Rodman with gold hair and the red spot on front.”

Ovim riječima komentator je otvorio susret: Rodman je bio jedini igrač u svemiru koji je spomenut prije Jordana u komentatorskom uvodu. Da se vratimo na ono bitno. Prva petorka Bullsa izgledala je ovako: Ron Harper, Michael Jordan, Scottie Pippen, Dennis Rodman, Bill Wennington.

Vanjska linija Harper-Jordan-Pippen je obrambeno bila nadmoćna i daleko najjača u ligi, po mom mišljenju najbolja u povijesti NBA lige. Bivši poglavica Boston Celticsa Robert Parish, tada star 42 godine, je bio startni centar za Hornetse, a jako veliku pozornost dobio je i centar George Zidek, prvi igrač iz Češke koji je zaigrao na NBA parketima. Prvu četvrtinu Jordan je igrao agresivno i zabio 15 poena uz šut 6/10, dok je Ron Harper iskoristio miss match i uništio omalenog playa Hornetsa Michaela Adamsa. Unatoč iluziji napadačke superiornosti Bullsa, Hornetsi krajem prve i početkom druge četvrtine, uz pomoć serije 10-0, imaju laganu prednost od pet poena. Bez Jordana i Pippena na parketu napad uglavnom ide kroz Kukoča; njegovo zabijanje u reket i pronalaženje otvorenih suigrača je bilo jedino napadačko oružje.

Povratkom Jordana na parket vratio se i napadački momentum, a ofenzivni skokovi Rodmana su prvi pokazatelj koliko će on značiti ovoj ekipi u budućim okršajima. Unatoč svim plusevima, Hornetsi su s odličnom obranom i poenima iz tranzicije u jednom trenutku poveli 46-33. Kukoč je sa svojim prvim poenima na kraju poluvremena razliku uspio smanjiti na 48-40, a Phil Jackson sigurno nije bio zadovoljan s predstavom svog tima.

Izgleda da su i Bullsi sami to shvatili, u drugo poluvrijeme su ušli kao da se igra sedma utakmica NBA finala. Energija u obrani i napadu je bila na puno većem nivou, a Jordan je s back-to-back tricama zaostatak smanjio na samo dva poena. Kada je Kukoč asistirao Rodmanu za njegov prvi službeni koš u dresu Bullsa, povratak Chicaga je bio završen. Nakon toga Hornetsi više nisu poveli, Jordan je nastavio dominirati i već nakon treće četvrtine zabio je 40 poena, a Toni je odlično razigravao suigrače u svom poznatom stilu. Buechlerova trica s istekom vremena zaključila je nevjerojatnu četvrtinu Bikova, totalna dominacija u obrani i napadu je urodila s konačnim 40-18 rezultatom, a ukupno su vodili 80-66.

Kraj utakmice nije donio ništa zanimljivo, klupa Bullsa s lakoćom se nosila s uništenim protivnicima i krajnji rezultat je lagana pobjeda 105-91. Uz Jordanova 42 poena, naš Kukoč je isto odigrao izvanrednu utakmicu: 15 poena, 9 skokova i 6 dodavanja. Rodman je uhvatio 11 skokova, a Buechler je odlično zamijenio ozlijeđenog Pippena koji je igrao samo deset minuta.

STATISTIKA

VIDEO