Unstop-A-Bulls Game 10

22/11/1995 – San Antonio Spurs-Chicago Bulls

Kao što sam napomenuo u susretu prije ovoga, turneja Bikova po zapadnoj obali započela je utakmicom protiv Mavericksa; sljedeći test su bili tada prošlogodišnji finalisti Zapadne konferencije San Antonio Spursi (rekord 6-2 na ulazu u susret).

O Spursima iz tog doba pisao sam u kolumni o finalu Zapada 1995. godine, jedina velika razlika sezonu nakon (1995/1996) je bila u tome da je Dennis Rodman otišao u Bullse; Spursi su ga se namjerno rješili jer je radio velike probleme ekipi razbijanjem kemije i učestalim kašnjenjima na treninge (kasnije se pokazalo da su Spursi bili bolja momčad s Rodmanom, kako po rekordu tako i po uspjehu u doigravanju). Vratimo se na susret.

Poznata je stvar da kod većine turneja po suprotnim konferencijama umor kod momčadi bude vidljiv što je i logično s obzirom na dužinu putovanja, spavanju po avionima i ostalim čarima NBA izleta. Bullsi su u ovaj susret ušli točno na taj način; premoreni nakon prodžetaka u Dallasu, s teškim nogama i još težom ekipom na suprotnoj strani.  Kada vas na drugoj strani čekaju David Robinson, Sean Elliot, Avery Johnson, Vinny Del Negro (PUNO bolji igrač nego trener) i 30 tisuća navijača Spursa, pobjeda Bullsa je bila sve samo ne sigurna oklada. No, Bikovi su još jednom pokazali veličinu i karakter igranja teških utakmica.

Vodstvo Bullsa nakon prvih 12 minuta iznosilo je 27:20; najzaslužniji za izvrsnu prvu četvrtinu bili su Pippen (10/4/4 u 12 minuta), Jordan i Kukoč. Kukoč je razigravao, Pippen je briljirao u gotovo svakom segmentu igre, a Jordan je po svome bio mašina za zabijanje; Johnson, Elliot i posebno Doc Rivers su osjetili moć njegovog neobranjivog fadeawaya.

Novi midrange show Jordana, za ovo obrana ne postoji.

Na startu drugog perioda Phil je na klupu poslao Longleya, a Spursi su nanjušili krv; odmah je počelo hranjenje Robinsona u post i uništavanje obrane Bullsa koji tu večer bez Longleya (i ozlijeđenog Rodmana) jednostavno nisu mogli braniti reket. Kada je domaća momčad pri kraju poluvremena pojačala tempo s očitom prednošću u napadačkom dijelu, povratak je bio potpun; moglo bi se reći da su Spursi veći dio poluvremena bili bolja momčad iako su gubili 54-50. Bullse su predvodili Jordan (nije igrao samo minutu u prvom poluvremenu u kojoj su Spursi napravili seriju 9-0), Pippen (10 poena, 8 asista, 4 skoka) i playmakerski raspoloženi Toni Kukoč.

Ulaskom Longleya na parket startom drugog poluvremena scenarij je bio predvidljiv; igra Spursa seli se na perimetar gdje će Johnson i Eliiot kreirati gotovo svaki napad. Katastrofa domaće ekipe tom igrom bila je na pomolu; Robinsonova četvrta osobna i prisilan odlazak na klupu (po meni idiotski potez trenera Hilla) potpuno je uništio sve nade za pobjedu Teksašana. Jordan je nastavio trpati, Pippen i Harper su probijali obranu bez ikakvog problema, a nadmoć u skoku je bila prevelika; Bullsi su tijekom treće četvrtine imali barem pet ”second chance” prilika nakon ofenzivnih skokova Longleya i Simpkinsa. Trener San Antonia mogao je zaključiti da će dominacija Bullsa u tom dijelu zasigurno donijeti veću razliku koja se na kraju pokazala nedostižnom kada se Admiral vratio u igru. Rezultat 85-71 nakon treće dionice još je i dobar s obzirom na totalnu nemoć Spursa u oba dijela igre.

Bullsi su na kraju slavili (103:94) i upisali 4. pobjedu zaredom; Jordan je bio nezaustavljiv, čovjek je gotovo svaki poen zabio svojim fadeaway ljepoticama preko svih mogućih obrambenih igrača Spursa, završio je susret s 38 poena, dok je Pippen uknjižio novi triple-double; 15 poena, 10 skokova, 13 dodavanja.

STATISTIKA:

VIDEO:

https://www.youtube.com/watch?v=UD3-1TPaHro