08/12/1995 – Chicago Bulls-San Antonio Spurs
Nakon teško izborene pobjede kod kuće protiv Knicksa uz neprepoznatljivog Jordana kroz gotovo cijeli susret, Chicago Bullsi su kod kuće ugostili San Antonio Spurse, momčad koju su pobijedili u gostima dva tjedna prije (Jordan 38 poena, Pippen triple-double). U toj kolumni sam napomenuo kako je najveća razlika kod Spursa bila odlazak Dennisa Rodmana i da su Teksašani gotovo identična momčad sa sličnim stilom igre; sve se vrti oko Davida Robinsona, dok je ostatak momčadi bio osrednje kvalitete (Sean Elliot, Vinny Del Negro, Avery Johnson, Chuck Person, Doc Rivers).
Prije početka susreta službena televizijska kuća Chicago Bullsa ”WGN Sports” objavila je zanimljiv intervju s Rodmanom u kojem, osim redovnih odgovora na pitanja o Jordanu i Pippenu, daje svoje mišljenje o trenerima Chucku Dalyju i Philu Jacksonu.
Rodman je i na terenu bio glavna priča, zbog toga što je u Bullse doveden baš iz San Antonio Spursa, a prije utakmice je dobio ulogu da igra obranu na bivšem suigraču Davidu Robinsonu, s kojim je imao nesuglasica dok je igrao za trenera Johna Lucasa.
Bullsi su u susret ušli, što se tiče napadačke igre, gotovo savršeno. S ekstra dodavanjima razbijali su ionako osrednju obranu Spursa, a glavne uloge su preuzeli Longley i Jordan. Rodman je, najviše u jedan na jedan situacijama, potpuno zaustavio Robinsona koji je svoje poene većinom zabijao iz tranzicije; skakačku dominaciju ”Worm” je potvrdio s bolesnih 11 skokova u prvoj četvrtini, dok su Spursi sve skupa uhvatili samo osam. Prvo poluvrijeme proteklo je u tihoj dominaciji Bullsa, dok je kod gostiju samo Robinson igrao solidnu utakmicu; u prvom poluvremenu je zabio 22 poena, većinu na alley-oop asiste Averyja Johnsona.
Bullsi su se inače s takvim ekipama redovno poigravali; Spursi su prije dolaska Tima Duncana bili momčad s jednim izrazito talentiranim igračem (Robinson) i ostatkom ekipe koji je ili solidan (Avery Johnson, Del Negro, Sean Elliot, Dale Ellis) ili je u njoj luđak koji nema pravog trenera (Dennis Rodman). Prava druga violina (Pippen, McHale, Worthy) kod centra Spursa nikada nije postojala, sve dok na draftu nisu ugrabili Tima Duncana koji je doveo Spurse na još jednu veću razinu, a to je bila šampionska momčad s nevjerojatnom konstantom koja traje još i danas.
Ponovno je potez utakmice otišao u ruke Pippenu koji je novim monstruoznim zakucavanjem digao publiku u United Centru.
Drugo poluvrijeme donijelo je samo jednu malu razliku, koja je Spurse koštala borbe za pobjedu, a Bullsima je došla kao naručena. David Robinson je stao zabijati, a samim time stala je i napadačka igra Spursa; Jordan je sredinom treće četvrtine uporno pomagao Rodmanu kod čuvanja Robinsona te je time uvelike pridonio obrani Bullsa. Iako su Spursi u jednom trenutku treće dionice došli na -2, ulaskom Kukoča na parket, koji je još jednom dokazao zašto je izabran za najboljeg šestog igrača te godine, sve se prelomilo; Toni je s dvije perfektne asistencije i jednim polaganjem uspio slomiti Spurse i svoju ekipu odvesti na lijepih, ugodnih +10 na ulasku u zadnjih 12 minuta.
Zadnja četvrtina je, osim Pippenovog luđačkog zakucavanja, donijela i Stevea Kerra u neobičnoj ulozi; nakon lakta u bradu od strane Chucka Persona, Kerr u idućem napadu pogađa tricu i otvoreno psuje na ”Riflemana”, dok ovaj stoji u kutu i sluša, da bi potom pognute glave otišao na klupu.
Napomenuti treba da je Phil Jackson, poznati ”Zen Master”, ovom pobjedom (107:86) sjeo na vrh i postao trener Bullsa s najviše pobjeda u povijesti (u to vrijeme 357).
Pobjeda protiv Spursa je bila nova vrhunska predstava velike trojke Jordan-Rodman-Pippen. Michael je zabio 28 poena, uz 5 skokova i 6 asistencija, Pippen je nadodao 19 poena (šut 7/9), dok je Rodman zabio 8 poena i uhvatio 21 skok, što mu je bila druga utakmica zaredom s 20 ili više skokova nakon neigranja zbog ozljede lista lijeve noge.
STATISTIKA:
VIDEO: