Slavni dani Johna Stocktona i Karla Malonea u Uti su stvar prošlosti. Nema u Salt Lake Cityju više ni njihovih nasljednika Derona Williamsa i Carlosa Boozera koji su gradu i franšizi donosili u ono vrijeme dašak kvalitete i dobrih rezultata. Završeno je i razdoblje Paula Millsapa i Ala Jeffersona, period osrednjosti i borbe za osmo mjesto u Zapadnoj konferenciji. Vrijeme ponovne izgradnje momčadi na temelju rebuildinga i draft pickova je pred Jazzerima, i čini se da su na dobrom putu.
Trenutni roster za sezonu 2014/15:
Trey Burke, Toure Murray, Dante Exum, Alec Burks, Ian Clark, Carrick Felix, Gordon Hayward, Rodney Hood, Steve Novak, Derrick Favors, Trevor Booker, Enes Kanter, Rudy Gobert, Jeremy Evans, Brock Motum
Otišli: Marvin Williams, Richard Jefferson, Jamal Tinsley, Malcolm Thomas, Brandon Rush, John Lucas, Mike Harris, Diante Garrett, Andris Biedrins
Došli: Dante Exum, Toure Murray, Brock Motum, Steve Novak, Rodney Hood, Trevor Booker, Carrick Felix
Kada su vrhovne vlasti Jazza shvatile da borba za playoff ne vodi nigdje osim u purgatorij mediokritetstva odlučili su se za radikalan zaokret kako bi franšizi ubrizgali novi identitet i od Utaha stvorili ozbiljan faktor u okvirima NBA košarke. Da bi se to ostvarilo potrebno je ljudstvo na katu ispod upravljačkih struktura. Potrebno je ljudstvo koje će se danonoćno baviti košarkom i budućim planovima. Jazzeri su posegnuli za klasikom, priklonili su se trendovima i odabrali novog GM-a koji dakako ima poveznice sa San Antonio Spursima. Dennis Lindsey je bio novi čovjek inauguriran za GM-a Jazza, a upravu kluba je sigurno impresioniralo što je 5 godina bio pomoćnik generalnom menadžeru Spursa R.C.Bufordu. I prije toga je Lindsey imao odličnu preporuku jer je od 1996. godine obavljao najrazličitije funkcije vezane uz košarkaške operacije u Houston Rocketsima u kojima je imao prilike učiti i surađivati s veličinama poput Rudyja Tomjanovicha i Jeffa Van Gundyja.
Lindsey se pred početak prošle sezone odlučio za temeljiti rebuilding momčadi i ponovnu izgradnju kroz draft. Kao što smo rekli, odbio je pomisao na produženje ugovora Jeffersonu i Millsapu oslobodivši tako prostor za minutažu dvojcu perspektivnih centara Derricku Favorsu i Enesu Kanteru, otišli su i Randy Foye i DeMarre Carroll također ciljano budući da na tim pozicijama Jazz ima Aleca Burksa i Gordona Haywarda, također prospecte. Budući da im je nedostajao playmaker na draftu su izabrali Treya Burkea, dokazanog floor generala s Michigan koledža koji je u toj godini predvodio svoj Michigan do NCAA finala. Novi igrač je bio i Rudy Gobert, još jedan perspektivni centar fantastičnih fizikalija (216 cm visina, 234 cm raspon ruku)
Sve je novi GM fino zamislio, samo… Samo što je trener ostao Tyrone Corbin, a vezano uz to na rosteru su ostali veterani poput Marvina Williamsa i Richarda Jeffersona. Prisustvo veterana na rosteru samo po sebi nije sporno, dapače, oni su upravo ti koji mladim igračima olakšavaju „odrastanje“, ali problem nastaje kada dovedeš u sukob proces rebuildinga i minutažu veterana. Ako si u rebuildingu onda je za očekivati da ćeš najviše minuta dati mladim igračima koji će ti to zahvaliti u budućnosti. Corbin se međutim žestoko oslonio na Williamsa i Jeffersona, uglavnom zbog potrebe da ima stretch četvorku (Williamsa) koju na rosteru nije imao, i tricaša u korneru (Jefferson) kojeg također nije imao. Njihovo povremeno korištenje ne bi bio problem da Jefferson nije odigrao više minuta od Burksa kojemu je krao minute, a isti scenarij je bio i na relaciji Williams-Kanter tako da je Williams bio taj koji je započinjao utakmice.
Lindsey je spasio stvar na kraju sezone davši otkaz Corbinu, koji je tu i onako bio relikt prošlosti, a na klupi je ostao najviše zahvaljujući dobrom backgroundu jer je sedam godina bio asistent trenerskoj legendi Jazza Jerryju Sloanu. Generalni se menadžer Ute pobrinuo da se stablo iz kojega i on vuče korijene nastavi, pa je za novoga trenera zaposlio Quina Snydera, koji je treba li reći, također u prošlosti bio itekako povezan, a s kim drugim nego „klanom“ Gregga Popovicha i laboratorijem dobrih košarkaških stručnjaka i operativaca zvanim San Antonio Spurs.
Snyder nikada nije bio profesionalni košarkaš, ali je bio razigravač na Dukeu kojega je trenirao i sadašnji trener tog sveučilišta Mike Krzyzewski. Godine 1992. dobio je Snyder posao u Clippersima kao asistent Larryju Brownu, a upravo je te godine bivši pomoćnik Browna i njegov učenik, Popovich, dobio otkaz i preselio u Warriorse. U Clippersima se Snyder zadržao samo jednu sezonu, a idućih šest proveo je kao pomoćnik Krzyzewskog. Uslijedile su epizode samostalnog trenerskog posla prvo na sveučilištu Missouri (7 godina), onda u D ligi u Austin Torosima, tada filijali Rocketsa i Spursa. 2010. godine Snyder seli u Philadelphiju kao stručnjak zadužen za razvoj mladih igrača. Iskustvo nastavlja skupljati kod Popovichevih učenika, Mike Browna u Lakersima, Ettorea Messine (Popovichevog pomoćnika od ove godine) u Europi, u CSKA-u iz Moskve i na kraju kod Mikea Budenholzera u Atlanti. Trud, godine učenja i brušenja zanata konačno su došli na naplatu, i Snyder je ove godine dobio posao trenera Jazza.
Neodgovorno bi bilo od nas reći da će Snyder biti fantastičan trener, ali godine iskustva i rada u različitim ligama, klubovima i kontinentima sigurno će doprinijeti njegovom razvoju kao trenera. Što se njegove trenerske filozofije tiče jasno je da će se osjetiti „spursijanski“ utjecaj. Jedan je od predvodnika mlade garde trenera, s Bradom Stevensom iz Bostona koji cijeni analitički pristup košarci, ne samo kroz suhoparno promatranje napredne statistike već i korištenje trica iz kuta, tjeranje protivnika na šutiranje s poludistance, kombiniranje postava i stvaranje missmatcheva, oslanjanje na perimetar igru itd. Treniranje sveučilišnih momčadi i skupljanje iskustva u Europi sigurno će se osjetiti u njegovim obrambenim postavkama i igranju zonske obrane.
Možda najvažnija stvar za navijače Jazza i franšizu uopće jest što je Snyder poznat kao stručnjak za individualni rad s igračima i unapređenje njihove igre. Upravo je za taj segment lani bio zadužen u Hawksima. Često bi nakon treninga Hawksa ostajao raditi na šutu Kylea Korvera (da, još uvijek se može raditi na tom šutu) i šutirati serije trica s njim, a veliko priznanje odao mu je bivši igrač Jazza Carroll, sada u Hawksima s kojim je Snyder također individualno radio prošle sezone. Carroll je rekao o Snyderu sljedeće: „Bila je to prva godina u mojoj karijeri u kojoj mi se netko posvetio kao igraču na treningu i radio na poboljšanju moje igre.“ Snyder i Carroll radili su na footworku i kretnjama Atlantinog najboljeg bočnog stopera, i rezultat je kroz sezonu bio vidljiv. Carroll je uvijek bio zadužen za najboljeg protivničkog swingmana i obrana Hawksa bez njega nije funkcionirala.
Novi trener franšize iz Salt Lake Cityja očito dolazi u dobro podneblje za rad, gdje će itekako imati prilike pokazati svoj talent za rad upravo s talentima kakvih u Jazzu itekako ima.
Rotacija
Backcourt pozicije kod Jazza nešto su „tanje“ od onih u frontcourtu ali i na tim bekovskim pozicijama krije se nekoliko zanimljivih igrača i talenata. Burke je prvi razigravač momčadi i jedan od rijetkih na ovom rosteru koji nema idealne fizikalije za igrati NBA košarku, visok je „samo“ 182 cm. Manjak visine nadoknađuje brzinom, niskim težištem i izvrsnom kontrolom lopte koju gotovo nikada ne gubi. Prošle sezone je imao 5,7 asistencija prosječno, i samo 1,9 izgubljenu loptu što nije loše za razigravača koji igra slash and kick igru. Posebno je opasan kao asistent iz pick and rolla kojega je usavršio s Favorsom. U svojoj rookie sezoni imao je problema sa šutom, samo 47% true shooting percentagea (TSP – kategorija koja obračunava šuteve za 2 poena, za tri, i slobodna bacanja). Razloge možemo tražiti u neiskustvu ali i ozljedi desnog kažiprsta šuterske ruke zbog koje je propusti prva dva tjedna sezone. Obrambeno je problematičan iako može odigrati dobar presing, ali još uvijek ne razumije kako braniti pick and roll (ići ispod ili iznad bloka) a i manjak visine omogućuje suparnicima da lako šutnu preko njega.
Burkeova zamjena je rookie Dante Exum, možda i najveći misterij ovogodišnjeg drafta. Australac kojega nitko nigdje nije gledao u ozbiljnijoj košarkaškoj akciji, ali Utah ga je odabrala 5. pickom zbog sjajnih atletsko-fizičkih komponenti i godina, Exum ima samo 19 godina, a na treninzima pred draft oduševio je sve svojom brzinom i eksplozivnim prvim korakom. Možemo očekivati veliki broj minuta za postavu koja će uključivati Exuma i Burkea zajedno na parketu. Treći razigravač na rosteru je Toure Murry, bivši igrač Knicksa, dečko zarazne energije koju donosi na parket, ali upitnog šuta i košarkaških znanja i vještina.
Burksu, šuteru Jazza, ovo će biti četvrta sezona u NBA ligi, a prošle je napredovao u odnosu na prve dvije i popravio statističke kategorije, pa je sa 7 poena prosječno skočio na 14, s 2,3 skoka na 3,3 skoka, povećao je i broj asistencija i popravio je postotke iako je povećao potrošnju što je uvijek ohrabrujuće. Alec je najbolji kada ima loptu u rukama jer je vrlo dobar penetrator i dribler, ali je i koristan u obrani i često zadužen za najboljeg protivničkog napadača. Lošiji segment igre mu je šut, gotovo je bezopasan na trici. Šutira 1,8 trica prosječno, a ne pogađa ni jednu cijelu (0,6). Minute će dijeliti s Exumom te Ianom Clarkom i Carrickom Felixom, dvojcem sporednih likova nebitnih za širu sliku Utaha.
Valjda najvrjedniji eksponat Jazzera i igrač koji je dobio max ugovor ove godine je Hayward. Igra na visokom krilu i sjajan je all rounder. Prošlu sezonu je završio sa 16,5 poena, 5 skokova i 5 asistencija ali su šuterski postotci patili, ponajviše zato što je bio prisiljen igrati sve pozicije u momčadi osim centra, kreirao je napade za druge i za sebe iz izolacija ali je i bio najopasniji scorer svoje momčadi kojemu su obrane posvećivale najviše pažnje sada kada uokolo njega nije bilo veterana poput Millsapa i Jeffersona. Što se njegovog ugovora tiče, koji iznosi 15,7 milijuna godišnje (četiri godine) on je u kontekstu Utaha opravdan jer si takva small market franšiza ne smije dopustiti da izgubi talent kakav je Hayward, ali i Hayward je još uvijek mlad (24 g) ima prostora za napredak, a i najavljeno povećanje salary capa je ohrabrujuća vijest. Radi se zapravo o dobrom šuteru, triple threat opciji koji te može kazniti šutim, ulazom ili dodavanjem. U Snyderovom sistemu motion napada gdje sav posao više neće biti na njemu imat će više prostora, služit će kao sekundarni kreator i suigrači će skidati sav teret koji je prošle sezone bio na njemu pa možemo očekivati da Gordon samo napreduje. Raznovrstan igrač i strijelac, solidan defenzivac koji se može koristiti i na četvorci u small ball postavama.
Prva zamjena za Haywarda trebao bi biti Rodney Hood, još jedan rookie, bivši kapetan Dukea i vrlo opasna ljevoruka šuterčina, podjednako opasan iz catch and shoot i spot up situacija. On, i treće visoko krilo na rosteru veteran Steve Novak dolaze kao naručeni Snyderu da poprave očajne šuterske učinke Jazza od lani kada su bili među najgorim momčadima po postotku i broju ubačenih trica. Novak bi trebao dobiti manje minuta od Hooda i značajniji bi trebao biti kada se lovi rezultat jer trice može gađati u serijama, ali Snyder će ga sigurno koristiti i u završnicama utakmica i clutch situacijama sa specijaliziranim postavama. Obojicu će trebati skrivati u obrani zbog manjka pokretljivosti, iako će Hood Snyderovom sistemu dobro doći jer dobro kontrolira loptu, na Dukeu je bio solidan kao sekundarni kreator i asistent iz pick and rolla iako je u budućnosti praktički programiran samo za rolu šutera, ali, sistemu kakav će forsirati Snyder nikada dosta igrača koji znaju loptu udariti o parket.
Centarski trojac Jazza Favors-Kanter-Gobert predstavlja možda i najbolji dio momčadi, pravo troglavo čudovište s čijim se potencijalom može usporediti samo trojac centara iz Detroit Pistonsa. Njihove atletsko-fizičke predispozicije su zastrašujuće. Krilni centar Favors visok je 208 cm s rasponom ruku od 223 cm, Kanter je Turčin, centar, visok 211 cm, težak 120 kilograma, sa solidnim rasponom ruku od 218 centimetara, a apsolutna neman je Rudy Gobert, Francuz sa svojih 217 cm visine i nevjerojatnih 234 cm raspona ruku.
Od spomenutih Favors je najbolji obrambeni igrač, dijelom i zato što je najduže u ligi, ali prošle sezone se susreo s problemom jer ga je Corbin jako puno koristio na centarskoj poziciji kojoj nije dorastao najviše zbog nedostatka visine, a i u obrani pick and rolla je bio žrtvovan jer je morao visoko iskakati na protivničke bekove. Napadački je najopasniji kao roller nakon pick igre, i još uvijek nije razvio svoj šut s distance.
Ove bi godine Favors trebao puno minuta provesti u tandemu s Kanterom koji će igrati na centru. Turčin je prošle sezone imao lošu sezonu, slabe postotke šuta i obrambeni nedostatci su isplivali na vidjelo. Radi se o dosta pokretljivom igraču, sa solidnim radom nogu, a napadački je najopasniji iz post-up situacija, ali ima i dobar šut s poludistance i koristan je iz pick and pop situacija. Usprkos solidnim fizikalijama još uvijek nije dobar obrambeni centar, i kao i njegova dvojica kolega iz centarske linije pokazuje nerazumijevanje obrambene strategije i još uvijek mora učiti.
Trio kompletira Rudy Gobert koji je lani igrao za Utu ali i u D ligi. Na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj pokazao je da može biti sjajan rim protector, između ostalog u četvrtfinalu je zaključao reket protiv domaćina i istaknuo se skakačkom moći i patroliranjem u reketu. Napadački je ograničen na „smetlarenje“.
Centarsku liniju upotpunjuje još jedan trojac: iskusni Trevor Booker, klasični radnik pod obručem sa solidnim šutom s poludistance, Jeremy Evans kojega će Snyder koristiti u postavama koje će trčati i igrati u visokom ritmu, i konačno, Australac Brock Motum.
Prognoza: lutrija
Mlada momčad Jazza još uvijek nema ni iskustva ni kvalitete da se bori za playoff, i za to će još proteći vjerojatno dvije godine, ali potencijal ove ekipe je ogroman. U rukama odličnog trenera trebali bi napraviti iskorak, isplivati s dna lige po napadačkim i obrambenim učincima i početi graditi identitet za budućnost.