Utah – Već utaban put prema prvom izboru drafta 2014.?

Još prije nekoliko godina navijači Utah Jazza su se nadali da u duetu Deron Williams – Carlos Boozer imaju šansu da, zajedno s trenerom Jerryjem Sloanom, naprave nešto što 90-ih nisu mogli John Stockton i Karl Malone, a to je naravno naslov prvaka. Nakon što je postalo jasno da se to neće dogoditi (čemu je pridonio i konflikt između Williamsa i Sloana nakon kojeg je Sloan podnio ostavku nakon 23 godine vođenja kluba, a Williams poslan u Netse) uprava Ute je odlučila da se krene u drugom smjeru.

Današnja momčad Jazzera jedna je od najmlađih u ligi i plan je vjerojatno bio tankirati ovu sezonu, međutim, je li dosadašnji skor (1-13) stvarni pokazatelj njihove snage, odnosno jesu li stvarno tako slabi?

Ovako loš ulazak u sezonu Jazzera sigurno nisu očekivali ni oni najpesimističniji. Već se na samom početku sezone mnogi pitaju može li Utah potući neslavan rekord Sixersa iz 1973. kada su ostvarili mizernih 9-73. Ovakav ulazak neće biti najgori u povijesti lige (drže ga New Jersey Netsi iz sezone 2009/10 kada su krenuli s 18 uzastopnih poraza), ali će sigurno biti među najgorima, a ako se uzme u obzir i njihov raspored u idućih nekoliko utakmica (Oklahoma, Chicago…) nije nemoguće da se taj negativni niz i nastavi.

Iako mlada i vrlo potentna momčad, Utah ne može pronaći načina kako ozbiljno parirati ostalim momčadima. Imaju velikih problema u pozicijskom napadu, ali i napadu općenito (tek 89,6 koševa po utakmici što je tek 28. napad lige). Po dosad viđenom napad im je vrlo statičan i usporen zbog čega akcije često završavaju u posljednjim sekundama napada i to često nerezonskim šutevima (zbog čega imaju samo 33,9% šuta iz igre).

Situacija u obrani isto tako nije baš bajna (primaju 100,6 koševa po utakmici), međutim treba reći da je, prema dosad viđenom, za razliku od napada, pozicijska obrana vrlo solidna, ali veliki su problemi u tranzicijskoj obrani u kojoj imaju jako sporo vraćanje i tako dopuštaju protivnicima vrlo lake koševe. Jedinu iznimku igrači Ute su napravili u jedinoj utakmici koju su pobijedili ove sezone (111:105 protiv New Orleansa) i koja je pokazala da mogu.

I dok se stvari u obrambenom dijelu svakako daju ispraviti, postavlja se pitanje može li doći do nekakvih promjena u napadu, s toga nije ni čudo što su navijači Jazzera s oduševljenjem dočekali povratak njihovog playmakera budućnosti i rookieja Treya Burka. Bivši igrač sveučilišta Michigan (izabran kao 9. pick drafta 2013. od strane Minnesote, pa kasnije poslan u Utah) smatrao se najboljim playmakerom drafta i kao takav je postavljen kao budući franšizni igrač Ute. Prve tri utakmice njegove NBA karijere koje je odigrao ovog tjedna protiv Dallasa, New Orleansa i Oklahome, nakon što je propustio početak sezone zbog loma prsta, pokazale su da će Burke imati značajan doprinos u svojoj momčadi, a upravo bi njegova brzina, koja mu je najznačajnija karakteristika, trebala pokrenuti i ubrzati tromi napad Jazzera.

Međutim, u momčadi Ute nije sve tako sivo. Momčad su s vrlo talentiranim mladim igračima. Derrick Favors (13,6 koševa, 10,2 skokova) i Enes Kanter (14,1 koševa, 7,3 skokova) među najpotentnijim su centarskim parovima lige. Alec Burks (11,2 koševa, 2,7 skokova, 2,4 asistencije) jedan je od boljih šestih igrača, a na kraju svega, tu je i Gordon Hayward (17,8 koševa, 5,6 skokova, 4,9 asistencija), igrač koji svake sezone bilježi statistički, ali i igrački napredak, te kojem mnogi ubrzo predviđaju nastup na All-Staru. Iako unutar lige kruže određene glasine o mogućoj razmjeni Haywarda, teško je očekivati da bi se uprava kluba odlučila na takav potez, s obzirom da se radi o igraču koji bi trebao biti vođa očekivanog uzleta Utaha Jazza u budućnosti.

Možda i pitanje postavljeno u naslovu daje neke odgovore. Moguće je da su glasine o Haywardu počele kružiti jer Utah očekuje prvi pick na idućem draftu kojeg smatraju jednom od jačih u povijesti lige. U slučaju da dobije pravo prvog izbora, hoće li Utah posegnuti za Andrewom Wigginsom (kojeg smatraju novim LeBron Jamesom), a koji igra istu poziciju kao i Hayward, ili će birati druga moguća rješenja (Jabari Parker, Julius Randle…)? Dojma smo da bi ovakvoj momčadi najviše odgovarao jedan klasični šuter. Međutim, naravno da je još prerano govoriti o ne još skoroj budućnosti.

U svakom slučaju, ova momčad ima solidan potencijal i teško je očekivati da će ovakav negativan niz poraza još dugo držati, iako, naravno, vjerojatno neće ni upisati još puno njih, ali, ono što je sigurno, ako ostanu na okupu, uz pravilne poteze uprave, smatramo da ih se može u narednih nekoliko godina očekivati pri vrhu lige.