Izbor za utakmicu tjedna stvarno nije bio težak. Na Zapadu su otvorena samo dva pitanja. Prvo je hoće li Clippersi uspjeti preskočiti Jazz na 4. mjestu, a drugo je tko će uskočiti u playoff vagon kao 8. ekipa. Stoga je meč koji odlučuje o prvom mjestu Istoka bio očit izbor. Cleveland ne briljira poslije All-Stara te od tada bilježe omjer 11-11 uz očajan obrambeni rating od 111.8 poena na 100 posjeda. Već dugo nisu izgledali ovako ranjivo, a upravo je Boston taj koji je iskoristio to i zasjeo na prvo mjesto konferencije. Je li Boston stvarno toliko dobar? Štedi li Cleveland samo snage za „bitni“ dio sezone (sjajna, sjajna, sjajna analiza kolege Elija Tomića)? Saznajmo.
Startne petorke:
Boston izlazi u svom najjačem sastavu, dok kod Clevelanda nedostaje Tristan Thompson. U jednu ruku je to hendikep jer je on jedini visoki Cavsa koji može braniti pick and roll (i to sjajno), nudi kakvu-takvu zaštitu obruča i najbolji je skakač ekipe. S druge strane, taj skok i neće biti toliko bitan s obzirom da je s druge strane Boston koji cijele sezone muku muči s defanzivnim skokom. Dapače, kombinacije visokih Kevin Love – Channing Frye zajedno s bekovima pruža LeBronu Jamesu idealan sistem u kojem je on primarni kreator okružen s 4 šutera za 3.
1. četvrtina
Matchupovi na vanjskim pozicijama su zadani, a obije momčadi sučeljavaju Lovea s Alom Horfordom te Fryea s Amirom Johnsonom. Boston otvara s lijepom akcijom iz svojih flex setova koju pak ne realiziraju. Primarni plan igre, lopta u rukama Isaiaha Thomasa u pick and rollu na početku ne funkcionira zbog sjajnog udvajanja svakog takvog pokušaja.
S druge strane, očita je intencija Cavsa da pokušaju igrati brže i uhvatiti Celticse nespremne na početku napada. I oni promašuju svoje šuteve, no nesposobnost Bostona u skoku poklanja im nekoliko napadačkih skokova. Taj detalj i loše branjenje tranzicije koju koristi Kyrie Irving, nagnale su trenera Brada Stevensa da odmah pozove time-out nakon kojeg slijedi ovo:
Horford dobiva loptu na visokom postu, Avery Bradley je prvi mamac istrčavanjem uz osnovnu liniju. Thomas, kojem Jae Crowder postavlja blok je drugi. Crowder se zatim odmotava na tricu, a Amir Johnson, koji je na početku akcije postavio blok za mamac Bradleya, sada blokira LeBrona. Frye ostaje u bunilu, Horford šalje dobru loptu, a Crowder zabija otvorenu tricu. Još jedna prekrasna akcija iz Stevensove radionice.
Na postavljene napade Cavsi igraju nekoliko varijanti. Jedna je spuštanje lopti Loveu u post, a druga je da u spread formaciji kao screenera koriste igrača kojeg čuva Thomas, defanzivno daleko najslabija karika Bostona. Tada se otvaraju opcije realizacije ili prosljeđivanja lopte igraču u najboljoj poziciji što rade jako dobro. Samo je Fryeova nepreciznost spriječila odvajanje odmah na startu. A kako to izgleda kada Thomas brani pick kojeg s druge strane orkestrira James možete vidjeti iz priloženog:
Jednostavnim screenom ispadaju dva igrača Bostona, njihovi visoki su odvučeni prema kornerima, a James ima slobodan prolaz prema obruču. Amir se pokušao rotirati, ali kasno. Da je bio pravovremen, James bi samo izbacio loptu otvorenom šuteru na perimetru.
Utakmica je u egalu, ulaze izmjene te obe momčadi igraju small-ball. Cavsi ulaskom Imana Shumperta umjesto Fryea, a Boston ulaskom Marcusa Smarta umjesto Johnsona čak i 5-out. Bez obzira što Smart nije neki šuter, manjak centimetara na parketu znači više prostora koji je kao naručen Thomasu. Težište igre se prebacuje na njega, udvajanja više ne funkcioniraju te ih on lakoćom razbija nakon čega se sjuri prema obruču iznuđujući u nekoliko navrata koš i faul.
Cleveland pokušava izolacijama igrati kroz Irvinga, a Boston koristi raspoloženost Thomasa. Ulaze i ostali igrači s klupe, no ne događa se ništa značajno s obzirom da nijedan igrač s klupe obiju ekipa nije postigao poen. Dobar ball-movement Cavsa u formaciji s 5 šutera, ali Boston sve zatvara sjajnom pokretljivošću prema perimetru i switchanjem. Na kraju četvrtine Boston ima poen prednost, ali Cleveland je taj koji ostavlja bolji dojam zbog količine promašenih otvorenih šuteva (objašnjava samo 1 ostvareni asist), dok s druge strane Kelti postižu poene na puno teži način. Moguće je pronaći način za usporiti Thomasa, ali lijeka za kronične probleme sa skokom (Cavsi uzeli čak 8 napadačkih skokova samo u prvoj četvrtini) i zaštitom obruča baš i nema.
2. četvrtina
Celticsi u drugu četvrtinu ulaze postavom Terry Rozier-Smart-Jaylen Brown–Jonas Jerebko–Kelly Olynyk. Možda zbog nedostatka visokih igrača na rosteru, možda zbog manjka prijetnje u vidu dvojca Jerebko-Olynyk, a možda zbog čiste genijalnosti, Tyronn Lue otvara četvrtinu s Jamesom na centru i 4 šutera. Ne samo da on sada ima missmatch bez obzira tko ga od ove petorice Bostona čuva, već je ujedno i jedini najsnažniji igrač na terenu. Niže igrače bez problema razbija u postu, kupi skokove, kada ga udvoje nalazi otvorene šutere, a kako to izgleda kada na njemu ostane obrambena rupa Olynyk procijenite sami:
U obrani Cavsi na početku switchaju, no to dovodi do konfuzije pa ubrzo odustaju. Sreća njihova da su tada na parketu Smart, Brown i Rozier koji jednostavno nisu u stanju iskoristiti te prilike. Stevens ne prepoznaje na vrijeme situaciju. Uvodi nazad Bradleya umjesto Browna kako bi u napadu imao čovjeka sposobnog pogoditi te šuteve, ali dodatno smanjuje petorku čime još više pogoduje Jamesu koji nastavlja svoju seriju. U napadu je Smart taj koji primarno organizira napade, a tada znate da ste osuđeni na propast. Takvi napadi izgledaju otprilike ovako:
Vraćaju se Horford i Crowder, a nešto kasnije i Thomas, ali prekasno. Već je +17 za Cavse. Oni pak tada uvode Fryea, a James se vraća na poziciju krilnog centra. Svjesni loše šuterske večeri svog protivnika, zgušnjavaju prilaze reketu. Jedino što drži Boston donekle u igri je par odličnih napadačkih minuta Horforda (unatoč defanzivnoj kilavosti) koji zabija iznutra u maniri pravog centra, a potom i tricu. Samo postojanje Thomasa na terenu otvara šanse Celticsima jer ga Cavsi i dalje udvajaju i na picku, ali i na pokušajima ulaska u reket. Pametnim kretanjem višak koristi opet Horford:
Ulaskom startera zaustavljeno je i krvarenje u obrani (preuzimaju sve), došlo se do poena u napadu, ali nekoliko poena Clevelanda iz tranzicije, kao i vrlo dobro branjenje iste od strane Cavsa, dovoljno je da se s lakoćom održava stečena prednost. LeBron je odmarao samo minutu, no potrošnja se isplatila. Lue i njegova klupa odnose pobjedu nad Stevensom i njegovom klupom u drugoj četvrtini, a Cavsi odlaze s +15 na poluvrijeme.
3. četvrtina
Na parketu su ponovno startne petorke, s tim da je Thomas sada na Smithu i obrnuto. Cavsi su sada shvatili kako reducirati štetu koju Thomas radi – i dalje udvajaju, ali manje agresivno, a u reketu pokušavaju biti što gušći. To im omogućava izuzetna pokretljivost uvjetovana voljnim momentom koji ih krasi u ovom periodu. Iako Thomas svejedno uspijeva doći u reket, ne može finiširati nego razigrava suigrače koji jednostavno nisu u stanju uzeti pravovremeni šut, a kamoli ga realizirati. Cavsi s druge strane ponovno napadaju Thomasa, ponekad čak i više puta u jednom napadu:
Boston preuzima, kako na lopti, tako i bez nje. To samo stvara dodatan kaos (ali za sebe), bilo da Irving protrčava pored sporijeg čuvara ili da uzimaju šut preko nižih protivnika. Ponovno Cleveland sjajno brani tranziciju, a još bolje je igra. Na taj način dolaze do lakih poena na obruču ili otvorenih šuteva. Kada igraju na postavljenu obranu, tada znaju zavrtjeti i nekakvi horns set kao u priloženom videu:
Počinju u horns formaciji. Frye odlazi prema kutu, a Love se odmotava da bi postavio blok za LeBrona. Dolazi do preuzimanja, Love dobiva loptu unutra s Crowderom kao čuvarom. Love kao prijetnja u reketu izvlači Amira Johnsona na pomoć, Johnson napušta Fryea koji je ostao čekati u kutu. Finta (kao da nije mogao šutnuti preko Thomasa i bez toga), otvorena trica i koš.
Napadi Celticsa su svi na istu shemu, a to je visoki pick za Thomasa, i već su pročitani. On tek ponekad prolazi, ostali su nemoćni. Naravno, što je više promašenih šuteva, više je prilika za tranziciju njihovim protivnicima. James je i dalje nezaustavljiv, sada stavlja tricu i to je +25 za Cleveland. Nakon toga utakmica poprima revijalan ton unatoč nastojanjima Stevensa da motivira svoju momčad na time-outu.
4. četvrtina
Utakmica je riješena. To je valjda jasno svima, osim treneru Lueu koji drži Jamesa čak 8 minuta na parketu (ukupno 38, bez potrebe). Kao da nije već sakupio minuta u sezoni preko svake mjere. Udarne opcije Bostona su dobile tek pokoju minutu, čisto u slučaju nekog nenadanog preokreta do kojeg ipak nije došlo. Slijedi revija grijača klupe o kojoj nije potrebno puno pisati, prednost se tek neznatno smanjuje na konačnih +23.
Zaključak
Cleveland nam je dao odgovor na pitanje jesu li postali loši ili jednostavno štede baterije za kasniju fazu. Ipak je ovo drugo. Njima je plasman u regularnoj sezoni skoro pa nebitan. Lakoća kojom su se obračunali s prvim pretendentom za tron konferencije, unatoč lošoj šuterskoj večeri za 3, i više je nego indikativna: radi se o isključivo voljnom momentu. Ipak, davati neka playoff predviđanja na temelju jedne utakmice bilo bi neozbiljno. No, pokazali su da su još uvijek gazde na Istoku. I da je James apsolutno nezaustavljiv kada igra na maksimumu i kao primarni kreator u stretch formaciji (36 poena, +32, čak mu ni Crowder nije mogao ništa).
Boston s druge strane može maskirati svoje mane protiv slabije konkurencije, ali se u ovakvim utakmicama vidi glavni problem, a to je da nakon Isaiaha Thomasa nemaju poštenu napadačku opciju. Horford je dobar playmaker, u Bradelyu i Crowderu imaju odlične igrače 3&D profila. No kada se Thomasa uspori, tko je sljedeća opcija? Također, klupa je vrlo manjkava. Ako je Marcus Smart opcija koja ju predvodi, onda znate kakvi su vam dometi. Olynyk ima napadačkih bljeskova, ali je takva rupa u obrani da ga je praktički nemoguće sakriti protiv ozbiljnijih momčadi. A to su njihovi ljudi broj 6 i 7. Nedostatak pravog centra i manjkavost u skoku nije potrebno ni spominjati. Inertnost Dannya Aingea pri dovođenju pojačanja će možda dugoročno donijeti nešto, no ove sezone su limitirani na maksimalno finale konferencije (i to uz dosta sreće). Što i nije tako loše, zar ne?