Uvod u NBA – dio peti

Okej, stvari se polako zaoštravaju. Dolazimo do top 10 timova, do ekipa koje realno mogu pobjediti u 50+ utakmica. Postoji li meðu njima tim koji može konkurirati za naslov?

10. San Antonio Spurs

Ovo je vjerojatno posljednja godina u kojoj možemo garantirati plasman Spursa u playoff. Leða Timmya i Manua natovarena su i godinama i utakmicama i pad u kvaliteti njihove igre veæ se poèeo osjeæati prošle godine. Nije to bio drastièan pad, daleko od toga, no svakako se osjetio. Tonyu Parkeru istièe ugovor i sigurno je da ga u San Antoniu više neæemo gledati. Zastor se polako spušta na jednu veliku eru; završava dinastija koja je vladala dobrim dijelom nultih. Sreæom pa Spursi neæe morati dugo èekati na povratak u elitni dio lige, ukoliko iz njega uopæe ispadnu. Za razliku od drugih ekipa koje su povlaèile glupe poteze i draftale igraèe zbog potencijala, Spursi su uzimali nadarene ljude koji su bili produktivni i uspješni u svojim sredinama.

Upravo iz tog razloga na svojoj æe klupi imati Tiaga Splittera, DeJuana Blaira i Georga Hilla, tri igraèa koji æe kroz par godina èiniti kostur ove momèadi. Hill se veæ nametnuo jako dobrom igrom u napadu i sposobnošæu da brzo dolazi do reketa i poentira, bilo s pozicije pleja, bilo s pozicije šutera. DeJuan Blair je lani odradio krasnu sezonu i zaèepio usta svima koji su sumnjali u njegova bezligamentna koljena i izbjegavali ga na draftu kao da ima kugu. Blair unosi prijeko potrebnu energiju u staloženu, postojanu i svemirski dosadnu igru Spursa, a njegova skakaèka sposobnost produžuje ionako duge napade San Antonia. Tiago Splitter pak nema ni jednu utakmicu odigranu u NBA-u, ali gledali smo ga dovoljno dugo u Španjolskoj i znamo da se radi o ekstra igraèu. Splitter æe unijeti dosta živosti u obranu Spursa i omoguæiti im da igraju ono što su igrali otkad se Timmy nastanio u San Antoniu – da tjeraju igraèe s vanjskog šuta u reket i tamo ih guše i zaustavljaju.

Unatoè Splitteru, Blairu i Hillu ne treba zaboraviti da je Timmy – Tony – Manu era možda na zalazu, ali da još uvijek nije završila. Istina, Parker više nema brzinu kakvu je imao ranije u karijeri, muèe ga ozljede i ne možemo ga smatrati odliènim bekom, no i dalje je sposoban upravljati ovim napadom i podiæi razinu igre kad zatreba. U ovoj fazi karijere Tony je kao pivèuga vulgaris – možete ga konzumirati svakodnevno bez vidljivog uèinka, no kroz duži period ostavit æe svoj trag. Pivo na jetri i trbušèiæu, Tony u statistièkim rubrikama.

Manu pak više nalikuje na žesticu. Sjajan u malim kolièinama, neprobavljiv u litrama. Ginobili je èitavu karijeru zasnovao na svom nevjerojatnom talentu da uðe s klupe i okrene mrtvu utakmicu u korist Spursa. Njegovi prodori i dalje mogu publiku podiæi iz mrtvih, a šut mu je dovoljno pristojan da ga protivnik mora respektirati. Problem s Ginobilijem je da ima više ozljeda od Jeremije i da nikad nije bio igraè koji æe odraðivati èitavu sezonu na istoj razini.

Kad veæ usporeðujemo igraèe s alkoholom, volio bih reæi da je Duncan poput starog vina, no prošle godine kao da ga je netko ostavio otvorenog. Timmy nam se malo zakiselio. Najbolja èetvorka u povijesti košarke više ne navlaèi double teamove, ne gospodari obranom i nema sposobnost da okrene baš svaku tijesnu utakmicu. Godine apsolutne dominacije su daleko u retrovizoru. To ne znaèi da Duncan nije pitak i da ne zaslužuje respekt. Njegova karijera graðena je na savršenom poznavanju osnova i na ponavljanju i ponavljanju istih poteza. Upravo zbog toga je bio tako prokleto dosadan i tako prokleto sjajan i tako prokleto uèinkovit. Zbog toga što je karijeru gradio na osnovama njegova igra nije tako drastièno pala s gubitkom brzine i skoènosti, kao što je npr. pala kod njegovog kolege Kevina Garnetta. Duncan æe i ove godine biti daleko najopasniji igraè Spursa.

Ukoliko nekog vraga dobiju od atraktivnog rookieja Jamesa Andersona, koji bi mogao biti jedan od boljih pickova drafta, od mumificiranih ostataka Antonia McDyessa, od kvalitetnog tricaša Garya Neala i riðobradog snajperiste Matta Bonnera Spursi æe daleko dogurati.

Ovoj nekoæ iznimno uèinkovitoj mašini trebat æe dosta vremena da se zahukta, a èak i kad se to dogodi trebat æe je redovito podmazivati i strahovati da se ne raspadne. No niti u jednom trenutku ne smijete zaboraviti da ona još uvijek može obaviti posao.

09. Portland Trail Blazers

Walton. Thompson. Bowie. Oden. Blazersi imaju dosta iskustva s centrima draftiranim prvim pickom drafta* koji nikad nisu ispunili svoj puni potencijal. Walton je bio uistinu genijalan, sposoban da bude jedan od 10 najboljih igraèa svih vremena, no njegova stopala su ga izdala odmah na startu. Thompson jednostavno nije bio dovoljno dobar. Bowie je bio odlièan kad je bio zdrav, no to je bilo rijeðe od pametnih poteza hrvatskih politièara. Oden je… pa, još nitko ne zna tko je zapravo Greg Oden**.

*Dobro, dobro, Bowie je biran drugim, ali neæemo sad sitnièariti, pogotovo kad znamo da se radi o praktièki najveæoj tragediji Blazersa.

**Sjetimo se da su Blazersi na rosteru imali i u glavu udarenog Sheeda koji nikad nije maksimizirao svoj bogomdani talent i supernadarenog Sabonisa kojemu ni šest kilometara kozmodiska ne bi pomoglo s leðima. Nisam èovjek koji vjeruje u prokletstva, ali da sam centar i da me Blazersi draftaju dao bih petama vjetra.

Da, da, da, znamo da se fanovi u Portlandu udaraju u guzicu kad gledaju Duranta koji polako izrasta u najveæu zvijezdu lige zahvaljujuæi superiornim sposobnostima, nepostojanju konkurencije u ekipi i pametnim i odmjerenim izjavama. No, Oden se èinio logiènim pickom za Blazerse, iako su svi koji su gledali makar dvije koledž utakmice znali kako je KD daleko bolji igraè. Jebiga, kad možeš, uvijek æeš uzeti centra ispred bilo kojeg drugog igraèa, naroèito u ligi u kojoj pravih centara praktièki nema. Takva filozofija sada je i po drugi put ugrizla Blazerse za guzicu.

Greg Oden æe se ove godine pokušati vratiti u NBA. Kad bi igrao na razini prvog picka Blazersi bi bili ekipa koja ima pravo jurišati na titulu. Bez toga oni su samo jako dobra momèad koja je ujedno jako sklona ozljedama. Veæina igraèa lani je dobar dio godine provela na rehabilitaciji, kao da se radi o èlanovima staraèkog doma, a ne NBA momèadi. Unatoè tome Blazersi su pobijedili u 50 utakmica i ušli u playoff, što vam dovoljno govori o razini talenta. Blazersi igraju pametnu, iskusnjarsku košarku i u obrani i u napadu, iako neki igraèi uporno pokušavaju vrtiti svoj film.

Tu prije svega mislim na Andrea Millera koji polako postaje persona non grata u ekipi. Èovjek bi jurcao po terenu, carinio loptu i šutirao, što generalno raspižðuje Brandona Roya koji jako voli da je lopta u njegovim rukama. Ne bi me zaèudilo da Blazersi trejdaju Millera sredinom sezone za nekog tricaša, pošto su iznimno deficitarni na toj poziciji. Prvi snajperist ekipe trebao bi biti Rudy Fernandez, no ukoliko pratite NBA znate da je Španjolac iznimno nezadovoljan u klubu i da se ove sezone neæe naigrati.

Prvi strijelac ekipe bit æe Brandon Roy koji nije spektakularan, no iznimno je produktivan i ima all – around igru. Mora se priznati da su Blazersi izgledali puno bolje i zanimljivije dok je on driblao loptu, i ukoliko se vrate toj opciji ova æe momèad biti još uspješnija nego lani. Naravno, uz uvjet da Roy opet ne završi u bolnici.

Drugi strijelac trebao bi biti LaMarcus Aldridge kroz kojeg æe prolaziti jako puno playeva Blazersa, naroèito u setovima koji ne ukljuèuju Roya i Millera. Aldridge nema dobru post up igru, nije snažan i skoèan kao drugi igraèi, no ima jako dobar pregled igre i zna koristiti rupe u obrani za lagane poene, a zahvaljujuæi dugim rukama može prebaciti dobar dio igraèa lijepim horokom. Aldridge još uvijek nije pretvorio sav svoj talent u opipljivu vještinu pa æe biti zanimljivo promatrati je li unaprijedio svoju igru tijekom ljeta.

Nicolas Batum je to napravio lani. Iznimno skoèan i brz Batum je lani igrao sjajnu obranu i iskorištavao sve napade iskreirane za njega. Bez problema je èuvao najbolje igraèe lige, ukljuèujuæi i Bryanta kojeg je potpuno zaustavio te je bio jedan od glavnih razloga zbog kojeg su Blazersi dopuštali najmanje poena po utakmici od svih ekipa na Zapadu. Kad u to ubrojimo odlièan dalekometni šut možemo komotno reæi da je Batum spreman postati jako važno ime u ovoj ligi, a ne samo rubni starter èije ime znaju samo upuæeni.

Kad uzmemo u obzir da æe reket pokrivati dva jako dobra defanzivca Marcus Camby i Joel Przybilla te pokretni i jako, jako preplaæeni bek Wesley Mathews lako je moguæe da æe obrana Blazersa opet biti jedna od najboljih u ligi. No, pitanje je što æe izvuæi u napadu. Ukoliko rookie Luke Babbit pokaže odmah u startu da može pretoèiti jako lijep šut i solidnu pokretljivost u NBA poene ova bi momèad mogla biti opasnija nego što mnogi misle. Ipak, sve dok Oden ne pokaže da može konstantno igrati kvalitetnu košarku ne možemo ih ubrajati u kandidate za naslov. Prošlogodišnji playoff je jasno pokazao da je velièina iznimno bitna. Oden je ima i u gaæama i u reketu.

08. Boston Celtics

Boston Celtics su kandidati za naslov, dok ekipe pod brojem 7, 6, 5 i 3 to još uvijek nisu. Zašto su onda ovako nisko. Zato jer æe ovaj staraèki dom regularnu sezonu opet odraditi pod koènicom.

Prošle su godine Celticsi igrali puževom brzinom, konstantno u punom napadu, a ništa nije bolje karakteriziralo sezonu kao Sheedove dojke od sala kojih se riješio tek u doigravanju. Zamislite kako æe sporo izgledati ova ekipa sad kad su svi stariji godinu dana i kad je Sheedovu prsnu masnoæu zamijenila Shaqova all – around mašèobina.

Jedan od najboljih igraèa svih vremena danas se po težini može mjeriti s prosjeènim rasplodnim bikom, a legendarna brzina i okretnost danas su samo dio Shaqovog mita. No, dobri stari O’Neal i dalje može biti produktivan u ovako sporim timovima koji æe mu omoguæiti da se dogega s jednog kraja terena na drugi, da postavi svoju tjelesinu kraj reketa i da iznimno jednostavnom leðnom tehnikom postiže poene, navlaèi double teamove i tu i tamo uhvati koji skok. U obrani æe sama njegova prisutnost zaèepiti reket i tjerati protivnike da šutiraju iz vana ili pokušaju iskoristit njegovu tromost.

Celticsi su ove godine naumili restartati karijere dvojice O’Nealova pa su u svoje redove dovukli i Jermaina koji izgleda kao da ga boli uvo za košarku. Èovjek nije imao dobru godinu otkad je Artest svojim jurišem na publiku rasturio onu sjajnu ekipu Indiane, no ovo je savršena prilika da se iskupi u ekipi u kojoj se od njega jako malo oèekuje. Pitanje je kako æe se dvojica O’Nealova ponašati jednom kad se u momèad vrati Kendrick Perkins i kad im minutaža drastièno opadne. Ne mogu se nadati minutama na èetvorci buduæi da æe Garnett i Davis morati dobiti svoje, stoga æe biti zanimljivo gledati kako æe Doc Rivers manipulirati ovom trojicom igraèa koji su do sad navikli iskljuèivo na startersku poziciju.

Što je najbolje sasvim je lako moguæe da nas èeka povratnièka godina Kevina Garnetta koji je imao dovoljno vremena da zalijeèi sve svoje ozljede. KG je lani pokazao da iskustvom ipak ne može nadoknaditi nedostatak brzine i okretnosti, no unatoè tome odigrao je nekoliko odliènih utakmica. Garnett æe sa zadovoljstvom prihvatiti smanjenu minutažu koja æe mu omoguæiti da se èuva za kljuène trenutke u važnim utakmicama, što znaèi da bi mogao biti potpuno svjež jednom kad se Celticsi doèepaju playoffa. Što nije ono èemu se protivnici Bostona vesele.

KG je svjestan da ima pravo odmoriti staraèke kosti pošto nije voða ove ekipe. Ta èast pripada Paulu Pierceu koji je lani odradio impresivnu sezonu, najefikasniju u èitavoj svojoj karijeri. Pierce æe i dalje zabijati masu poena, izluðivati svojim driblinzima i pogaðati trice. Kad im zatreba koš za pobjedu Celticsi æe mu dati loptu u ruke. No, ni Pierce nije više u cvijetu mladosti, što znaèi kako æe se èuvati kroz sezonu, na veliku žalost svih onih koji plaæaju stotine dolara za NBA karte.

Kad smo veæ pobrojali sve starkelje u Bostonu red je i da spomenemo Raya Allena. Iako je u finalu imao jednu odliènu i 6 slabih tekmi, Allen je i dalje elitni bek šuter u ovoj ligi. Godine i ozljede neæe ga sprijeèiti da trèi bez lopte, umara protivnièke igraèe, pogaða trice najljepšim šutem svih vremena i igra solidnu obranu. No, u playoffu æe morati biti bolji nego lani.

Bolje æe morati odigrati i klupa Celticsa. Nate Robinson i Big Baby Davis bili su junaci jedne od tekmi, no u ostalim se utakmicama nisu proslavili. Nate mi i dalje djeluje kao èovjek viška u ovoj ekipi, i sigurno æe izgubiti dobar dio minuta zbog prisustva Delontea Desperada Westa kojeg Doc Rivers jako gotivi. No zato æe Davis i dalje biti važan dio ove ekipe, jedan od omiljenih igraèa na klupi koji æe uvijek igrati sa srcem jednom kad uðe u utakmicu.

Celticsi imaju jako dugaèku klupu koja bi mogla organizirati pravu pobunu ukoliko Rivers ne pronaðe dovoljno minuta za svih. Od rookieja se posebno izdvaja Avery Bradley koji je bio igraè broj jedan u SAD-u kad je izašao iz srednje škole, no na koledžu nije zadržao tu titulu. Svejedno, krasi ga odlièna obrana na perimetru i sasvim pristojan šut i ulaz. Luke Harangoody bi pak trebao nastaviti s epohalnim radom Briana Scalabrinea što u prijevodu znaèi kako æe biti onaj bijeli igraè kojeg publika obožava, koji maše ruènicima, grli svoje suigraèe i uzdiže ih u nebesa dok sjedi kraj njih na klupi. Ne treba zaboraviti ni Vona Vafera i Marquisa Danielsa s kojima su se Celticsi u potpunosti osigurali od ozljeda.

Zeleni stroj opet æe pogoniti Rajon Rondo, najbolji Celtic prošle godine. Rondova igra ima previše rupa da bi ga mogli ubrajati meðu elitne igraèe, iako amerièki mediji to uporno pokušavaju, no èinjenica je da je Rondo lani davao ritam inaèe potpuno aritmiènoj ekipi. Rajon stvara lagane poene za suigraèe, jedini je koji može izgurati kontru, a njegova drive and kick igra je lani bila najbolja u ligi. Rondov najveæi problem je što je potpuno beskoristan u gustim završnicama. Èovjek je tako loš šuter slobodnjaka da se boji driblati na kraju tekmi kako ga ne bi faulirali, a buduæi da ne može pogoditi tablu s èetiri metra udaljenosti njegovi èuvari mu daju užasno puno prostora na trici, igraju dalje od njega i na taj naèin zatvaraju ulaske u reket. Kad bi Rondo podigao taj nivo svoje igre Celticsi bi bili nezaustavljivi, a on bi bio meðu top 10 igraèa lige.

Èak i bez toga, Celticsi su favoriti za osvajanje Istoka, samo što to kroz regularnu sezonu neæemo skužiti. Baš kao i lani.

07. Chicago Bulls

Prošlu je godinu Derrick Rose zapoèeo ozlijeðen, Joakim Noah je kljuèni dio sezone proveo muèeæi se s ozljedom, John Salmons je bio tako oèajan da je izgledao kao èovjek manje, Luol Deng je uzimao debilne šuteve pola metra ispred crte za tri, a organizirana igra nije lièila na ništa zahvaljujuæi genijalnom umu Vinnya Del Negra koji ih je koštao najmanje šest pobjeda. Uza sve trzavice izmeðu uprave i trenera, uza sve ozljede i neiskustvo Bullsi su pobijedili u 41 utakmici i odigrali nekoliko solidnih partija u playoffu u kojem su Rose i Noah opet dokazali da su odlièni igraèi..

Zašto Bullsi ne bi mogli pobijediti u deset utakmica više s pravim trenerom, godinu dana iskusnijim Roseom i prvom pravom unutarnjom prijetnjom koju su Bullsi imali od odlaska Eltona Branda? Unatoè tome što se nisu doèepali Bosha, LeBrona i Wadea mora se priznati kako su Bullsi odradili jako dobar prijelazni rok i složili iznimno respektabilnu momèad.

Glavna ljetna akvizicija zove se Carlos Boozer, onaj æelavi èièa koji je ili nosio igru Utah Jazza prijašnjih godina, ili gledao guze zgodnih medicinskih sestri po bolnicama. Kad je zdrav Boozer je jako dobar igraè u napadu s prekrasnim horokom, solidnim izbaèajem s poludistance i jako dobrim post up potezima, a u zabijanju poena pomaže mu to što može pogoditi koš dok pada prema nazad i što zna koristiti tablu. Boozer je double double igraè koji je lani hvatao više od 10 skokova po utakmici, a èovjek može igrati i dobru obranu. Kad mu se da. Ozljede su svakako prva stvar koju Boozerovi kritièari spominju, nedostatak motivacije je druga. Navijaèi Jazza nisu previše žalili kad su saznali da Carlos odlazi, a ekipi iz Chicaga su poruèili da se pripreme na kidanje živaca zbog igraèa kojem se nekad tako oèito ne da igrati.

Iako je puno mlaði i neiskusniji sasvim je sigurno da Joakim Noah to neæe trppjeti. Mladi centar Bullsa izgradio je reputaciju na potpunoj uživljenosti i borbenosti. Noah se ne predaje ni u jednom trenutku i konstantno tjera svoju ekipu prema naprijed, bilo da to radi primjerom, bilo da to radi životinjskim urlanjem.Èovjek nema nikakav potez u reketu zbog èega neæe smetati Boozeru, a gotovo sve svoje poene zaraðuje preko ofenzivnog skoka. Noah nije ispoliran igraè, no neki aspekti njegove igre su jako potcijenjeni, poput sposobnosti da pronaðe otvorenog igraèa jednim dodavanjem s visokog posta. Kad u to ubrojimo jako dobre obrambene sposobnosti i brzo zatvaranje reketa boènim kretanjem i blokiranjem šuteva jasno je zašto mnogi misle kako bi Noah ove godine moga zaraditi svoj prvi All Star nastup.

Derrrick Rose je svoju prvu tekmu u All Staru veæ odradio. Mladi play ulazi u svoju treæu sezonu opasniji nego ikad. Lani je u svoj arsenal dodao prekrasan šut s poludistance do kojeg može doæi kad poželi zahvaljujuæi prekrasnom driblingu i nadnaravnoj brzini. Rosea je nemoguæe èuvati u tranziciji, a opasan je èak i u punim napadima, bilo da se odluèuje na šut, dodavanje ili ulaz u reket. Njegove suze jako rijetko promašuju, a èovjek savršeno koristi i tablu pri polaganjima. Èitavo ljeto se šuškalo da je znatno unaprijedio šut za 3, iako to nismo vidjeli na Svjetskom. No, pokažu li se te prièe istinitima Rose æe postati nezaustavljiv. Da stvar bude bolja on se još uvijek vidi kao playa, dakle kao èovjeka koji organizira akcije i postiže poene u tranziciji. Rose je nesebièan, no u toj svojoj nesebiènosti èesto griješi, a mora se priznati da lani Bullsi nisu imali tricaša koji bi iskoristio njegove drive and kick akcije. Ono što kritièari najviše zamjeraju mladoj zvijezdi je njegova povuèenost, skromnost i nesklonost vikanju. Pitanje je hoæe li Rose ikad postati pravi voða, no nakon boravka u repki njegovo samopouzdanje je na najvišoj visini, navodno je poèeo voditi suigraèe na treninzima, a nekidan je izjavio kako misli da može biti MVP lige. Da to kaže netko drugi zakolutali bi oèima, kad to kaže Rose može vam samo biti drago što se konaèno prestao sramiti, gledati u pod i mumljati ispod glasa.

Njegov život bit æe znatno lakši dolaskom Kylea Korvera koji æe lako pospremati otvorene šuteve s trice. Korver æe se zajedno s Ronnijem Brewerom boriti za minute na beku, no sasvim je sigurno kako æe Brewer dobiti veæu minutažu zbog jako dobre obrane, a i zbog toga što æe Korver dio minuta odraðivati na krilu. Kad bi Bullsi mogli spojiti ova dva igraèa u jednog bili bi presretni, no buduæi da ne mogu uvijek æe na teren izlaziti s blagim deficitom u jednom podruèju, bilo da se radi o šutu, bilo da se radi o obrani.

Luol Deng je takoðer deficitaran igraè koji nije ostvario svoj puni potencijal, a èini se da ni neæe. Dobra stvar je što ga novi trener Tom Thibodeau pokušava oduèiti od uzimanja kretenskih šuteva iz velike distance, no pitanje je hoæe li mu to poæi za rukom. Deng je najopasniji kad juriša prema košu, no njemu je puno draže zavuæi se u kut i rokati trice. Kad bi bio agresivniji ovi Bullsi bi bili puno, puno bolji.

S klupe æe Bullsi pokušati izvuæi maksimum iz Taja Gibsona koji je lani imao lijepu sezonu u defanzivi, a tu je i CJ Watson kojemu ja osobno ne bi povjerio ni vreæu krumpira, a kamoli košarkašku loptu, no èinjenica je da momak može zabiti.

Bullsi su jako dobra i jako mlada ekipa koja bi mogla iskoristiti nezainteresiranost Celticsa i slabašnu konferenciju za upisivanje velikog broja pobjeda, a sa zadanog puta mogle bi ih skreniti ozljede i šuškanja o dolasku Carmela. U doigravanju bi opet trebali biti prolaznici, no i to bi se nagodinu moglo promijeniti. Drastièno.

06. Dallas Mavericks

Projekt Nowitzki do sad nije opravdao ulaganja. Dirk je izvanredan igraè, jedan od 8 najboljih u ligi, no njegovi Mavsi konstantno dominiraju u regularnoj sezoni samo da bi se ispuhali u doigravanju.Nije to Dirkova krivica buduæi da je èovjek uvijek igrao na visini i nije sam slagao svoje momèadi, no mnogi æe primjetiti kako njegove ekipe nemaju dovoljnu èvrstinu u obrani dijelom i zbog njegovog prisustva.

Dirk i ostatak Mavsa i ove æe se godine prošetati do playoffa. Pedeset i pet utakmica za iskunsu ekipu s najdubljom klupom lige maèji je kašalj. No jednom kad krene ludilo doigravanja Mavsi mogu ispasti od bilo koje momèadi u ligi.

Neæe im puno pomoæi ni to što su svi godinu stariji. Jason Kidd više ne može igrati kao nekad, njegove lopte nemaju oèi, a dobar dio asistencija upisuje zahvaljujuæi odliènim potezima Nowitzkog s vrha reketa. Sreæom pa Mavsi na klupi imaju brzonogog Rodrigea Beauboisa koji æe ove godine dobiti pristojnu minutažu u smjenjivanju oronule legende.

Bez Kiddovih asistencija ova æe ekipa imati velikih, velikih, velikih problema u napadu. Dirk je praktièki jedina prava prijetnja pošto je Spencer Haywood igraè manje u napadu, Shawn Marion konstantno ostaje na trici iako ne može pogoditi ocean, a Caron Butler sebiènom igrom samo koèi napad koji se zasniva na protoku lopte.

Jason Terry mogao bi pomoæi u rješavanju ovog problema, no i njega su stigle godine i nije više uèinkovit kao nekoæ. Sreæom pa æe Mavsi konaèno imati dobru obranu, a Dirku bi u reketu trebao pomoæi Tyson Chandler koji æe hvatati i blokirati lopte kao lud ukoliko njegovo uvijek ozlijeðeno tijelo izdrži.

Bit æe zanimljivo gledati raspad ove velike ekipe koja nikad ništa nije osvojila. Ova bi sezona lako mogla biti poèetak kraja buduæi da Mavsi imaju previše love vezano uz igraèe kojima polako istièe rok. Koliko æe godina trebati Marcu Cubanu da složi novu momèad za juriš na titulu? Nemam pojma, al bit æe užasno zabavno gledati raspižðenog Sterna kako predaje pokal vlasniku kojeg daleko najviše mrzi.

Pet je sati ujutro. Komentiram utakmicu u jedanaest, i onda popodne pišem novu kolumnu. Kad crknem sjetite se da je to bilo za vas. Izraze suæuti primam na fejs i na mejl.