Tuesday, April 23, 2024

ZADNJE OBJAVE

Uvod u NBA – dio prvi

U trenutku dok ovo pišem ostalo nam je 19 dana, dva sata i èetiri minute do poèetka nove NBA sezone. Unatoè tome što je NFL sezona u punom zamahu, što smo gledali Halladayev no-hitter na poèetku MLB doigravanja, unatoè Hajduku u kupu UEFA ili kako se to blesavo natjecanje sad zove, unatoè Ligi prvaka i kvalifikacijama za Euro, moram priznati kako jedva èekam da se istope te èetiri minute i ta dva sata i tih 19 dana. Treba mi moj NBA fiks.

Ne znam jesam li vam to veæ rekao, ali obožavam poèetke. Onaj osjeæaj uzbuðenja i nade i oèekivanja i neznanja je jedinstven i nevjerojatan i može svakome pomutiti razum. Pa tako pomislite da je veza u koju ulazite nešto najbolje što vam se dogodilo u životu. Ili da æete rasturati na prvoj godini faksa. Ili da æe vaš novoosnovani bend biti najbolji u svemiru, i tako sve redom. Poèeci su sjajni jer otvaraju vrata prema nepoznatom. Nitko to bolje ne zna od navijaèa. I nièiji razum nije više pomuæen.

Da stvar bude gora, ove sezone im i ima od èega biti smuæen. Transformacija kakva se dogodila tijekom ljeta dogaða se jednom u deset godina i jako je teško odrediti kako koja momèad diše. Košarka se ne igra na papiru i dovoðenje velikih imena èesto nije najbolja taktika, naroèito kad takvi igraèi njeguju ili potpuno razlièite ili potpuno iste stilove igre. No, nisu samo odlièni igraèi promijenili mjesto boravka; masu rubnih startera i igraèa s klupe zamijenilo je dresove, a ako išta znate o košarci onda znate koliko takvi igraèi mogu utjecati na igru nekog kluba.

Okej, vrijeme je da prestanemo s kenjanjem. U sljedeæih šest kolumni rangirat æu svih 30 NBA momèadi, poèevši od najslabije pa sve do najbolje. Možda je i meni razum pomuæen i možda neke ekipe potpuno krivo proèitam, kao što mi se lani dogodilo s Detroitom. Postoji velika vjerojatnost da æe se to dogoditi. Ono u èemu se sasvim sigurno ne varam je da nas èeka genijalna sezona puna zanimljivih prièa i jakih momèadi.

30. Toronto Raptors

Èovjek bi pomislio da bi najgori trenutak karijere P.J Carlesima bio moment u kojem ga je uvijek umiljati Latrel Sprewell uhvatio za vrat na treningu Warriorsa i stiskao dovoljno dugo da P.J. poprimi finu plavièastu boju i izgubi dobar dio dlaka iz svoje poznate brade. Krivo. Trenutak u kojem su Raptorsi spièili otkaz Jayu Trianu i promovirali Carlesima u glavnog trenera bio je gori. Sprewella su odstranili suigraèi, èir na želucu i moguæi tumor kojeg æe Carlesimo zaraditi vodeæi Raptorse morat æe odstranjivati kirurzi.

Da se razumijemo – Raptorsi su simpa momèad. Nemaju obranu, nemaju pouzdan napad, ali su simpa. Graðeni su kao prosjeèna euro ekipa, s centrom koji može pogaðati šuteve iz daljine, s dva playa kojima je primarni zadatak organizirati akcije, s nekoliko solidnih šutera na krilima. Raptorsi su graðeni kao euro ekipa i zato jer nemaju dominantnog igraèa* kao sve druge ekipe u NBA-u. Što se meni osobno sviða, ali to do sad nije bio recept za uspjeh u Americi u kojoj se igra previše utakmica da bi ste mogli pobjeðivati bez jednog ekstra igraèa.

*Baj baj Bosh. Kako je smiješno gledati ove hajlajtse Toronta na kojima više od polovice videa otpada na igraèa koji više nije njihov. Baš je smiješno. Urnebesno. Ha. Ha.

Nemojte me krivo shvatiti, Andrea Bargnani je dobar. Dovoljno dobar da bude treæi najbolji igraè u šampionskoj ekipi. Dovoljno dobar da bude drugi najbolji igraè u playoff ekipi. No nedovoljno dobar da nosi momèad do doigravanja. Fora je da æe Andrea profitirati od odlaska Bosha u statistièkom pogledu. Nema sumnje kako æe biti prva opcija Raptorsa u napadu, a njegova èesta napuštanja reketa i šutiranje s distance neæe se tako negativno odraziti na ofenzivni skok s Edom Davisom koji æe taboriti pod košem umjesto Bosha koji je takoðer imao obièaj lunjati izvan reketa. Davis bi mogao imati 25+ minuta po tekmi veæ u prvoj sezoni ukoliko se oporavi od ozljede koljena koja ga je izbacila iz stroja do sredine studenog. Ukoliko se Davis zadrži nešto duže u bolnièkom krevetu veliki plus u minutaži mogli bi dobiti Amir Johnson, Solomon Alabi i David Andersen. Amir je solidan skakaè èija bi motivacija mogla otiæi kvragu nakon što je potpisao nebulozno visok ugovor za igraèa koji igra petnajstak minuta po utakmici. Andersen ima 30 godina i lani je igrao prvu sezonu u ligi što vam dovoljno govori o njegovim sposobnostima. Alabi je visok i jak, ali je istodobno siroviji i zeleniji od brokule. Toronto je koma nad komama pod košem i to je prvi razlog zašto ih imam na zadnjem mjestu u ligi.

Ni na organizaciji napada nisu ništa jaèi. Tužno je gledati Josea Calderona kako propada iz sezone u sezonu. Užasno je gledati Jarreta Jacka kako trèkara okolo kao kreten, pokazuje nula posto poštovanja prema protivnicima i uzima debilne šuteve. Obojica mogu igrati bolje nego su igrali lani, no u ovom trenutku niti jedan od njih nije dovoljno jak da ga se smatra starterom u NBA-u.

No, Raptorsi ipak imaju nekoliko svijetlih toèaka u svojoj ekipi. Riješili su se Turkoglua koji je bio oèajan i koji je dokazao da igraèa ne možete suditi nakon jedne sezone i to sezone u kojoj je igrao u jedinstvenom frontcourtu s Lewisom koji je stvarao milijun mismatcheva klasièno graðenim ekipama. Istina, za Turkoglua su doveli Barbosu koji veæ neko vrijeme ne igra na razini, ali sreæom pa Barbosa neæe morati igrati kao starter. Zašto? Zbog DeMara DeRozeana koji je veæ lani pokazao napredak, a trebao bi se nastaviti razvijati u pristojnog startera i u ovoj sezoni. Jako brz igraè koji može uletjeti u reket iz kojeg æe Bargnani uvijek odvlaèiti nekoga, DeRozean bi se trebao savršeno nadopunjavati s Linasom Kleizom koji, po mom mišljenju, može osvojiti startno mjesto u ovoj ekipi. Momak ima izvrstan šut i, što je najbolje, ne boji se kontakta, relativno je brz i ima dovoljno potencijala da uvježba igru leðima i postane kompletan igraè.

Kad govorimo o Raptorsima uglavnom govorimo o potencijalu. Propalom, neiskorištenom, neostvarenom i postojeæem. Navijaèi Raptorsa morat æe prièekati neki drugi poèetak jer ovaj im ne donosi nikakvu nadu. Nije da je ikoga u Torontu briga buduæi da su i Leafsi na samom dnu.

29. Indiana Pacers

Larry Bird je bog. Ukoliko ste gledali Celticse iz 80-ih, bilo u snimkama, bilo u živo, dobro znate zašto. Nevjerojatan pregled igre, apsolutna kontrola utakmica, genijalne asistencije McHaleu i Parishu, snajperski šut i sposobnost da drastièno podigne igru u gustim i/ili važnim utakmicama (ako sumnjajte, pogledajte video i pripremite se za košarkaški orgazam). U Bostonu i Indiani Larry s pravom nosi titulu košarkaškog Isusa. No, otkad je postao GM Pacersa njegov pregled igre bio je, da budemo blagi, loš. Kao da mu je netko smanjio vidno polje nabivši mu blinker* na oèi. Bird je stoga na poziciji GM-a èesto ispadao konj. Ili kljuse. Ili magarac. Kako vam drago.

*To vam je onaj komad opreme koji se stavi konju da gleda ravno. Svašta èovjek nauèi dok piše o košarci.

Nakon tristo sedamdeset draftiranih bijelih igraèa graðenih na isti kalup* Bird je shvatio da ne može vjeèno udovoljavati ukusu publike iz domicilne države Ku Klux Klana. Pacerse je èitavo vrijeme vodio sredinom puta, pretvorio ih je u mediokritetsku ekipu, no ove je godine konaèno odluèio riskirati. Lance Stephenson možda nije tako veliki rizik u drugoj rundi drafta, no u trenutku kad ga je uzeo bilo je dovoljno bijelih, nepokretnih igraèa za biranje. Nije sad Stephenson èudo od atlete, ali svakako ima više potencijala nego igraèi koje Bird obièno uzima na draftu. No, prava kocka stigla je u prvoj rundi drafta. Jednom kad je Hayward otišao u Utah, jedinu fanovsku bazu uz onu Pacersa koja bi raðe gledala mršavog bijelog nego talentiranog crnog igraèa, Bird je napravio neoèekivan potez i uzeo Paula Georgea, krilo s neimpresivnim brojkama koje se natjecalo u maloj školi.

*Bijeli, borbeni, inteligentni, ne pretjerano spretni. Nije baš recept za uspjeh, ali ni za katastrofu.

Zašto je Bird izabrao Georgea? Zato što je znao koga dobija. Geogre je pljunuti Danny Granger. Prekrasan mekan šut izvana, ne impresivna, ali solidna brzina, visok i vižljast s masu potencijala. Na žalost, George se neæe naigrati. Bird veæ sada ima hordu bek šutera i krila pod svojom èizmom, no užasno je deficitaran pod košem, naroèito nakon trejda Troya Murphya koji je unatoè tromosti hvatao jako puno skokova i zabijao trice kao blesav. Nemojte me krivo shvatiti, bio je to odlièan trejd kojim je konaèno dobio playa koji nekog vraga zna, no ostao je bez startne èetvorke koju nema èime nadoknaditi. Roy Hibbert, Tyler Hansbrough i Josh McRoberts èine vjerojatno najslabiji odred pod košem u èitavom NBA-u, slabiji i od onog kojeg imaju Raptorsi. Bird æe morati zaèepiti tu rupu ukoliko želi zadržati svoj posao.

Drugu je rupetinu veæ zatvorio dovoðenjem Darrena Collisona koji bi mogao postati jako dobar play u ovoj ligi buduæi da zna igrati i u obrani i u napadu, a ove æe godine sasvim sigurno biti druga napadaèka opcija u Pacersima. Prvo æe mjesto ipak pripasti Dannyu Grangeru koji je jedini razlog zbog èega sam Indianu stavio iznad Toronta. Granger je jedan od najpotcjenjenijih igraèa u NBA-u unatoè tome što je izvrstan strijelac koji ne troši puno lopti, dobro šutira trice i slobodnjake i ne radi gluposti. Možda je ovo zadnje razlog zašto je potcijenjen. Grangerov ugovor traje još èetiri godine i Bird ga zasigurno neæe trejdati, iako bi možda trebao. Uspije li pronaæi naèin da pretvori cureæe ugovore Mikea Dunleavya, T.J.-a Forda i Jeffa Fostera u igraèe pod košem ili pickove Indiana bi se mogla naæi na dobrom putu prema playoffu. Svi znamo da se Bird tamo osjeæa kao kod kuæe.

28. Minnesota Timberwolves

„You are crazy!“

„Am I?! Or am I so sane that I just blew your mind?!“.

Ovaj kratki dijalog izmeðu Cosma Kramera i Jerrya Seinfelda ovog je ljeta vodio svaki navijaè, struènjak, analitièar i novinar s GM-om Timberwolvesa Davidom Kahnom. Èovjek je prošle godine pokupio sve moguæe playeve na draftu, ove godine je digao pet krila, izjednaèio Chrisa Webbera sa Darkom Milièiæem, trejdao Ala Jeffersona i svejedno završio sa sasvim solidnom ekipom.

Kevin Love daleko je najbolji igraè u ovoj ekipi, unatoè tome što je zadnje dvije sezone igrao manje od 30 minuta po utakmici. Zašto? Zato što trener Kurt Rambis nije našao naèina kako igrati s Jeffersonom i Loveom u istoj ekipi. Što je sasvim dovoljan razlog da mu Wolvesi spièe otkaz. Love je iznimno ispoliran i inteligentan igraè koji se odlièno snalazi u prostoru pod košem, a zahvaljujuæi perfektnom pozicioniranju hvata nevjerojatan broj skokova, posebno kad uzmemo u obzir njegovu minutažu. Solidan šut mu dobro doðe u napadu, no njegova najveæa prednost su savršeno precizni dugi pasevi koje baca bekovima nakon obrambenih skokova i tako otvara brze kontre i stvara lagane poene za svoju ekipu.

Love bi mogao igrati centra u ovoj postavi, što se meni osobno ne sviða. O, nema nikakve sumnje da æe Darkec do sredine sezone opet prikazati svoj neugasivi kretenizam kojim je do sad naštetio svim svojim klubovima i sprskoj repki, ali sam isto tako siguran da æe Nikola Pekoviæ do sredine sezone dokazati svoj talent. Na žalost, Michael Beasley bi mogao igrati èetvorku u dobrom dijelu setova zbog toga jer su Wolvesi prekrcani na krilima. Wesley Johnson bi trebao biti solidan starter na trojci jer nije za vraga izabran èetvrtim pickom drafta, a za leðima æe mu puhati borbeni Lazar Heyward i neostvareni potencijal Martella Webstera koji se konaèno maknuo iz Blazersa gdje je bio zasluženo zakopan iza jako dobrog Nicholasa Batuma.

Wesley bi dio minuta mogao dobiti i na beku, baš kao i Webster, no utakmice æe tu vjerojatno zapoèinjati solidni Corey Brewer, a ni Wayne Elington nije smeæe od igraèa. Na playu nas èeka sposobni Jonny Flynn èije su sposobnosti, po mom mišljenju, malkice precijenjene, što nije tako velik problem s obzirom da æe ga mijenjati iskusni Luke Ridnour.

Uza svo Kahnovo ludilo, uza sve pizdarije koje je napravio i totalno suludu draft taktiku, èovjek je završio s rosterom u kojem niti jedan talentirani igraè nema više od 24 godine, i u kojem praktièki niti jedan od tih mladih igraèa nije totalna truba. Uza svo to ludilo èovjek je završio s ogromnim prostorom ispod sallary capa, s pravom na Rickya Rubia kojeg uvijek može utopiti ukoliko šminkeru ne šmeka igrati na cièoj zimi u Minneapolisu i s hrpom pickova prve runde. Wolvesi æe biti loši ove godine, o tom nema sumnje, no Kahnova ekipa mogla bi biti solidna kroz par sezona, unatoè njegovim neoortodoknim metodama. Èovjek kojeg su svi ismijavali i pljuvali, ukljuèujuæi i mene, zapravo je napravio solidan posao. Tko je ovdje lud?

27. Cleveland Cavaliers

Molim vas, molim vas, molim vas, nemojte sluèajno navijaèima Cavsa reæi da su njihova dva najbolja igraèa pred poèetak ove sezone Mo Williams i Antawn Jamison. Pliz! Ionako imaju dovoljno problema s izvlaèenjem noža kojeg im je LeBron James ovog ljeta smjestio ravno izmeðu lopatica. „The Decision“ je bila najveæa proslava neèijeg ega u povijesti svemira; travestija koje bi se i Ricky Henderson posramio. James je èak govorio više o sebi u treæem licu od Hendersona, a sa svojom glupošæu nastavio je ovih dana pripisujuæi napade na njega najobiènijem rasizmu. Da se razumijemo, ja nemam nikakvih problema s tim što je otišao iz Cavsa jer mu u Clevelandu nisu uspjeli složiti pristojnu ekipu svih ovih godina, a prošle su sezone dodatno osakatili sallary cap dovoðenjem Jamisona koji se nebrojeno puta dokazao kao tip koji nestaje u playoffu. No, naèin na koji je James otišao iz kluba bio je nevjerojatno bezobrazan i odvratan i sasvim je jasno da su Cavsi napaljeni na ovu sezonu u kojoj æe pokušati dokazati da mogu igrati bez LeBrona. No, uza svu napaljenost možeš jebati samo s alatom kojeg imaš, a Cavsi jednostavno nemaju alata.

Okej, Williams i Jamison su dovoljno dobri da Cavsi ne budu zadnja ekipa u ligi, no niti jedan od njih nije pouzdan i niti jedan od njih nije morao do sad nositi momèad. Pitanje je kako æe se ova ekipa prilagoditi shemi Byrona Scotta nakon što su se navikli na nepostojanje izraðenih napada u anti-sistemu Mikea Browna.

Ono èemu se Cavsi mogu nadati u ovoj sezoni je povratak Leona Powea koji može biti dobar igraè kad je zdrav, tu je Anderson Varejao èiji uèinak se puno više vrednuje kod pobjednièkih nego gubitnièkih ekipa jer se ne da zabilježiti kroz statistiku, a bit æe zanimljivo gledati napredak J.J. Hicksona koji je igraè s najviše potencijala na ovoj osiromašenoj momèadi. Bilo bi idealno kad bi Cavsi veæ ove sezone pronašli naèin kojim bi utopili Jamisona i Williamsa, oslobodili cap space i nakrcali se pickova koji æe im svakako trebati u buduænosti. Možda na draftu opet pronaðu lokomotivu na koju æe prikaèiti svoje teretne vagone.

26. Detroit Pistons

Kakva katastrofa za Pistonse prošle godine. Zahvaljujuæi brojnim ozljedama poèetak sezone bio je oèajan, no njihova igra kroz ostatak sezone nije se èinila ništa bolja. Pistonsi su bili žrtve preplaæenih i lijenih igraèa koji su igrali mekano i bez ikakvog intenziteta. Momèad koja je izgradila svoju reputaciju tvrdom, prljavom, radnièkom i ratnièkom igrom igrala je poput baletnog ansambla, mekano i kenjkavo. Kvragu, èak i najgori baletani pokazuju više srca za vrijeme plesa nego je to prošle godine, na primjer, pokazivao Charlie Villanueva.

Što je nevjerojatna šteta pošto Pistonsi imaju dovoljno talenta da uðu u playoff. Istina, Rodney Stuckey nije nastavio napredovati i èini se da nikad neæe biti kvalitetan play, no možete proæi i gore u NBA-u. Njegova zamjena Will Bynum takoðer nije bajan i zna raditi gluposti, no tu i tamo pokazuje naznake dobre igre. Rip Hamilton, unatoè tome što je stariji od Isusovog magarca tri dana, i dalje nastavlja trèati i otvarati se bez lopte, a Tayshaun Prince je bio jedan od rijetkih igraèa koji su lani igrali s intenzitetom te je obavljao sve one sitne stvari zbog èega ga košarkaški znalci obožavaju. Njegova zamjena Jonas Jerebko maksimalno je iskoristio vrijeme koje je Prince proveo na ljeèenju, no ove godine Jerebko æe sezonu zapoèeti u bolnici naèete Ahilove tetive.

Hamilton i Prince i ove æe godine biti najbolji igraèi Pistonsa, a mogao bi im se pridružiti Greg Monroe, rookie èetvorka s ispoliranom leðnom tehnikom. Na žalost, Monroe nije igraè kojeg su Pistonsi trebali i vjerujem da bi mu bilo puno bolje u nekom drugom klubu. Pistonsima treba snaga pod košem koju jednostavno nemaju, posebno nakon što je Ben Wallace proslavio svoj 60. roðendan i ne može više izdržati tempo NBA tekme i nadoknaditi nedostatak visine skokom i borbenošæu.

Ostatak ekipe pod košem bolje je ne spominjati. Villanueva je razmaženi, lijeni papak koji nije pokazao apsolutno ništa otkad je potpisao masni ugovor, a DaJuan Summers i Jason Maxiell su prokleto limitirani igraèi. Austin Daye ima visinu da igra èetvorku, ali sa svojih 30 kila tjelesne mase ne bi mogao zaustaviti nikoga.

Pistonsi æe poene prije svega tražiti od Bena Gordona koji, kao i obièno, igra po principu toplo – hladno i koji bi konaèno trebao shvatiti da je daleko najbolji kad u utakmicu ulazi s klupe. Bilo mi je neobièno drago kad su ga se Bullsi riješili, i još dan danas slavim zbog te odluke. Ovoj galeriji ispuhanih i neambicioznih veterana ove se godine pridružio Tracy McGrady koji veæ duže vremena nije Tracy McGrady. Ove æe godine to postati jasno èak i njegovim najzagriženijim fanovima.

Iako sam ih stavio na 26. mjesto Pistonsi su najbeznadnija ekipa u NBA-u. Puno talenta, veliki ugovori i nikakav uèinak. Da stvar bude gora, Pistonsi nemaju ni cap space ni pickove, ni pretjerano velike nade da æe ih se dokopati. Ukoliko Gordonu, Villanuevi i sliènima ne doðe iz guzice u glavu da se u NBA-u moraš trgati za svaku pobjedu Pistonsi æe kroz par godina biti na samom dnu konferencije.

I tako smo poèeli. Baj baj slobodno vrijeme. Dobar dan utrnuli guzovi. Malo se previše žalim, šta ne? Žalite se i vi na fejsu i mejlu.

Latest Posts

NE PROPUSTITE