Uzbuna u Teksasu

Sinoænji dogaðaji nisu išli na ruku navijaèima iz jedne od najveæih amerièkih saveznih država. Svi znamo da se u Teksasu osim naftom, Georgeom Bushom, Lanceom Armstrongom i Dallas Cowboysima vole pohvaliti i dobrom košarkom. Još od sredine devedesetih Teksašani su navikli gledati barem jednu od svojih momèadi u borbi za sam naslov, ako ne i s prstenjem NBA pobjednika u ruci. Ali u ovom trenutku se za texas triangle, odnosno za momèadi iz Houstona, Dallasa i San Antonija i ne mogu pronaæi velike rijeèi hvale. Posebno ako se usredotoèimo na dvije juèerašnje utakmice gdje su se Spursi i Mavsi doveli u poziciju da im opasno visi drugi krug playoffa. A Rocketsa nema ni u prvom…

Zaista ne znam kako objasniti da na scoreboardu serije San Antonio – Memphis u ovim trenucima stoji rezultat 1:2. Pokušao sam potražiti racionalna objašnjenja zašto bi momèad koja je igrala tako uvjerljivo cijelu sezonu imala problema s veæ prvom preprekom u postsezoni, i  to Grizzliesima – klubom koji igra dopadljivu, ali ipak nedovoljno dobru košarku za polufinale Zapada. Okej, kada su Lakersi i Spursi izgubili svoje prve utakmice znali smo ili barem mislili da æe se stvari s vremenom posložiti. Oba kluba su izjednaèila na 1:1, i gotovo da sam te serije smatrao završenima, a onda se Spursima dogodilo ono sinoæ. Kako i zašto, pobogu dragom?

Èinjenica je da današnji Spursi nisu oni isti koji su osvajali naslove. Imena su im ista, Duncan, Manu i Parker su i dalje Duncan, Manu i Parker, ali košarka koju Popovicheva momèad igra je bitno drugaèija. Nema krvave obrane, nema toliko hustle poena, ali ima nashevskog run and guna, ima kratkih napada i ima efikasne vanjske linije. Zbog toga su mi postali jedna od omiljenih momèadi za gledanje, ali jedno je sigurno – u doigravanju æe ih to èiniti slabijima nego prije dok je bijesni pas Bruce Bowen svim dopuštenim i zabranjenim sredstvima gonio protivnièke zvijezde. Usprkos korijenitoj promjeni stila, oni ipak moraju proæi ovu seriju. Samo iz jednog razloga. Greg Popovich je preiskusan i prepametan coach da bi sebi dopustio ispadanje u prvom krugu s prvoplasiranom momèadi. Pa ipak, crv sumnje se veæ dobrano uvukao meðu fanove Spursa, ako takvih uopæe ima. Ono što najviše zabrinjava je što se u nijednoj od prve tri utakmice Spursi nisu uspjeli odlijepiti od svojih protivnika. Svaka je išla u egal do samoga kraja i to je veliki minus za ovako napadaèki potentnu momèad. U redu, u Memphisu igraju vrlo dobru obranu, ali to nije nešto s èim se Spursi ne mogu nositi. Barem sam do nekidan vjerovao da je tako.

Treba li uopæe podsjeæati da Grizzliesi igraju bez Rudya Gaya, nominalno prve zvijezde kluba? Ili naglašavati da èinjenicu da su Spursi, uz manje probleme s Ginobilijevim laktom, zdravi i kompletni? Meni sve miriše na situaciju koju smo imali u playoffu 2007. Sjetite se samo kako su uvjerljivi Mavericksi (o kojima æemo nešto kasnije) bili te sezone. Nowitzki je pokupio trofej MVP-a, klub je imao daleko najbolji score, a momèad je na trenutke izgledala kao da može skinuti nedostižne 72 pobjede Bullsa. I onda su ih Warriorsi, u valjda jedinom svom nastupu u playoffu od poèetka svijeta, izbacili bez veæih problema u prvom krugu. Ne ponovilo se ove godine…

Zašto sam ovako nastrojen da sve proðe glatko za Spurse? Nije da ne volim Memphis ili da su mi ovi drugi posebno dragi, ali kakav je to playoff kad prvi seeder odmah ispadne? Što to govori o regularnoj sezoni? Da li je ona onda uopæe legitimna i treba li se uopæe igrati, ako æe se s poèetkom doigravanja pobrisati granice izmeðu najbolje i najlošije ekipe? Upravo zato se nadam da æe Spursi obraniti dignitet najbolje momèadi svoje konferencije i opravdati smisao regularnog dijela sezone. Neka sam staromodan, ali da se s prvom serijom od bitke za naslov oproste Spursi i Lakersi, utakmice sa Zapada više ne bih ni gledao, i zato se nadam da tako neæe ni biti. Baš mi pada na pamet ona sezona Lige prvaka kada su u finalu igrali Porto i Monaco. Pa tko je to gledao? Ok, ja sam gledao i vjerojatno svi èitatelji stariji od 14, ali to nije bilo to. Svi hoæe vidjeti Manchester, Real ili Barcu u samoj završnici, ako veæ nema onih klubova za koje navijaju, a tako je i s NBA ligom. S obzirom na izreèeno, moje uskršnje želje su usmjerene na Spurse i Lakerse u finalu Zapada, pa da playoff mogu nazvati playoffom. A Istok æe se veæ sam za sebe pobrinuti jer tamo ovi najbolji i nemaju nikog da im stane na put prije vremena.

S Mavsima je prièa malo drugaèija. Nisu u toliko lošoj poziciji (stoje 2:2 s Portlandom s tim da su sinoæ prosuli +23 u desetak minuta), ali su i puno nestabilnija momèad od ovih drugih Teksašana. Juèer me naš vrli Filip Džeba zamolio za par rijeèi o ovom dvoboju (koje možete èuti u veèerašnjem spektakularnom prijenosu, uz hrpu drugih cool stvari), pa æu samo ponoviti ono što sam rekao uoèi sinoænje utakmice dok su još Mavsi vodili u seriji. Najveæi problem Nowitzkog i društva je što ne pružaju svoj maksimum kada je najpotrebnije. Skloni su velikim psihièkim blokadama u postsezoni, znali su uredno voditi po 2:0 u serijama i gubiti, neobjašnjivo su ispadali u veæ dobivenim utakmicama. Teško je za oèekivati da se ove godine neæe dogoditi nešto slièno. Allright, prvi krug æe proæi ili bi barem trebali, ali ako preko noæi ne pronaðu pobjednièki mentalitet, dalje od Lakersa u drugom krugu se neæe moæi.

S obzirom da muku muèe s kratkom klupom, vjeène probleme s ozljedama i simpatije prema Nateu McMillanu, ne bih se bunio ni da Portland ode dalje, ali treba biti iskren pa reæi da su Mavsi ipak kvalitetnija momèad. Ajde, spomenut æu i pohvaliti Jasona Kidda, èovjek se pomladio u ovom doigravanju i poèeo gaðati trice kao Ray Allen, ali malo mi je juèer sve ukvario s onom izgubljenom loptom i jalovim pokušajem za tri poena, s kojima je praktièki predao pobjedu Blazersima. On i Shawn Marion, jedini pravi obrambeni igraè u ovom sastavu Mavsa, bit æe kljuène figure u iduæe dvije ili tri utakmice s Portlandom, i zato bi Kiddu bilo dobro da poradi na svojim performansama u clutch trenucima ili jednostavno preda loptu velikom plavom krilnom centru. A ne bi bilo na odmet i da stožerni igraè kluba u liku i djelu Dirka Nowitzkog samoinicijativno preuzme odgovornost na sebe kada se utakmica lomi. Od igraèa na kojem poèiva cijela franšiza tako nešto se i oèekuje.

Za desetak dana puno æe toga biti jasnije, a ja se nadam da æe uz protivnike branitelja naslova Lakersa i (ne)oèekivano uvjerljivog Thundera u drugom krugu stajati imena velikana iz Dallasa i San Antonija. Ne zato što æemo onda nužno gledati kvalitetniju ili uzbudljiviju košarku, nego iz èiste želje da klubovi koji su pokazali najbolju košarku u regularnom dijelu sezone uèine to i sada. Sretan Vam Uskrs!