Dražen bi danas navršio 46 godina da je s nama i da nije bilo tragiène nesreæe 07.06.1993. Teško je napisati bilo što o Draženu što veæ nije napisano ili reèeno o njemu kao košarkaškom Mozartu, èovjeku koji je košarku uistinu uèinio globalnim sportom, spojivši dva nespojiva košarkaška svijeta, SAD i Europu. Dok sjedim sada i razmišljam što napisati novo o Draženu u ovom èlanku, jedino što mi non stop pada na pamet jest da pišem o njemu iz moje osobne perspektive, mene kao osobe kojem je Dražen uzor od malena, od negdje moje 11-e godine, a danas mi je 26 godina, on je moj uzor ne samo u košarkaškom pogledu veæ i u životnom.
Dražen je bio borac, radnik, talent i pobjednik, igrao je sa srcem svaki potez, svaku asistenciju, svaku obranu, svaki pokret na terenu, davao je sve to publici koja mu je to pamtila tada a pamti i danas i pamtit æe zauvijek. Igrom sudbine, svi mi æemo jednog dana ako Bog da ostariti ali Dražen æe zauvjek ostati mlad, onakav kakvim ga vidimo na slikama, na videima, na snimkama njegovih utakmica.
Napustio nas je u 28-oj godini, kad je mogao dati još mnogo, ali uspomena na njega ostaje, ostaje jednako onako jaka kao svih ovih proteklih 17 godina otkad više nije sa nama. Nekad se zapitam što bi danas Dražen radio u svojoj 46-oj godini, mnogi æe reæi da bi možda bio trener, ali ja se nekako ne mogu oteti dojmu da Dražen ne bi mogao gledati sa klupe igraèe i teren a da ne može izravno utjecati na igru kao igraè, jer on je bio pobjednik, on je bio taj koji je mogao sam pobjediti protivnièku ekipu, One man army, kako ga je nazvao trener Simaca Dan Peterson u sezoni 1985/86 kad je Dražen doslovno sam pobjedio Simac u Euroligi.
Ono što je sigurno jest da je Dražen živ da bi bio u košarkaškom svijetu, jer njegova jedina ljubav i njegov jedini svijet je bila košarka, no sudbina to nije htjela toga dana 07.06.1993, toga kobnog dana za hrvatsku i svjetsku košarku. Ostaje nam samo razmišljati i nagaðati što bi sve Dražen još postigao da je ostao živ, no jedno ne trebamo nagaðati, a to je da bi sigurno davao do kraja svoje karijere 100% od sebe, da bi bio pobjednik i borac i da bi slijedio ono što je jednom izjavio: “nikome popusta, a sebi najmanje”. Dražen je bio roðeni voða, onaj koji sve može povesti, onaj koji može uzeti loptu u svoje ruke i pronaæi put do obruèa, kapetan…
Bio je jedan od rijetkih sportaša kojeg su protivnièki navijaèi u isto vrijeme mrzili i voljeli, košarkaški genij koji je svaki pokret, dribling, fintu i šut doveo do savšenstva. Bio je legenda još za života, legenda æe biti zauvjek, primjer ostalima u košarkaškom i svakom drugom pogledu, bio je košarkaš koji kad bi dosegnuo jedan cilj odmah bi si postavio drugi cilj i radio je sve što je mogao da što brže doðe do tog cilja, bio je pobjednik, lider, onaj koji je sam mogao pobjediti cijelu momèad, preokrenuti rezultat, košarkaški Mozart…
Autor i video: Daniel Zeliæ