Nemam pojma kako sam zavolio luzere. Vjerojatno su za sve krivi glupi holivudski filmovi koji su oduvijek romantizirali živote neuspješnih i propalih likova. Od Humphreya Bogarta i ostalih film noir detektiva koji su nosili jeftina odjela, pili jeftinu cugu i pušili jeftine cigare u jeftinim uredima pa sve do Brucea Willisa i ostalih policajaca koje su supruge ostavile jer su prolazili glavom kroz zid u svim životnim situacijama, moram priznati kako su luzeri obilježili moje djetinjstvo. Naravno, za razliku od pravih, životnih luzera ovi su bili karizmatièni i odluèni i uvijek bi se na kraju filma iskupili za svoje grijehe. To je bio dovoljan razlog da ih zavolim.
Stoga vam neæe biti èudno kad vam otkrijem da sam ove sezone pogledao najviše utakmica Clippersa i Timberwolvesa, naravno, ako ne raèunamo sve utakmice Bullsa, za koje ionako navijam otkad sam imao sedam godina. Znam, znam, totalno je kretenski gledati utakmice dvaju ekipa koje zajedno nemaju pobjeda koliko imaju jedni Pacersi ili Warriorsi, ali koliko god pokušavao, ne mogu si pomoæi. Zov luzera jaèi je od mene. Èak i ako taj zov obeæava samo lošu košarku.
Što baš i nije u potpunosti istina. Koliko god bili loši Clippersi su skinili skalp Hornetsima i Oklahomi u dvije zanimljive i uzbudljive utakmice, i u veæini susreta pokazuju onaj isti potencijal zbog kojih sam ih prije poèetka sezone budalasto smjestio u doigravanje. Timberwolvesi su pak oduševili u nekoliko navrata atipiènom NBA igrom te su dokazali da ovaj nevješto sklepan roster može napraviti puno problema tradicionalno graðenim ekipama. Za razliku od Clippersa nisu skinili ni jednu pravo dobru ekipu, ali su zato došli jako, jako blizu u ogledu s Lakersima.
Mogao bih vam lagati kako Clipperse uživam gledati zbog toga što Eric Gordon potiho radi na svojoj prvoj all – star sezoni, zato jer me zanima kako æe preživjeti ozljede Chrisa Kamana (teško) i Barona Davisa (bez imalo problema), ili zato što me živo zanima mogu li Eric Bledsoe i Al-Farouq Aminu odmah startati u NBA-u, no nema nikakvog smisla jer svi znamo da je to najobiènija laž.
Mogao bih vam lagati kako Timberwolvese uživam gledati zbog toga što Michael Beasley konaèno pokazuje da nije uzalud biran drugim pickom drafta, ili zato što je Darko u tri utakmice opet pokazao svoj nadnaravni talent koji je uništen prazninom koju Milièiæ nosi izmeðu dva uha, ili zato što me zanima kako æe ovaj nekonvencionalno izgraðen roster eksplodirati Davidu Kahnu u lice. Mogao bih, no nema nikakvog smisla jer svi znamo da je to najobiènija laž.
Svi znamo zašto se gledaju ove dvije ekipe. Svi znamo njihova imena. Iako se nalaze u luzerskim ekipama, Blake Griffin i Kevin Love oduševljavaju svakom svojom utakmicom.
Kevin je svoju prvu pravu priliku dobio tek ove godine i to nakon ogorèene svaðe s trenerom Kurtom Rambisom u prvoj utakmici sezone kada je èamio na klupi baš kao i prethodne dvije godine. Mladi krilni centar šikaniran je u ekipi Timberwolvesa otkad je draftiran, a iz Minnesotte su nam servirali niz izlika, od loše kondicijske pripreme punašnog Kevina do nesposobnosti da u rotaciju uklope i njega i Ala Jeffersona. No, jednom kad je dobio šansu da igra više od 25 minuta po utakmici i èim se otarasio konstantnog gledanja prema klupi u strahu da æe ga trener izvuæi van, Love je proigrao. Èovjek je upisao prvu 30/30 utakmicu od Mosesa Malonea, trostrukog MVP-a lige kojeg ljudi najèešæe nepravedno izostavljaju s lista najboljih košarkaša svih vremena. Zanimljivo je kako Kevinova igra uvelike podsjeæa upravo na Mosesa, iako se mora priznati kako je Malone fizièki bio puno impresivniji igraè od Lovea koji se jedva može odlijepiti od poda. No, naèin na koji je ovaj dvojac dolazio do skokova, naroèito u napadu je praktièki isti. U trenutku kad netko od suigraèa uputi šut i Malone i Love kreæu prema košu, uðu na osnovnu crtu, dolaze u nezgodnu poziciju ispod koša i onda koriste težište i pozamašne guzice kako bi izgurali protivnika i ostvarili poziciju za skok. Ova tehnika omoguæuje da usisaju lopte i othrvaju se napadima viših ili skoènijih protivnika, još jednom dokazujuæi kako je naporan rad jednako bitan kao nesvakidašnji talent.*
*Za potvrdu ovoga otvori enciklopediju i pogledaj pod Noah, Joaqim ukoliko još nisi uvjeren/a.
Naravno, teško da æe Love ikad biti onoliko važan svojim ekipama kao što je bio Moses i teško je reæi da æe ikad biti izabran u prvu petorku lige, a kamoli za MVP nagradu, no èinjenica je i da je Mosesov poèetak bio izrazito težak i da je promijenio èetiri ekipe prije nego je napunio 21 godinu i da je neshvatljivo trejdan èak 10 puta u karijeri.* Prije poèetka sezone šuškalo se da bi se Kahn mogao riješiti Lovea na isti naèin na koji se riješio i Jeffersona, no nakon suludog poèetka sezone u kojem Kevin u prosjeku upisuje 19 poena i 15 skokova nekako mislim da taj film neæemo gledati.
*Najluði trejd? New Orleans Jazz šalju Mosesa Malonea za prvi pick drafta 1978. godine i onda šalju taj pick, zajedno s pickom iz 1979. i 1981. godine u Lakerse za Gaila Goodricha koji je imao bilijun godina i sjebano koljeno. Kroz par godina Goodrich je otišao u penziju, Jazz je bio oèajan, a onaj pick iz 1981. godine se pretvorio u Magica Johnsona. Kahn æe morat puno pure pojest da postane najluði GM svih vremena.
Blake Griffin je, s druge strane, potpuno drugaèiji tip igraèa. Blagoslovljen suludim odrazom zbog kojeg bi mu nekoæ prišili nadimak kao što je Skywalker ili Air* Griffin napada obruè iz svih kuteva, a njegovo zakucavanje preko Mozgova pri kojem je dvometraškom Rusu doslovno nabio jaja na facu je najuzbudljiviji play dosadašnje NBA sezone. Njegova zakucavanja prije svega podsjeæaju na zakucavanja Shawna Kempa koji je zahvaljujuæi svom nebeskom odrazu završio na posterima soba svih klinaca koji su u 90-ima obožavali NBA. Šanse da Love postane Malone su ravne nuli, no šanse da Griffin postane novi Kemp su još manje.
*U današnjem NBA-u možemo oèekivati da æe ga zvati BG ili B-Griff. Što je jako, jako, jako žalosno.
Dapaèe, usudio bih se reæi da æe Griffin postati sve ono što je Kemp mogao biti, ali nije zbog svoje ljenosti, sebiènosti i sklonosti prokreiranju i uživanju lakih droga. Griffin je veæ sad neobièno zreo za svoje godine, i baš poput kolega Derricka Rosea ili Kevina Duranta u svojim intervjuima za uspjeh prije svega okrivljuje naporan rad. Što se i vidi na terenu. Uz neobiènu brzinu za svoj stas i veæ spomenut nebeski odraz Griffin posjeduje i impresivnu tehniku kretanja u postu te nekoliko jako lijepih spin pokreta. Naravno, njegov low post arsenal je daleko od idealnog i morat æe poraditi na leðnoj tehnici, no veæ sad je ispoliraniji od veæine mladih krila koja dolaze u ligu nakon sezone koledža. Blake je osim toga najavio kako radi i na šutu s poludistance koji bi ga mogao napraviti nezaustavljivim, a te njegove najave su prestrašile èak i najsmirenije NBA trenere.
Èak i bez vanjskog šuta Griffin je najimpresivniji rookie u NBA ligi u zadnjih 10 godina. Impresivniji od Tyrekea i od Rosea i od Duranta i od Mela i od Lebrona i od Paula i od Amarea i od Gasola. Bilo igraèki, bilo statistièki nitko nije imao ovako dobar uvod u sezonu još tamo od Tima Duncana, što vam dovoljno govori o njegovom igraèkom potencijalu. To ne znaèi da æe se Blake pretvoriti u novog Timmya, no moguænost postoji, a pred njim stoje dvije ogromne prepreke koje bi ga u tom mogle sprijeèiti. Prva je njegova navika da se baca kao Larry Bird za svakom izgubljenom loptom bilo u publiku, bilo u zapisnièki stol, bilo u stup koša, bilo u suigraèe. Birdu je ta tendencija skratila karijeru za pet godina, a na samom kraju na utakmicama više nije sjedio na klupi nego je ležao na parketu odmarajuæi leða. Griffin bi trebao imati prednost zbog napretka medicinske znanosti, no unatoè tome ozljede znaju osakatiti dobar dio igraèkih karijera i dan danas.
No, to je ništa prema onoj drugoj prepreci koju niti jedan košarkaš do sad nije uspio svladati. Znate, èinjenice da igra za LA Clipperse. Sliènu prepreku pred sobom ima i Kevin Love koji æe igrati za jednako loše Timberwolvese koje ni jedan Kevin Garnett nije uspio katapultirati do NBA finala i s kojim su osvojili samo jedan naslov prvaka divizije.
Clippersi i Wolvesi imaju neugodnu reputaciju u NBA ligi i vrhunski slobodni igraèi ih izbjegavaju u širokom luku, èak i kad imaju dobre ekipe. Samim tim trebat æe vrhunski napor da ove dvije momèadi, koje u ovom trenutku imaju hrpu talentiranih mladih igraèa, uðu u playoff u nekoliko sljedeæih godina. Wolvesi æe se osim na Lovea oslanjati i na preporoðenog Beasleya, solidnog Flynna, potencijalno dobrog Wesa Johnsona i jako dobrog Nikolu Pekoviæa, dok æe Clippersi loptu u ruke dati Griffinu i sjajnom Ericu Gordonu te veæ spomenutom Bledsou i Aminuu. S obzirom kako je krenilo i jedna i druga ekipa æe imati dobre pickove na kraju godine što æe predstavljati još jednu šansu da podebljaju svoj roster talentiranim igraèima i stvore ekipu koja æe konkurirati za NBA vrh.
Na forumima i meðu analizama struènjaka se prièa kako su ove dvije franšize uklete i kako ovaj talentirani dvojac mora iskoristiti prvu priliku da pobjegne glavom bez obzira i tako sami sebi uskaèu u usta pošto su èitavo ljeto blatili Onoga èije se ime ne smije izgovoriti nakon što je odnio svoj talent u South Beach baš zbog toga što je izdao svoju prokletu ekipu.
Love i Griffin su dovoljno talentirani da se oko njih veæ sad oformi playoff momèad, a jednog dana možda uðu u onu rijetku skupinu igraèa koja može svoju ekipu voditi do titule. Ne bi li bilo sjajno da se to dogodi toliko puta iscipelarenim, poniženim i poljuvanim ekipama poput Clippersa i Timberwolvesa? Ne bi li bilo sjajno da Blake i Kevin postanu èarobnjaci koji æe skinuti dugogodišnje prokletstvo s ovih ekipa? Ne bi li to bilo nešto što bi uživali gledati? Baš kao u holivudskim filmovima došlo je vrijeme da se luzeri iskupe.