Još smo dan udaljeni od druge utakmice Velikog finala u kojem igraju Cavaliersi i Warriorsi. Oni Warriorsi, koji su se vratili iz deficita od čak 3-1 i završili seriju kod kuće, u svojoj gotovo neosvojivoj Oracle Areni. Dobili su čak tri utakmice zaredom protiv Oklahome, Oklahome od koje mnogi nisu ni očekivali da će proći ekipu Spursa koja je skupila 67 pobjeda, a o Warriorsima ni da ne pričamo.
No bili su tu. Prošli su San Antonio, došli u Oakland, odmah pokazali da su vrlo sposobni i da su tu s razlogom. Od ekipe koja predvođena svojom triple-double zvijeri igra onako, pomalo kako zvijerima i spada, neorganizirano i nemirno, ponekad sa glupim turnoverima i nepotrebnim forsiranjima, postali su momčad sa sistemom igre i relativno kvalitetnom obranom.
I fizički su standardno bili na razini, ali ovaj put i psihički. Svi znamo da je Thunder uz gore spomenute boljke prosuo brojne utakmice kroz regularnu sezonu u četvrtoj četvrtini, nedostajalo im je koncentracije i nekakvog clutch faktora, ali ovaj put nije izgledalo tako. Predvođeni jednim od najboljih scorera ikad i najatletičnijim razigravačem svih vremena, psihički su bili u igri cijelo vrijeme. Sve do šeste utakmice i onih kobnih zadnjih minuta kad su se opet pojavile sve njihove stare mane i kad se opet sve prosulo.
Russell Westbrook je rekao: „Imamo ekipu punu igrača koji su kroz sezonu mentalno ojačali, i to je psihički i nas osnažilo kao cjelinu“, ali usprskos tomu, priznao je da ako postoji jedna stvar na kojoj bi mogli poraditi, to je i dalje taj psihološki aspekt. „Mentalna izdržljivost“, rekao je. „Mislim da smo poradili na tome prilično dobro, ali za razliku od ove sezone sljedeće godine trebamo početi biti u igri od početka regularne sezone, a ne samo u doigravanju kad zagusti, jer će nam tako biti lakše u određenim situacijama.“
Oklahoma je bila tako blizu, a tako daleko. Ostaje nam vidjeti hoće li uopće imati šansu poboljšati svoju psihu dogodine s obzirom na to da njihova zvijezda, Kevin Durant, možda mijenja mjesto stanovanja.