Tražiti najboljeg košarkaša u povijesti apsolutno je besmisleno. Svatko ima svoje favorite i argumente. Ako je kriterij pobjeðivanje onda je najveæi u povijesti Bill Russell. Ako je u pitanju svestranost onda je to Oscar Robertson. Ako je u pitanju nezaustavljivost i lakoæa postizanja koševa onda je to Wilt Chamberlain.
Stroj za koševe:
U NBA ligi su igrali viši igraèi od Wilta Chamberlaina. U NBA ligi su igrali teži igraèi od njega. Ali nijedan od njih nije imao takvu kombinaciju pokreta, snage, agilnosti i razornosti.
Bio je uvjerljivo najdominantnija napadaèka sila koju je košarka ikad vidjela. Jedan od najsvestranijih centara ikad. Imao je nevjerojatnu brzinu i možda je bio najsnažniji igraè ikad. U bench-pressu je dizao nevjerojatnih 240 kilograma. Wiltova snaga bila je nevjerojatna. Bio je tako jak da je to bilo zastrašujuæe. A i sa svojom golemom pojavom djelovao je tako. Jednom prilikom je u tuènjavi meðu igraèima s poda dignuo suigraèa kao da je ovaj graðen od perja. A igraè je bio visok 203 cm i težak 99 kg.
Nije volio tuènjave, bio je mirotvorac. Kad je Paul Silas (visok 201 cm i težak 106 kg) jednom prilikom želio tuæi Wiltovog suigraèa Happyja Hairstona odjednom se Wilt stvorio pokraj njega i èvrsto ga primio. Odvukao ga je sa strane i rekao mu: Neæemo raditi takve stvari. Silas je samo rekao: Da, gospodine.
Wilt Chamberlain rodio se 21. kolovoza 1936. u Philadelphiji. Bio je jedan od devetero djece Williama i Olivie Chamberlain.
Wiltova prva sportska ljubav bila je atletika, ali je volio i košarku. Bio je izvanredno agilan za svoju visinu, a u velikoj je mjeri uspio zahvaljujuæi svojoj snazi, koju je razvio u srednjoj školi baveæi se atletikom, trèao je na kratkim stazama te bacao kuglu i skakao uvis.
Prvi put se proèulo za njega u srednjoj školi Overbrook. U prvoj utakmici zabio je 32 koša. Overbrook je u tri godine s njim imao omjer 58-3, a Wilt je ukupno zabio 2252 koševa (oborio državni rekord Toma Gole). Posebno je volio igrati protiv srednje škole Roxborough kojima je zabio 71, 74 i 90 koševa. U srednjoj školi prosjeèno je zabijao 36.9 koševa.
Nakon srednje škole Wilt odbija sva najjaèa sveuèilišta i odlazi na sveuèilište Kansas. Njegov debi za prvu momèad Kansasa 1956. bio je spektakularan: 52 koša protiv sveuèilišta Northwestern (to je bio i novi rekord sveuèilišta).
Naime, tada je vrijedilo pravilo da brucoši (igraèi prve godine) ne smiju igrati za prvu momèad sveuèilišta. Smjeli su samo trenirati s njima. 1955. brucoš Wilt se predstavio publici u Kansasu: momèad brucoša igrala je protiv prve momèadi Kansasa pred 14000 gledatelja u dvorani Allen Field House. Wilt je zabio 42 koša i pokupio 31 skok i odveo brucoše do pobjede 81-71.
U drugoj sezoni (1956/57) Wilt prosjeèno zabija 30 koševa, 19 skokova i 9 blokada. Odvodi svoje Kansas Jayhawkse do NCAA finala u kojem su igrali protiv dotad neporažene North Caroline. U jednom od najboljih finala ikad North Carolina osvaja naslov nakon tri produžetka rezultatom 54-53. Wilt je utakmicu završio kao najbolji strijelac i skakaè: 23 koša i 14 skokova. Unatoè porazu Wilt je proglašen za najboljeg igraèa turnira. Nakon treæe godine studija Wilt napušta sveuèilište.
“Napustio sam sveuèilište godinu ranije zato jer su odugovlaèili s igrom, zavlaèili su,” rekao je Wilt. “Znali su da je jedini naèin na koji me mogu zaustaviti taj da ne šutiraju na koš. Želio sam igrati meðu profesionalcima, a oni nisu igrali zonsku obranu. Buduæi da nisam mogao odmah zaigrati u NBA pridružio sam se Harlem Globetrottersima.”
Ali tada su bila drukèija vremena. U NBA ligi su mogli igrati samo igraèi koji su proveli èetiri godine na sveuèilištu. Wiltu je ostala još jedna godina studija i tek je mogao zaigrati u NBA nakon što njegova klasa diplomira. Jedina opcija koju je imao bila je igranje za Harlem Globetrotterse. S Globetrottersima je proveo jednu sezonu, a onda je otišao tamo gdje pripada: u NBA ligu.
U svibnju 1959. kao teritorijalni pick potpisuje za Philadelphia Warriorse za 30000 dolara na godinu, iako je s raznim bonusima taj iznos na kraju iznosio izmeðu 40000 i 50000 dolara. Wilt je postao najplaæeniji igraè u NBA. To je tada bio astronomski iznos. Primjerice, do tada najbolje plaæeni igraè bio je playmaker Celticsa Bob Cousy sa 25000 dolara godišnje. A Wilt je dobio gotovo dvostruko više od njega.
Navijaèi u NBA ligi nisu nikad vidjeli nekoga poput Wilta. Od prve utakmice, od trenutka kada je stupio na košarkaški teren bio je najdominantniji igraè. U prvoj utakmici, debiju protiv New York Knicksa ima fantastiène brojke: 43 koša i 28 skokova (najviše ikad za rookieja). Rookie sezonu je odigrao fantastièno: prosjeèno je zabijao 37 koševa i 27 skokova, a to su i danas rekordi za rookieje. Odmah u prvoj sezoni bio je najbolji u sedam statistièkih kategorija: ukupni broj koševa (2707), prosjek koševa (37.6), broj upuæenih šutova iz igre (2311), broj pogoðenih šutova iz igre (1065), broj upuæenih slobodnih bacanja (991), ukupni broj skokova (1941) i prosjek skokova (27.0). Nastupio je i na All-Star utakmici, a bio je i MVP te utakmice sa 23 koša i 25 skokova. Osim toga, bio je rookie godine kao i MVP lige.
Nezaboravnih 100 koševa:
Sezona 1961/62. ostat æe zapisana u košarkašku povijest. Te sezone Wilt je zabio nevjerojatnih 100 koševa na utakmici. Ali prvo je u prosincu 1961. imao niz od 9 utakmica u kojima je zabio 78, 61, 55, 54, 52, 43, 50, 57 i 55 koševa. Kada je zabio 78 koševa njegov trener Frank McGuire je rekao: “Jednog dana zabit æe 100 koševa.”
Nepuna tri mjeseca kasnije to se i dogodilo. 2. ožujak 1962. upisan je u košarkašku povijest kao dan kada je Wilt zabio 100 koševa. Umjesto u Philadelphiji igralo se u Hersheyu, gdje je momèad ponekad imala treninge i gdje bi odigrala par utakmica u sezoni. Samo 4124 gledatelja su nazoèila utakmici i imali su što vidjeti. Wilt je bio nezaustavljiv te veèeri. U prvoj èetvrtini je zabio 23, na poluvremenu 49. Nakon tri èetvrtine imao je 69 koševa. Prijašnji rekord od 78 oborio je osam minuta prije kraja. Stotku je zabio 46 sekundi prije kraja utakmice, i odmah nakon što je zabio stoti koš navijaèi su utrèali na teren i prekinuli utakmicu. Wilt je otišao u svlaèionicu gdje je Harvey Pollack napisao na komadu papira ‘100‘, a zatim se Wilt slikao s tim papirom. Šut iz igre na toj utakmici: 36-63, slobodna bacanja 28-32.
Te sezone je imao prosjek od rekordnih 50.4 koševa i postao je jedini igraè u povijesti koji je probio granicu od 4000 koševa u sezoni (4029 koševa u 80 utakmica). Takoðer je bio i prvi skakaè lige (25.7 skokova), drugi po postotku šuta (50.6 %), i postavio je rekord po prosjeku minuta: 48.5 minuta po utakmici!!! To je fantastièan doseg uzme li se u obzir da NBA utakmica traje 48 minuta. Kako mu je uspio taj pothvat? Philadelphia je te sezone igrala produžetke na sedam utakmica, a Wilt je igrao 3882 minute od moguæih 3890. Te sezone propustio je samo 8 minuta! Ukupno je u karijeri imao prosjek od nevjerojatnih 45.8 minuta po utakmici.
“Iako se èini nevjerojatno, zaista je normalna stvar da sam ja zabio 100 koševa,” rekao je Wilt. “Morate zapamtiti da sam ja te godine u prosjeku zabijao 50 koševa po utakmici. Igraèi koji prosjeèno zabijaju 16 ili 17 koševa po utakmici obièno barem jednom u sezoni zabiju 35 koševa. I to je upravo ono što sam ja uèinio, udvostruèio sam svoj prosjek.”
Wilt je bio noæna ptica i ustati prije podneva za njega je bila velika žrtva. A upravo je i noæ uoèi utakmice u kojoj je zabio 100 koševa bio u noænom provodu. Cijelu noæ je proveo s jednom damom u New Yorku. Oko 6 sati ujutro damu je ostavio pred njezinom kuæom, a on je krenuo vlakom u 270 kilometara udaljeni Hershey gdje se upisao u povijest. Takav je bio Wilt Chamberlain. Ništa mu nije bilo teško. I nikada se kasnije nije hvalio o toj utakmici u Hersheyu.
Svi su govorili da je sve što je Wilt radio bilo postizanje koševa. Ali on ih je sve razuvjerio u sezoni 1967/68 – postao je najbolji asistent lige (8.6 asistencija po utakmici). Samo da svima pokaže da nije samo stroj za koševe. Nikada prije, niti nikada poslije nije centar bio najbolji asistent lige. Stvarno neponovljivo! Istina, tada se gledao ukupan broj asistencija i Wilt je u 82 utakmice skupio 702 asistencije, najviše u ligi. Iza njega su bili Lenny Wilkens sa 679 asistencija i Oscar Robertson sa 633 asistencije. Da se gledao prosjek Wilt bi bio treæi asistent lige. Ali tada su bila drugaèija pravila. Ali 8.6 asistencija za centra zaista je neponovljivo.
Odlièan asistent je bio i u sezonama 1965/66 (5.2 asista, sedmi u ligi), 1966/67 (7.8, treæi u ligi) i 1963/64 (5.0, peti u ligi). Wilt je najviše asistencija na jednoj utakmici zabilježio 2. veljaèe 1968. Imao je ni manje ni više nego 21 asistenciju! Zaista fascinantno. A upravo te veèeri mu je uspio još jedan nedostižni pothvat: double triple-double. Dvostruki triple-double: više od 20 koševa, 20 skokova i 20 asistencija. Na toj utakmici zabio je 22 koša, imao 25 skokova i 21 asistenciju! Nakon njega to nije uspjelo niti jednom igraèu.
Dva naslova:
Wilt je odveo svoje momèadi do naslova 1967. i 1972. Philadelphia 76ersi iz sezone 1966/67. i Los Angeles Lakersi iz sezone 1971/72. su u svim anketama meðu deset najboljih momèadi u NBA povijesti.
U sezoni 1966/67. Sixersi su postavili novi rekord po broju pobjeda u regularnom dijelu: 68-13. U play-offu su prvo porazili Cincinnati 3-1, zatim u finalu Istoka Boston 4-1. U pet utakmica protiv Celticsa na prosjeku je od 20 koševa i 32 skoka. A najbolje je ostavio za kraj: u petoj utakmici 76ersi su uništili Celticse 140-116, Wilt fantastièan: 29 koševa, 36 skokova i 13 asistencija. Boston je nakon osam naslova za redom napokon detroniziran. Bilo je i vrijeme da ih netko skine. I zato je najpravednije da su to uèinili Wiltovi 76ersi. Bila je to Wiltova slatka osveta za sve poraze koje su mu Celticsi dotad nanijeli. A u finalu je pao bivši Wiltov klub San Francisco 4-2. Wiltova statistika u finalu: 17.7 koševa, 28.5 skokova i 6.8 asistencija. Sada više nitko nije mogao govoriti da je Wilt gubitnik. Te sezone Wilt prvi puta u karijeri zabija manje od 30 koševa u prosjeku. Trener Alex Hannum ga je uvjerio da je za dobrobit momèadi bolje ako on zabija manje koševa, prosjek mu je pao sa 33.5 na 24.1 koš po utakmici. Po prvi puta nije bio vodeæi strijelac lige, ta èast pripala je Ricku Barryju. Te sezone se stvarno podredio momèadi: prosjeèno 24.1 koševa, 24.2 skokova i 7.8 asistencija po utakmici. I šut iz igre 68.3%.
Sezona 1971/72. takoðer je bila posebna. Regularni dio sezone Lakersi su završili s omjerom 69-13, što je bio i novi rekord po broju pobjeda u sezoni (trajao do sezone 1995/96. dok ga nisu srušili Chicago Bullsi s omjerom 72-10). Lakersi su postavili i novi niz u uzastopnim pobjedama: 33 pobjede za redom. Od 5. studenog 1971. do 7. sijeènja 1972. bili su nepobjedivi. To je i najduži niz u profesionalnim momèadskim sportovima u Americi. U finalu dobivaju New York Knickse 4-1. Wiltova statistika u finalu: 19.4 koševa, 23.2 skoka i 2.6 asistencije. Sa 35 i pol godina Wilt osvaja drugi naslov. I sve to uz slomljen ruèni zglob. Naime, u prvoj èetvrtini èetvrte utakmice finala Wilt je slomio ruèni zglob. Iako je trpio bolove ostao je na terenu cijelu utakmicu. U preostalim utakmicama je dobio injekcije protiv bolova, stisnuo je zube i na kraju je zasluženo proglašen MVP-jem finala.
Postavio 68 rekorda!!
U mirovinu je otišao nakon sezone 1972/73. Postavio je neke rekorde koji nikada neæe biti srušeni. Vlasnik je ni manje ni više nego 68 rekorda!!! 122 puta zabio je 50 ili više koševa na utakmici (118 puta u regularnom dijelu i samo èetiri puta u play-offu). 32 puta zabio je 60 ili više koševa (usporedbe radi, drugi najbolji je Michael Jordan s 5 utakmica). Šest puta zabio je 70 ili više koševa.
U 14-godišnjoj karijeri zabio je ukupno 31419 koševa, što je bio rekord sve do 1984. godine kada ga je srušio Kareem Abdul-Jabbar. U karijeri ima prosjek od 30.1 koš po utakmici. Samo Jordan ima veæi prosjek, i to neznatno (Jordan 30.12, a Wilt 30.07). Wilt drži i rekord za najviše skokova u povijesti: 23924. I po prosjeku je prvi: 22.9 skokova. U prve tri sezone prosjeèno je bilježio više od 25 skokova po utakmici! A prvi je i po ukupnom broju skokova na jednoj utakmici: 55, a to je uèinio u utakmici protiv Boston Celticsa i svog velikog rivala Billa Russella.
U prvih deset sezona nikada nije imao manji prosjek od 21 skoka po utakmici. Mnogim igraèima je 30 koševa i 23 skoka najviše što su ikad zabili, a Wilt je imao taj prosjek u 14-godišnjoj karijeri. Prosjeèno 30 i 23 svaku utakmicu!
A da je popravio slobodna bacanja, što bi tek onda bilo? Wilt je bio loš izvoðaè slobodnih bacanja, u karijeri samo 51%. Ukupno je promašio 5805 slobodnih bacanja, gotovo šest po utakmici. U play-offu je bio još gori: 46.5%. Slobodna bacanja su mu bila jedina slaba toèka, i da je kojim sluèajem gaðao bacanja kojih 70-80% bio bi apsolutno nezaustavljiv. Pa tada bi ga trebalo zabraniti zakonom.
Nije nikad izašao iz igre zbog šest osobnih pogrešaka (u 1205 odigranih utakmica – 1045 utakmica u regularnom dijelu i 160 u play-offu).
MVP lige bio je èetiri puta (1960, 1966, 1967 i 1968). A imao je strašnu konkurenciju: igrao je u vrijeme takvih velièina kao što su Oscar Robertson, Jerry West, Elgin Baylor, Willis Reed i Bill Russell. I svi su oni bili u najboljim igraèkim godinama. Na poèetku karijere igrao je s prvim superzvijezdama kao Bob Pettit, Dolph Schayes i Bob Cousy.
Najbolji strijelac lige bio je sedam sezona za redom (1960-66). Najbolji skakaè lige 11 puta. Devet puta vodio je po postotku šuta iz igre. Sedam puta izabran je u All-NBA prvu momèad. Dva puta u najbolju obrambenu momèad. U njegovo vrijeme nisu se brojale blokade, tek su se poèele brojati u sezoni 1973/74, odmah nakon njegova odlaska. Ali velika je vjerojatnost da bi bio najbolji bloker u povijesti.
U Wiltovo vrijeme nitko nikad nije èuo za izraz triple-double, ali je ta statistièka kategorija bila normalna pojava kod njega. Skupio je 78 triple-doubleova, ali kako se tada nisu brojale blokade ostao je prikraæen za sigurno još stotinjak triple-doublova. A koliko bi tek quadruple-doubleova imao.
S dugim rukama i fantastiènim osjeæajem za blokadu imao bi sigurno izmeðu 5 i 10 blokada po utakmici. Ako ne i više. Harvey Pollack, jedan od najveæih Wiltovih prijatelja i dugogodišnji statistièar Philadelphia 76ersa rekao je sljedeæe:
“Sjeæam se utakmice u kojoj je Wilt izblokirao 25 šutova. Ne vjerujem da je itko ikada uspio više.”
Wilt je jednom rekao: “Više su se bojali moje igre u obrani nego igre u napadu. ”
Walt Frazier je rekao: “Wilt ima sve te rekorde i to znaèi nešto. Ali nijedan od tih rekorda ne govori cijelu prièu. Brojevi su veliki, ali nije sve u brojkama. Wilt je bio nevjerojatno dominantan. Niste ga mogli èuvati jedan na jedan. Samo je jedan igraè u ligi to mogao – Bill Russell. Svi ostali morali su se osloniti na udvajanja ili èak utrajanja.”
Bio je tako velik, ogroman, agilan i dominantan da su mijenjali pravila zbog njega. Zabranili su silaznu putanju u napadu jer su mu suigraèi dodavali lopte na obruè, koje je on onda s lakoæom trpao u koš. Proširili su reket s 12 na 16 stopa (5.3 metara) u pokušaju da ga maknu èim dalje od koša. Ali nisu uspjeli. Imao je raznovrstan repertoar u napadu. Nije samo zakucavao, razvio je i uèinkovit šut s poluodstojanja, pivotirao je i polagao zicere.
Nakon umirovljenja u dresu Lakersa potpisao je ugovor sa San Diego Conquistadorsima u legendarnoj ABA ligi. Trebao je biti trener-igraè. Ali Lakersi su se pobunili (Wilt je imao još jednu godinu ugovora za Lakerse) i otišli na sud kako bi sprijeèili Chamberlaina od igranja pa je Wilt na kraju samo trenirao momèad. Izdržao je samo jednu sezonu, ali se nije proslavio: omjer 37-47 i posljednje mjesto u Zapadnoj diviziji.
Nakon što je Wilt postao trener San Diega bivši suigraè Elgin Baylor je rekao: “Ne vjerujem da može biti trener. Nije nikada imao discipline.”
Baylor je bio definitivno u pravu. A koliko je Wilt ozbiljno shvatio trenerski posao: rekao je igraèima da je trening ujutro. Kako je Wilt bio noæna ptica jutarnje treninge je vodio njegov pomoænik, a Wilt bi samo naveèer došao na utakmicu.
1971, dok je igrao za Lakerse trebao je boksati s Muhammadom Alijem. Bilo je dogovoreno 15 rundi, ali na kraju nije bilo ništa od toga.
Nakon NBA karijere takoðer je bio aktivan u sportu, bio je izvrstan odbojkaš. Trèao je maraton. Tražile su ga i neke football momèadi. I NBA momèadi su ga tražile, posljednji put 1989. A Wilt je tada imao 53 godine. Uvijek je bio u sjajnoj kondiciji, vjerujemo da bi i tada mogao igrati u NBA ligi.
Sve momèadi u kojima je igrao umirovile su mu dres. Legendarni dres s brojem 13 danas visi pod svodovima dvorana Golden State Warriorsa, Philadelphia 76ersa i Los Angeles Lakersa. Takoðer mu je umirovljen dres u srednjoj školi (#5) kao i na sveuèilištu Kansas (#13). Harlem Globetrottersi su mu takoðer umirovili dres s brojem 13, postao je prvi igraè Globetrottersa koji je doživio tu poèast.
Umro je 12. listopada 1999. Imao je 63 godine. Pronaðen je mrtav u svom krevetu u svom domu na Bel-Airu oko 12:30 sati popodne. Doživio je zatajenje srca. Zadnjih par godina prije smrti imao je problema sa srcem, visokim krvnim tlakom, dijabetesom i kukovima. Bilo mu je teško prihvatiti èinjenicu da on koji je uvijek bio u fantastiènoj fizièkoj kondiciji, postaje nemoæan i boležljiv. Na žalost, èesto je odbijao lijeèenja koja su mu mogla spasiti život. Trebao je pacemaker i novi kuk, ali je to uvijek odgaðao. Njegova tvrdoglavost na kraju ga je stajala života.
Imao je više nadimaka. Novinar ga je prozvao Wilt the Stilt (stilt – štaka za visoko hodanje, hodulja), ali Wilt je mrzio taj nadimak. Više je volio drugi nadimak – Big Dipper, kojeg je dobio dok je odrastao na ulicama Philadelphije. Bliski prijatelji zvali su ga Big Norman.
Sve ga je zanimalo. Bio je vlasnik trkaæeg konja, imao je više stanova na Istoènoj i Zapadnoj obali, a bio je i vlasnik noænog kluba u Harlemu. Obožavao je putovati, posjetio je i Hrvatsku. 1974. ljetovao je u Jelsi na otoku Hvaru. 1984. glumio je u kultnom filmu Conan Barbarin. Glumaèki partner i protivnik na filmu bio mu je Arnold Schwarzenegger. Osim filma zanimala ga je glazba, uzimao je teèajeve saksofona.
Možda je najbolju izjavu o Wiltu dao ugledni sportski novinar Sports Illustrateda Frank Deford:
“Ako pobjeðuje, svi æe reæi, ‘Pogledajte ga, kako je velik.’ Ako gubi, svi æe reæi, ‘Pa kako može izgubiti, igraè te visine?’ Mislim da ga je to zbunilo. Bio bi bolji u individualnim sportovima. Bio bi puno bolji da se natjecao samo za sebe.”
Ali mi smo sretni što smo vidjeli i takvog Wilta Chamberlaina. Osvojio je ‘samo’ dva naslova, ali osvojio je i srca mnogih žena (naravno), a i srca navijaèa koji vole košarku. Voljeli ga vi ili ne, morate priznati da je bio stvarno poseban. Jedinstven i nezaboravljiv. Nemojte ga suditi po osvojenim naslovima.
20000 žena:
Wilt je obožavao žene. U svojoj autobiografiji koju je objavio 1992. Wilt je rekao da je spavao sa 20000 žena. Brojka od 20000 èini se malo prenapuhana, ali je Wilt kasnije rekao da se radi o hiperboli i da su ljudi to doslovno shvatili. Takoðer je jednom drugom prilikom rekao da nije želio reæi toèan broj žena s kojima je spavao, ali da je izdavaè inzistirao na tome tako da je tih 20000 bila njegova najbolja procjena. Wilt je sigurno zažalio što je tu brojku stavio u svoju autobiografiju, buduæi da je bio veliki obožavatelj ženskih sportova, mnogo novca davao je ženskim sportskim ligama, osobito odbojci, ali ljudi više govore o brojci ‘20000’ nego o njegovom filantropizmu.
Na pitanje zašto se nikad nije oženio dugovjeèni neženja je odgovorio: “Recimo da bih mogao izdvojiti pet žena, pet koje sam želio odvesti do kraja, ali nikad nisam imao snage naèiniti taj posljednji korak. Nisam se mogao vezati za cijeli život.”
Zašto Wilt ima “samo” dva naslova?
Mnogi kažu da Wilt nije jedan od najveæih u povijesti zato jer je osvojio samo ‘dva’ naslova, u usporedbi s Russellovih 11, Jordanovih 6 ili Magicovih 5. To je nepošteno govoriti. Da nije bilo dinastije Celticsa Wilt bi vjerojatno imao desetak naslova. Chamberlain je uvijek odgovarao da Russell ima više naslova zato jer je igrao u jaèoj momèadi. To je apsolutna istina. Èak i kad su Wiltovi 76ersi 1967. osvojili NBA naslov Boston je imao bolje igraèe.
U prvih sedam sezona Wiltove su momèadi imale omjer 0-5 u play-offu protiv Celticsa. Wilt je veæinu karijere igrao u Istoènoj konferenciji, a na Istoku su igrali i Russellovi Celticsi koji su u to vrijeme bili gotovo nepobjedivi. Boston je izbacio Wiltove momèadi iz finala Istoène konferencije pet puta. A još su dva puta Wiltove momèadi gubile u finalu od Bostona.
I dok se Jerryja Westa i Elgina Baylora – takoðer velike gubitnike – hvali i diže u nebesa, kad se spomenu naslovi za njih dvojicu se govori da nisu imali sreæe. Za Wilta se nikad ne govori da nije imao sreæe, za njega se uvijek govori da je bio sebièni egoist, èovjek kojemu je vlastita statistika bila najvažnija. A evo dokaza da nije bilo baš tako:
Wilt je pet i pol sezona proveo u Philadelphia/San Francisco Warriorsima (klub se 1962. preselio u San Francisco), u to vrijeme Bill Russell je u Celticsima igrao u društvu osmorice buduæih èlanova Hall of Famea, od kojih je samo jedan (Clyde Lovelette) bio izvan najboljih igraèkih dana. Chamberlainov najbolji suigraè iz tih dana i jedini buduæi Hall of Fame igraè bio je Paul Arizin, koji je imao 31 godinu kad je Wilt došao u Warriorse. U San Francisco Warriorsima Wilt je kratko vrijeme igrao zajedno s mladim Nateom Thurmondom (104 utakmice). U Philadelphija 76ersima igrao je s dva buduæa èlana Hall of Famea, Halom Greerom i Billy Cunninghamom. U Lakersima je igrao s dvojicom, Jerryjem Westom i Elginom Baylorom, a kratko vrijeme i s Gailom Goodrichom. Dakle, Ruseell je uvijek, ali baš uvijek imao petoricu ili šestoricu (nekad i više, ovisno o sezoni) suigraèa buduæih èlanova Hall of Famea, a Wilt je uvijek imao dva, najviše tri buduæa Hall of Fame suigraèa. I onda kad je imao trojicu jedan je bio pri kraju karijere.
Wilt je svoje momèadi u play-off odveo 13 puta, samo jednu sezonu nije igrao play-off: 1962/63. A baš tu sezonu Wilt je imao najslabije suigraèe u svojoj karijeri, zato je i logièno da nisu ušli u play-off. Russell je baš svake godine bio u play-offu.
Russellovi Celticsi porazili su Wiltove momèadi dva puta u finalu (1964 i 1969), i pet puta u konferencijskom finalu (1960, 1962, 1965, 1966, 1968). Tri puta u konferencijskom finalu serije su odluèene u sedmoj utakmici. 1962. Celticsi su u sedmoj utakmici pobijedili dva razlike, 1965. pobijedili su jedan razlike, 1968. pobijedili su èetiri razlike (i to na gostujuæem terenu, a Philadelphia je povela 3-1 seriji). Najbolji primjer ostao je za kraj: finale 1969. U sedmoj utakmici Celticsi pobjeðuju dva razlike usred Los Angelesa. A Lakersi su poveli 2-0 u finalu i onda pali. A te sezone su imali jaèu momèad od Celticsa.
Dakle, prièa o superiornosti Celticsa ne drži vodu. Imali su jako puno sreæe. Ako pogledate ove èetiri sedme utakmice Celticsi su dobili 2, 1, 4 i 2 razlike: ukupno 9 razlike.
Wilt je èetiri puta gubio finala (dva puta od Celticsa), šest puta konferencijska finala. Znaèi, izvukao je iz svojih, èesto prosjeènih momèadi maksimum maksimuma.
Russell je došao u momèad koja je odmah bila zrela za naslov prvaka, a u Russellovoj rookie sezoni su ga i osvojili. Russell je u karijeri imao samo jednog trenera, briljantnog Reda Auerbacha. I kad je Auerbach odstupio novi trener postao je Russell. Ali sada u dvostrukoj ulozi: trener-igraè. Ali morate priznati, takvim Celticsima nije niti trebao trener.
A Wilt je u karijeri promijenio osam trenera. Kad god su Wiltove momèadi izgubile uvijek je on bio glavni krivac. Ali nije bilo baš tako. Da je Wilt Chamberlain igrao za Celticse u 60-tima budite uvjereni da bi Celticsi pokorili ligu. Boston je s Russellom osvojio 11 naslova, od toga 8 za redom. Da su Celticsi imali Chamberlaina vjerojatno bi osvojili 11 naslova zaredom, ako ne i više. I zato ovdje zaboravite Wiltovu sebiènost i njegov ogroman ego.
OSOBNI KARTON:
Puno ime: Wilton Norman
Prezime: Chamberlain
Nadimci: Wilt the Stilt, The Big Dipper
Roðen: 21. VIII. 1936. u Philadelphiji, Pennsylvania
Umro: 12. X. 1999. u Los Angelesu
Pozicija: Centar
Visina: 216 cm
Težina: 124 kg
Srednja škola: Overbrook (Philadelphia)
Sveuèilište: Kansas
NBA naslovi: 2 (1967, 1972)
MVP sezone: 4 (1960, 1966, 1967, 1968)
MVP Finala: 1 (1972)
Prva NBA petorka: 7 (1960, 1961, 1962, 1964, 1966, 1967, 1968)
Druga NBA petorka: 3 (1963, 1965, 1972)
Prva obrambena petorka: 1972, 1973
All-Star: 13 (1960-1969, 1971-1973)
MVP All-Star: 1960
Hall of Fame: 1978