U NBA ligi sve naslove obično kupe ekipe poput Cavaliersa ili Warriorsa, ekipe koje dominiraju svojim konferencijama i ekipe koje će vjerojatno igrati veliko NBA finale na početku ljeta. Međutim, ako imate League Pass, vjerujem da ste barem jednom upalili ekipu Wizardsa koja je imala opaku seriju odličnih rezultata, kada su znali uvezati po tri ili četiri pobjede, a u zadnjih 13 utakmica imaju 11 pobjeda, uz dva poraza (jedan od Cavaliersa u jednoj od najboljih utakmica sezone, u utakmici gdje su lagano mogli i pobijediti). Među ovih 11 pobjeda, Čarobnjaci iz glavnog grada Sjedinjenih Američkih Država su pobjeđivali playoff ekipe poput Celticsa, Hawksa i Thundera, dok su realno slabije ekipe bez puno grešaka rješavale. Sada, negdje oko 26 utakmica do kraja sezone, ekipa bivšeg trenera OKC-a Scott Brooksa ima šansu da se legitimno izbori za vrlo dobro mjesto u doigravanju na Istoku, što bi im dalo prednost domaćeg terena u prvoj, a možda i drugoj rundi, u zavisnosti od drugih rezultata. Kako su u bivšim Bulletsima došli do ove poente?
U studenom prošle godine, moj uvaženi kolega Toni Lazarnušić je objavio kolumnu govoreći o tome zašto su Wizardsi u situaciji u kojoj su tada bili. Istini za volju, dosta poenti koje je izrazio moj kolega bile su dosta opravdane brojkama, i tada su bila istina (iako su u doba pisanja teksta Wizardsi tek odigrali tri utakmice, uz tri poraza). Ali, pogledajmo situaciju nekoliko mjeseci kasnije, i čini se kako je dosta tih problema bilo u lošoj pripremi (što mentalnoj, što fizičkoj) igrača, a dio problema je bilo i u tome što je Brooks tek dobio ekipu i još uvijek nije 100% znao s čim radi. U doba kada je objavljen tekst, John Wall je igrao vrlo lijeno na obje strane parketa, Bradley Beal je jedva pogađao more s broda, Otto Porter je još i bio dobar za razliku od ostatka ekipe, a ostale igrače jedva možeš i spomenuti. Sada, Wall igra nevjerojatno, i teško ga je uopće i zaustaviti, pošto postoji jedva pet ili šet igrača koji su tako dobri defanzivci i dovoljno brzi igrači da mu oduzmu njegovo najjače oružje, ulaz. Beal je počeo da pogađa ono što je trebao da pogađa s novim ugovorom, i trenutno sastavlja vjerojatno najbolji backcourt par Istoka sa Wallom. Porter se isprofilirao u najboljeg tricaš u ligi s 2,1 pogođenom tricom po utakmici uz 46% šuta, a u obrani stvara probleme i najboljim krilima lige. Samo pogledajte utakmicu protiv Cavaliersa kada je zadavao probleme i Kevinu Loveu i LeBronu Jamesu.
Međutim, sve ovo rečeno, nije netačno da Brooks još uvijek ima fleševe starog sebe iz Oklahome, onog sebe koji je vjerojatno pokopao najbolju šansu koju će OKC imati zadugo za NBA naslov. Recimo, postava Wall-Beal-Porter-Morris-Gortat još uvijek igra ogromne minute, što je okej zasad, ali pitanje je koliko svježi će ući u playoff. Odigrali su 987 minuta zajedno ove godine i iako stavljaju odličan net rating od 13,2, još uvijek je pitanje kako će igrači koji su na parketu redom 37,35,35,34 i 32 minute (Wall, Beal, Gortat, Porter, Morris respektivno) ući u doigravanje gdje se od njih očekuje da igraju te iste minute još mjesec, mjesec i pol. Zato je i Washington bio aktivan tokom trade deadlinea, te su u glavni grad dovukli Bojana Bogdanovića kao čisti offense s klupe. Skok u produkciji su dobili i od Kellya Oubrea koji je fino punio mjesto rezervnog krila. Međutim, problem Oubrea je što se ne može nositi s većinom krila koji su fizički nadmoćniji, a u napadu jednostavno mora da popravi svoj vanjski šut. Generalno, klupa koja se uz dva spomenuta igrača još puni Treyom Burkeom, Jasonom Smithom, Ianom Mahinmijem i Tomasom Satoranskyim neće biti previše produktivna, zbog čega je plafon Wizardsima vjerojatno druga runda, gdje će dublje ekipe da preuzmu primat. Tome ne pomaže puno ni ogromna zavisnost Brooksovih ekipa od svojih startera, ali barem je promijenio svoje mišljenje o floor spacingu, pa često izbacuje postavke sa Porterom na četvorci, a ne igra često Gortata i još jednog visokog zajedno (druga najkorištenija kombinacija petorice igrača je petorka sa Porterom na četvorci i Oubreom na trici).
Gledajući zadnjih 20ak utakmica za Washington, čini se kako su problemi koji uvijek dolaze s novim trenerom polako nestali. Brooks, koliko god limitiran u svojim shemama i trenerskim idejama, još uvijek je sasvim solidan NBA stručnjak koji je polako počeo da vadi dobre stvari iz ekipe koja mu je data u ruke. Dosta toga je i u tome što su krenuli igrači da igraju kako znaju, s obzirom da Wall igra fantastično u obrani, jedan je od najboljih razigravača lige a i šut s poludistance je počeo da “sluša”. Najveći skok od početka sezone je vjerojatno uradio budući ograničeni slobodni igrač, Otto Porter, koji je tri utakmice čekao na svoju prvu trojku ove sezone, ali od tada je počeo da gađa što stigne. Najbolju utakmicu imao je protiv Cavsa kada su Wizardsi herojski pali, a on je pogodio pet trojki iz sedam pokušaja.
Jedan igrač kojeg dublje nisam spomenuo još uvijek je Poljski čekić, Marcin Gortat. Od Gortata znamo šta imamo, solidnog zaštitnika obruča i odličnog komplementa Wallu za 2v2 pick igru. Osim toga, ove godine skuplja najviše skokova u karijeri (11,4), te šutira najbolji procenat šuta iz igre u karijeri (59,2%). Na to dodajte sasvim solidnih 43,5% šuta sa poludistance, i imate dosta dobrog startnog centra. Problem je još uvijek u obrani malo pokretljivijih centara koji igraju na perimetru, ali Poljak je ipak počeo svoje 30-te, te ima 109kg, pa je i očekivano da mu je to najveći problem u igri. Za $12 milijuna po sezoni, dobijate i više nego neki za duplo više.
Sve u svemu, iako je ovo tekst koji je trebao da naglasi dobre stvari Washintgona, morati ću se složiti sa kolegom Tonijem koji je u svom tekstu naglasio stvari koji su, čini se tako, nerješivi problemi koji počinju i završavaju sa trenerom. Još uvijek previše koristi svoje startere, još uvijek je dosta toga hero-ball igra Beala ili Walla, ali neke stvari spomenute u tom tekstu su plod starta sezone i očigledno loše pripreme ekipe na napore NBA sezone. Dio je svakako i na Brooksu, koji nije fino prostudirao roster, ali i na samoj ekipi, koja se još uvijek nije navikla na trenera. Sada, par mjeseci poslije, ti problemi rješivi vremenom su prošli, ali zbog toga kako je ova sezona išla, Washington će ipak morati da se zadovolji vjerojatnim ispadanjem u drugoj rundi playoffa, čisto zato što su druge ekipe malo dublje, i imaju trenere koji bolje “raznose” minute po svom rosteru.