Nakon odlične čestitke i poklona od NBA lige za Božić košarkaški fanovi dobili su isto i za Novu godinu. Prvi siječnja Hawksi i Spursi su u Atlanti odradili fantastičnu utakmicu obilježenu dobrom košarkom, trenerskim nadmetanjem i triler završnicom na kraju regularnog vremena a onda i produžetka. Devet puta je prednost prelazila iz jednih ruku u druge, 15 puta je semafor pokazivao izjednačenje da bi na kraju Hawksi ipak pokazali malo više prisebnosti uz dobru dobru dozu sreće. Bila je to prva pobjeda Mikea Budenholzera nad svojim mentorom Greggom Popovichem za što mu je trebalo 7 pokušaja. Svima u Hawks organizaciji je laknulo nakon pobjede jer Bud napokon ima Popov skalp. Paul Millsap je pokazao zašto će biti vruća trade roba u siječnju i veljači, a onda možda i na ljeto kada mu istječe ugovor: isporučio je 32 poena uz 13 skokova i 3 asistencije. Bitka između njega i LaMarcusa Aldridgea bila je fenomenalna.
Važna stvar za Atlantu je da su pobjedu izvojevali protiv ponajbolje clutch momčadi. U ovom slučaju clutch definiramo kao period od posljednjih 5 minuta utakmice gdje momčad ima 5 poena prednosti ili zaostatka. Kada dođete do takvog momenta u utakmici protiv Spursa izvjesno je da će te na kraju biti „donji“. Ekipa iz San Antonija nema premca kada je sigurnost u realizaciji i preciznost izvedbe u pitanju. Jednako dobro se mogu pokriti i u obrani i u napadu, imaju više nego dovoljno oružja da zabiju u napadu, imaju Kawhija Leonarda da „zaključaju“ najbolju suparničku opciju ako je ista na perimetru. Od 19 clutch završnica Spursi su ih dobili 14 te imaju Net rating +28. Peti poraz nanijeli su im upravo Hawksi ali malo je nedostajalo da ishod bude obrnut.
Ne ciljam na Leonardov fadeaway pokušaj u dobro dizajniranoj akciji na kraju četvrte četvrtine koji je nesretno iscurio iz koša. Ne mislim ni na tricu Tima Hardawaya Jr.-a ili novi nes(p)retni promašaj Kawhija u zadnjoj akciji produžetka. Ciljam, poput prave picajzle, na niz nespretnih ili krivih odluka koje je mladi play Atlante Dennis Schroder donio upravo u gustoj završnici. Što je u konačnici za širu sliku nebitno ali je dobar primjer kako donošenje odluka igrača s loptom u rukama, u ovom slučaju i primarnog kreatora, može imati krucijalan značaj za ishod utakmice. Hawksi su usprkos Dennisovim vragolijama ipak pobijedili ali da nisu mladi Nijemac snosio bi najveći teret krivnje.
Schroder je odigrao 33 minute na utakmici, ostvario je double-double od 16 poena i 10 asista iako se cijelu večer mučio sa šutom (7/17) i branjenjem Tonyja Parkera. Zapravo, kada pogledamo četvrtu četvrtinu i produžetak, gole brojke nam ne mogu otkriti da je tamnoputi Švabo napravio gomilu grešaka. U zadnjoj četvrtini odradio je posljednjih 6 minuta, ubacio 4 poena (2/4 šut) i tri puta asistirao, bez izgubljene lopte. Pet minuta produžetka također nam ne otkriva nikakve probleme u njegovoj igri: 5 poena (šut 2/3), 2 asistencije, 1 skok i opet bez izgubljene lopte. Na kraju čak ispada da je od 7 pogođenih šuteva na utakmici čak 4 pogodio u završnih 11 minuta utakmice. Teško mu se tu ima što prigovoriti ali sljedeće akcije i potezi niže dolje otkrivaju da je ipak bio vrlo nesiguran na lopti što je karakteristično za mlade playmakere koji su preko noći dobili ključeve momčadi u svoje ruke. To je opet dobro opravdanje, neiskustvo i mladost, nekada ih jednostavno moraš istrpjeti zbog bolje budućnosti. Tako se postaje igračem. Svejedno, to ne znači da nisu podložni kritici. Ovaj tekst zato ima namjenu, na Schroderovom primjeru, pokazati situacije u kojima mladi razigravači ne reagiraju dobro odnosno reagiraju krivo.
Pogledajmo zajedno što sam sve zamjerio mladiću sa zlatnim pramenom i nadrkanim ponašanjem.
Situacija 1 – Walking the dog
Walking the dog se kolokvijalno naziva situacija u kojoj igrač ne kontrolira loptu nego je pušta da se sama kotrlja parketom kako bi kontrolirao sat odnosno uštedio vrijeme za organizaciju napada. Apsolutno mi nije jasno čemu ovakva Schroderova nonšalancija, posebno ako pogledate sat s vremenom koji ide, ne ide jedino sat s vremenom za napad. Ako je već želio uštedjeti vrijeme za svoj napad Schroder je mogao uzeti loptu na pristojnoj udaljenosti od Parkera i trkom prijeći u polje Spursa te organizirati akciju. Kockanjem i nonšalancijom se doveo u situaciju da mu je Parker zamalo ukrao loptu.
Ne znam je li gore to ili potez kada je ipak spasio loptu a onda prebrzo ušao kao kamikaza u reket i bacio povratnu Millsapu. Toliko o uštedi vremena i clock managmentu, akcija Hawksa je trajala 5 sekundi. Šteta što video nisam snimio još par sekundi da se vidi kako Kyle Korver prilazi Schroderu i pokazuje mu na sat i vjerojatno pita čemu ovaj potez.
Situacija 2 – Tapkanje u mjestu
Ovdje je Schroder odlično potrošio vremena ali uzalud jer akcija nije završila sretnim ishodom za Hawkse. Mladi play preveo je regularno loptu preko centra a onda ide: 10 sekundi je već potrošeno na ulaz u akciju – napada Gasola s čim je imao uspjeha tijekom utakmice ali Pau ga ovdje odlično pokriva i dočekuje Parkerovu pomoć – Howard također griješi i trebao je prići bliže obruču jer je na ovoj udaljenosti beskoristan – na kraju Schorder baca povratnu Howardu koji nema ideju što s njom – ok sada već imamo vrući krumpir koji Korver ispaljuje i koji odsjeda na obruču. Još jedna potraćena akcija koju da su Hawksi realizirali bio bi kraj bez puno drame do kraja.
Situacija 3 – Dodavanje ili šut?
Idemo dalje, Atlanta i dalje ima +3 i evo im još jedne šanse da riješe utakmicu. Schroder dobro napada kroz 1-4 pick s Millsapom, Aldridge ga preuzima i dobro prati a onda ovaj baca nešto između šuta i dodavanja. Nikada nećemo doznati što je ovo bilo, a nije jasno ni Dwightu koji također votafakuje.
Situacija 4 – Dodavanje ili šut, vol. 2?
Situacije je sada već malo složenija jer je Leonard u akciji prije hladnokrvno spičio tricu za izjednačenje. Opet malo kockanja Hawksa s dodavanjem jer je Danny Green bio jaaaako blizu presijecanja. U nastavku ga Schroder odlično ostavlja u prašini i ovdje je za razliku od situacije ranije sasvim jasno da je išao na asistenciju za Millsapa. Ne možemo mu zamjeriti, sve je dobro odradio, ali zar jedini ja smatram da je ovo situacija za finiširanje na obruču? Leonard je ostao kao korektor u obrani i vrhunski je reagirao na ovaj pokušaj dodavanja ali ne mogu se oteti dojmu da je Schroderu ostalo i više nego dovoljno prostora za finiširanje iz omiljenog desnog ulaza. Tu je i Mike Muscala u desnom korneru, posve sam.
Situacija 5 – 2 za 1/na brdo bez opreme
Idemo redom. Hawksi imaju 17 sekundi za napad, 28 je do kraja utakmice. U ovoj situaciji trener ili igrači biraju hoće li ići na two for one – šutnuti loptu odmah da ti ostane par sekundi za još jedan napad (precizni analitičari su izračunali da ti to donosi više šansi za pobjedu, na što je Jeff Van Gundy odgovorio pitanjem: „Jeste spremni to izvesti u zadnjim sekundama sedme utakmice NBA finala pri izjednačenom rezultatu?“) – ili razvući akciju, odigrati manje stihijski, potrošiti vremena suparniku i krenuti u sigurniju realizaciju. Bez obzira u kojem ste taboru i koju ideju podržavate obje su legitimne. Atlanta je odabrala drugu ali realizacija je bila kilava. Schroder je opet potrošio 10-ak sekundi driblajući okolokole da bi se na kraju zabio u trojicu igrača IZA obruča i pokušao progurati loptu do Muscale kao da je Ivano Balić. Puka sreća je spasila Hawkse pa se lopta odbila od igrača Spursa a u nastavku su sretno došli do poena.
Situacija 6 – Nervoza
Nesretni Dennis na kraju je promašio i slobodno bacanje koje je moglo spasiti Budenholzera od uzimanja persena u kombinaciji s omiljenom mu čašicom vina nakon utakmice. Nervoza, dekoncentracija, slučajnost. Pripišite ovaj promašaj čemu vam drago.
Cilj teksta definitivno nije stigmatizirati ili diskreditirati mladog razigravača koji je u ovoj sezoni postao starter s odlaskom Jeffa Teaguea. Još uvijek se uči igrati košarku, kako kontrolirati tempo i biti koristan suigrač. Schroder igra dobru košarku ove sezone premda ima još prostora za napredovanje a ovakva iskustva zlata su vrijedna. Uvidom u statističke knjige problemi u clutchu za njega ipak postoje. U tim momentima Schroder troši 33% svih napada Atlante ali pokazuje se kao neefikasan strijelac kojemu true shooting iznosi 48%. Fora je što to nije samo njegov problem, nego cijele momčadi Atlante koja nema klasičnu prvu napadačku opciju ili nekoga nalik tome. Dennis the Menace i Thrillsap su najbliži tome. Obrana, timska igra, dobre Budneholzerove ATO akcije i trenutci inspiracije pojedinaca ipak su doveli Hawkse do omjera 12:8 u utakmicama na +/-5 poena u završnih 5 minuta među kojima je ova pobjeda protiv Spursa najdojmljivija.
Toliko za potrebe ove kolumne, kako je krenulo o Hawksima ćete imati prilike slušati i čitati na našem portalu u idućim danima.