X`s and O`s: Rickovi trikovi

Daj mu dva prosječna beka, dva krila šutera i Dirka Nowitzkog sa skoro 39 na leđima i možeš biti siguran kako će Rick Carlisle smisliti nešto. Carlisle u Dallasu ima status božanstva, toliki da ga zovu St. Rick. Osvajač naslova s Mavsima 2011. godine godinama je već zaslužan zašto je Dallas uvijek, ali uvijek, ako ništa drugo konkurentan i nekakav faktor na Zapadu. Godinama je već tako iako Rick od istinskih zvijezda NBA lige ima samo onu na zalazu – Dirka. Godinama već u ljetnom periodu igrači najviše klase zaobilaze Dallas, Carlisleu, Dirku i niskim porezima u saveznoj državi Teksas usprkos. Godinama Dallas baca udicu ali nitko da zagrize mamac, pa kada svi već kompletiraju rostere Dallas tek kreće u akciju. „Godina-maaa varao si me“ zapjeva Carlisle svom šefu Marku Cubanu koji mu stalno obećava pošteni roster. Uslijedi klasično „krpanje“ prosječnim igračima koji su preostali na tržištu. I svake godine Carlisle uspije od govna napraviti pitu iako ih svi unaprijed otpišemo jer su složeni navrat-nanos i roster obiluje veteranima, nedokazanim igračima i otpadom drugih klubova.

Tako je bilo i ove godine. Nisu potpisali ni Kevina Duranta ni Ala Horforda ni Hassana Whitesidea, a ostali su bez Chandlera Parsonsa. Kada su vidjeli da opet ostaju bez snažnog imena na rosteru bacili su na stol max ugovor od 94 milijuna dolara Harrisonu Barnesu, igraču koji je upravo zakazao u finalu protiv Cavsa i koji se najbolje snalazi u roli small-ball četvorke, odnosno na poziciji koju bi Nowitzki trebao igrati. Putem tradea doveli su još jednog Ratnika – Andrewa Boguta, pa se opet činilo kako imaju konkurentnu petorku za čijim komandama sjedi najveći X`s and O`s stručnjak u ligi (za mene osobno ne samo najbolji taktičar, nego i najkompletniji i najbolji trener u ligi). Jezgri koju su činili dvojac iz Warriorsa plus Dirk, Deron Williams i Wesley Matthews, dodali su solidnu klupu s JJ Bareom, Devinom Harrisom i Salahom Mejrijem. Rubove rotacije popunili su upravo rubnim rotacijskim igračima – Sethom Curryjem, rookiejima Dorianom Finney-Smithom (u nastavku DFS) i Nicolasom Brussinom.

Uslijedio je očajan ulazak u sezonu gdje ni Carlisleova mađijanja nisu bila dovoljna da ekipu povuku s dna. Na slabu formu nakalemile su se ozljede Dirka, Boguta, Derona, Baree i Mathewsa i Dallas je izgledao kao klasična lutrijska ekipa koja ne zna gdje udara i koja raspad doživi već u drugoj četvrtini. Sezonu su otvorili s pet poraza u nizu a u idućih 10 utakmica uspijevaju dobiti samo dvije, što je omjer 2-13 i čvrsto držanje začelja Zapadne konferencije. Malo su se konsolidirali kako je vrijeme odmicalo, ali ja iskreno nisam previše ni obraćao pažnju na njih, uglavnom vrteći na League Passu bilo što drugo osim Dallasa gdje se nema što vidjeti. Ipak, s novom godinom sunce je opet ogrijalo Mavse. Od 3. siječnja uzeli su skalpove Wizardsima, Sunsima, Wolvesima, Bullsima, Lakersima, Knicksima. Tijesno su izgubili od Miamija i u produžetku od Jazza. Čovječe, to me opet podsjeća na Carlislea i njegovu družinu – skidaju sve slabije ekipe od sebe, odnosno St. Rick bez problema taktički nadmudri Brooksa, Watsona, Thibodeaua, Hoiberga, Waltona i Hornaceka (koji mu nisu ni do gležnja u pripremi utakmice i igranju šaha 48 minuta), a s trenerima koje Rick nema na pladnju poput Erika Spoelstre i Quina Snydera Mavsi igraju al pari. Da se ipak nešto dobro počelo kuhati u Teksasu pokazuju pobjede protiv Spursa u San Antoniju i odmah sutra protiv Cavsa u Dallasu. To im je bila prva pobjeda u San Antoniju od 2010. godine i prva pobjeda protiv LeBronove ekipe od šeste utakmice finala iz 2011. Ove pobjede bile bi beznačajne da u srijedu nisu potvrdili dobru formu protiv Philadelphije koja je došla bez Joela Embiida i Roberta Covingtona. Dobili su i tu utakmicu a mene su natjerali da pogledam njihove sve tri zadnje utakmice i otkrijem u čemu je fora. Kojim trikovima se sada Carlisle služi? Pročitajmo i pogledajmo.

5-out offense

Nagradno pitanje glasi: koliko je minuta do sada u sezoni odigrala nominalno najbolja startna postava Mavericksa, ona Williams-Matthews-Barnes-Nowitzki-Bogut? Ako ne znate evo odgovora: odigrali su samo 43 minute zajedno na parketu, nastupili su zajedno u samo 6 utakmica ove sezone i ostvarili drugu najnegativniju koš razliku na 100 posjeda ili -40 net rating. Vjerojatno bi dobili koju minutu više da četvorica igrača iz startne postave nisu muku mučili s ozljedama i formom pa je Carlisle bio prisiljen „zabiti“ se u svoj laboratorij i miksati dok ne nađe prave sastojke. Tako je pokušao i s Mejrijem i Powellom kao startnim centrima, s DFS-om na krilu u početnoj petorci, pa i s Bareom kao primarnim razigravačem. Jebiga, čak je i Pierre Jackson ubilježio jedan start. Dugo je trebalo Carlisleu da ubode pravu kombinaciju, a po zadnjim rezultatima čini se da je pronašao formulu.

S obzirom da je Bogut konstantno ozlijeđen, a Powell i Mejri nisu kalibri za startnog centra Carlisle se sjetio Dona Nelsona i gurnuo Dirka na peticu kreirajući čisti missmatch svakoj obrani (djelomično i svojoj ali do toga ćemo doći). Njega je okružio šuterima i strijelcima na krilu Barnesom i Matthewsom, a ostao je vjeran svojoj filozofiji i igri s dva playa pa u zadnje 3 utakmice startaju Seth Curry i netom potpisani NBDL igrač Yogi Ferrell. Time je Carlisle prihvatio današnju paradigmu i sistem 5-out kojoj je cilj otvoriti prostor, raširiti obrane i omogućiti svojim udarnim napadačkim iglama, Dirku u postu i Barnesu u postu ili izolaciji na 4 metra od koša, napadanje bez da dodatni čovjek visi u reketu zbog Boguta ili Mejrija. Istina, odbacio je nekakvog zaštitnika obruča, skakača i post defanzivca koji može iskontrolirati prostor i bolje od Nowitzkog braniti pick igru ali gle, negdje si karte morao baciti i preuzeti rizik. Brojke kažu da je obrana Dallasa bolja s Bogutom i Mejrijem na parketu, ali ipak očito ne toliko da bi Mavericksi pobjeđivali. Na drugoj strani s Dirkom na parketu kao startnim centrom Mavsi su na omjeru 10-6, a u zadnjih 6 utakmica imaju drugi najbolji napad lige i drugu najbolju obranu lige. Uzorak je definitivno malen, ali nećemo ni isključiti mogućnost da su Mavsi na pragu nekakvog novog identiteta. Brojke trenutno ukazuju na to. Evo još jedan lineup info: nova startna postava Mavsa Ferrell-Curry-Matthews-Barnes-Nowitzki za 44 minute koliko su odigrali na parketu ima net rating od +27. To je najbolja koš razlika na 100 posjeda od svih postava koje su igrale više od 40 minuta ove sezone.

Nego da se vratimo na 5-out postavu s kojom Dallas igra u posljednje vrijeme i s kojom su iznenadili Spurse i Cavse. Ovako to izgleda u pojedinim momentima:

Barnes je u klasičnoj iso akciji gdje su Mavericksi uspjeli na pick and rollu iskreirati missmatch pa je Harrisona preuzeo Nik Stauskas a Ersan Ilyasova je ostao ispred Curryja. Barnes je ovdje situaciju u korist Dallasa riješio šutom iz okreta, lagano preko nižeg Stauskasa. Mogao je i promašiti, to je sada manje bitno, važnije je da Philadelphija nije smjela poslati pomoć Stauskasu ni s jednog dijela terena jer na perimetru stoje igrači koji tricu pogađaju 30-35-38-42%. Ovih 30% upada u oko, to je Ferrell koji je Cavsima 2 večeri prije utrpao 3/6 s trice. Osim toga, pomoć se ne šalje od tu nego iz kornera gdje je Matthews (42%), koji nije slučajno u korneru zato jer s te pozicije bombardira trice sa 45% uspjeha.

Carlisleov napad ove sezone funkcionira kroz četiri varijante: 1) Barnesove izolacije, 2) Pick and pop s Dirkom na trici ili poludistanci 3) Pick and roll ili slash and kick bekova 4) Oslobađanje šutera (Matthewsa ili Curryja) kroz blokove. Kada igra s dva visoka igrača na parketu Carlisle povremeno zna uključiti i horns setove kao u ovoj situaciji:

Jedan primjer Barnesove izolacije ste vidjeli gore u missmatchu protiv Stauskasa. Inače, Mavsi su bili fantastični u korištenju takvih situacija u zadnje tri utakmice, bilo da su Dirk i Barnes ostali protiv nižeg čuvara u postu ili Curry, Matthews ili Ferrell protiv viših. Fantastično su prepoznavali te situacije i svaki od njih ima zeleno svjetlo od Carlislea da krene u realizaciju i napad. Evo još jedne Barnesove akcije, ovaj put na visokom postu protiv Manua Ginobilija.

Primjer gdje Matthews napada Pattyja Millsa dok mu ostali osiguravaju spacing:

Odlaskom iz Golden Statea Barnesova rola u napadu promijenila se iz korijena. Dok je u Warriorsima bio čista spot-up opcija iz kornera, igrač za tranziciju i povremeno napadanje iz posta u Dallasu je na sebe morao preuzeti najveći teret napada od svih igrača. Barnes je sa 15% svih potrošenih napada Warriorsa dok je bio na parketu u zadnjoj sezoni kod Dallasa skočio na čak 26,6%. Da stvar bude još luđa, radi se o igraču s najvećim brojem izolacija u ligi. Čak 26% svih njegovih upućenih šuteva dolazi iz izolacije. Primjera radi Kyrie Irving je na 20%, Devin Booker na 18%, DeMar DeRozan na 16%. Fascinantno je da se Barnes sasvim dobro snalazi u toj roli jer ubacuje 0,94 poena po posjedu. Nije idealno ali nije ni loše za nekoga tko je preko noći morao uskočiti u puno veće cipele. Barnes je tako djelomično opravdao svoj ugovor, treba vidjeti krije li se još nešto u njemu. Teško da se radi o novom Kawhiju Leonardu ili Jimmyju Butleru ali Barnes može biti sjajan švicarski nožić koji može sebi ili drugima kreirati šansu, zabijati otvorene šuteve i igrati dobru obranu protiv 4 pozicije.

Dirkov pick and pop koji se za njega vrti kada je na parketu ne treba posebno pojašnjavati. Gledamo to već 10-ak godina u Dallasu, ali možda nije zgorega napomenuti da Plavi Anđeo pod naletom ozljeda i godina nikad lošije ne realizira poludistancu (39%, u karijeri 47%) i tricu (35%, u karijeri 38%). Moram priznati da mi je malo i žao gledati kako ti trademark šutevi više ne upadaju ali Dirk na visokom postu ili trici i dalje su zvono za uzbunu protivničkim obranama, što je sjajna šansa Carlisleu da zajebe sistem te kroz njega i dalje vrti gomilu akcija (potrošnja mu je kao i Barnesova, 26%) kako bi navukao obrane i održao napad suvislim. Dirku tako nije nikakav problem uzeti samo 4 šuta na utakmici protiv Cavsa a svejedno zabilježiti +/- brojku od +24.

Meni osobno najbolji dio ovih Mavericksa su pokretači 3. i 4. varijante Carlisleovog napada, bekovi Curry i Ferrell, te šuter Matthews. Prva dvojica zato jer imaju zakon priču iza sebe, treći zato jer je jedan od najvećih fightera u ligi i duša ove ekipe, baš kao što je nekad bio u Portlandu. Za početak, malo Dallasovog pokretnog napada i kako to izgleda kada bekovi napadaju s loptom:

Seth Curry lani je u Kingsima pokazao da ima nešto u njemu curryjevsko, a očito su to prepoznali i u Dallasu kada su ga potpisali. Međutim, očekivalo se da ima nekakvu backup rolu, i da se za minute bori s Harrisom i Bareom. Ozljede Wiliamsa i Baree izbacile su Curryja na površinu. Prvo je igrao kao startni playmaker, ali puno više mu odgovara kada uz njega igra još jedan combo bek koji s njega može skinuti teret kreacije napada. Lošiji od Curryja tako je procvjetao u roli strijelca. Siječanj je završio s prosjekom od 13,7 poena i šutom za tricu od čak 50%. Odličan je u kretanju bez lopte i catch and shoot tricu realizira sa 41% uspjeha. Može vrtjeti pick and roll, dignuti se na skok šut s poludistance ili napasti obruč. Ako ništa drugo Dallas je dobio odličnog strijelca s klupe.

Teret kreacije s Curryja skinuo je Ferrell kojim su oduševljeni i suigrači i treneri u Dallasu. Carlisleov napad uvijek je bio izrazito ovisan o pick and rollu i 2 na 2 igra bila je uvijek njegova dominantna strategija. Zato nije ni čudno što su košarku života kod njega igrali Monta Ellis prije dvije sezone ili Raymond Felton lani, dok J.J. Barea košarku zna igrati samo kod Carlislea ili za Portoriko. Ferrell je rookie od 183 cm koji je 4 sezone odradio na Indiana koledžu, a ove 4 godine jako su bitne jer se vidi da ima iskustvo igranja i dirigiranja napadom čak i na NBA razini. Odigrao je 10-ak utakmica za Netse ali nisu ga zadržali. Dallas mu je ponudio desetodnevni ugovor a ovo su njegove brojke u tri utakmice:

Iz tablice je jasno da bi šut trebao biti konstantniji i to bi se moglo izvesti (Procopio alert!) jer ni na koledžu nije imao problema s postotcima. Ono u čemu se Ferrell pokazao jako dobar je kontrola lopte što sugeriraju njegove izgubljene lopte i pregled terena odnosno asistencije. Šuterski može bolje, ali to trenutno nije ni nužno Dallasu dok igraju u 5-out sistemu, važnije im je dok su Williams i Barea out da imaju dinamičnog beka koji može kreirati drugima šanse i koji neće gubiti lopte. Uhvatio sam dva dobra momenta kako Ferrell donosi dobre odluke i kako se kvalitetno snalazi u picku.

Odluka gdje je mogao uzeti šut jer je bio otvoren ali radije je proslijedio loptu Barnesu:

Zatim ga imamo u pick igri gdje fantastično voza Ginobilija, koristi nekoliko brzina i strpljivo donosi pravu odluku:

Tu je i treći važan segment. S obzirom da fizički nije dominantan zanimalo me kako se snalazi u presing obrani, probijanju blokova i ostajanju ispred svog igrača u obrani. Prošao je i taj eye test protiv vrlo nezgodnog protivnika:

Stanimo sada malo na loptu. Prizemljimo se. Manipuliram na neki način vama s ovim videima o Ferrellu prikazujući vam samo dobre strane njegove igre, kao da želim da se zaljubite u njega kao ja. Međutim, nije mi to namjera. Želim samo ukazati na jednu stvar. Pravi čovjek je upao u pravu rolu. Ferrell nije odjednom promakao svima na draftu i imamo legitimnog NBA startera. Ne, radi se u najboljem slučaju o backup playu ili trećem playu tipa Ish Smith. Ako nešto nije problem nabaviti u ovoj ligi onda su to backup guardovi, s čim se u Clevelandu ne slažu ali dobro. Još važnija stvar, Carlisle je opet izvukao svoj trik, opet je iz ničega izmislio igrača. Ne samo Ferrella, ne zaboravimo i da je Seth Curry do jučer bio NBDL igrač. Upravo s njima dvojicom Rick Carlisle pokušava preokrenuti sezonu u svoju korist. Uspije li se dokopati 8. pozicije dajte mu titulu trenera godine. Sramota je brate da je nema od 2002.

Zone defense

Ostao sam vam još dužan Matthewsa koji zabija 15 poena u prosjeku i koji se otprilike vratio na stanje prije teške ozljede i vremena dok je igrao za Portland. On je još jedan koji od Ricka ima dozvolu da torpedira trice kad god ima šansu ali i napada missmatch ako ima takvu situaciju. Od svih igrača iz startne petorke Wes je najviše two-way igrač. Osim tog tereta u napadu on snosi veliki dio odgovornosti i u obrani perimetra jer uvijek čuva opasnijeg strijelca na beku šuteru ili niskom krilu. Upravo je on čuvao i Leonarda i Jamesa u ovim utakmicama i radio je to sjajno, u suradnji naravno s ostatkom ekipe.

Ovdje ga možemo vidjeti kako sjajno prati Leonarda na ulazu i ostavlja ga bez opcije:

S Dirkom na centru Carlisle je odlučio zabarikadirati reket i stranu s loptom, a ostavljati slabu stranu i riskirati ako protivnici imaju dobar protok lopte. Dakle, klasični zonski principi koje možemo vidjeti na ovoj slici:

Spursi pokušavaju igrati 2 na 2 s Ginobilijem i Dedmonov. Dedmonov čuvar Bogut (u krugu) stoji jako daleko i od Dedmona i od Ginobilija čekajući Manua na ulazu i ostavljajući mu ono što se mora – najlošiji šut u košarci odnosno dugu dvojku. Centri Dallasa uvijek su usidreni u zoni kada brane pick, iznimka je tek Powell ponekad koji je udvajao Irvinga na picku dok je bio u igri. Svi ostali igrači na ovoj slici su jednom nogom u reketu spremni blokirati svaki ulaz protivnika. Spursijanski principi.

U kratkom vremenu Carlisle je uspio postići da njegovi igrači nauče rotirati i zatvarati iznutra prema vani i obrnuto. Pogledajte samo ovu sekvencu gdje čak ni kraljevi kretanja lopte i igrača nemaju šanse:

Imamo i sljedeću situaciju gdje je Seth Curry odlično prepoznao situaciju da Barnes ne stiže rotirati na Davisa Bertansa pa ga on zatvara a iz kornera reagira i Ferrell:

Konačno, tu je još jedna dobra reakcija i Carlisleov plan kako braniti Jamesa. Poslužio se poučkom iz 2011. kada su ga ostavljali na trici da šutira koliko želi. Upalilo je ovaj put. U ovoj situaciji James igra 2 na 2 igru kojoj je cilj uključiti spore noge Dirka i to iskoristiti. Međutim, Dallas ne upada u zamku, Nowitzki ga na kratko preuzima a Matthews čeka kao osigurač, James ima otvorenu tricu ali ne uzima je.

Carlisle je na glasu kao stručnjak za napad ali ne zaboravimo da su njegovi Pistonsi i Pacersi igrali jako kvalitetne obrane i nikada nisu ispadali iz top 10 najboljih obrana. Plan za LeBrona, Bertansa i slični detalji kakvih ima još po utakmici dio su plana. Plan svejedno ima rupe. Prvo, s ovakvom zonskom obranom riskiraš da primiš previše trica. Drugo, bekovi su presitni i svatko može šutnuti preko njih. Treće, nemaš zaštitnika obruča nego Dirka koji jedva skoči. Četvrto, imaš undersize postavu koja lako može biti nadskakana (Dallas je jedna od najgorih skakačkih ekipa u ligi).  Ali i ovakav plan je bolji od svega što je Dallas igrao 2 mjeseca i sve su ove probleme uspjeli nekako zamaskirati.

Opasnost da se primi kiša trica nadoknađena je sjajnim rotiranjem prema perimetru, pa iako igrači nisu visoki dovoljno su brzi i borbeni da to odrađuju. Ferrell nije obrambena karika i visina mu definitivno nije vrlina ali presingom na loptu stvara dosta kaosa protivniku. Dirk u ove tri utakmice dobro kontrolira skok i ako ništa drugo smeta visinom. Konačno, ni Spursi, ni Cavsi ni Sixersi ih nisu nadskakali, što je zasluga kvalitetnog Carlisleovog rotiranja i dobrog omjera visokih i niskih postava kao i zonske obrane koja gomila igrače uz reket.

Rickovi trikovi, fore i fazoni

Još par random opservacijskih crtica o Dallasu iz ove 3 utakmice:

-Iako su identitet pronašli u 5-out sistemu s kojim počinju utakmicu Carlisle se ne libi na parket poslati kombinaciju visokih tipa Nowitzki-Mejri ili Nowitzki-Powell. Kada ga je Tyron Lue napao s Jamesom na centru Carlisle mu je brzo odgovorio s dva visoka Powellom (odličnim pick and roll finišerom) i Dirkom (pop opcijom). Lue nije dozvolio da vidimo u kojem smjeru bi otišla bitka nego je brže bolje vratio Thompsona na centra da pazi Dirka i tako razbio dobar ritam koji je imala postava s Jamesom na centru.

-Sličnu borbu je Carlisle imao i protiv Gregga Popovicha. Uspomene na seriju i prvu rundu 2014. još su svježe, kada je Carlisle preuzimanjima razbio filozofiju igre Spursa utemeljenu na kretanju lopte i igrača. Spursi su jedva prošli s 4:3 ali Rick je nadigrao Gregga. U zadnjoj utakmici Popovich je u četvrtoj četvrtini zaglibio (ništa novo) s apsurdnom postavom u kojoj je Kyle Anderson na niskom krilu, Lee i Dedmon dva centra. Rick mu je odgovorio niskom i mobilnom petorkom s Powellom, Barnesom i Finney-Smithom koja je glatko dobila bitku.

-U utakmici protiv Sixersa Okafor je stvarao probleme Dirku post igrom. Carlisle je naravno riješio i ovaj problem. Dao je minute Mejriju koji je zaustavio Okafora a usput zabio 16 poena uz 17 skokova.

-Matthews je odradio dobar posao protiv LeBrona i kad god je James bio na parketu Carlisle ga je mečirao s Wesom.

-Dallas uz Utu igra najsporijim tempom u ligi što im omogućava da s kratkom rotacijom “guraju” kroz ovaj period i kontroliraju tempo ne dopuštajući protivnicima da ih pretrče.

-Dallas zadnjih godina definitivno nije previše posvećen draftu i razvoju mladih igrača ali ove sezone silom prilika šansu su dobili Finney-Smith koji pokazuje 3&D potencijal, izvanredna krakata atleta koja mijenja Matthewsa i donosi dobru dozu energije na parket. Među mlađe možemo ubrojiti i Ferrella, Powella pa čak i Barnesa, dok se čeka na iskorak Justina Andersona.

-Carlisle pokazuje i zavidne psihološko-pedagoške metode. Nekoliko puta ove sezone nakon što bi potrošio timeoute pozvao bi novi, što rezultira tehničkom greškom i slobodnim bacanjem za protivnika. Dallas bi tada uglavnom već debelo gubio ali to nije sprječavalo Ricka da na brzinu okupi igrače i podjeli im savjete ili ih jednostavno nasere.

-Protiv Sixersa je Carlisle imao sjajnu motivatorsku foru. Seth Curry slabo je ušao u utakmicu, promašio neke šuteve, izgubio lopte, odigrao loše u obrani. Carlisle je na timeoutu uzeo ploču i flomaster nacrtao prazni krug i unutar njega napisao “reset”. Nakon toga je tražio od Curryja da pritisne taj krug prstom. Nakon utakmice Curry je izjavio: “Imao sam nekoliko izgubljenih lopti i kockao sam se u obrani. Trebao sam se opustiti i bolje ući u utakmicu. To što je Rick napravio na timeoutu bilo je malo smiješno ali podiglo me”. Curry je utakmicu završio s 22 poena, 6 asistencija i 4 ukradene lopte.

Dallas se s ovih nekoliko pobjeda definitivno vratio iz mrtvih. Nisam siguran hoće li se ovaj pozitivan trend nastaviti i koliko je to dobro za njihovu budućnost jer bi zbog bitke za playoff mogli propustiti visoku poziciju na draftu i kvalitetnog mladog igrača. Ali na to smo navikli od njih. Cuban se užasava tankiranja, Carlisle bi s KK Splitom osvojio ABA ligu, a Nowitzki i Matthews bi ubili za pobjedu. Dallas ne želi Dirkovu eru okončati tankiranjem, jedino što ih zanima su pobjede i borba za osmu poziciju, pa makar to značilo i metla od Warriorsa. Ne možemo ih kriviti zbog toga, barem ne dok su svjesni svojih limita. Ili riječima mađioničara:

Rick Carlisle on the Mavs: "We're a shit team, but we're an underrated shit team. That's about as accurately as I can put it."

— tim cato (@tim_cato) January 31, 2017