Dolazak Kevina Duranta u Oakland nije izazvao tektonske poremećaje diljem NBA lige kao što je to inače slučaj kada jedan od najboljih igrača košarke mijenja sredinu. Warriorsi, koji su bili super momčad, sada su postali über super. Konkurencija, prvenstveno u vidu Oklahome izbrisana je jednim potezom dok ostali ne izgledaju toliko uvjerljivo (Clipperse držimo na oku ali koliko puta su nas razočarali u playoffu?). Tako da nema ništa zanimljivo s natjecateljskog aspekta u pridruživanju Duranta Warriorsima, bilo bi puno zabavnije da je odabrao primjerice Portland, Boston, ili da je jednostavno ostao u Oklahomi s Russellom Westbrookom. Ovako smo čini se dobili Heat ili Cavse Zapada. Dakle, ništa bitno se danas nije dogodilo za ligu, na vrhu daleko ispred svih je i dalje jedna ekipa, ali ovo je potez koji bi mogao determinirati stanje u ligi idućih nekoliko sezona te od Warriorsa stvoriti dinastiju.
Naglasak na „mogao“ jer smo već svjedočili super ekipama koje nisu napravile ništa vrijedno spomena i pred Warriorsima je tek period da pokažu da ne pripadaju u tu kategoriju. Nije da nemaju početni kapital za biti jedna od najdominantnijih ekipa ikada u 4 All-Star igrača i dva čista franšizna igrača koji bi vjerojatno i od Philadelphije napravili playoff momčad. Ali ostavimo ih trenutno u futuru, uglavnom zbog one stare otrcane „ne igraju imena na dresu“, koja se čak u uvodu sezone i prvih par utakmica pokazuje točnom.
Omjer 7-2 na početku sezone izgleda sasvim korektno i vjerojatno bi sve ekipe u ligi pristale na takav start da im ga je netko ponudio prije prvog podbacivanja lopte. Samo… Warriorsi nisu „sve ekipe“, njihovo „korektno“ u očima neutralnog promatrača nije dovoljno. Oni su nas razmazili sa 73-9, potezima Stepha Curryja i Klaya Thompsona koji prkose zdravoj pameti, estetski briljantnom igrom uz koju se veže visoka efikasnost i najvažnije – rezultat. Početak sezone sa 7-2 izgleda kao loša zajebancija i start Stojadina na prvih 100 metara u usporedbi sa startom 24-0 od lani dok je cestom „pičio“ Bugatti Veyron. Tko nam je kriv kada imamo visoka očekivanja.
Nije pretjerano mudro u studenom mjesecu donositi velike zaključke. Trening kamp i predsezona nisu dovoljni da se redizajnirana ekipa uigra i tome uglavnom služi uvodni period sezone, gdje treneri testiraju rotacije i taktičke ideje, a igrači tek počinju podizati radnu temperaturu. Ako smo i mislili da će s Warriorsima stvari ići po inerciji, s obzirom na količinu talenta koju posjeduju, prevarili smo se. S dva nova igrača u petorci od kojih se očekuju velike uloge i njima će kao i običnim smrtnicima trebati vremena da se poslože. Porazi od Spursa i Lakersa kao i još nekoliko neuvjerljivih predstava su odjeknuli. Skepsa prema novoj übersuper-momčadi je očekivana nakon par poraza i loših utakmica, ali ne i potpuno utemeljena s obzirom na period godine u kojem se nalazimo. Warriorsi su okej, a ovo je tekst o par razloga koji ih sprječavaju trenutno da budu dominantni kako smo očekivali.
Trebali bi se za početak još malo zadržati na dolasku Duranta. Ipak su se Warriorsi, da bi njemu napravili mjesta, odrekli dvojice važnih igrača. Harrison Barnes i Andrew Bogut sada su u Dallasu. Prvi je u Warriorsima bio savršeno komplementarni suigrač na perimetru uz Klaya i Stepha te odlična small-ball četvorka. Drugi je donosio kvalitetnu dozu zaštite obruča i hematome po tijelu protivnika koji bi se usudili proći pored njega kao i izvrsnu handoff kreaciju ili dodavanje s visokog posta prema cuterima ili šuterima koji bi se otvarali. Obojica su uzeli prsten s Warriorsima prije dvije godine gdje je Barnes u finalu igrao važnu koncepcijsku rolu u small-ballu za koji Cavsi nisu imali odgovor, dok je drugi ipak bio višak pored debele minutaže za Greena na petici. Drugo finale bilo je kudikamo lošije za ovaj tandem. Barnes je iz igre šutirao mizernih 35%, za tricu 31%, uglavnom promašujući otvorene zicere bez značajnijeg učinka i u obrambenom segmentu igre. Bogut je odigrao 60 minuta u zadnjem finalu još jednom potvrdivši da zbog svojih napadačkih limita (i ozljeda) ne može dugo ostajati na parketu. Danas u Dallasu Barnes igra sve bolju košarku i pronalazi formu dok Andrew ne igra zbog, pogađate, ozljeda. Mavericksi su na omjeru 2-6 na početku sezone, možda i to nešto govori, iako je nepravedno samo ovaj dvojac kriviti za loš start Teksašana.
Pitanja koja se nameću razmišljajući o današnjim Warriorsima su sljedeća: 1) Jesu li se prelako odrekli Barnesa i Boguta? 2) Treba li ekipa koja ostvari score 73-9 mijenjati roster? 3) Kvari li Durant kemiju u ekipi jer je poremetio napadačku hijerarhiju? Pa hajde da odgovorim.
1) Mislim da ne postoji GM u ligi dovoljno lud da ne potpiše Kevina Duranta ako mu se ovaj nudi, a zadrži dva role playera. Durant je franšizni igrač. Franšiza. Znate koliko ima franšiznih igrača u ligi? Nabrojimo ih: Steph Curry, LeBron James, Kevin Durant, Russell Westbrook, Damian Lillard, James Harden, Kawhi Leonard, Anthony Davis. Dopuštam neslaganje i uzimanje u obzir Paula Georgea, Chrisa Paula i Blakea Griffina, Carmela Anthonyja i Karla Anthonyja Townsa; ali prva osmorica su dokazani na svim razinama, ostali su nedokazani ili na zalasku karijere, ili još uvijek “zeleni”. Naravno da ćeš potpisati jednog od te sedmorice ako imaš priliku i pustiti role playere koji su podbacili u zadnjem playoffu i imaju problema s ozljedama. Plafon Dubsa s Barnesom i Bogutom je dosegnut, dalje se nije moglo. Plafon Dubsa s Durantom je odjednom porastao i tko zna gdje mu je granica. Da su Warriorsi dali Barnesu novi ugovor koji je tražio cementirali bi svoju jezgru za sljedeće godine, a ona bi bila Steph-Klay-Harry-Draymond. Ali morate priznati da jezgra s Kevinom umjesto Harrisona ipak puno bolje zvuči, pa makar to bio put u nepoznato. Poanta je da franšiznog igrača i top 3 igrača u ligi ne propuštaš kroz šake ako ga imaš šansu zgrabiti. Sva ostala argumentacija je besmislena i prodavanje naknadne pameti.
Čini mi se da će Durant i ovaj potpis Warriorsa imati sjenu nad sobom sve dok Warriorsi ne uzmu titulu. Sličan proces prošao je potpis Kevina Lovea za Cavse koji su u zamjenu za njega Wolvesima dali Andrewa Wigginsa. Danas kada su Cavsi uzeli titulu ne znam postoji li netko normalan da osporava taj potez. I tu je stvar jasna: odrekao si se mladog prospecta koji ne može odmah pomoći Jamesu u lovu na titulu a dobio si dokazanog igrača, u ono vrijeme top krilnog centra.
2) 73-9 je epski uspjeh koji će netko skinuti tko zna kada. Ali je i propuštanje vodstva od 3-1 u finalu epski neuspjeh. Naravno da je opravdano mijenjanje rostera, posebno ako su u tom finalu dva igrača koja mijenjaš bila neupotrebljiva i podbacili su. Posebno je opravdano ako na ispražnjenu poziciju dovodiš boljeg igrača. Puno boljeg.
3) Nikakva napadačka hijerarhija nije poremećena niti kemija narušena. Što se kemije tiče Warriorsi su atipična super-ekipa čije glavne zvijezde izgledaju, ponašaju se i odijevaju kao ti i ja. Nisu nafurani kvazi frajeri u borbi za titulu alfa mužjaka. Što se hijerarhije tiče u prvim utakmicama stvari su jasne: Curry troši 30% svih napada (lani 32%), Durant je na 28% (lani 30%). Dakle, obojica imaju potrošnju legitimne prve napadačke opcije koja im i pripada jer su elitni scoreri a postotci koje ostvaruju su vrlo efikasni. Thompson troši 23% svih napada Dubsa kada je na parketu (lani 26%) ali njemu odgovara manja potrošnja (iako je lošije ušao u sezonu) jer nije elitni strijelac iz razloga što ne kreira sebi samostalno poene kao Curry i Durant već je ovisan o serviranim koševima. I lani i uvodu u ovu sezonu Klayu je asistirano 80% svih poena koje zabija. Green je i ove i prošle sezone imao potrošnju role playera, klasični strijelac nije tako da tu drame nema i ne treba mu lopta da bi bio koristan. Ok, Steph i Klay su napravili ustupak s minimalno smanjenom potrošnjom ali napravio je i Durant, ili mislite da bi on trebao dobiti Barnesove lopte i stajati u kutu?
Objašnjavati probleme Warriorsa u napadu doista nema smisla, jer njihov problem i nije u napadu. Njihov napad je trenutno drugi najbolji u ligi (112 poena na 100 posjeda), probleme tražite u obrani od koje postoji samo 9 gorih u ligi (dopuštaju 107 poena na 100 posjeda). Ali kako su to Warriorsi od kojih očekujemo da budu daleko najbolji napad, da budu atomski-supersonični napad, i kako sam ja cjepidlaka koja ne voli ostaviti iti jednu stvar u zraku, nek` vam bude. Warriorsi će imati bolji napad od Cavsa (koji su trenutno prvi sa 114 poena na 100 posjeda) kada samo malo bolje počnu pogađati otvorene šuteve, uigraju startnu petorku i Thompson popravi formu.
Zvuči kao da izmišljam toplu vodu ali imam nekoliko zanimljivih statističkih podataka koji potvrđuju ovo gore napisano (sve brojke su preuzete s Basketball referencea ili NBA.com u noćnom porno terminu s četvrtka na petak, kada se pošten svijet alkoholizira i drogira a ja izmišljam probleme Warriorsa i udaram po brojkama).
Vjerovali ili ne, usprkos odličnom ofanzivnom ratingu Warriorsi nisu dosegnuli svoje limite. Prostora za rast ima jako jako puno. Ostatak lige treba biti u strahu zbog toga. Slabiju šutersku formu koja ih prati na početku sezone najbolje ocrtavaju njihove šuterske brojke, gdje kao ekipa ukupno gledano ne briljiraju. Recimo, korner trice, vrijedno efikasno oružje, Dubsi realiziraju sa samo 29%. Jedino su Phoenix Sunsi gori od njih.
Warriors are shooting 29.5% on corner threes this season. They made 41.6% of them last year.
— Danny Leroux (@DannyLeroux) November 10, 2016
Imamo još nekoliko zanimljivih statističkih parametara. Tricu iz catch and shoot situacija realiziraju s 35% u čemu su također ispodprosječni na ligaškoj razini. Isto je i s otvorenim open tricama (kada je protivnik udaljen metar ili više od šutera) koje realiziraju s 31%, kao i sa potpuno otvorenim (wide open) tricama (protivnik udaljen više od 2 metra) koje pogađaju s 36% uspjeha. Slabiju tricu s početka sezone kompenziraju odličnim brojkama koje imaju u handoff, cut i off-screen akcijama. U svakoj od ovih kategorija nitko ne realizira šanse bolje od Warriorsa. Nerealno je očekivati da će ekipa nastaviti ovako loše šutirati tricu iz svih ovih situacija. Thompson i Curry su catch and shoot „ubojice“ kojima je šutiranje trice kao nekim igračima čisto polaganje u kontri, tako da definitivno možemo očekivati napredak u tom dijelu igre. Kada jednom kliknu teško će se pronaći obrana koja ih može zaustaviti.
Jedno ime posebno bode u oči kada se govori o malo sporijem ulasku Golden Statea u sezonu, a to je Klay Thompson. Potrošnja napada mu se smanjila kao što sam već objasnio, a nije dobro kada se uz manju potrošnju veže i slabija efikasnost. Trebalo bi, naravno, biti obrnuto. Thomsponov true shooting percentage iznosi 50%, što je ispodprosječno, a napad je bolji čak za 4 poena na 100 posjeda kada je on na klupi. Klay tricu iz catch&shoota pogađa sa samo 26% uspjeha, open tricu samo 10% (lani 42%), a wide open samo 39% (45% lani). Brojevi sugeriraju i da je obrana bolja bez njega na parketu kao i to da igrači koje on čuva bolje šutiraju protiv njega nego protiv ostatka lige. Ovo zadnje treba uzeti sa zadrškom u obzir zbog switch obrane koju Warriorsi preferiraju. Nisam pobornik teorije da je Thompson popustio zbog dolaska Duranta, jednostavno se radi o slabijem ulasku u sezonu i traženju forme. Koju polako dostiže ako je suditi po zadnjim utakmicama Golden Statea.
Proces uigravanja ove ekipe još uvijek traje. To nam dobro pokazuje startna petorka koja ima net rating u minusu, a iznosi -3,8. Njihov ofanzivni rating iznosi 103,6. To kad bi se preslikalo na razinu lige bio bi 20. napad lige. Očekuje se da popravak Thompsonove šuterske forme popravi i ovu anomaliju iako će Pachulijino nesnalaženje u napadu čak i kada ima zicer ostati problem, posebno u playoffu kada ga vjerojatno očekuje “Bogut tretman“. Ali zato ostale petorke funkcioniraju sjajno. Death Lineup ima net rating +23, dok klupa predvođena Durantom i Thompsonom i pored njih kada su Andre Iguodala, Shaun Livingston i David West uništava suparnike s net ratingom +31.
S obzirom da Postava Smrti ovako funkcionira logično je zapitati se zašto je Kerr ne koristi češće. Odgovor se krije u štednji igrača. Ova superniska postava s Greenom na petici najviše troši Greena koji se mora hrvati s većim centrima, zagrađivati skok, preuzimati na perimetru i igrati korektora u zadnjoj liniji. Suludo zahtjevan posao. Durant i Iguodala (koji inače tricu pogađa sa 16% uspjeha ove sezone) moraju paziti više na obruč i skok, po potrebi čuvati prave krilne centre koji su fizički krupniji od njih i dominiraju visinom. S obzirom da Dubsi puno switchaju i igraju ubitačan presing kada igraju ovakvu obranu problem je i što Curry i Thompson moraju naporno raditi na perimetru ili u reketu. To je samo jedna strana parketa. Na drugoj, u napadu, od svih se traži da trče i postižu lagane poene i stalno budu u pokretu, trče kroz blokove, oslobađaju se i postižu nadrealne koševe. Nama neutralnim gledateljima ovo super izgleda na terenu ali je izuzetno zahtjevno za svakog igrača u takvom sistemu ideju provesti u djelo. Zato će Kerr dozirati minute ovoj postavi i koristiti je uglavnom kada treba stizati minus ili u završnicama gustih utakmica. Kada dođe playoff i prave stvari, minute će sigurno rasti.
Siguran sam da u ostatku sezone napadačka forma ove ekipe može samo rasti i to će se dogoditi. Kao što sam već rekao njihov problem i nije napad, njihov problem je obrana. Gdje opet ne treba dramatizirati i misliti kako nije šampionska jer i tu imaju lako popravljive felere ali imaju i neke poteškoće koje će biti teško maskirati.
Najbolje da vas odmah cijepim brojkama pa da prijeđemo na screenshotove i naraciju (u sljedećim X`s and O`sima, ako bude potrebe, screenshotove će zamijeniti videomaterijali kojim ću objašnjavati dobre i loše strane obrane ili napada, kao i akcije. SPAVATE LI MIRNO ZEČE LOWE I PRADO MAJČE?).
Uglavnom, Golden State kao što sam naglasio trenutno ima 21. obranu lige koja dopušta 107 poena na 100 posjeda. Primjera lani, prošle sezone su imali 5. obranu lige. Skok im je veliki problem trenutno jer dopuštaju 12,9 napadačkih skokova protivnicima (najviše u ligi) kao i 28% svih dostupnih napadačkih skokova (samo je Boston gori od njih). Prosječni su u oduzimanju trice usprkos switchu i presingu. Problem im predstavljaju i second chance poeni, primaju ih 15 po utakmici (8. najgori), protivnici im ubacuju 14,5 poena po utakmici iz kontre (također 8. najgori score), dok iz reketa primaju 46 poena po utakmici (10. najgori učinak).
Durant bi definitivno trebao biti upgrade i na ovoj strani parketa u odnosu na Barnesa jer je viši, duži i bolja atleta (njegova obrana kroz cijeli zadnji playoff bila je maestralna). Međutim, i on se trenutno uklopio u poprilično kilavo defanzivno izdanje ove ekipe što možemo vidjeti u dvije situacije iz susreta Lakers-Warriors.
Brandon Ingram je na prvom koraku probio Duranta koji je pružio jako slab otpor. Akcija je završila žestokim faulom Westa koji je ostao usamljen 1 na 1 protiv Ingrama.
Sljedeća slika nam pokazuje Lakerse koji vrte centralni high pick and roll a Durant je u korneru i pazi na Larryja Nancea (crveni kvadrat).
U nastavku akcije Durant gleda loptu a ne svog čovjeka, radi osnovnu obrambenu grešku i dopušta da mu protivnik utrči iza leđa i zakuca.
Ovo su dvije lako popravljive individualne greške koje se mogu sanirati boljim koncentracijom i voljom. Evo jedna timska pogreška gdje izostaje help obrana.
Luol Deng je u solo akciji i krenuo je prema košu. Pachulija je pravovremeno izašao pred njega, dobro se postavio ali Zazi nitko ne čuva leđa i ne preuzima njegovog igrača. Curry i Iguodala iza njega su samo promatrači.
Sljedeća situacija također nam otkriva lošu komunikaciju u obrani Warriorsa i jako loše rotiranje prema strani pomoći.
Jordan Clarkson (zeleni krug, u skoku) je ostvario prednost u odnosu na čuvara, West izlazi na pomoć i ostavlja svog igrača iza leđa. Opet ga nitko nije pokrio iako je to zadatak Livingstona (plavi 34) koji iz kornera treba rotirati na centra Lakersa koji je dobio dva lagana poena iz alley-oopa.
Posljednja situacija je individualna pogreška.
Ako je u prethodnim situacijama izostala pomoć u pozadini sada je ima previše. U zelenom krugu je Lou Williams koji napada Iana Clarka koji je tu uz njega i ne treba pomoć. West (crveni krug) ne čita igru na taj način već dolazi u pomoć. Igrači u pozadini na pomoći pomoći (help helperu) su dobro postavljeni, ali West bespotrebno napušta svog igrača, Williams baca dobar jako lob i to je novo zakucavanje Lakersa. Da je West ostao uz svog igrača (žuti 28) do toga ne bi došlo.
Dobro, ovo su sve situacije koje se lako poprave i jednom kada Warriorsi uhvate ritam i uigraju malo obranu nema razloga da ona opet ne bude dobra, jer sve ove greške su uglavnom posljedice neuigranosti ili opuštenosti individualaca, ničeg drugog. Međutim, pitanje je može li ova obrana opet biti elitna kao zadnjih sezona. Gubitak Boguta definitivno će otežati put prema eliti. Usprkos njegovim ozljedama i limitiranosti u playoffu kada naiđe na nepovoljan matchup Bogut je kroz regularnu sezonu osiguravao odličnu zaštitu obruča, pick and roll obranu, čvrstinu i visinu pod košem. Bogut je bolji obrambeni igrač od Pachulije. Viši je i korpulentniji od Zaze, bolji skakač i bolji bloker kroz karijeru. Bogut blokira 4% svih šuteva protivnika dok Zaza blokira 1%. Trenutno, protivnici oko obruča Golden Statea, kada ga Zaza čuva, realiziraju svoje akcije sa 60% uspješnosti što je jedan od gorih obrambenih učinaka što se zaštite obruča tiče. West ima iste probleme kao Zaza, on zapravo i nije centar a u poznim igračkim godinama teško mu pada uloga zadnjeg čovjeka obrane. Obojica su „upala“ u sistem gdje ispred sebe imaju kvalitetne obrambene igrače na svakoj poziciji što bi im trebao olakšati posao. Međutim dok je Durant previše opušten, Steph se kocka i juri za ukradenim loptama kao i Draymond a Thompson je izvan forme, njima dvojici će posao biti maksimalno otežan.
Spursi i Lakersi su pokazali kako iskoristiti manjak atleticizma, brzine i nesnalaženja u pick and rollu centara Golden Statea i napadali su ih kroz pick cijelu utakmicu. Osim toga, Spursi su dobili bitku u skoku 55-35, kao i Lakersi 51-40. Kerr je ove obrambene probleme pokušao riješiti s Postavom Smrti i bacanjem sve na kartu napada. Ta postava je zamalo okrenula u korist obje utakmice ali Kerr je protiv sebe imao dostojne suparnike. Walton mu je odgovorio s kombinacijom Nance-Randle pod košem, Popovich s LaMarcusom Aldridgem na 5 te Kawhijem Leonardom i Jonathonom Simmonsom na 3 i 4. Međutim, Postava Smrti ostaje neugodan protivnik ne samo zbog napadačkog potencijala, već i obrambenog jer mogu sve switchati i tjerati te da igraš 1 na 5 i sposobni su krasti bezbroj lopti u svom presingu jer su odlične atlete i jako dugački.
Poteškoća s centrima koji jednostavno nisu dovoljno brzi i visoki da izdrže nalete protivničkih napada, koji udaraju baš na njih, ostati će problem s kojim će se Warriorsi morati pomiriti i prihvatiti ga, jer trenutno ne postoji način na koji to mogu popraviti. To je ipak cijena koja se plaća za Duranta i to je opravdano. Iskustvo od lani uči Golden State da regularna sezona i učinci u njoj ne moraju značiti ništa. Pa što i ako obrana ne bude u top 5 ili 10? Jednom kada uđu u doigravanje ratingsi i poretci se zaboravljaju i počinje potpuno novo natjecanje gdje su zdravi Warriorsi, sa svim svojim minusima i plusevima, favoriti za osvajanje titule.