Mario Hezonja svakako je jedan od najtalentiranijih hrvatskih košarkaša, mnogi kažu i najotkačenijih. Hezonji ovo ljeto ističe jednogodišnji ugovor s Knicksima vrijedan 6,5 milijuna dolara, velik broj klubova svakako bi ga htio u svojim redovima, ali Mario naglašava da je ostanak u New Yorku prva opcija.
Prošlo ljeto Hez je odbijao dvogodišnje ugovore zbog želje za igranjem u dresu Knicksa, a zbog te odluke nikad nije požalio. Prvi dio sezone prošao je odlično za Marija, igrao je dvadesetak minuta u prosjeku i činilo se kako mu je karijera ponovno u uzlaznoj putanji. Međutim, sredinom prosinca trener Fizdale posjeo ga je na klupu, a početkom godine doživio je i ozljedu noge zbog koje je propustio dobar dio sezone.
Mario nikad nije bio prosjek, ni na terenu, ni izjavama izvan njega i zato ga prosječnost ne zanima. Njegova samouvjerenost, neki bi rekli arogancija, uvijek je bila na visokoj razini. Kada su ga pitali što bi se dogodilo da susretne Messija, Mario je rekao: “Messi? Neka on mene traži autogram.” (izvor: Sportklub)
Postoji masu primjera u kojima se pokazalo da izniman talent i “luda glava” ne idu skupa. Hezonja posjeduje oboje i zbog toga je krajnje vrijeme da se odluči hoće li ostati zapamćen kao igrač koji je ostavio trag u NBA ligi ili kao samo ekstremno talentirani igrač kojeg je ćud odvela na krivu stranu.
Veljko Mršić nedavno je spomenuo da su mu se svi NBA igrači javili i stavili na raspolaganje za daljnje akcije. Svi, osim Marija. Za početak bi dobro bilo, kada bi na Veljkovo “javi se, ponekad me nazovi”, Hezonja shvatio da poziv upućen s +385 mora biti onaj na koji se barem prema bontonu povratno javi.
I zato, nadamo se da će Mario ovo ljeto donijeti ispravnu odluku za sebe, oživjeti karijeru i dokazati da su njegov talent i želja za uspjehom ipak veći od razine ega.