Regularni dio NBA sezone polako se bliži kraju. Još je ostalo manje od tri tjedna do početka doigravanja, za koje se bore tri momčadi, Dallas, L.A. Lakersi i Utah na Zapadu. Vrijeme će pokazati tko će na kraju uspjeti, a u ovom ćemo članku analizirati zašto bi to mogli biti Los Angeles Lakersi.
Kobe Bryant rodio se 23. kolovoza 1978. godine, i od tada pa do današnjeg dana Los Angeles Lakersi su propustili samo dva doigravanja. Dvije “kobne” sezone bile su 1993/94 i 2004/05. Teško je povjerovati da je bilo koji navijač Lakersa ili vjerni fan NBA lige na početku sezone očekivao da će se Lakersi dovesti u situaciju da o svojoj playoff sudbini odlučuju u posljednjim utakmicama regularnog dijela sezone.
Nedavno preminuli vlasnik i tvorac moćne franšize Lakersa Jerry Buss na početku sezone odriješio je kesu novca i odlučio stvoriti megamomčad, te na taj način baciti rukavicu u lice aktualnim prvacima Miami Heatu. Kao slobodan igrač prvo je ugovor potpisao veteran Steve Nash, a nakon njega je u Los Angeles iz Orlanda, razmjenom, došao još jedan višestruki All-Star igrač, Dwight Howard. Na taj način Jezerčani su sanirali kritične točke svoje momčadi, mjesta razigravača i centra koje su dugo bile problematične, još tamo od vremena Dereka Fishera i Shaquillea O`Neala. Na papiru, momčad je izgledala zastrašujuće dobro budući da su Howarda i Nasha u svlačionici dočekali Kobe Bryant, Pau Gasol i Metta World Peace, a ova petorka je ujedno trebala činiti i prvu petorku Lakersa pod ravnanjem trenera Mikea Browna. Digla se velika medijska pompa oko ekipe, pričalo se o novoj dinastiji, najavljen je pohod na prsten, a novitet je trebao biti i u napadačkoj igri Lakersa budući da je Brown najavio uvođenje Princeton napada.
Navijači su konačno dočekali 30. listopada 2012. godine i prvu sezonsku utakmicu Lakersa u Staples Centeru protiv Dallasa, i kako to često biva, uslijed velikih očekivanja dogodio se krah. Lakersi gube od Dallasa, a zatim još dvije utakmice u nizu, sve dok nisu pobijedili Detroit Pistonse, u svojoj četvrtoj utakmici. Peta utakmica i poraz od Utaha je presudila treneru Brownu koji je dobio otkaz, što je ujedno i treća najbrža promjena trenera u NBA ligi. Momčad je od tada, pa sve do danas, nastavila s toplo-hladno igrama, nikako ne uspjevši ostvariti veći niz uzastopnih pobjeda pa čak ni onda kada je za trenera doveden Mike D’Antoni od kojeg se očekivalo da unaprijedi igru Lakersa, posebno u napadačkom segmentu jer Princeton napad nije funkcionirao na željeni način.
D’Antoni se našao u neobranom grožđu budući da on nije selektirao igrače i popunio roster prema vlastitom ukusu. Na sve to su se nadovezala još dva problema, a to su nedostatak kemije unutar ekipe i ozljede. Kada su zaredali loši rezultati Lakersa pojavile su se i prve glasine o sukobu Bryanta i Howarda, a ovaj potonji je i sam priznao da je u sezonu ušao kondicijski nespreman i nezaliječen od ozljede. Kobe se žalio na Howardovo nezalaganje i pretjeranu osjetljivost, a i sami navijači su uzeli Howarda na zub zamjerajući mu stalno smijanje, pa čak i nošenje trake na glavi. Ozljede nisu imale milosti prema Lakersima tijekom sezone. Na početku je ekipa morala bez Nasha, da bi se zatim u različitim periodima ozlijedili Gasol, Howard, Bryant i na koncu World Peace. Potencijalna petorka Nash, Bryant, World Peace, Gasol, Howard započela je tek sedam utakmica. Glavni uzrok su različite ozljede spomenutih igrača, premda su Gasol i World Peace iz rotacijskih razloga utakmice znali započinjati ulazeći s klupe. Napomenimo i da je stil igre glavnog igrača Lakersa, Kobea Bryanta bilo vrlo promjenjiv, pa bi tako Kobe jednu večer igrao u maniri pravog scorera zabijajući 40 i više poena, i takve utakmice su Lakersi najčešće gubili. Drugi stil igre koji je Bryant primjenjivao bio je onaj kreativni, u kojem bi “glumio” razigravača, nastojeći tako u igru uključiti i ostale suigrače.
Lakersi se trenutno nalaze na devetom mjestu Zapadne konferencije s omjerom 38-36, ispred njih je Utah s istim omjerom, a iz prikrajka s desete pozicije opasno vreba Dallas koji ima utakmicu manje i omjer 36-37. Ispred momčadi iz Los Angelesa je još osam utakmica, od kojih šest igraju kod kuće, i to protiv: Dallasa, s kojim imaju ovosezonski omjer od jedne pobjede i jednog poraza, Memphisa (0-2), New Orleansa (3-0), Golden Statea (2-1), San Antonia (0-2) i Houstona (1-2). U gostima Lakersi igraju protiv Clippersa (0-3) i Portlanda (2-1). Kao što i sami vidimo Lakersima su preostale utakmice protiv ekipa iz Zapadne konferencije, a od tih ekipa Lakersi imaju negativan omjer protiv četiri ekipe, pozitivan score imaju protiv tri ekipe, a izjednačen protiv jedne. Također, od ovih osam timova vrlo vjerojatno će njih pet vidjeti playoff, dok je Dallas još u utrci za doigravanje. Iako se redom radi o ozbiljnim i jakim protivnicima, sreća u nesreći za Lakerse je to što je veći broj ovih ekipa već osigurao playoff, neke još uvijek drži matematika (Portland), a New Orleans više nema nikakvih izgleda. Za očekivati je da bi neke od ovih ekipa u srazu s Lakersima mogle odmarati svoje ključne igrače za playoff, osim ako se ne bore za što bolju startnu poziciju i prednost domaćeg terena.
Motiv, Kobe Bryant i moćna franšiza su faktori koji bi trebali biti zalog optimizmu da će se Lakersi ipak domoći doigravanja. Već smo spomenuli da će glavninu utakmica Lakersi igrati protiv playoff ekipa, koji su doigravanje osigurali, i čiji bi motiv trebao biti manji nego kod Lakersa koji se za playoff trebaju tek izboriti. Navijači Lakersa mogu se nadati da te ekipe neće pronaći motiv u izbacivanju Lakersa iz borbe za doigravanje, jer koliko god se radilo o nekonzistentnoj ekipi što se forme tiče, isto tako je ta momčad puna potencijala i opasna, a to bi posebno moglo doći do izražaja u playoffu koji je potpuno novo natjecanje u odnosu na regularni dio sezone.
Kobe Bryant bi u preostalim utakmicama opet trebao preuzeti svu odgovornost na sebe, voditi ekipu do pobjeda, pogađati šuteve za pobjedu, a poznato je da to Kobe može. Radi se o iskusnom, prekaljenom, igraču i nema sumnje da će njegova prisutnost na terenu i ovoga puta biti dragocjena.
Konačno, moramo biti svjesni da su L.A. Lakersi jako moćna franšiza, ukupno druga najvrjednija, odmah iza New York Knicksa. Vrijednost Knicksa se procjenjuje na 1,1 milijardu dolara, dok se vrijednost Lakersa procjenjuje na 1 milijardu dolara. Napomenimo i to da su Lakersi 2011. godine s televizijskom kućom Time Warner Cable potpisali dvadesetogodišnji ugovor vrijedan 3 milijarde dolara, kojim je spomenutoj televiziji (koja ima 2 milijuna pretplatnika u SAD-u) pripalo pravo na emitiranje svih utakmica L.A. Lakersa, u predsezoni, regularnom dijelu sezone, i doigravanju. Franšiza tako na temelju tog ugovora zarađuje 150 milijuna dolara godišnje od Warner Cablea, 120 milijuna od kolektivnog ugovora koji je potpisan s nacionalnom televizijom u vezi TV prava, te su na taj način Lakersi jedini sportski kolektiv u SAD-u koji novac od TV prava dobiva od dvije strane. Sve optužbe i žalbe drugih timova i televizijskih kuća su odbačene. Koliko god NBA bio jedno fantastično sportsko natjecanje, toliko je i u velikoj mjeri show, spektakl za mase oko kojeg se vrti enormna količina novca i u kojem svatko želi svoj dio kolača. Lakersi su i s ovakvom momčadi koja ne briljira, ali je puna zvijezda, mamac za gledatelje, reklame, televizije i gledatelje diljem svijeta, i nema sumnje da su kao takvi itekako poželjni u playoffu.
Na kraju možemo reći da je pred igračima Lakersa veliki izazov u kojem bi trebali pokazati koji su njihovi krajnji dometi.
Analize ekipa Dallas Mavericks i Utah Jazz možete pročitati ovdje: Dallas – Utah.